O mojem će radu jednoga dana objektivno progovoriti povijest – u svom je oproštajnom obraćanju javnosti, uz blagi smiješak!, poručila Kolinda Grabar-Kitarović, ne propuštajući naglasiti kako je ponosna na sve što je kao predsjednica Republike u proteklih pet godina radila. Svojom izjavom implicitno zapravo tvrdi da će povijest prema njenom mandatu na Pantovčaku biti benevolentnija od hrvatskih građana koji su na izborima odlučili da je tamo više ne žele.

Dok je Zoran Milanović u postizbornom vremenu bio vrlo diskretan, gotovo neprimjetan, ostavljajući predsjednici u odlasku da svoje vrijeme iskoristi do posljednjeg dana, Kolinda Grabar-Kitarović ponaša se kao da zapravo ne misli otići. Kao da s novoizabranim predsjednikom želi voziti paralelku. Njena navodno oproštajna poruka naciji zvuči kao nastupni govor. Puna je ideja o Hrvatskoj potrebnim reformama. Koje se – dok je bila u funkciji – nije sjetila zagovarati. Od Vlade traži da joj osigura ured. Bacila je oko na državnu rezidenciju u Visokoj, što je premijer Plenković bez problema, kako kaže, spreman omogućiti. Prema zakonu u idućih pet godina ima pravo na nekakvu kancelariju, dva službenika, automobil i osiguranje.

Njen zahtjev svejedno pokazuje dramatično pomanjkanje mjere. Možda bi gospođi netko ipak trebao skrenuti pažnju na činjenicu da je izgubila izbore.

Argumentacija kojom podupire svoj zahtjev posebno je skandalozna. Mora imati ured jer ne može ona ništa ne raditi, objašnjavaju trbuhozborci. Dobro, ali što će ex-predsjednica raditi, to više ne može biti briga ni trošak države. Zatim: treba joj neka baza jer će se posvetiti brendiranju Hrvatske. To je jedini način, tvrde, da ostane u Hrvatskoj. Ako je ured jedino što je može zadržati u državi koju je pet godina kao predsjednica vodila, onda sretan joj put. Bavit će se, najavljuje, društvenim aktivizmom širokog spektra: pravima žena, djece i životinja, borbom protiv nasilja, zaštitom okoliša, čistim Jadranom… Svim onim stvarima kojima se dosad – dok je imala mogućnosti – nije htjela baviti.

Svojedobno je profesor ustavnog prava Branko Smerdel upozorio da se uredom bivšeg predsjednika mimo Ustava stvara nova državna institucija koja omogućava utjecaj na politiku. A politički analitičar Ivica Relković zahtjev odlazeće predsjednice da joj država osigura formiranje nekakvog mini-Pantovčaka naziva „demokratskom anomalijom“, idejom „izvan svakog demokratskog standarda i norme“, „parainstitucijom koja šteti ugledu Hrvatske“. Riječ je zapravo o nepriznavanju rezultata izbora. Onaj tko izgubi izbore, tko ne dobije potporu birača, nema legitimitet za takve zahtjeve prema državi. Nema moralno pravo na zaobilazna rješenja kako bi, suprotno izbornoj volji građana, ostao u sedlu. Jasnom porazu unatoč, Kolinda Grabar-Kitarović sprema se za preseljenje, ali ne i za povlačenje.

Njeno ponašanje govori da želi ostati politički faktor. Što bi se praktično moglo pretvoriti u pokušaj da Hrvatska funkcionira kao država s dva predsjednika Republike.