Kada na ovotjednoj plenarnoj sjednici Europskog parlamenta konačno bude izglasan Zakon o zaštiti prirode, bit će to kraj gotovo dvogodišnje političke i lobističke sage. Dugo odgađani zakon, kojemu je zbog dvorskih borbi unutar Europske unije prošloga ljeta prijetilo potpuno izguravanje u stranu, jedan je od temelja Zelenog plana EU-a, koji štiti europski okoliš i njegovu bioraznolikost te je za mnoge prva linija obrane u borbi s klimatskim promjenama.

U konačnom tekstu tog zakona ostala je odredba prema kojoj Europa do 2030. mora obnoviti najmanje 20 posto svojih kopnenih i morskih ekosustava, a do 2050. čak 90 posto degradiranih staništa. Zakon je umnogome razvodnjen nakon pritiska konzervativne političke opcije u Europskom parlamentu predvođene „pučanima“ i njihovih saveznika iz agrobiznisa. Smatrali su da je inicijalni prijedlog Europske komisije bio ideološki obojen i neizvediv u praksi te poguban za poljoprivrednike, vlasnike šuma, ribare, ali i lokalne i regionalne vlasti, osobito u gusto naseljenim područjima. Tvrdili su i da će ugroziti prehrambenu sigurnost na Starom kontinentu jer će smanjivanje obradivih površina dovesti do manjih prinosa i većih cijena hrane, većeg uvoza i propasti poljoprivrednika.

‘Kriva je postavka da je očuvanje bioraznolikosti moguće samo ako se oduzmu područja za proizvodnju. Trebamo i svoje poljoprivrednike’, rekla je Christine Schneider. FOTO: Jan VAN DE VEL/EP

„Taj zakonski prijedlog bio je jako loše strukturiran. Nije bilo procjene učinka na sigurnost opskrbe hranom ni procjene površine poljoprivrednog zemljišta koju ćemo u budućnosti za to trebati. Kriva je postavka da je očuvanje bioraznolikosti moguće samo ako se oduzmu područja za proizvodnju. U borbi za očuvanje bioraznolikosti trebamo i naše poljoprivrednike. U područjima koje oni danas koriste više je bioraznolikosti nego u onima koja su netaknuta“, nepokolebljiva je Njemica Christine Schneider koja je pregovarala uime EPP-a.

Više od 6000 znanstvenika u otvorenom pismu javnosti pozvalo je lani na prihvaćanje tog zakona i kritiziralo njegove protivnike zbog širenja dezinformacija. Uz tvrdnju da će upravo zaštita prirode poboljšati kvalitetu tla i vode, a onda posljedično i proizvodnju hrane u procesu nužne transformacije industrijske poljoprivrede, koja dugoročno ne može biti održiv koncept.

‘Do 2025. zaštitit će se 400 km riječnih tokova u jugoistočnoj Europi. Prva je na popisu Mrežnica koja je trebala biti proglašena zaštićenim područjem u Hrvatskoj’

Kao i to da će samo zdravi ekosustavi s visokim stupnjem bioraznolikosti moći apsorbirati ugljikov dioksid iz atmosfere te doprinijeti planovima o karbonski neutralnom EU-u do 2050. Jedan od inicijatora tog pisma bio je biolog Guy Pe’er iz Centra za istraživanje okoliša Helmholtz.

„Društvene transformacije mogu imati velike koristi od kritičkih debata, ali one bi se trebale zasnivati na dokazima i znanosti, a ne na zabludama i dezinformacijama. Zakon o zaštiti prirode ne ugrožava sigurnost opskrbe hranom, ne dovodi u pitanje opstojnost poljoprivrednika i ekonomski ne opterećuje društvo. Upravo suprotno, bitna je komponenta u rješavanju niza kriza koje će sigurno utjecati na sve nas i trebalo bi prepoznati vrijednost očuvanja prirode zbog vlastite budućnosti. Obnova staništa naprosto je neophodna i hitna“, upozorio je Pe’er, podsjećajući da je u rog „pučana“ nešto slabije i manje organizirano puhala i gotovo trećina liberala u Europskom parlamentu, ponajviše iz Nizozemske, Skandinavije i Njemačke, kao i krajnja desnica.

‘Zakon o zaštiti prirode ne ugrožava sigurnost opskrbe hranom, ne dovodi u pitanje opstojnost poljoprivrednika i ekonomski ne opterećuje društvo’, kaže Guy Pe’er. FOTO: CLAUDIA DISLICH

„Pučani“ su ušli u frontalni sukob s tadašnjim ključnim čovjekom za provedbu Zelenog plana, povjerenikom Fransom Timmermansom. Ursula von der Leyen, u očitom raskoraku između svoje zelene agende koju tako zdušno promovira u medijima i na njoj gradi reizbor na mjestu šefice EK-a i nastojanja njezine političke obitelji da oslabi prijeko potreban zakonodavni okvir, mudro je šutjela i stajala sa strane, iako su je pozivali da uskoči i spasi taj zakon…

„Ovaj zakon nikad nije mogao dovesti u pitanje europski Zeleni plan. ‘Pučani’ podupiru njegove ciljeve, to smo zorno pokazali i u prošlosti. Gurali smo mnoge prijedloge na tom tragu, poput sustava trgovanja emisijama stakleničkih plinova ili alternativnih izvora energije. Nismo protiv obnove prirode, ali bili smo protiv loše sročenog prijedloga tog zakona. Godinu dana smo govorili da nećemo poduprijeti njegov nacrt ako ne dobijemo odgovore na sva naša pitanja i relevantne podatke, kao i procjenu utjecaja na poljoprivredu i šumarstvo“, rezolutno je rekla Christine Schneider.

Više od 6000 znanstvenika u pismu javnosti pozvalo je na prihvaćanje Zakona o očuvanju prirode i kritiziralo njegove protivnike zbog širenja dezinformacija

Naposljetku je najjača politička opcija u Europskom parlamentu uspjela izgurati iz Komisijina prijedloga odredbu da 10 posto poljoprivrednog zemljišta mora imati krajobrazne elemente poput živice, drvoreda ili voćki. Članice Unije morat će poboljšati stanje i dokazati uzlazni trend obnove bez ganjanja kvantitativnog cilja.

EPP je uspio unijeti u tekst i odredbu da zemlje članice nisu dužne koristiti novac iz Unijina fonda za poljoprivredu kako bi zaštitile prirodu. Kao i onu da nema nametanja novih zaštićenih područja u Uniji niti blokiranja izgradnje nove infrastrukture za obnovljive izvore energije jer je ona u velikoj većini slučajeva javni interes.

Pučani u Europskom parlamentu smatrali su da je inicijalni prijedlog Europske komisije bio ideološki obojen, neizvediv u praksi i poguban za poljoprivrednike. FOTO: Jean-Christophe Verhaegen/EP

„Iako su u Europskom parlamentu prošloga ljeta izglasani mnogi amandmani koji bi znatno otežali primjenu tog zakona, u pregovorima tijekom trijaloga vraćeno je dosta elemenata koji su ključni za njegov uspjeh. Međutim, u konačnoj verziji ima nekoliko razočaravajućih stvari. Umjesto svake tri godine, države članice moraju pratiti napredak i izvješćivati o njemu svakih šest godina. Drugo, provođenje tog zakona ima manju važnost od izgradnje infrastrukture za obnovljivu energiju, čak i ako je ona neodrživa. Naposljetku, moguć je prekid primjene mjera u izvanrednim situacijama, kada države članice mogu zaustaviti provedbu tog zakona na poljoprivrednom zemljištu ako je ugrožena proizvodnja hrane. Nacionalne vlade sigurno će iskoristiti sve moguće izgovore kako bi dokazale takvo što i provele tu odredbu. Trenutačno se inače oko 70% obradivog zemljišta koristi za proizvodnju hrane i goriva“, pojasnio je Pe’er.

„Rijetko kada dobijemo savršen zakon. U ovom slučaju, iznimno frustrira to što sada nedostaju ključne koristi izvornog nacrta, ali ne možemo dopustiti da zbog perfekcije zanemarimo dobro koje ovaj zakon donosi. Klimatolozi i oni koji se bave bioraznolikošću poručuju nam kako jednostavno nemamo vremena za korake unatrag. Nadam se da će biti prilike da države članice Unije i drugi dionici ovog procesa s vremenom nadograđuju i jačaju Zakon o obnovi prirode. Tim više jer i banke i niz tvrtki diljem Europe također prepoznaju gospodarske koristi od toga“, optimistična je Noor Yafai iz organizacije Očuvanje prirode.

U Europi je 81 posto staništa u lošem stanju i treba ih hitno vratiti u funkciju, slažu se MegaWattovi sugovornici. FOTO: Jonathan NACKSTRAND/EP

Europska komisija složila se u konačnici da će iznaći dodatna financijska sredstva za mjere oporavka prirode, ako se za to ukaže potreba. Također je morala ublažiti ciljeve o oživljavanju isušenih tresetišta (u EU-u je isušeno 50 posto tresetišta koji trenutačno emitiraju ugljični dioksid), jer se u nekim zemljama na njima uzgajaju usjevi, a treset koristi kao gorivo.

Mjere obnove trebale bi biti uvedene u 30 posto isušenih tresetišta u poljoprivrednoj upotrebi do 2030. i 50 posto do 2050., uz određenu fleksibilnost za države članice na koje to najviše utječe (obnova močvarnih područja može pomoći u smanjenju rizika od poplava, a donosi i mogućnost apsorbiranja dodatnih 7 posto emisija CO2 u Europskoj uniji).

Države članice moraju što prije donijeti nacionalne planove o zaštiti prirodnih staništa. Za dugoročnu prehrambenu sigurnost bitno je i očuvanje pčela i drugih oprašivača. FOTO: Eve Van Soens/EP

Zakonom je predviđeno i da se 25 tisuća kilometara riječnih tokova vrati u prvobitno stanje te da se s njih uklone razne barijere. Za mnoge su upravo riječni ekosustavi u najkritičnijem stanju. Tek mali postotak rijeka u EU-u ima slobodan tok. Dio njih nalazi se i na području jugoistočne Europe, ali je ugrožen.

„Kako bismo zaštitili 13 rijeka na području jugoistočne Europe, naša organizacija u suradnji sa šest partnera iz zemalja bivše Jugoslavije provodi projekt ‘Zajedno za rijeke’. Cilj je do 2025. zaštititi 400 kilometara slobodnih riječnih tokova u jugoistočnoj Europi. Prva na popisu jest Mrežnica koja bi u sljedećih nekoliko mjeseci trebala biti proglašena zaštićenim područjem u nacionalnim okvirima, sukladno Zakonu o zaštiti prirode“, za jedan od najljepših vodotoka hrvatskog krša koji krase 93 sedrene barijere dobru vijest donijela je Noor Yafai.

’Ursula von der Leyen u svom govoru nije spomenula ni Održivi prehrambeni sustav EU-a koji je trebao ugledati svjetlo dana prošle jeseni’, kaže Guy Pe’er

Tijekom nesmiljene pozadinske borbe oko Zakona o zaštiti prirode niz nevladinih udruga upirao je prstom u poljoprivredne i šumarske lobističke organizacije, tvrdeći da ne poznaju granice u zaštiti profita i razaranju prirode. Najveće europsko udruženje poljoprivrednih proizvođača COPA–COGECA ozbiljni novinarski brendovi Lighthouse Reports i Politico optužili su da je u toj igri živaca više štitilo interese velikih korporacija nego manjih poljoprivrednih imanja i mladih poljoprivrednika. Gurajući pritom narativ da će novo opterećivanje poljoprivrednika kada su u pitanju obaveze sa zelenim predznakom, usporedno s posljedicama rata u Ukrajini i većim cijenama energenata, dovesti u pitanje njihov opstanak.

„Mi smo čuvari naših tla, vode i zraka i doista je jedina nevjerojatna činjenica u ovoj raspravi nedostatak bazičnog razumijevanja poljoprivredne zbilje i njezine povezanosti s održavanjem pristupačne proizvodnje hrane. Ako je jedini prijedlog iskoraka naprijed ubijanje cjelokupnih sektora, i to unatoč njihovim naporima da postanu održiviji, to ne možemo podržati. Potičemo raspravu i prijedloge koje bismo mogli primijeniti u praksi. Uostalom, poljoprivrednici iz EU-a uspjeli su smanjiti svoje emisije stakleničkih plinova za petinu u odnosu na 1990. To im se mora priznati“, rekao je Pekka Pesonen, glavni tajnik udruženja COPA–COGECA.

Statistike pokazuju da je u Europskoj uniji trenutačno zaštićeno samo 26 posto kopna i 12 posto mora i voda. FOTO: EP/APimages

Oko tri četvrtine sastanaka koje su ključni konzervativni europarlamentarci održali na temu Zakona o zaštiti prirode, smanjenja uporabe pesticida ili Unijine strategije „Od polja do stola“, odrađeno je upravo s COPA–COGECA-om ili njezinim članicama. Iako je dvije trećine europskih farmi površinom manje od pet hektara, nisu održali nijedan sastanak sa sindikatima koji predstavljaju vlasnike tih farmi. S predstavnicima vlasnika organskih farmi samo dva, iako je takvih u EU-u 10 posto. Između siječnja 2020., kada je pokrenuta ambiciozna strategija ‘’Od polja do stola’’, dio EU-ova Zelenog plana, i srpnja 2023., kada je Zakon o zaštiti prirode preživio glasovanje u Europskom parlamentu, sjedali su za stol s predstavnicima agrobiznisa, bilo da je riječ o velikim korporacijama ili lobističkim grupama, na više od 400 sastanaka. Navode nevladinih udruga koje su branile Zakon o zaštiti prirode o komplotu poljoprivrednog lobija, agrokemijske industrije i konzervativnih europarlamentaraca dodatno je osnažila činjenica da se u svom lanjskom govoru o stanju Unije Ursula Von der Leyen posebno zahvalila poljoprivrednicima, nakon prigovora udruženja COPA–COGECA da godinu prije u istom obraćanju nije priznata njihova uloga. Čelnica Komisije pritom nijednom nije spomenula strategiju „Od polja do stola“…

‘Naša organizacija podržala je Zeleni plan EU-a, posebno strategiju Od polja do stola’, izjavio je Pekka Pesonen, glavni tajnik udruženja COPA-COGECA

‘’Ursula Von der Leyen u svom govoru nije spomenula ni Održivi prehrambeni sustav EU-a koji je trebao ugledati svjetlo dana najesen lani. To znači da je od tri važne sastavnice Zelenog plana prošao samo Zakon o zaštiti prirode. Europski parlament je u prvom čitanju odbacio prijedlog Komisije o održivoj uporabi pesticida, a Održivi prehrambeni sustav EU-a gurnut je u stranu i skriven. Čini se da donositelji odluka ne shvaćaju ozbiljnost trenutačnih kriza, a na njih utječu lobisti koji predstavljaju vrlo uzak krug ljudi i nereprezentativan su glas poljoprivrednika. Ispravno bi bilo donijeti suvisao skup politika koji se odnose na prehrambene lance, koji se bave potrebama i proizvođača i potrošača, ali izgleda da aktualna Europska komisija više ne bira taj put. Postojeći model poljoprivrede očito je neodrživ i za okoliš i za poljoprivrednike. Velike farme postaju dominantne, mali poljoprivrednici napuštaju zemlju, radnike zamjenjuju strojevi, a svi mi zdravljem plaćamo proizvode koji sadrže rastuću količinu kemijskih ostataka“, iskazao je svoju zabrinutost Guy Pe’er, ne zaboravljajući napomenuti da na poljoprivredu otpada 11 posto emisija ugljikova dioksida u EU-u.

Nova inicijativa ‘Neto dobit od bioraznolikosti’ u Engleskoj već šalje jasne signale tržištima glede financiranja obnove prirode i staništa. FOTO: Fred Marvaux/EP

“Naša organizacija podržala je Zeleni plan EU-a, posebno strategiju ‘Od polja do stola’. Pozvali smo na donošenje učinkovitih Unijinih politika kako bi one bile prihvatljive poljoprivrednicima i njihovim zadrugama. Međutim, postalo je jasno da se Komisija odlučila za pristup ‘odozgo prema dolje’, u kojem su ciljevi za naš sektor određeni bez da ih prate i odgovarajući instrumenti provođenja tih politika. Nije bilo dostatnih financijskih sredstava niti operativnih tržišnih mehanizama kako bi te inicijative bile uspješne u provedbi. Štoviše, Komisija je u više navrata pozvala na financiranje iz postojećih sredstava Zajedničke poljoprivredne politike, i u slučaju Zakona o obnovi prirode i kod održive uporabe pesticida”, uzvratio je Pekka Pesonen.

Za mnoge začuđujuće, neke od velikih multinacionalki i banaka zahtijevale su prihvaćanje Zakona o obnovi prirode, uz argument da je to dobro za gospodarstvo. I Europska središnja banka u svom izvješću zaključila je da je europskoj ekonomiji i bankama priroda potrebna kako bi preživjele.

Tijekom posljednjih desetljeća u Europi je iscrpljeno 70 posto tla te je drastično porasla dezertifikacija. Klimatske promjene uništavaju ekosustave ili ih čine još ranjivijima

„Nizozemska središnja banka utvrdila je da samo nizozemske financijske institucije imaju 510 milijardi eura tešku izloženost rizicima povezanima s bioraznolikošću. Nove mogućnosti gospodarskog rasta ovisit će od ulaganja u prirodu. Primjerice, u Engleskoj nova inicijativa ‘Neto dobit od bioraznolikosti’ već šalje jasne signale tržištima glede financiranja obnove prirode i staništa. Neki tamošnji zemljoposjednici i poljoprivrednici već su ulagali u sklopu tog programa, iako je postao formalno operativan tek prošlog mjeseca. Ako se na odgovarajući način podupru i osnaže, takvi programi mogli bi tvrtkama omogućiti zajedničko ulaganje s poljoprivrednicima i drugim upraviteljima zemljišta, a kako bi se povećao značaj prirodnog i poljoprivrednog zemljišta te slatkovodnih i morskih staništa pri oporavku prirode”, zaključila je Noor Yafai, čija je organizacija dosad uspješno surađivala i s Forumom za budućnost poljoprivrede koji okuplja više od milijun europskih zemljoposjednika.

‘I banke i niz tvrtki diljem Europe također prepoznaju gospodarske koristi novog zakona’, optimistična je Noor Yafai iz organizacije Očuvanje prirode

“Naši znanstvenici ponudili su prirodna rješenja koja mogu pomoći da do 2030. ostvarimo i do jedne trećine financijski isplativog ublažavanja posljedica klimatskih promjena. Nije riječ samo o bioraznolikosti, već i o klimi i ekonomiji. Bilo da se radi o vrijednosti obnove rijeka i izgradnje otpornih riječnih slivova pri suočavanju s rizicima od suša i poplava ili važnosti boljeg upravljanja šumama, kada je u pitanju sve veći broj požara u Europi”, rekla je Noor Yafai, naglašavajući da i Europska komisija procjenjuje kako svaki euro uložen u obnavljanje zemljišta donosi povrat od 8 do 38 eura.

U Europi je 81 posto staništa u lošem stanju. Tijekom posljednjih desetljeća iscrpljeno je 70 posto tla te je drastično porasla dezertifikacija. Klimatske promjene uništavaju ekosustave ili ih čine još ranjivijima. Očito je da su trenutačne mjere zaštite okoliša na Starom kontinentu nedovoljne da bi se Europa uhvatila ukoštac s dvostrukom krizom, klimatskom i onom vezanom uz bioraznolikost. Statistika kaže da je u Europskoj uniji trenutačno zaštićeno 26 posto kopna i 12 posto mora i voda. Države članice moraju stoga što prije donijeti nacionalne planove o zaštiti prirodnih staništa. Jer i za dugoročnu prehrambenu sigurnost osim čistog tla bitno je očuvanje pčela i drugih oprašivača, primjerice. Shvaćaju valjda to i oni koji su u briselskim igrama prijestolja ipak štitili parcijalne, a ne opće interese.