Koliki je njihov postotak, što oni predstavljaju, tako Andrej Plenković odgovara na pitanje hoće li prihvatiti pozive na sučeljavanje, koje premijerskim kandidatima i šefovima stranaka šalju mediji. Neće! Uzalud ga snube.

Premijer će predsjednika Milanovića nazivati kukavicom – jer nije dao ostavku, pa ne može u ring,  gdje ga on navodno spreman uzaludno čeka – ali sam zapravo bježi od sučeljavanja. Odbija izaći na megdan drugim izazivačima, koji legitimno sudjeluju u izbornoj utakmici.

Sučeljavanja ključnih izbornih aktera u svakoj su kampanji najatraktivnija. Biračima pomažu u donošenju odluka, mogu djelovati mobilizacijski, povećati izlaznost na izbore, što bi Hrvatskoj jako trebalo. Ali, izgleda da takvih sučeljavanja, na dosadašnjim izborima posve uobičajenih, ovoga puta neće biti, Plenkovićevom odlukom.

Nova TV pozvala je na duel pred kamerama šefove dvije najveće stranke, HDZ-a i SDP-a. Grbin je prihvatio, Plenković ne odgovara. Ne odgovara ni na pozive drugih pretendenata na premijersku funkciju – Sandre Benčić, Grmoje. S političkim se takmacima sudara ramenima po trgovima, promenadama i raznim okupljalištima, dok u kampanji obigravaju Hrvatsku, ali na izravno sučeljavanje ne pristaje.

Svojom eskivažom šef HDZ-a pokazuje silan prezir prema drugim protagonistima političke utakmice, ali i prema javnosti. Sve ih skupa smatra nevrijednima svoje veličine. Drugima docira o potrebi da se izlože, sam preferira nerizične, strogo kontrolirane situacije. Posprdno će o rejtingu opozicije, bagatelizirajuće o tome koga oni predstavljaju.

Pa nehadezeova je Hrvatska brojnija od one njegove. HDZ je na prošlim izborima dobio ni 17 posto ukupnog biračkog tijela. Na osnovu čega je stvorio faktički jednostranačku vladu i preuzeo svu vlast u državi. U takvoj situaciji bilo bi pametno pokazati nešto manje narcizma i bahatosti.

Kampanja koju vodi Andrej Plenković slika je njegova ljudskog i političkog profila. Šef HDZ-a voli grupnjake, obavezno s preletima aviona, s tim da mu je svita tek kulisa za njegov super-ego. Svoju premijersku poziciju neštedimice koristi za stranačku promidžbu. Obilazi svježe aktivirana – nakon tri godine bez znaka života – postpotresna gradilišta, dijeli donacije, otvara ovo ili ono, koristi sve moguće državne resurse za vlastiti marketing.

Umjesto sučeljavanja s drugim izbornim konkurentima, preferira vlastita monološka ukazanja. Litanije samohvale. U kampanji ne pokazuje odvažnost i hrabrost, nego kukavički refleks. Zato i njegovo junačenje pred Milanovićem djeluje kao blef. Jako je srčan i navodno spreman na fajt jer zna da mu Šaka s Pantovčaka ne može uletjeti na teren.