Drago mi je da smo nakon dugo vremena došli u Jasenovac u ovom sastavu – rekao je u srijedu na obilježavanju 75. obljetnice proboja logoraša iz zloglasnog ustaškog logora predsjednik Republike Zoran Milanović. Zadovoljstvo malim, ali reprezentativnim skupom nije tek kurtoazne prirode. Prvi put nakon duga vremena jasenovačkim se žrtvama poklonio kompletan državni vrh: predsjednici Republike, Sabora i Vlade. S njima su ovoga puta opet bili i predstavnici naroda žrtava ustaških zločina: Židovi, Srbi i Romi te antifašisti, koji su proteklih pet godina bojkotirali službene komemoracije, nezadovoljni odnosom vlasti prema otklizavanju Hrvatske u povijesni revizionizam.

Povratak zajedničkom polaganju vijenaca podno Kamenoga cvijeta veliki je korak u pravom smjeru. Iniciran dramatičnom situacijom u kojoj se zbog pandemije i teškog potresa u Zagrebu država našla. Predstavnici jasenovačkih žrtava smatrali su da vladajućima u teškim vremenima treba pružiti ruku dobre volje. Ali, odustajanju od odvojenih komemoracija sigurno su kumovali i neki politički pomaci koji su se u međuvremenu dogodili. Dogodila se, kao prvo, smjena na Pantovčaku. Nema više predsjednice koja je bila sklona revizionističkim skretanjima, koja je godinama tvrdila da je „Za dom spremni!“ stari hrvatski pozdrav i koja na službene komemoracije u Jasenovcu nije dolazila, nego je javnosti znala poslati tek fotografiju sa svojih gotovo poluilegalnih pohoda tom strašnom stratištu. Zoran Milanović u odnosu prema prošlosti ima vrlo jasne i zdrave stavove i njegov je poticaj da Hrvatska ove godine ima samo jednu, a ne tri komemoracije, kao prethodnih godina, možda bio presudan.

Drugo, takvom razvoju događaja svakako je pomogla i činjenica da je Andrej Plenković na recentnim izborima u HDZ-u glatko pomeo stranačku desnicu i jako učvrstio vlastitu poziciju. Očekuje se da bi to moglo rezultirati smanjivanjem kalkulantskog elementa u njegovoj politici. Premda premijer javno ne vidi nikakva razloga za bilo kakve promjene. Tome u prilog inzistira na činjenici da njegova Vlada, kako kaže, u kontinuitetu, već četvrtu godinu, uz jasnu osudu zločina posjećuje Jasenovac i otvorena je za suradnju sa svim manjinama. Kritičari ga tuku podsjećajući da je svojim kilavim odnosom prema HOS-ovoj, crnokošuljaškim ZDS-om zatrovanoj ploči u Jasenovcu i svojom izjavom o njenoj „dvostrukoj konotaciji“ odigrao ključnu ulogu u praktičnoj legalizaciji ustaškog pozdrava. Istina je, kao i obično, negdje između. Plenković radi pomake, ali potiho, bez stavljanja na velika zvona. Antifašisti hvale njegovu lanjsku odluku da prihvati pokroviteljstvo nad obilježavanjem partizanske Bitke na Sutjesci te na Tjentište pošalje svog izaslanika i vijenac s natpisom „herojima Sutjeske“. Kao dobra spominje se i odluka da će Vlada ove godine financirati posjet učenika 200 osnovnih škola Memorijalnom kompleksu u Jasenovcu. Vjerojatno ni emitiranje potresnog filma „Dnevnik Diane Budisavljević“ na revizionističkim duhom zadojenoj javnoj televiziji nije došlo bez poguranca s višeg mjesta.

Veliku je uslugu predsjednik Milanović napravio premijeru Plenkoviću kad je u Jasenovcu otvoreno izjavio da HOS-ovu ploču sa ZDS-om „treba maknuti, baciti negdje“. Djeluje grubo, ali samo na prvi pogled. „Onaj tko se sa Za dom spremni borio 1991., nije se borio samo za Hrvatsku nego i za restauraciju države nastale 1941.“, odmah je objasnio šef države, doslovce se pozivajući na predsjednika Tuđmana, koji je HOS-ovo naslanjanje na ustaško nasljeđe smatrao opasnim po Hrvatsku. Dobro je poznato da Franjo Tuđman nije, poput Plenkovića, vjerovao u priču o „dvostrukoj konotaciji“ ZDS-a. Dijelu je HOS-ovih boraca priznavao „hrvatske ideale“, ali je bio potpuno nedvosmislen u tvrdnji da nasjedajući „onima koji im oblače crne košulje i fašističke oznake iz izgubljenog Drugog svjetskog rata“ štete međunarodnom položaju i interesima Hrvatske. Nije nepoznato ni to da je HOS obranu Hrvatske debelo natopio Endehazijskim sentimentima. Svoje su momke postrojavali pod poglavnikom slikom i njegovim insignijama, otvoreno se nazivajući ustašama, sljednicama najvećih zločinaca iz Jasenovca.

Zoran Milanović samo je podsjetio na neke notorne činjenice, koje se danas u nekim krugovima, čak i od članova Plenkovićeve vlade, pokušavaju zanijekati. Sva je njegova zasluga u tome da je imao petlje reći popu pop, a bobu bob. Na sebe je tako preuzeo provalu bjesnila ljute desnice, omogućavajući šefu Vlade da se osobno ne izlaže. Ali, oni koji su zbog izjave o HOS-ovoj ploči nasrnuli na predsjednika Republike zapravo se obračunavaju s Franjom Tuđmanom. Što se odnosi i na ministre Medveda i Krstičevića, koji su odmah vrisnuli, proglašavajući Milanovićeve riječi neprihvatljivim i uvredljivim za branitelje. Premda branitelje Hrvatske najviše vrijeđaju i stigmatiziraju oni koji su njihovu borbu doveli u vezu s mrakom ZDS-a.