Predizborna kampanja je gotova. Bila je kratka, prilično neuljuđena s raznim obratima i nenadanim postupcima. Danas je izborna šutnja. Dok je šutnja na snazi, zabranjena je svaka izborna promidžba, objavljivanje procjena izbornih rezultata i prethodnih, neslužbenih rezultata izbora, kao i objavljivanje fotografija u sredstvima javnog priopćavanja, izjava i intervjua kandidata itd.

To se odnosi na medije, ali i društvene mreže poput Facebooka i X-a, kao i na slanje SMS-ova biračima i slično, kako su svojedobno naglasili iz DIP-a. Zabranjena su, dakle, postavljanja novih promidžbenih sadržaja poput statusa, video clipova, slika ili komentara na društvenim mrežama, kao što su Facebook, Twitter i ostale, a koji se izravno objavljuju na naslovnicama kao novosti ili na privatnim profilima povezanih privatnih korisnika društvenih mreža.

S druge strane, neki vizualni promidžbeni materijali i dalje ostaju u javnom prostoru, poput jumbo plakata. Za kršenje izborne šutnje na saborskim izborima nisu zapriječene novčane kazne, no ona se, uz neka manja odstupanja, na proteklim izborima uglavnom poštivala.

Pridržavajući se ovih preporuka, danas izbornom procesu razgovaramo s profesorom na Političkim znanostima Višeslavom Raosom kao Gostom dana Radio Nacionala od 13 sati. Cijeli razgovor poslušajte OVDJE.

Ja znam da će mediji i stranke reći da je teško održavati izbornu štunju zbog digitalnog vremena. Mislim da to nije tako teško i da je izborna šutnja dobra.

Kod nas mislim da nije loše da imamo jedan period ‘hlađenja’. Problem je kako odvojiti privatnu komunikaciju na društvenim mrežama, da se iza toga kandidati ili novinari ne skrivaju.

Po meni, veći je problem od kršenja izborne šutnje to gdje pokušavate utjecati remećenjem javnog reda na biračkom mjestu, kad vam netko na biračkom mjestu onemogućava privatnost i kad osobama koje su nepokretne osigurati biranje. I na kraju kad stranke organiziraju prijevoz birača.

Problem je kad ljudi fotografiraju svoj listić s osobnim dokumentima kako bi pokazali svoj stav, sugerirajući da su na to prisiljeni.

Najvažnije pitanje je da svi imamo jednako pravo izaći na izbore i  jednaku fizičku dostupnost birališta.

Susjedna Slovenija je dopustila dopisno glasovanje za one izvan države, ali to nije elektroničko.

Ankete mogu utjecati na neodlučne i ne koji nistu toliko politički opredijeljeni. To su često kod ljudi koji prvi put glasaju ili onih koji žele biti uz pobjednike. To utječe i na ova koji razmišljaju da ne bace glas. Imate i fenomen ‘underdoga’ gdje se ljudi vezuju uz one koji nemaju manje šanse, koji poberu simpatije i navijaju za one koji nemaju mnogo šanse.

Pitanje je koja je vrsta kampanje. Neki će misliti da je važno pokazati ljudsko lice, gdje imaju štandove da se upoznaju s ljudima, drugi imaju jumbo plakate i to je ocijenjeno kao obraćanje onima koji imaju automobile; starijim generacijama se najviše obraćaju preko televizija. Društvene mreže su jako jefitne i dostupne, ali onda stavljaju sadržaj koji je usmjeren mladima, ali nije dovoljno specificiran.

Uz Hrvatsku zajamčene mandate za dijasporu imaju Italija, Francuska. S druge strane imate zemlje poput Njemačke i Velike Britanije, gdje nakon 15 godina morate se ponovno registrirati i dokazati da ćete se ponovno vratiti. Nije svugdje dijaspora jednako brojna pa onda se raspravlja o tome kako to riješiti ako su oni politički faktor zbog brojnosti.

Ono što imamo najavu od poslodavaca kako je regulirana neradna nedjelja pa neće htjeti izgubiti još jedan radni dan. Ne postoje sankcije za poslodavce koji to neće poštivati budući da je nereadni dan u radni dan. Mislim da je realno očekivati nešto viši odziv.

Što se tiče same kampanje da smo ipak kroz medije uspjeli pokazati da će teme biti relevantne i da će se vrtjeti u slijedećem mandatu.

Gostovanje u cijelosti poslušajte u nastavku: