Iz KoHOM-a Koordinacije hrvatske obiteljske medicine na oglasili su se na svojoj Facebook stranici nakon što je mlada specijalizantica hematologije iz Županijske bolnice Čakovec počinila u Zagrebu samoubojstvo samo dan nakon što je na Facebooku objavljena kritika na njezin rad, koju je napisala članica obitelji jednog pacijenta.

Objavu KoHOM-a prenosimo u cijelosti.

Povodom tragičnih događaja koji su nekoliko zadnjih dana rastužili liječničku zajednicu u Hrvatskoj, mi liječnici okupljeni u Koordinaciju hrvatske obiteljske medicine KoHOM, osjećamo potrebu poručiti svim liječnicima u Hrvatskoj, a posebno mladima, specijalizantima obiteljske medicine i drugih specijalizacija: Niste sami! Što god da vam se događa, nemojte to držati u sebi i sami se pokušavati boriti s tim.

Ako nemate nikog u najbližoj okolici kojem bi se u nekom trenutku požalili i potražili pomoć, javite se na: [email protected] ili [email protected], a ostale kontakte naći ćete na webu KoHOMa.

Tu smo za vas u svako doba!

Stariji smo, iskusniji, svašta smo dosad prošli, puno bitaka vodili. Iz nekih smo izašli kao pobjednici, od nekih odustali i povukli se s bojišta. Imamo iskustva sa svakakvim životnim situacijama i borbama i što god da vam se događa, s čim god da imate problema, mi smo ih najvjerojatnije već doživjeli i možemo vam dati savjet i pomoći vam.

Što se posla tiče, znamo da ste većinom razočarani. Vrijedno ste učili (često dok su drugi putovali, išli na zabave i uživali u životu), htjeli ste pomagati ljudima, izliječiti sve bolesti i boli.

Očekujete (s pravom) da kad ste tako vrijedno učili (a roditelji su vam govorili da učite da bi bolje živjeli) imate i pristojnu plaću od koje se može živjeti.

Kao što vi znate svoj posao i ne petljate se drugima u njihov – jer se niste školovali za drugi posao – očekujete da i drugi poštuju vaše znanje i obrazovanje. Očekujete od starijih kolega da vam pomognu u vašim počecima, da vam prenesu svoje iskustvo i znanje. A ne da vas gledaju kao opasnost i konkurenciju ili vreću za izbacivanje svojih frustracija.

Sve ovo s pravom očekujete i trebalo bi tako biti. Ali zašto nije? Nema odgovora na to pitanje. Zato što je svijet pokvaren, zlo je oko nas, puno stvari je naopako, a ne onako kako treba biti. Osjećamo odgovornost što smo dio tog i takvog svijeta, tog i takvog zdravstvenog sustava. Borimo se da se promijeni, da se popravi. Nažalost, ne ide dovoljno brzo i dovoljno jako.

TRAGEDIJA Zbog verbalnog nasilja na Facebooku mlada liječnica si oduzela život

Vi mladi doktori i specijalizanti ste na početku života i karijere. Što vas jos čeka? Svašta. Pripremite se. Ne dajte se! Pacijenti imaju sve više očekivanja, a sve manje poštovanja prema tuđem znanju i obrazovanju. Sad još imaju i portale i internet da istresaju svoje frustracije. Neovlašteno nas snimaju, fotografiraju, objavljuju na društvenim mrežama, prijavljuju, kleveću… Često i na poticaj zdravstvene administracije (npr. e-mail prijavi doktora!) koja nije u stanju urediti funkcionalan sustav po mjeri liječnika i pacijenta. Nezadovoljstvo koje bi trebalo biti usmjereno na institucije, one vješto i uz pomoći politike kanaliziraju na one koji samo rade svoj posao u neljudskim uvjetima!

Vaša obaveza je da radite svoj posao najbolje što znate i možete. Ne dajte nikome da vam diktira tempo rada jer brzina je put u stručni propust. Radite po pravilima struke, zakonima Republike Hrvatske i svojoj savjesti. Ne kako vam netko drugi određuje (pacijenti, nadređeni itd.). Pišite, pišite, pišite! U kartone, u nalaze, u mailove koje pošaljite nekome. Samo neka ostane pisani trag. Pisani trag (onoga što vam je pacijent rekao, onoga što ste našli pregledom) nam/vam je jedina zaštita.

Ne bojte se i ne uzrujavajte se ako vas pacijenti tuže. DORH-u, MIZ-u, HZZO-u, liječničkoj komori…. U svim tim institucijama su se nagledali raznih pritužbi, često neutemeljenih. Ali po službenoj dužnosti moraju tražiti iskaz ili očitovanje. Ako se to dogodi (tužba) i traže vas očitovanje ili iskaz, nemojte sami to pisati ili ići u DORH davati iskaz. Nemojte se sramiti podijeliti s kolegama da ste tuženi, da se netko žali na vas. Jer to nije vaša sramota. Mnogi od nas su bili tuženi na sve gore navedene instance, a da nisu ništa bili krivi. Zaboli čovjeka, naljuti, rastuži, ali prođe. To je dio ovog posla. Ono što je strašni problem u ovoj zemlji je što ustanove u kojima radimo nisu sustavno riješile taj rastući problem. Ne pružaju niti edukaciju zaposlenika o postupanju u takvim slučajevima, niti pružaju pravnu zaštitu, niti psiholosku pomoć kod doživljene nepravde i napada, kao što se to radi u drugim razvijenim europskim zemljama i u institucijama koje brinu o svojim zaposlenicima.

Zbog toga vam se i obraćamo – ima nas starijih koji smo sve to prošli i znamo se nositi s tim. Imamo udrugu, imamo odvjetnički ured, imamo sve što treba. Samo ne smijete šutjeti i sami se boriti s tim.

Još je i lako kad tuže institucijama. Jer vam institucije daju priliku da iznesete i svoju stranu priče. Klevetanje, bez prilike za opravdanjem veći je problem i više boli čovjeka. Ali klevete je uvijek bilo i uvijek će je biti. Priče po selima i gradovima. Ljudi vole zabadati nos u tuđe živote, pa tako i doktorske. Novo doba je donijelo nove načine klevete – na internetu. Ne čitajte komentare ispod tekstova o medicinskim temama, ne dajte da vas uzrujaju, ne treba vam spoznaja o tome koliko mržnje i zla imaju u sebi ljudi kojima želite i morate pomagati. A ako vam netko prijeti, uživo, telefonom ili preko interneta, prijavite prijetnje. Jedino prijave i policijsko postupanje mogu naučiti pojedince da postoji odgovornost za izgovorenu ili napisanu riječ.

Što se tiče radnih mjesta, bilo da radite u obiteljskoj medicini ili ste otišli na bolničke specijalizacije znajte da trava uvijek izgleda zelenija kod susjeda. U obiteljskoj si sam u svoja četiri zida, sa svojom sestrom. To je problem kad sam preuzimaš odgovornost za pacijenta.  Ali u malom kolektivu je lakše postići ugodnu radnu atmosferu.

No gdje god da jeste, ne dajte se maltretirati. Nadamo se da je borba oko robovlasničkih ugovora i suludih odšteta pri kraju i da će se lakše moći otići sa odjela ili iz doma zdravlja u kojima je bolesna i otrovna atmosfera. Otići od mentora koji to nisu. Ne dajte se nikome maltretirati. Mladi ste, život je pred vama. Uvijek stignete promijeniti bolnicu, dom zdravlja, odjel, specijalizaciju. Ako vidite da vas neko radno mjesto mijenja na loš način, nemojte ostati na njemu. Nađite si ispušne ventile, hobije, poslove koji vas čine sretnima, mjesta i ljude koji vas vesele i na koje ćete misliti kad vam je dan na poslu izrazito težak. Nije posao sve u životu. Nije medicina sve u životu. Niti jedino što vi znate i možete. Dapače, ako ste izdržali dril medicinskog fakulteta onda stvarno nema toga što ne možete u životu.

Završit ćemo s riječima filozofa Jiddu Krishnamurtija ‘Nije nikakva mjera zdravlja biti dobro prilagođen u duboko bolesnom društvu’. Često nam se čini da je društvo duboko bolesno i da su sve vrijednosti izokrenute. Nije se lako nositi s tim saznanjem. Ali niste sami neprilagođeni. Ima nas još. I držimo se skupa!“, navode u objavi.

Savjetodavnu pomoć suicidalne i depresivne osobe mogu dobiti na više mjesta. U Republici Hrvatskoj postoji nekoliko brojeva telefona za psihološku pomoć:

Centar za krizna stanja i prevenciju suicida: 01 2376 335 (radi od 0 do 24 sata)

Plavi telefon: 01/4833888 ([email protected])

Psihološki centar TESA: 01/4828888 ([email protected])