Rosa Parks, afroamerička aktivistica za ljudska prava i krojačica koju je američki Kongres proglasio „majkom modernog Pokreta za ljudska prava“, postala je poznata kada je 1955. na zahtjev vozača autobusa odbila ustupiti svoje mjesto bijelom putniku. A dvanaest godina ranije se prvi put sukobila s vozačem: stupila je u krcat autobus, platila svoju kartu, a zatim odbila poslušati pravilo koje je nalagalo građanima afroameričke populacije da nakon kupnje karte izađu iz autobusa te uđu ponovno na stražnja, crna vrata. Vozač ju je tada povukao za rukav, a Parks je napustila autobus. No, to se nije dogodilo te spomenute 1955. Budući da su sva sjedala u bijelom dijelu bila zauzeta, vozač je rekao putnicima četiriju sjedala prvog reda obojenog dijela da ustanu i prepuste mjesta bijelcima. Troje ih je to učinilo, a jedna je žena ostala na svome mjestu.

“Ljudi uvijek kažu da svoje sjedalo nisam prepustila jer sam bila umorna, ali to nije istina. Nisam bila umorna fizički… Ne, bila sam umorna jedino od prepuštanja.”, kasnije je Parks opisala taj trenutak.

Nakon toga je uhićena i privedena, a to je prouzrokovalo prosvjed kakav nitko nije mogao predvidjeti. Pokret je bio u tako velikom zamahu da je krajem 1956. Vrhovni sud donio odluku da je podjela u autobusima neustavna. Rosa Parks, koja je izgubila posao i doživljavala sustavno nasilje tijekom cijele te godine, postala je poznata kao majka pokreta za ljudska prava. Morala se, zajedno s obitelji, preseliti u Detroit zbog maltretiranja i prijetnji. Tamo je postala administrativna pomoćnica u uredu kongresnika, a tu je poziciju zadržala sve do umirovljenja.Nakon umirovljenja, putovala je i davala podršku različitim događajima koji su poticali očuvanje ljudskih prava, a napisala je i autobiografiju. Dodijeljena joj je i kongresna Zlatna medalja, najveća čast SAD-a za civilno djelovanje.

Preminula je 24. listopada 2005. u 92. godini života, sa spoznajom da je otvorila vrata jednakosti i demokraciji svih građana i građanki.