Vlasnik offshore kompanije „General Pioneer“ koja je uplatila oko 780.000 eura na račun Slobodana Đurovića Kardinala, organizatora ubojstva hrvatskog novinara Ive Pukanića, je bugarski biznismen Ognjan Bozarov, otkriva međunarodni istraživački projekat „Povjerljivo sa Cipra“. Ova uplata stigla je tri tjedna prije ubojstva, a dio novca Đurović je već sutradan podigao sa računa – zbog čega su tužilaštva u Hrvatskoj i Srbiji sumnjala da novac može biti dio isplate za ubojstvo. Bozarov tvrdi da je novac uplaćen Đuroviću kako bi pomogao u vezi s gradnjom koju je njegova kompanija planirala u Beogradu – a koja se nije dogodila.
Tekst je prenesen s dopuštenjem portala Krik:
Hrvatski novinar Ivo Pukanić nije imao šansu preživjeti likvidaciju koju je balkanska mafija pripremila 2008. godine.
Kriminalci su 23. listopada parkirali skuter pun eksploziva tik do njegovog automobila, ispred sjedišta zagrebačkog „Nacionala”, popularnog tjednika poznatog po senzacionalističkim naslovima i tekstovima o političkim i poslovnim skandalima. Čekali su da Pukanić, suvlasnik ovog lista, izađe i sjedne u auto, kako bi aktivirali bombu i ubili ga.
To se i dogodilo. Pukanić nije bio sam i neplanirano je stradao i njegov kolega, direktor marketinga Nikola Franjić.
Eksplozija je bila toliko jaka da je izbila prozore na zgradi „Nacionala”, ozlijedivši neke od zaposlenih, a nanijela je štetu čak i na susjednim zgradama. Da bi bila ubojitija, kriminalci su u bombu ubacili dijelove čelične armature.
Pukanić je prije ubojstva praćen više od tri mjeseca. Da je mafija pažljivo isplanirala zločin, pokazuje i to što je na dan likvidacije jedan od kriminalaca iz Srbije čekao sa snajperom na krovu obližnje zgrade – bio je tu da dokrajči Pukanića ukoliko se bomba ne aktivira ili ako on nekim čudom preživi.
Šestorica ubojica ubrzo su otkrivena, a među njima i čovjek koji je organizirao ovu kriminalnu akciju – Slobodan Đurović, u balkanskom podzemlju poznatiji po nadimku Kardinal. Svi su kasnije osuđeni, a Kardinal je dobio 23 godine zatvora.
Petnaest godina kasnije, ipak, još uvijek se ne zna tko je naručio i platio ubojstvo hrvatskog novinara.
Svi pokušaji da se dođe do ljudi koji su Đurovića angažirali za organiziranje likvidacije, bili su neuspješni. Srpsko tužilaštvo optužilo je čuvenog kriminalca Sretena Jocića zvanog Joca Amsterdam da je bio sljedeća karika koja je spajala naručitelja atentata i Đurovića, ali ga je sud oslobodio.
Uništen automobil Ive Pukanića nakon eksplozije. FOTO: Dalibor Urukalović/PIXSELL
Ipak, postoji trag koji, kako djeluje, tužiteljstva Hrvatske, Srbije i Crne Gore, nisu ispratila do kraja, a koji može voditi ka razrješenju ove misterije.
Naime, Đurović je samo tri tjedna prije atentata primio oko 780.000 eura na svoj osobni račun u Crnogorskoj komercijalnoj banci, od tajnovite offshore kompanije „General Pioneer” sa Britanskih Devičanskih Otoka.
Crnogorska Uprava za sprečavanje pranja novca ovu transakciju označila je kao sumnjivu jer za nju „ne postoji jasna ekonomska osnova”, a hrvatski i srpski tužitelji vidjeli su je kao dio obećane nagrade za ubojstvo. Međutim, kako se vidi iz kaznne dokumentacije, nisu utvrdili tko je pravi vlasnik offshore kompanije. Zakoni Britanskih Devičanskih Otoka omogućavaju da se imena vlasnika kompanija sakriju.
Novinari su sada došli do tih podataka, zahvaljujući dokumentima koji su procurili u okviru globalnog novinarskog istraživanja „Poverljivo s Cipra”, koje predvode Međunarodni konzorcij istraživačkih novinara (ICIJ) i Paper Trail Media, a u kome sudjeluju novinari OCCRP-ja, KRIK-a i bugarskog BIRD-a.
Slobodan Đurović u sudnici. FOTO: Marko Prpić/PIXSELL
Vlasnik kompanije „General Pioneer” bio je kontroverzni bugarski biznismen Ognjan Bozarov, vidi se iz dokumentacije koja je procurila iz agencije „MeritServus” sa Cipra koja osniva offshore firme.
Ovaj sedamdesetšestogodišnji Bugarin ima intrigantnu biografiju.
Još 1983. godine bio je optužen u Americi jer je iz ove zemlje u Bugarsku izvezao tehnologiju za proizvodnju kompjuterskih diskova iako je njen izvoz tada bio zabranjen. Bozarov je uhićen početkom devedesetih u San Franciscu, a koliko je bio važan pokazuje i to da je bugarska ambasada u Americi unajmila odvjetnike da mu pomognu. Na kraju je optužnica odbačena i slučaj nikada nije ni stigao do suda.
Bugarski novinar Hristo Hristov koji dugo istražuje bugarske tajne službe u svojoj knjizi tvrdi da je Bozarov godinama radio za tamošnju obavještajnu službu, tijekom režima komunističkog diktatora Todora Hristova Živkova.
Hristov je pisao i o tajnom projektu „Neva” koji je bugarska služba navodno započela sa ruskim KGB-om 1987, a čiji je cilj bio izgradnja tvornice za proizvodnju kompjuterskih diskova u Rusiji. Bozarov je, kako se navodi u knjizi, bio jedan od vodećih ljudi ovog projekta, tako što je bio na čelu kompanije koju je osnovala tajna služba. Kada je tvornica konačno izgrađena sredinom devedesetih, proizvodi i tehnologija koju su imali je već zastarjela. Ipak, kako Hristov piše, kasnije je otkriveno da su kroz ovaj projekat navodno izvučene desetine milijuna dolara.
Novi podaci iz projekta „Povjerljivo s Cipra” nisu dokaz da Bozarov stoji iza ubojstva novinara, ali otkrivaju njegove veze sa osuđenim organizatorom likvidacije Slobodanom Đurovićem i činjenicu da je njegova firma Đuroviću uplatila novac – koji tužiteljstva nazivaju dijelom „nagrade za ubojstvo”.
U pisanom odgovoru za OCCRP, Bozarov je izjavio da „nikada nije sreo gospodina Ivu Pukanića niti znao bilo što o njemu ili njegovom radu” i da „sigurno nije organizirao (Pukanićevo) ubojstvo”.
„Niti sam ikada bio uključen u prijetnje ili ugrožavanje nečijeg života”, dodao je.
Bozarov tvrdi da su sve isplate Đuroviću bile dio legitimnog poslovnog dogovora. „Sve uplate koje su izvršene putem mojih kompanija bile su isključivo poslovne prirode. Plaćanja su podržana važećom ugovornom dokumentacijom i relevantnom prepiskom”.
Dokumenta koja je Bozarovljev advokat dostavio novinarima, ipak, ne objašnjavaju mnoge nelogičnosti oko ove uplate.
Bozarov ističe i da ga nijedno tužiteljstvo nikada nije kontaktiralo u vezi sa bilo kakvom istragom.
U telefonskom razgovoru sa novinarima priznao je da je upoznao Sretena Jocića, ali je rekao da nikada nije imao poslove s njim.
Novi dokazi koji su se pojavili u međunarodnom istraživanju novinara mogli bi oživjeti ovaj već zaboravljen slučaj.
Berislav Jelinić, jedan od Pukanićevih najbližih suradnika i sadašnji urednik „Nacionala”, također vjeruje u to.
„Vremenom to izađe iz fokusa javnosti i ljudi se utope u nekom zadovoljstvu onim što su postigli i čekaju da se nešto dogodi samo od sebe. Moguće da će ovaj vaš napor podstaći nekoga da pogleda malo dublje.”
NA NIŠANU
Ivo Pukanić, koji je sa kolegama osnovao „Nacional” 1996. godine, tijekom novinarske karijere često je privlačio pažnju i stvarao neprijatelje.
Pojedine kolege kritizirale su ga zbog prijateljskih veza sa kontroverznim poslovnim ljudima i kriminalcima. Zbog posla i okruženja Pukanić nije bio siguran i nalazio se u opasnosti, pa je u nekoliko navrata imao policijsku zaštitu i bio naoružan. U svibnju 2008, na njega je pokušan atentat i spasilo ga je to, kako je sam ispričao, što je izvadio pištolj koji je nosio sa sobom i zapucao u zrak.
Među brojnim tekstovima koje je objavio posebno su se isticali oni o bogatstvu tadašnjeg hrvatskog premijera Ive Sanadera, kao i o vezama tadašnjeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića sa kontroverznim srpskim biznismenom Stankom Subotićem. Pukanić je pisao o umiješanosti Đukanovića i Subotića u međunarodni šverc cigareta, pa čak i svjedočio protiv njih dvojice pred talijanskim tužiteljima koji su ih optužili kao članove duhanske mafije. Đukanović se pozvao na diplomatski imunitet i time izbjegao da mu se za ovo sudi u Italiji, a optužbe su odbačene i protiv Subotića.
Ime Stanka Subotića, o kojem je Pukanić početkom 2000-ih objavio niz tekstova u kojima ga je nazivao „balkanskim mafijaškim bossom” i optuživao za šverc cigareta, spomenuto je više puta tokom suđenja optuženima za ubojstvo novinara. Nikada, međutim, nije bilo dokaza o Subotićevoj umiješanosti u Pukanićevo ubojstvo te nije bio pod istragom niti optužen za to, a hrvatski sud je odbio čak i da ga sasluša kao svjedoka.
Jedan od izvršitelja, Robert Matanić, priznao je hrvatskoj policiji svoju ulogu u likvidaciji i rekao da iza nje stoji Subotić. Navodno, u pitanju je bila osveta zbog članaka o umiješanosti Subotića u kriminalne poslove. „Stanko Subotić se zakleo da će na kraju doći glave Pukaniću“, izjavio je Matanić tijekom saslušanja. Ubojica Matanić je, međutim, kasnije povukao svoj iskaz.
Pukanićev prijatelj Ratko Knežević, bivši savjetnik Mila Đukanovića, također je spomenuo Subotića kao mogućeg naručitelja ubojstva.
Knežević je na sudu svjedočio da mu je Subotić osobno prijetio jer je vjerovao da je on izvor za priče o duhanskoj mafiji. „Nakon toga uslijedio je i drugi (Subotićev) telefonski poziv u kojem je on nedvosmisleno meni rekao: ‘Ubio sam mnoge, ubit ću i Pukanića i tebe ako bude trebalo’“, ispričao je Knežević na sudu.
Subotić, međutim, nije jedino poznato ime koje je dovođeno u vezu sa likvidacijom novinara.
Tomislav Marjanović, koji je sudjelovao u logistici ubojstva, a kasnije postao ključni svjedok zahvaljujući kome je grupa likvidatora osuđena, ispričao je da je i utjecajna ličnost balkanskog podzemlja – Sreten Jocić zvani Joca Amsterdam – bio uključen u ubojstvo.
Ozloglašeni kriminalac Jocić nadimak je dobio jer je kriminalnu karijeru ispekao u glavnom gradu Nizozemske.
Početkom devedesetih Jocić je iz Nizozemske došao u Srbiju, ali se kratko zadržao. U tom periodu je, kako je tvrdio na sudu, pomagao vlastima u Jugoslaviji da uvoze robu pod sankcijama, ali se već sredinom devedesetih preselio u Bugarsku. Za njega Srbija više nije bila sigurna opcija jer je, kako je izjavio, postojala mogućnost da ga likvidira tadašnja Služba javne sigurnosti MUP-a.
Jocić je u Bugarskoj, kako je sam tvrdio, uživao zaštitu tamošnjih obavještajnih struktura. Ipak, 2002. godine je uhićen u Sofiji i izručen Nizozemskoj, gdje je izdržao zatvorsku kaznu na koju je osuđen jer je pucao na policiju, nakon čega je izručen Srbiji – jer je bio osumnjičen za ubojstvo kriminalnog suparnika. Za to je potom i osuđen i trenutno u zatvoru služi 15-godišnju kaznu.
Nakon ubojstva Pukanića, srpsko tužiteljstvo optužilo je Jocića i za ovaj zločin. U optužnici koja je podignuta 2009. tvrdi se da je Jocić bio posrednik u likvidaciji, kao i da je trebalo da za 1,5 miliona eura osigura da se izvrši atentat.
Jocić je na kraju oslobođen jer, kako piše u presudi Višeg suda u Beogradu, tužiteljstvo nije prikupilo dovoljno dokaza o njegovoj umiješanosti u likvidaciju. Time je stavljena točka na ovaj slučaj, tokom kog policija i tužilaštvo nisu uspeli da utvrde tko je naručio ubojstvo novinara.
Nalogodavac je ostao nepoznat, ali je organizator ubojstva, Slobodan Đurović Kardinal, osuđen u Hrvatskoj na 23 godine zatvora.
Hrvatska i srpska policija, vidi se iz dokumentacije koju su prikupili novinari KRIK-a, suglasne su da je Kardinal bio Jocićev čovjek od najvećeg povjerenja.
„(Đurović) je ‘desna ruka’ Jocić Sretena, zvanog ‘Joca Amsterdam’. Vodi sve njegove poslove i u njegovo ime i za njegov račun kupuje firme. Često je sa njim u društvu i neposredan je organizator svih njegovih prljavih poslova“, piše u izvještaju koji su policajci srpskog odjeljenja Interpola poslali hrvatskim kolegama tijekom istrage Pukanićevog ubojstva.
Ni Đurović ni Jocić nisu odgovorili na pitanja novinara KRIK-a koja su im poslana preko odvjetnika.
Đurović je tri tjedna prije atentata primio uplatu od oko 780.000 hiljada eura od „General Pioneera“, a hrvatsko tužiteljstvo smatralo je da može biti dio obećane nagrade za taj zločin.
„IZUZETNO HITNA UPLATA”
Uplata Đuroviću bila je toliko važna da je Bozarovljeva kćerka poslala upozorenje agenciji MeritServus. „Ovo je izuzetno hitna uplata koja mora biti izvršena sutra ujutro, prva stvar“, poslala je Lidija Bozarova u mailu 1. oktobra 2008. godine, kako pokazuju dokumenti koji su procurili, ne objašnjavajući zašto je uplata Đuroviću bila toliko hitna.
On je, kako pokazuje dokumentacija, već sutradan podigao 60.000 eura sa računa.
Đurović je, braneći se na suđenju, tvrdio da uplata nema veze sa ubojstvom novinara – već da je povezana s poslom koji je imao sa „bugarskim poslovnim prijateljima“ oko zemljišta na Novom Beogradu.
Međutim, analiza te dokumentacije iz projekta „Povjerljivo sa Cipra”, kao i sudskih spisa u koje su novinari OCCRP-ja i KRIK-a imali uvid ukazuju da je 780.000 eura Đurović dobio za fiktivan posao. To se vidi iz sljedećeg:
- Dvaput plaćen za isti posao: Đurović je još u prosincu 2007. godine potpisao ugovor sa Bozarovljevom offshore kompanijom „General Pioneer“, po kojem je trebalo provesti „legalne procedure” koje bi njegovoj srpskoj firmi „Karizia“ omogućile da na parceli na Novom Beogradu gradi na oko 11 tisuća kvadratnih metara. Offshore firma je Đuroviću kao dokaz uspješnog posla tražila samo izvod iz urbanističkog plana. Za ovaj papir ugovor je predvdio nadoknadu od 255.000 eura, koja mu je isplaćena u svibnju 2008. Mjesecima kasnije, međutim, uoči atentata na Pukanića, on je ponovno sklopio ugovor sa „General Pioneerom“ po kojem ga ova kompanija častila s dodatnih 780.000 eura jer je završio posao iz prethodnog ugovora.
- Preplaćen za dogovoreni posao: Đurović je na ovaj način, u godini Pukanićevog ubojstva, dobio više od milion eura od „General Pioneera“. Ovaj novac je prevelika nagrada za ono što se u ugovorima navodi: da u Upravi Grada Beograda dobije informacije iz javne knjige, Urbanističkog plana Beograda – posao za koji odvjetnici naplaćuju svega nekoliko stotina eura. Ovu nelogičnost uvidio je i tužitelj u Srbiji koji je Đurovića pitao za drugu transakciju: „Što je to Đurović napravio što vrijedi više od 780.000 eura? Izuzev onoga što postoji u sudskim spisima, da je izvađen Izvod iz urbanističkog plana, što je javna knjiga i što je svatko mogao napraviti?”, ali mu Đurović nije jasno odgovorio na ovo pitanje.
- Bio direktor Bozarovljeve firme: Nije jasno ni zbog čega bi ga Bozarovljeva firma za ovaj posao plaćala, budući da je Đurović u to vrijeme upravo bio direktor „Karizie“ – kompanije koja je planirala graditi na Novom Beogradu. Đurović je osnovao ovu kompaniju pa prodao Bozarovu, ali je ostao direktor u njoj – a direktor bi trebalo da pribavlja sve informacije i dokumenta o uvjetima gradnje na nekoj parceli.
- Gradnje nije ni bilo: Još jedna stvar koja baca sjenku na ovaj posao jeste to što, iako je uplatila više od milion eura Đuroviću, kompanija „Karizia“ do danas, petnaest godina kasnije, ništa nije gradila na ovoj parceli.
Crnogorska uprava za sprečavanje pranja novca označila je uplatu od 780.000 kao sumnjivu i istakla da ona nema „jasne ekonomske osnove”.
Tužiteljstva u Hrvatskoj i Srbiji je u optužnicama povezuju sa ubojstvu Pukanića, tvrdeći da je to dio „nagrade” za izvršeno ubojstvo. Na pitanja novinara KRIK-a da li su se tijekom istrage bavili vlasništvom firme „General Pioneer” koja je uplatila novac, iz hrvatskog tužiteljstva nisu odgovorili.
Đurović je odlučio da se povuče s pozicije direktora samo nekoliko dana prije ubojstva novinara. Zatražio je svoje razrješenje, a zatim je formalno uklonjen 20. listopada 2008. godine – tri dana prije nego što je Pukanić brutalno ubijen.
Čini se da je ubojstvo Pukanića uznemirilo agente „MeritServusa”. Dvoje zaposlenih u toj agenciji, koji su formalno bili na funkcijama direktora „General Pioneera”, podnijeli su ostavke 1. studenog 2008. godine – tjedan dana nakon atentata.
KRAJ KAZNE
Neki od osuđenih za Pukanićevo ubistvo uskoro će izaći na slobodu.
Prvi od njih je Luka Matanić koji je bio zadužen za logistiku u ubojstvu novinara. On je pratio Pukanića, nabavio opremu za nadzor i bio zadužen da čovjek koji je postavio eksploziv pobjegne iz Hrvatske.
Matanić je odležao skoro 16 godina i sljedeće godine bi trebao biti pušten iz zatvora.
„Prezirem te ljude, gade mi se. Ali (Matanić) je osuđen, čovjek će odslužiti kaznu i izaći van”, kaže za KRIK Berislav Jelinić, nekada jedan od najbližih Pukanićevih suradnika. „Ja se nadam da se opametio i da mu neće padati na pamet da pokušava slične stvari.”
Glavni urednik Nacionala Berislav Jelinić s novinarom Andrijom Jarkom. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO
Organizator likvidacije Đurović bi trebalo izaći iz zatvora 2031. godine. Tada će imati 77 godina.
Jelinić nije zadovoljan što institucije nisu uložile više napora da dođu do Đurovićevih šefova, odnosno nalogodavaca ubojstva.
„Ja sam uvijek sklon pohvaliti institucije kada rade svoj posao, ali treba i reći da je u njima hrpa licemjera… Ta priča ne bi trebala ostati na tome da se ugasi zbog protoka vremena”, kaže Jelinić.
„Ako se pojavila spoznaja tko je pomagao na bilo koji način pa i tako da je usmjerio novac kroz neku očigledno kontroverznu firmu da bi pomogao isplatu izvršitelja i organizatora atentata onda ta osoba zasigurno mora imati i spoznaju i kako je taj projekat zapravo osmišljen u tehničkom smislu.”
Komentari