Više pravosudnih izvora izjavilo je za Nacional da je DORH gotovo na svim razinama danas kadrovski devastiran, što su nedavno iz zagrebačkog Općinskog kaznenog odvjetništva i službeno potvrdili rekavši da od 80-ak tužitelja, koliko bi trebali imati po propisima, kod njih radi tek nešto više od njih 30-ak. Nacionalovi izvori sada tvrde da je jako velik broj ljudi po odlasku bivšeg glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića i sam otišao iz Državnog odvjetništva, a egzodus se nastavio. Oni koji su, pak, ostali jako su nezadovoljni i tvrde da više nema poštenih kriterija za napredovanje te da i tu “rade veze”. Promijenjen je i način bodovanja i vođenja statistike pa su tako tužitelji nezadovoljni jer im se, primjerice, predmet s 20-ak okrivljenika računa kao jedan predmet.

Kao još jedan aspekt nedjelotvornosti DORH-a Nacionalovi sugovornici upoznati s načinom funkcioniranja tog sustava ističu potpunu nevidljivost županijskih i općinskih državnih odvjetnika. Jedan od njih o tomu kaže: “Ispada da su potpuno nestali iz fokusa županijski državni odvjetnici koji su ranije, pa i u vrijeme Mladena Bajića, osim o svojim općinskim i županijskim državnim odvjetništvima vodili računa i o svim uskočkim predmetima koje su njihovi zamjenici imali u radu. To je bio i način rasterećenja Uskoka. Sada, nažalost, županijskih i općinskih državnih odvjetnika kao da nigdje nema i kao da ne postoje. Posebice se to vidi u predmetu Agrokor, gdje je najveća odgovornost upravo županijskog državnog odvjetnika, pritom uopće ne opravdavajući Zlatu Hrvoj-Šipek koja je odgovorna po objektivnoj odgovornosti. Po Zakonu o državnom odvjetništvu županijski državni odvjetnik odgovoran je za rad tog državnog odvjetništva i rad svojih zamjenika, a tek nakon njega odgovorna je glavna državna odvjetnica. Međutim, praksa se posebno promijenila dolaskom najprije Dinka Cvitana koji je uveo demokraciju, a potom i Dražena Jelenića na mjesto glavnog državnog odvjetnika. Po ustroju Državnog odvjetništva, po zakonu i po svim postulatima rada, Državno odvjetništvo je hijerarhijski uređena organizacija i zna se tko je tko. A sada je sav teret pao na glavnog državnog odvjetnika, što zapravo nikako ne bi smjelo ni trebalo biti.”

Drugi visoki pravosudni izvor upoznat sa situacijom u DORH-u nadalje ističe: “Jako je puno mladih ljudi i zamjenika koji smatraju da im ne trebaju nikakve edukacije ni pomoć, tuži se vrlo neselektivno, odluke koje se donose vrlo su suspektne, a najveći problem koji se sada pojavio je okolnost da je veliki broj predmeta iz zagrebačkog državnog odvjetništva otišao na rješavanje u druga državna odvjetništva. Prakse drugih državnih odvjetništava potpuno su drugačije i puno su niži standardi i kriteriji koji se primjenjuju. Ukazuje se na zapravo jednu različitost postupanja državnih odvjetništava. Toga nije bilo u vrijeme Mladena Bajića koji je iza sebe imao i Dragana Novosela, a on je jako puno pozornosti posvećivao upravo obveznim uputama, da se radi jednoobrazno na terenu. To se sada izgubilo. Pa se tako događa i da se tuži na temelju gotovo nikakvih dokaza, bez da se uopće ispitaju sudionici u postupku, onda se ide pred sjednicu Optužnog vijeća pa Optužno vijeće mahom vraća te optužnice. Da ne govorimo koliko su tu neopravdani troškovi jer branitelji optuženih moraju putovati u Viroviticu, Osijek, Slavonski Brod ili Pulu, kamo je puno predmeta otišlo. To su uglavnom izrazito stari predmeti koji su bili upisani u upisnik pod stavkom razno i po kojima se po pet, šest godina nije poduzimala ni jedna jedina radnja, a sada se te predmete pokušava riješiti preko koljena.“

To su okolnosti zbog kojih postoji više zainteresiranih strana koje smatraju da Ivan Turudić odskače među postojećim kandidatima te da se može kvalitetnije suočiti sa svim navedenim problemima. Drugi, pak, smatraju da je zbog kontroverzi koje Turudića prate upravo ta činjenica najveći paradoks i tužna posljedica dosad promašenog sustava kadroviranja u režiji premijera Andreja Plenkovića.