Američki arheolog Hiram Binghaim je 24. srpnja 1911. godine u nepristupačnom predjelu Anda otkrio ostatke grada Inka – Machu Picchu. Arheolozi danas pretpostavljaju da je grad bio carski posjed ili nešto poput tajnog religijskog utočišta. Machu Picchu ima otprilike 150 građevina smještenih po terasama i raspoređenih oko središnjeg trga, a cijelo mjesto se nalazi usred bujne vegetacije koju natapa rijeka Urubamba.

Zidine grada izgrađene su od ogromnih blokova kamenja, od kojih su neki teški i 50 tona, što je zaista zapanjujuće, budući da Inke nisu poznavali kotač niti željezno oruđe, a prorezi među kamenjem su ‘kirurški’ precizni i povezani bez imalo vapna. Takvi suhozidi su uglavnom rađeni zbog trusne konstrukcije tla, pa su bili znatno izdržljiviji od ostalih građevina.

‘Izgubljeni grad Inka’ vjerojatno je napušten za vrijeme španjolskih osvajanja Latinske Amerike, mada neki smatraju da je napušten i prije toga zbog epidemija. Zahvaljujući svojoj skrovitoj poziciji, španjolski osvajači nikad ga nisu pronašli, pa samim time niti opljačkali i uništili, što je bio slučaj s brojnim drugim mjestima u carstvu Inka. Okružen visokim brdima te često natkriven kišnim oblacima, bio je poznat tek pojedincima i lokalnom stanovništvu.