Poželjeti dobrodošlicu u Hrvatsku četničkom vojvodi apsolutno je dno – kaže Dragan Primorac, HDZ-ov predsjednički kandidat, referirajući se na izjavu Zorana Milanovića, koji je u Crnoj Gori problematizirao relativno nedavno proglašenje trojice crnogorskih političara personama non grata.

Hrvatski predsjednik smatra da njihovo stavljanje na listu u Hrvatskoj nepoželjnih osoba možda nije bilo potrebno. Činjenica da je jedan iz te trojke, Andrija Mandić, svojedobno proglašen četničkim vojvodom, poslužila je Primorcu za pompoznu najavu kako s njim na Pantovčaku za četničke vojvode više neće biti mjesta u Hrvatskoj.

Četnici su tako dobili važnu ulogu u hrvatskoj predsjedničkoj kampanji. Zanimljivo, Primorčevo zgražanje nad Milanovićevom izjavom događa se istodobno s ugošćavanjem Aleksandra Vučića, predsjednika Srbije, na jednom važnom međunarodnom skupu u organizaciji hrvatske vlade u Dobrovniku. Ne samo da je pozvan, nego je Vučić svoj dolazak i uvjetovao. Hrvatski je premijer iz Deklaracije o Ukrajini izbacio ono što je gostu iz Beograda smetalo. Teško je vidjeti neku ozbiljnu razliku između Vučića i Mandića. Mandić je devedesetih ratovao protiv Hrvatske, po dubrovačkom zaleđu. Vučić je tih godina u velikosrpskom pobunom okupiranoj Glini grmio kako tamošnji Srbi nikada više neće pod „ustašku vlast“. „Nikad Srpska Krajina ni Glina neće biti Hrvatska“, huškao je.

Naravno da se sa summita zemalja jugoistočne Europe predsjednik Srbije nije mogao izostaviti. Bez obzira na njegove ratne godine. Kao što je Mandić, bez obzira na njegovo četnikovanje, danas predsjednik crnogorske Skupštine. Osim toga, nije predsjednik Milanović u Tivtu, na konferenciji Brdo-Brijuni, poželio četničkom vojvodi dobrodošlicu, kako to Dragan Primorac insinuira, nego je doveo u pitanje njegovo proglašavanje nepoželjnim. Na koncu, nije Mandiću ulazak u Hrvatsku zabranjen zbog njegove uloge u ratu, ni zbog četničke titule, nego zbog izglasavanja Rezolucije o genocidu u Jasenovcu u crnogorskoj skupštini. Rezolucija o Jasenovcu sigurno nije znak prijateljstva prema Hrvatskoj, ali politički je Zagreb na njeno donošenje previše burno reagirao. Ne vodeći računa da bi prevelika doza uzrujanosti mogla sugerirati da oko Jasenovca ima neke rezerve. Premda bi u osudi ustaškog zločina službena Hrvatska morala biti i – i jest – posve nedvosmislena.

Histeriziranje oko Milanovićevih izjava u Crnoj Gori služi prije svega zamagljivanju činjenice da je Vučić dobio pozivnicu za dubrovački summit, dok je predsjednik Hrvatske bio nepoželjan. Neki ministri sada tumače da je ostao nepozvan jer bi im skup o Ukrajini pokvario. Dragan Primorac svojim se izjavama uključio u tu maskeradu kojoj je cilj protuustavno zaobilaženje, praktična blokada, šefa države za račun premijera Plenkovića.

Dok tvrdi da će onemogućiti ulazak četničkih vojvoda u Hrvatsku, HDZ-ov predsjednički kandidat ne uspijeva primijetiti da se šef stranke koja ga je za Pantovčak kandidirala upravo s jednim takvim usred Dubrovnika naslikava. Toliko o Primorčevoj vjerodostojnosti.