Problem mentalnog zdravlja djece i mladih veći je nego ikad, djeca se sve teže nose s izazovima i pritiscima u školi, obitelji i vršnjacima. Famozni ‘’5.0’’ već je godinama nametnut kao standard, a djeca koja ga ne dostignu osjećaju se isključeno i manje vrijedno. Vršnjačko nasilje također je sve češće i sve nasilnije, a posebno je opasno nasilje putem društvenih mreža. Na svako dijete u tretmanu njih barem još troje liječi se bez stručne pomoći, samo, uz pomoć prijatelja ili društvenih mreža. Sve te i mnoge druge probleme koje imaju djeca i mladi i njihovi roditelji pokušavaju riješiti četiri stručnjakinje Centra za mentalno zdravlje Varaždinske županije koji je osnovan krajem prošle godine u sklopu Medicinske škole Varaždin. To je prvi centar u Hrvatskoj koji je osnovan u sklopu jedne obrazovne institucije kojemu je cilj osnaživanje djece i mladih Varaždinske županije, kaže Mirjana Grabar Kruljac, ravnateljica Medicinske škole Varaždin i voditeljica Centra.

Objasnila je kako je došlo do ideje za osnivanje ovakvog centra. Kako je navela, u medicinske škole upisuju se djeca koja osjećaju posebnu empatiju, a u varaždinskoj Medicinskoj školi dodatno potiču povezanost i podržavajuću klimu:

„Osjećamo koliko je važno osnaživanje u svakom smislu. Isto tako, naši učenici slušaju stručne predmete pa onda svakako imaju mogućnost upoznati sebe i druge, prepoznati neka stanja koja nisu dobra, pa se onda i sama javljaju i potraže pomoć. Od tuda je zapravo i krenula ideja o osnivanju ovakvog jednog centra, od želje i potrebe da pomognemo našim učenicima. Stoga smo započeli europski projekt koji smo prošle godine uspješno i završili, a kao dodana vrijednost proizašla iz projektnih aktivnosti je upravo Centar. To je projekt ‘Uspostava Regionalnog centra kompetentnosti inovativnih zdravstvenih tehnologija pri Medicinskoj školi Varaždin’. Kroz mnogobrojne projektne aktivnosti, nastavnici i stručni suradnici u školi osnažili su se dodatnim edukacijama iz različitih stručnih područja, pa tako i područja zaštite mentalnog zdravlja, nabavili smo dijagnostički instrumentarij s idejom o otvaranju ovakvog jednog centra u kojem bismo mogli pružiti savjetodavnu pomoć djeci i mladima i njihovim obiteljima. Moram naglasiti da je to savjetodavna pomoć koja se može pružati do određene razine, jer sva složenija stanja zahtijevaju i kliničku razinu pomoći. U tom kontekstu, naše suradničke institucije su Opća bolnica Varaždin, Zavod za javno zdravstvo Varaždinske županije, a po potrebi i druge institucije koje se bave zaštitom dječjih prava i tretmanom emocionalnih teškoća u odrastanju.’’

Iako u 33 županijske škole ima dovoljno stručnih suradnika – pedagoga, psihologa, socijalnih pedagoga – ovaj centar je nadogradnja. Anđelko Stričak, varaždinski župan, kaže:

„Otvorili smo jedinstvenu školu u kojoj je strukovno obrazovanje u području zdravstva podignuto na najvišu razinu. Učenici i djelatnici Medicinske škole Varaždin rade u suvremeno uređenim i opremljenim učionicama, a imaju i kuhinju s blagovaonicom, što je također nadstandard u srednjoškolskom obrazovanju. Međutim, posebnost su i moderno uređeni praktikumi i laboratoriji u kojima će buduće medicinske sestre, fizioterapeuti, laboranti i svi drugi imati praktičnu nastavu u realnim uvjetima, čime će se brzo i lako moći prilagoditi radu u bolnicama, domovima zdravlja i svim drugim mjestima. Uz sve to, uvode se nova zanimanja koja su tražena na tržištu rada, za koja će se dodatno obrazovati postojeći medicinski kadar. Ponosni smo što smo ovu ogromnu investiciju, vrijednu ukupno 13,3 milijuna eura, realizirali u samo 28 mjeseci. U sklopu projekta Regionalnog centra kompetentnosti inovativnih zdravstvenih tehnologija smo usporedno s rekonstrukcijom i izgradnjom 5000 kvadrata prostora, gradili i dušu ove škole. U njoj danas djeluje prvi Centar za mentalno zdravlje djece i mladih u Hrvatskoj. Želimo da svaki naš učenik i učenica odrastaju radosno i sretno, da imaju mjesto gdje se mogu javiti da lakše koračaju kroz život.“

Mentalno zdravlje je važno, ali osjetljivo područje, a Mirjana Grabar Kruljac tvrdi da se mentalnim zdravljem moraju baviti stručnjaci. Stručni suradnici u školama stručni su, naravno, sa svim svojim vještinama i kompetencijama:

„Međutim, za područje mentalnog zdravlja, posebno kad se radi o nekoj poteškoći u emocionalnom razvoju tijekom puberteta i adolescencije, onda je potrebno dodatno obrazovanje. U našem centru, uz mene kao dječju interpretativnu psihoterapeutkinju, rade dvije stručnjakinje – psihologinje Sonja Veir Labaš i Zrinka Ivanković Mladenović te pedagoginja Karolina Novak Bosilj, od kojih je svaka osnažena u jednom dijelu kad je u pitanju rad s djecom i mladima s mentalnim poteškoćama. Imamo poseban prostor u sklopu škole u kojemu radimo individualno s djecom i mladima, ali i s njihovim roditeljima. To funkcionira na način da stručni suradnik u bilo kojoj školi u Županiji – kad detektira učenike kojima je potrebna posebna vrsta stručne pomoći u socio-emocionalnom osnaživanju – upućuju to dijete nama. Radimo s djetetom, radimo s roditeljima, u satima kad to njima odgovara. Moramo osvještavati činjenicu da je važno javiti se stručnjacima ako osjetimo bilo kakav teškoću u socio-emocionalnom funkcioniranju, Nažalost, u hrvatskoj javnosti to je još uvijek stigma i osjećamo to kao veliki problem.“

Mirjana Grabar Kruljac, ravnateljica Medicinske škole Varaždin i voditeljica Centra za mentalno zdravlje varaždinske županije. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Tome u prilog govore i podaci – na jedno dijete koje zatraži pomoć kod odrastanja, njih troje svoje strahove rješava u tišini. Zaista je, stoga, kaže voditeljica Centra, riječ o velikim brojkama, a broj u službenim statistikama nažalost je puno manji od potreba i stvarnog broja:

„I onda vam kreće proces tako da se dijete sa svojim mentalnim problemima bori samo, ili pita vršnjaka koji jednako tako ne zna kako pomoći, ili pak odgovore traži na društvenim mrežama… Sve su to neadekvatni načini suočavanja s teškoćama. Stručna pomoć obično se potraži kad je dijete već jako disfunkcionalno. Zato je moja poruka za stručnu javnost da je naša uloga uvijek i na svakom mjestu progovarati o činjenici kako je sasvim u redu ako osjećamo bilo koju vrstu socio-emocionalne poteškoće potražiti stručnu pomoć. Brojke su velike, ali nisu me iznenadile. Ono što je važno reći jest to da je u radu s djecom i mladima kod kojih se manifestira određena emocionalna teškoća jako važno pokazati im da smo tu za njih i da smo u tom kontekstu autentični. Od presudnog je značaja da nam djeca vjeruju i imaju povjerenja u nas. Po uspostavi povjerenja, kreće proces osnaživanja. Kad nakon nekog vremena vidiš da si nekog osnažio, da je dijete sretnije, nema boljeg osjećaja. Ali važno je istaknuti, posebno roditeljima, da proces osnaživanja ima svoj tijek i da ništa ne ide preko noći. Mi nismo čarobnjaci koji će teškoću izbrisati jednim potezom.“

Voditeljica Centra kaže da im se za pomoć javljaju djeca, u manjem broju ponekad su to roditelji, ali najčešće reagira stručna služba u školi. Vide da dijete ne funkcionira normalno i potraže pomoć. Najčešći poremećaji kod manje djece su školske fobije, napetost, strah, što velikim dijelom proizlazi iz potrebe da svi imaju prosjek 5.0, da svi imaju odlične ocjene iz svih predmeta:

„Taj famozni 5.0 nameće puno stvari koje nisu prirodne. Prirodno je da u jednom razredu ima djece koja su izvrsna u svemu, da ima onih prosječnih i da ima onih koji imaju lošije ocjene. Međutim, danas se djeci i mladima nameće slika da moraju biti savršeni – da moraju imati sve petice, da moraju savršeno izgledati. To je jedan ogroman pritisak, posebno na mlađu djecu, to je strah od neuspjeha koji je jako izražen u našem radu. Vršnjačko nasilje je također problem koji doživljava jako veliki broj djece i mladih i to u svim oblicima: fizički, verbalno, neprimjerena komunikacija putem društvenih mreža, ruganje, socijalno isključivanje, prijetnje, ucjenjivanje… I vrlo često se događa u školi. To su najčešći problemi s kojim se suočavaju mlađa djeca. Adolescenti se, pak, suočavaju s još nekim problemima kao što su kriza identiteta, propitivanje spolne i rodne uloge, poteškoće kao posljedice disfunkcionalnih odnosa u obitelji, visoko konfliktni razvodi.’’

Stručna služba Medicinke škole Varaždin, ujedno i Centra za mentalno zdravlje – pedagoginja Karolina Novak Bosilj, ravnateljica Mirjana Grabar Kruljac i psihologinja Zrinka Ivanković Mladenović. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Kao što je spomenuto, jedan dio roditelja ne javlja se uopće ili na vrijeme ne potraži stručnu pomoć. Kako kaže Mirjana Grabar Kruljac, razlozi su različiti. Ponekad nemaju kapaciteta prepoznati da nešto nije u redu, a ponekad iz straha ili srama od toga da će ih okolina smatrati lošim roditeljima, ne prijavljuju da njihovo dijete ima problem s mentalnim zdravljem:

‘’Zato je roditelje potrebno osnažiti: ne postoji recept za savršeno roditeljstvo, izazovi roditeljstva su ogromni, posebno u sadašnje vrijeme u kojem djeca i mladi veliki dio vremena provode u digitalnom svijetu, gradeći virtualne odnose o kojima roditelji ne znaju puno ili dovoljno. Roditelji, inače, imaju ključnu ulogu u razvoju djeteta. Posebno su važni rani odnosi djeteta s primarnim skrbnicima. Dakle, kakvi su obiteljski odnosi, kakvi su odnosi između članova obitelji, između djeteta i skrbnika, kakva je ta primarna veza, kakvu vrstu privrženost je dijete steklo. Privrženost je nešto što je jako važno, to je model prema kojem ćemo funkcionirati kasnije u životu. Sigurna privrženost proizlazi iz odnosa djeteta i njegova primarnog skrbnika, bilo da je riječ o roditelju ili nekom drugom. Koliko je ona topla i prirodna, koliko se akceptiraju djetetove slobode i prava i koliko ga se podržava, koliko je kod njega prisutno straha i nesigurnosti, dakle svi ti čimbenici utječu na formiranje djetetove osobnosti. Često roditelji iz vlastite nesigurnosti zabranjuju djeci neke stvari i ograničavaju ih. Djeca se zrcale u nama i neće zapamtiti ono što ste rekli, nego ono što ste učinili. Ne možete im reći da nije zdravo pušiti, a onda vas sekundu poslije vide s cigaretom.“

Osim roditelja odnosno skrbnika koji su ključni za razvoj djeteta, važnu ulogu u odrastanju imaju vršnjaci, škola i lokalna zajednica. Škola ima jako važnu ulogu jer danas se zaboravlja da je škola odgojna, a ne samo obrazovna institucija. Ravnateljica Medicinske škole Varaždin smatra da je škola izgubila to mjesto u društvu:

„To je mjesto od iznimne važnosti jer ako je neko dijete u riziku iz bilo kojeg razloga, ako u školi ima i jednu odraslu osoba kojoj vjeruje – razrednika, profesora, stručnog suradnika – velike su šanse da će se izvući. Istu ulogu ima i trener ako je dijete uključeno u izvannastavne aktivnosti, primjerice neki sportski klub. Jako je važno poticanje fizičkog druženja s prijateljima, bilo da je riječ o igri u parku, klizanju ili izvannastavnim aktivnostima. Svaka ta izvannastavna aktivnost ima strukturu, dijete razvija dobru dinamiku odnosa s vršnjacima, to je sve jako pozitivno. Takve aktivnosti sigurno pomažu samopouzdanju, bez obzira na rezultate aktivnosti. Dijete to voli, korisno provodi vrijeme, uživa u tome. Alternativa je sjedenje ispred zaslona ili ulica. Stoga je poželjna svaka izvannastavna aktivnost jer to osnažuje odnose, dijete jača samopouzdanje i svoje odnose s drugima. Djeca koja se bave sportom ili bilo kojom drugom slobodnom aktivnosti, imaju strukturu, lakše će naći rješenje za neki problem, izborit će se za sebe, fokusiranija su.“

Naglasak, prema riječima Mirjane Grabar Kruljac, treba staviti na preventivne mjere, osnaživanje, podršku, razvoj socijalnih kompetencija kod djeteta, rad na prepoznavanju emocija od najranije dobi. Stoga Centar za mentalno zdravlje djece i mladih prije svega ima ulogu socio-emocionalnog osnaživanju djece i mladih.

Mirjana Grabar Kruljac pojasnila je kako prepoznati da djeca imaju određenih poteškoća vezanih za mentalno zdravlje: kada ponašanje djeteta u većoj mjeri počinje odudarati od uobičajenog i znatno mu remeti kvalitetu života.

Velik je interes i medija za mentalno zdravlje, ali treba se tom problemu pristupati bez senzacionalizma. Dijete se treba štititi, prva reakcija treba biti pomoć djetetu, ali i roditeljima. To je nužno, i zato je to kompleksno jer ne radite samo s djetetom, već i s cijelom obitelji. Bez takvog pristupa djetetu se ne može pomoći:

„Dijete odrasta u obitelji koja je često uzrok njegovih problema. Potrebno je puno umijeća i strpljenja da bi se roditelja dobilo za suradnju jer kad dođete do toga da roditelj uvidi da nužno mora promijeniti neke navike, često se dogodi da roditelj nije spreman to prihvatiti i izvuče dijete iz procesa. Ipak, veći broj roditelja voljan je promijeniti se da bi pomogli djetetu. Čim krenu mijenjati postupke koji su utjecali na ponašanje djeteta, dogodi se domino efekt i dijete je odmah bolje.“

Naravno, nije uvijek problem u obitelji, ponekad su to vršnjaci, lokalna zajednica pa i škola neadekvatnim metodičkim pristupom, što kod djeteta može uzrokovati veliki problem, pojašnjava Mirjana Grabar Kruljac.

Voditeljica Centra ističe kako je važno da se mentalnom zdravlju djece i mladih pristupa profesionalno. Stručnjaci trebaju koristiti sve alate za informiranje populacije, moraju propitivati, biti prisutni, aktivni i dostupni djeci i roditeljima. Škola također može puno doprinijeti kroz savjetodavnu podršku roditeljima o temama koje imaju utjecaj na djecu i mlade. Moraju se pratiti društvene promjene, a u skladu s time mijenjati svoj odnos i odgojne metode prema djeci. Njezina su iskustva s roditeljima pozitivna, roditelji će najčešće učiniti sve u skladu sa svojim mogućnostima da djetetu pomognu.

U odgoju je jako važna konzistentnost, ističe ravnateljica Medicinske škole Varaždin i voditeljica Centra za mentalno zdravlje djece i mladih. Smatra da roditelji imaju problem s tim jer je ponekad roditeljima teško biti konzistentan i održati granice, no važno je ustrajati i očuvati odgojne granice. Djeci je puno lakše funkcionirati ako znaju koja su pravila i granice.

Mirjana Grabar Kruljac ističe da je vrlo važno biti svjestan činjenice da djeca i mladi koji imaju poteškoća s mentalnim zdravljem, uz adekvatnu pomoć koja je pružena na vrijeme, u odrasloj dobi nemaju nikakvih problema. I to je razlog više zbog kojeg roditeljima treba poručiti da pošalju dijete na terapiju, da razgovara sa stručnjacima:

„Uglavnom su to, ako se dođe na vrijeme, manji problemi koji se sasvim sigurno mogu riješiti bez posljedica. To dijete u odrasloj dobi neće imati poteškoće, a ako se i dogodi nešto slično imat će svijest o tome da treba potražiti pomoć. Ovo je prvi ovakav centar u sklopu jedne obrazovne institucije, a željeli bismo da se i kolege po cijeloj Hrvatskoj ohrabre za ovakav potez, da se na taj način osnažuje zajednica. Naše su usluge besplatne, što nije zanemarivo jer zbog nedostatka stručnjaka za mentalno zdravlje roditeljima se često sugerira odlazak u privatnu praksu, što si velika većina ne može priuštiti.“