Još u 19. stoljeću postojala su različita razmišljanja o teritoriju na koji bi se mogli preseliti europski Židovi. Preseljenje su, s jedne strane, tražili antisemiti nastojeći se riješiti Židova. S druge stane, o takvim su rješenjima razmišljali i sami Židovi. Većina je Židova bila za povratak u Obećanu Zemlju (Palestinu), koja je tada bila pod osmanskom vlasti.

Nacistički ministar Hermann Göring predložio je, 12. studenog 1938. godine, Madagaskar kao mjesto na koje bi trebalo preseliti europske Židove. Nacistički je plan predviđao da se godišnje preseli po milijun Židova, i to tijekom četiri godine. Židovi bi na Madagaskaru bili svojevrsni njemački taoci, pomoću kojih bi se ucjenjivalo američke Židove. Madagaskar je u to doba bio francuska kolonija.

Kad je Hitlerova vojska pobijedila Francusku, predviđeno je da mirovnim ugovorom Francuska ustupi Njemačkoj Madagaskar za smještaj Židova. Za transport je bila predviđena britanska mornarica, jer se smatralo da će i Velika Britanija uskoro biti pobijeđena u ratu. Međutim, plan je propao kad su Britanci obranili svoju zemlju i osvojili Madagaskar uz pomoć De Gaullove Slobodne Francuske.