U trenutku kada se još čekalo ustoličenje veleposlanika Tončija Staničića, karijernog hrvatskog diplomata, na njegov novi mandat u Moskvi, više diplomatskih izvora za Nacional je otkrilo da je predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović unijela pravu pomutnju među stranim diplomatskim predstavnicima u Zagrebu. Bili su u dvojbi kako izvijestiti svoja državna vodstva, ali i otkriti što se krilo iza opet ponovljenih te za njih u najmanju ruku zbunjujućih izjava hrvatske predsjednice o hrvatskim diplomatima.

To se nedavno već dogodilo početkom godine, a ponovilo se nakon nedavnog intervjua predsjednice Mislavu Bagi s komercijalne Nove TV. Tada su strani diplomati ostali u čudu jer nisu mogli dokučiti je li riječ o ozbiljnom sukobu u hrvatskom državnom vrhu između Ureda predsjednice, hrvatske vlade i resornog Ministarstva vanjskih i europskih poslova oko izbora diplomatskih predstavnika.

Kolinda Grabar Kitarović u tom je intervjuu, među ostalim, izjavila da je učinkovitost nekih veleposlanika vrlo niska, da se o njima gotovo ne čuje, da neki rade protivno državnoj politici, da su neki zaostali u starim vremenima kada je Hrvatska bila kandidatkinja za EU i NATO. Prije toga više puta izrekla je kritički intonirane izjave prvenstveno vezane uz Joška Paru.

Visoki izvor iz Ureda predsjednice za Nacional je sredinom proteklog tjedna precizirao što točno Kolindu Grabar Kitarović smeta kada je riječ o Paru. “U Londonu, Den Haagu i Washingtonu, svaki put kada bi došao na mandat, mijenjao je rezidenciju. Zašto je to radio? To uzima puno vremena, ne radi se posao punom parom, a otvara se prostor i za sumnje o motivima zašto se to radi. Među ostalim, tražio je da mu se supruga zaposli u SAD-u, da radi kao dopisnica HRT-a. SAD ne dopušta da supruge ambasadora budu aktivno zaposlene za vrijeme njihova mandata u toj zemlji.

Osim toga, američka strana Hrvatskoj je dala do znanja kako su svjesni poruka i procjena koje je o Trumpu slala naša ambasada u SAD, a u kojoj se u najmanju ruku nije koristio diplomatski rječnik’’, izjavio je ovaj bliski suradnik Kolinde Grabar Kitarović.

Predsjednica se ne tako davno našla u situaciji sličnoj onoj u kojoj sama stavlja Paru jer je doživjela sličnu sudbinu kada ju je kao veleposlanicu iz Washingtona pokušao povući bivši premijer Ivo Sanader. Spasio ju je tadašnji predsjednik Stjepan Mesić koji je odbio potpisati rješenje o njezinu opozivu. Štoviše, potajice je čak, bez znanja vlade i ministarstva kao državni predstavnik, podržao njenu kandidaturu na dužnost pomoćnice glavnog tajnika NATO-a za javnu diplomaciju, dužnosti koje se odrekla tek kada joj je Tomislav Karamarko ponudio da postane HDZ-ov kandidat na predsjedničkim izborima na kojima je i pobijedila.

Taj njen boravak na istaknutoj dužnosti u NATO-u, nesumnjivo iznimno važnoj međunarodnoj organizaciji, po svemu sudeći, nije joj previše pomogao u stjecanju političkih vještina, a još manje razvijanju državničkih potencijala, smatraju Nacionalovi sugovornici.

“To se tako ne radi čak i onda kada bi predsjedničine sumnje i optužbe doista bile i opravdane, a nisu bile, jer se tako kompromitira država koju predstavlja i ona osobno kao predsjednica. Vlastiti diplomati u takvim situacijama diskretno se povlače u Zagreb bez ikakve medijske buke”, izjavio je drugi Nacionalov sugovornik koji je svojedobno uložio veliku energiju ne bi li se isposlovalo međunarodno priznanje neovisne Hrvatske početkom devedesetih godina.

“To što je ona učinila nakon povratka iz ovog iznenadnog a, zapravo, neslužbenog posjeta Americi početkom godine kojim se počelo baviti i Povjerenstvo za sukob interesa, ne može se okarakterizirati drukčije nego kao ‘trumpizam’. Toliko je po političkoj nespretnosti uspjela nalikovati američkom predsjedniku Donaldu Trumpu, valjda i njezinu novom uzoru. Njen neodmjereni napad na neke hrvatske veleposlanike preko nesvakidašnjih nastupa u kojima ih javno proziva da ne rade svoj posao ili čak da rade protiv interesa vlastite države, bio je toliko politički nepromišljen, a državnički nedopustiv da nije mogao proizvesti drugačiji rezultat osim totalne pomutnje među stranim diplomatima, uključujući i američke”, potvrdio je za Nacional jedan od najbližih suradnika pokojnog predsjednika Franje Tuđmana.

Isti izvor navodi da su ti nedavni istupi predsjednice Kolinde Grabar Kitarović bili na razini nekih već pomalo zaboravljenih epizoda iz razdoblja kada je bila ministrica vanjskih poslova i europskih integracija.

“Tada je bivši visoki dužnosnik u u Europskoj komisiji čak u jednom trenutku diskretno zamolio bivšeg premijera Ivu Sanadera da mu na razgovore više ne šalje ministricu Kolindu Grabar Kitarović, nego nekoga od povjerenja s kime će moći voditi i ‘ozbiljne političke razgovore, a ne samo ćaskati’. Taj dužnosnik sumnjao je da se tadašnja ministrica baš dovoljno ne razumije u politiku. Taj posao komunikacije potom je preuzeo Hido Biščević, državni tajnik u ministarstvu vanjskih poslova, a danas šef europske diplomatske misije u Tadžikistanu iz hrvatske kvote u Bruxellesu’’, tvrdi Nacionalov izvor upućen u zbivanja u hrvatskoj diplomaciji iz tog vremena.

Još su neke predsjedničine izjave privukle pozornost. “Nakon što je izazvala prvorazrednu političku krizu kada je iz do danas nerazjašnjenih razloga uskratila povjerenje tadašnje šefu SOA-e Draganu Lozančiću, odnedavno je počela pričati kako nema ništa protiv njega te da država treba voditi računa i zbrinuti takve kadrove. Te mi se izjave ne čine iskrenima, posebno jer s Lozančićem povezuje sudbinu Josipa Buljevića, također bivšeg šefa SOA-e, čije zbrinjavanje ona sada zaziva kao nešto logično što bi država trebala raditi. Međutim, slučajevi Lozančića i Buljevića ni po čemu nisu isti. Država je Buljevića već jednom bila jako dobro zbrinula. On je nakon mandata na čelu SOA-e otišao raditi u Ured vijeća za nacionalnu sigurnost.

Otamo je otišao na poziciju generalnog konzula u Los Angeles, a radno mjesto u Uredu vijeća za nacionalnu sigurnost mu je bilo zamrznuto. Tako je ostalo i kada je on postao savjetnik Kolinde Grabar Kitarović za nacionalnu sigurnost, jer se radi o dužnosničkoj poziciji. Pa je potom Buljević postao ministar obrane u prošloj vladi. U međuvremenu se bio učlanio u HDZ. Kada se ta vlada raspala, Buljević se vratio na to radno mjesto u Ured vijeća za nacionalnu sigurnost. Svega nekoliko dana poslije otišao je u mirovinu. I sada predsjednica govori da ga treba zbrinuti. Pa koliko puta? O čemu to ona priča? Takve tvrdnje su prvorazredno licemjerje’’, tvrdi izvor blizak Vladi.

Osim dvojbi koje su se pojavile među stranim diplomatima koje oni neće tek tako olako odbaciti, dvojaki su i komentari koji su do Nacionala stigli od dvaju izvora bliskih Vladi.

“Čini se da je gospođa malo izgubila kompas’’, tvrdi jedan izvor.

Drugi izvori iz Vlade i Ministarstva vanjskih i europskih poslova za Nacional su plasirali tvrdnje da između tog ministarstva, Vlade i Ureda predsjednice nema nikakvih nesporazuma i napetosti kada je riječ o vanjskoj politici. Štoviše, tvrde da je suradnja dobra te da su predsjednica i Vlada na sličnim pozicijama i kada je riječ o potrebi dolazećih smjena u diplomaciji.

Pokušali su objasniti za Nacional da je točno samo to da slijedi jedna od većih smjena veleposlanika te da nema ni govora o nesporazumima Zrinjevca, Markova trga i Pantovčaka. Posebno tvrde da nema govora ni o kakvim čistkama ili odstrelu navodno nepodobnih diplomatskih predstavnika.

Navode da je riječ o posve uobičajenoj rotaciji koja bi se trebala događati nakon svake četvrte godine diplomatskih mandata, a o čemu se dogovaraju sukreatori vanjske politike – premijer i predsjednica države, a nije nebitna ni uloga ministra vanjskih i europskih poslova. To se radilo i prije, baš kao što se to radi i danas. Riječ je o smjenama na nedvojbeno važnim diplomatskim pozicijama: u Berlinu, Washingtonu, Parizu, Londonu, Tel Avivu i New Yorku. Ali navode da u tome ne treba tražiti nikakav skriveni smisao jer su se tako posložile karte oko predstojećih smjena u hrvatskoj diplomaciji.

Neki veleposlanici, poput Pjera Šimunovića u Tel Avivu, napustili su destinaciju preuzimajući važne dužnosti u Zagrebu, a neki su već odavno otišli iz privatnih razloga, pa su njihova mjesta zbog toga ostala upražnjena. Ostali su pak već debelo odradili svoje četvorogodišnje mandate. Bili su više od četiri godine na svojim dužnostima i samo još čekaju formalni opoziv da se vrate u Zagreb. Tako je s Ivom Goldsteinom u Parizu, Ivanom Grdešećim u Londonu, Rankom Vilovićem u Berlinu i Damirom Grubišom u Rimu. Diplomacija je takva profesija u kojoj su boravci u inozemstvu vezani uz ograničene, obično četvorogodišnje mandate, pa je onda i logično očekivati povratak veleposlanika u domovinu nakon kraja njihovih mandata.

Isto tako, kako tvrde ovi Nacionalovi izvori, suradnja između Ureda predsjednice na Pantovčaku i Ministarstva vanjskih i europskih poslova na Zrinjevcu danas je puno bolja nego što je bila u vrijeme ministra Mire Kovača. S Kovačem se, kako su za Nacional rekli njeni bliski suradnici, ništa nije moglo dogovoriti, pa je iz tih razloga toliko i trebalo vremena da se imenuje veleposlanik u Moskvi.

“Ona je triput dogovorila sve potrebne promjene veleposlanika, ali se Kovač na to oglušio. Njegove nedavne tvrdnje da je sve to zaustavio tadašnji premijer Tihomir Orešković samo su djelomično točne. Ona je to doživjela kao poniženje. Vrijeme prolazi, ona je svjesna tih problema i treba je razumjeti ako je zbog toga izgubila strpljenje. Ona je odgovorna političarka’’, kaže blizak suradnik Kolinde Grabar Kitarović.

Pretpostavlja se da je odlaskom Kovača u Hrvatski sabor, u kojem je preuzeo Odbor za vanjske poslove, sada taj problem riješen. Doduše, veleposlanici prije odlaska na destinacije morat će se suočiti s Kovačem na obveznom saslušanju pred saborskim odborom, ali mišljenje tog odbora nije obvezujeće da bi moglo spriječiti odlazak veleposlanika kada stigne privola država primateljica.

Tijekom vikenda rađena su zadnja usuglašavanja između ljudi od povjerenja premijera Andreja Plenkovića i predsjednice Kolinde Grabar Kitarović oko diplomatskih rotacija. Njih dvoje bi se tijekom tekućeg tjedna trebali sastati i zaključiti taj proces.