Nakon što je Europski sud za ljudska prava još 8. studenoga ove godine odbio tužbu banaka iz Hrvatske predvođenih mađarskom OTP bankom, vezanu za kredite u švicarskim francima te tako na neki način i podržao 125.000 hrvatskih građana koji su bili žrtve tog toksičnog bankarskog proizvoda, u utorak 20. prosinca 2022. godine na Vrhovnom sudu Republike Hrvatske odlučuje se o konvertiranim kreditima u švicarskim francima. Drugim riječima, bilo je otvoreno pitanje hoće li i hrvatsko pravosuđe poput Europskog suda stati na stranu hrvatskih građana kao žrtava banaka ili na stranu banaka u dominantno stranom vlasništvu. Više od 90 posto financijskog tržišta u Hrvatskoj u rukama je stranih komercijalnih banaka.

„Očekujem da pobijedi pravo Europske unije, kao i hrvatsko pravo, a ne nepostojeće pravo Hrvatske udruge banaka. Nadam se da je i sudac Đuro Sessa u protekle dvije godine shvatio o čemu se tu radi pa da će i on biti na nivou postavljenog mu zadatka. Da neće i ovaj put propagirati nepostojeće pravo Hrvatske udruge banaka kao što je to bio slučaj u oglednom postupku, kada je kao predsjednik Vrhovnog suda stao na stranu banaka“. To je rekao za Nacional Goran Aleksić, koordinator ekonomsko-pravnog tima Udruge Franak neposredno uoči donošenja te važne odluke građanskog odjela Vrhovnog suda.

Odluka Vrhovnog suda trebala bi dati odgovor i na egzistencijalno pitanje za barem 55.000 hrvatskih obitelji, a o tome ovaj put odlučuje najviši hrvatski sud. Toliko je i bilo, 55.000 klijenata banaka u Hrvatskoj, koji su spašavajući egzistenciju bili prisiljeni konvertirati kredite iz švicarskih franaka u eure nakon što je tečaj „švicarca“ eksplodirao, višestruko uvećavajući otplatne rate uz usputno neopravdano uvećavanje i kamata klijentima banaka. Izgube li banke ovu pravnu bitku potencijalno bi mogle, prema konzervativnom izračunu Udruge Franak, isplatiti i do 30 milijardi kuna za obeštećenje njihovih vlastitih, ali i prevarenih klijenata. Taj će iznos ovisiti i od toga koliko je građana već podnijelo, ali i koliko će ih još podnijeti privatne tužbe protiv banaka.

Uoči donošenja ove važne sudske odluke, Nacional je pokušao dobiti odgovor i na pitanje kakva će biti ta odluka Vrhovnog suda od njegovog predsjednika Radovana Dobronića, a upravo je Dobronić još 4. srpnja 2013. godine, gotovo prije skoro punih deset godina, ali tada kao sudac Trgovačkog suda u Zagrebu, donio kolektivnu presudu proglasivši ništetnima promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u ugovorima o kreditima u švicarskim francima. Ovaj put Dobronić o tome nije smio odlučivati. Opći je dojam u pravosudnim krugovima da će ta odluka Vrhovnog suda biti i svojevrstan test, pa i pokazatelj je li čelnik sudbene vlasti u Hrvatskoj Radovan Dobronić uspio neutralizirati oponente u redovima Vrhovnog suda, pa onda slijedom toga i preuzeti punu kontrolu nad hrvatskim sudstvom.

Da se od te odluke Vrhovnog suda mnogo očekivalo posvjedočio je i jedan naoko bizaran pokazatelj. U zadnjih nekoliko tjedana ponovo su osvanuli oglasi jedne financijske agencije u medijima i na internetskim portalima s ponudom otkupa kredita u švicarskim francima. Nazvali smo ih pa su i oni potvrdili da čekaju odluku Vrhovnog suda da bi procijenili hoće li početi otkupljivati i konvertirane kredite u švicarskim francima. Do sada su od građana preuzimali samo nekonvertirane kredite u švicarskim francima u ne baš malom broju. Evo i odgovora koji smo dobili na naš telefonski poziv: „Niste prvi koji ste se javili, ali taj vam oglas već ide dvije godine. Vi ste 1632. potencijalni kandidat, a od ostalih zainteresiranih krediti su već otkupljeni.“

Na upit hoće li otkupljivati i konvertirane kredite, dobili smo sljedeći odgovor: „Te kredite još ne radimo. Čekamo odluku Vrhovnog suda. Očekujem da sve bude u najboljem redu, ali s pravosuđem se nikada ne zna. To je uvijek pedeset-pedeset. U utorak ćemo svi biti pametniji. Možda će se riješiti i temeljni ugovor u CHF-u. U utorak me nazovite, pa ćemo vidjeti kako možemo riješiti vaš slučaj. Trebali su donijeti tu odluku 12. prosinca, pa nisu. Svi sad čekamo. Javite nam se onda da vaš kredit izračunamo. Treba vidjeti koliko ste preplatili, a dajemo vam neku otkupnu cijenu. Ako se dogovorimo oko cijene, onda ćete odmah biti isplaćeni. Mi dalje sve radimo. Ako izgubimo na sudu, onda mi snosimo trošak. Ako s vama ne sklopimo ugovor, onda nikom ništa. Svatko ide svojim putom“.

Uoči tog propuštenog datuma donošenja odluke Vrhovnog suda, 12. prosinca Goran Aleksić oglasio se na Facebooku „o pravu potrošača s konverzijom na obeštećenje“ napisavši: „Mi nismo obeštećeni; Mi nismo dobili glavnicu kakva bi bila da su od početka ugovora izuzeta sva povećanja kamata i povećanja tečaja; Mi nismo dobili razliku kamata; Mi nismo dobili razliku tečaja; Mi nismo dobili zatezne kamate na iznose preplaćenih kamata i tečaja“. U toj Aleksićevoj objavi navedeni su svi elementi koje bi Vrhovni sud trebao uzeti u obzir.

Uoči donošenja ove odluke, 15. prosinca oglasio se i Ured zastupnice Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava (ESLJP) Štefice Stažnik. Ured hrvatske zastupnice izvijestio je da je Europski sud 1. prosinca objavio odluku o nedopuštenosti zahtjeva u predmetima OTP banke i drugih banaka protiv Hrvatske, koju je donio gotovo mjesec dana ranije, 8. studenoga 2022. godine. OTP banka, Raiffeisenbank Austria, Erste&Steiermärkische Banka, Privredna banka Zagreb i Addiko Bank bile su podigle tužbe pred Europskim sudom za ljudska prava zbog navodne povrede prava na pošteno suđenje pred domaćim, hrvatskim sudovima. A banke su bile uputile prigovor na temelju čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, tvrdeći da nisu imale pošteno suđenje u predmetima u kojima su bile tužene. A hrvatski sudovi odlučivali su u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava korisnika kredita koji su kredite podigli u navedenim bankama u švicarskim francima.

„Što se tiče samog pitanja primjene prava EU-a u konkretnom predmetu, Europski sud za ljudska prava pozvao se na svoja ranija utvrđenja, prema kojima pitanje primjene prava EU-a nije pitanje o kojem u meritumu može odlučiti ESLJP u Strasbourgu. Sukladno tome, niti prigovor da se domaći sudovi u donošenju svojih odluka nisu referirali na pravo EU-a na koje se pozvala jedna od stranaka u postupku, u ovom konkretnom slučaju banke, nije predmet razmatranja tog suda. U pogledu prigovora banaka da im tijekom domaćeg postupka nije bilo poštivano pravo na jednakost stranaka u postupku, konkretno, da nisu saslušani djelatnici banke koji su bili predloženi kao svjedoci u postupku, ESLJP je utvrdio kako je on također neosnovan“, navodi se u priopćenju ureda Štefice Stažnik, u kojem se pojašnjava da je vidljivo iz „odluka nadležnih hrvatskih sudova, prije svega Vrhovnog i Ustavnog suda Republike Hrvatske da su sudovi razmotrili sve prigovore stranaka i o njima dali detaljne i obrazložene odluke“. Prijedlog da se saslušaju djelatnici banke kao svjedoci odbijen je uz obrazloženje da bi njihova svjedočenja bila irelevantna, s obzirom na to da je u spisu predmeta postojala dokumentacija koja se upravo odnosila na okolnost na koju je predloženo svjedočenje tih svjedoka te da njihova svjedočenja ne bi donijela ništa novoga u postupku.

„Ta odluka iz Strasbourga može imati psihološki učinak. Potvrdila je da je hrvatsko pravosuđe bilo u pravu, da se ne bi trebali bojati neke nove odluke u korist banaka. To je psihološki jedna snažna odluka, koja svakom sucu u Hrvatskoj može dati do znanja da se ne mora bojati kako će suditi, jer Europski sud za ljudska prava poštuje hrvatsko pravosuđe. Zaključio je da je hrvatsko pravosuđe kvalitetno odradilo kolektivni sudski postupak u kojem je Radovan Dobronić 4. srpnja 2013. godine kao sudac Trgovačkog suda u Zagrebu donio ispravnu odluku sukladnu europskom pravu. To je psihološki jako važno. Postoje suci koji su kolebljivi jer su slabo upoznati sa situacijom pa tek sada pokušavaju shvatiti o čemu se tu radi“, ocijenio je Goran Aleksić u razgovoru.

Objasnio je zašto se s nestrpljenjem očekuje ta odluka Vrhovnog suda u utorak, 20. prosinca.

„Zašto? Ta se odluka odnosi na konvertirane kredite iz švicarskih franaka u eure. Ništetnost temeljnog ugovora manji je problem za potrošače s konverzijom, jer bi u ovom slučaju 55.000 klijenata banaka izgubilo pravo tužiti banke. Ništetni temeljni ugovor u švicarskim francima, koji se također rješava na Vrhovnom sudu, manji je problem u odnosu na ovo. U ovom slučaju konvertiranih kredita tim ljudima neće pomoći ni ništetnost temeljnog ugovora ako odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske 20. prosinca 2022. bude negativna. Nije u ovom trenutku glavni problem u tome hoćemo li dobiti više ili manje, iako bi svakako obeštećenje klijenata bilo veće u slučaju da se i temeljni ugovor o kreditima u ‘švicarcima’ ocijeni ništetnim, ali to su slatke brige. Ne znam kakav će biti ishod, ali očito u Vrhovnom sudu postoje dvije struje. Jedna je za potrošače, a druga za banke. Teška je borba“, zaključio je Aleksić u razgovoru za Nacional.

I dodao na kraju: „Prisjetimo se oglednog postupka. Taj je postupak očigledno proveden na inicijativu Hrvatske udruge banka. Kako je došlo do suda ne znam, ali bilo je očigledno da je ono što su banke htjele ušlo u taj ogledni postupak. Banke su htjele da se konverzija proglasi valjanom i da na temelju toga mašu na sudovima, tvrdeći da više mi nemamo nikakva prava za obeštećenje. Ne mogu to dokazati, ali kada je tadašnji predsjednik Vrhovnog suda Đuro Sessa izašao u medije, rekao je da je to nova pravna osnova i da potrošači više nemaju nikakva prava, osim u slučaju ako je konverzija provedena mimo zakona. Dakle, očigledno je da je sudac Sessa pao pod utjecaj Hrvatske udruge banaka prejudicirajući ishod tog predmeta i na Vrhovnom sudu, što još sve do 20. prosinca 2022. nije bilo donijeto“. Tako se i ova odluka Vrhovnog suda može doživjeti kao i rezultat obračuna predsjednika Vrhovnog suda Radovana Dobronića s njegovim prethodnikom Đurom Sessom.

Što je Dobronić mislio o kreditima u švicarskim francima u vrijeme kada je bio sudac Trgovačkog suda u Zagrebu, rekao je u intervju Nacionalu 9. veljače 2021. Odgovarajući na pitanje Nacionala zašto nije u svojoj kolektivnoj presudi proglasio cijeli ugovor u švicarskim francima ništetnim, nego samo njegove dvije glavne komponente, valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, Dobronić je tada odgovorio: „Ugovore nisam proglasio ništetnima zato što to nije bio predmet tužbenog zahtjeva. Prema važećim propisima u kolektivnim postupcima, nije se mogla utvrđivati ništavost cijelog ugovora, nego samo ništetnost pojedinih klauzula. Utvrđeno je ono što se maksimalno može u kolektivnim postupcima. To je bilo i ostalo tipizirano.“ Kasnije su hrvatski sudovi u svojim presudama prihvaćali tu kolektivnu presudu, ali u toj tadašnjoj Dobronićevoj odluci nije bilo riječi o konvertiranim kreditima.