Dana 29. prosinca 1940. godine je njemačko zrakoplovstvo izvelo najteže bombardiranje Londona u Drugom svjetskom ratu. To je bombardiranje britanskom glavnom gradu nanijelo najveća razaranja od “velikog požara” 1666. godine, kada su uništene četiri petine grada.

Napad Luftwaffea izazvao je ogromne požare. Požari su uključivali zapaljivu bombu koja je probila kupolu katedrale sv. Pavla, koju je po nalogu premijera Winstona Churchilla čuvao vatrogasni tim.

Oko 100.000 bombi palo je na London. Nijemci su u grad poslali 136 bombardera. Zapaljive bombe bile su glavno naoružanje te noći. Umjereno male, dimenzija 30 x 8 cm (12 x 3 inča) – svaki je bombarder bio opremljen s približno 180 njih, bombe su nosile magnezij i palile vatru. Racija je zabilježila 1.500 požara u gradu. Napore vatrogasaca omela je nestašica vode. Bombardiran je glavni vodovod u Gradu. Jedinice koje su pokušavale dobiti vodu iz drugih hidranata uzrokovale su pad tlaka vode. Napore za crpljenje vode iz rijeke Temze omela je oseka. Poteškoće vatrogasne postrojbe dodatno je pogoršao vjetar, u kombinaciji sa koncentriranim područjem napada. Dvanaest poginulih u napadu bili su vatrogasci, dok je 250 ozlijeđeno.