Ured pravobraniteljice za djecu povodom obilježavanja 20 godina djelovanja, uz podršku Ureda UNICEF-a za Hrvatsku, proveo je i u prosincu 2023. objavio dragocjeno istraživanje „Mišljenja i stavovi djece i mladih o stanju dječjih prava u Hrvatskoj“. Opsežno i kompleksno istraživanje je jedno od rijetkih longitudinalnih istraživanja o stanju dječjih prava u Hrvatskoj, jer se nastavlja na prvo ovakvo istraživanje iz 2009. koje su provela dva spomenuta ureda. „Naša želja je bila da se baš u ovoj prigodi obljetnice rada Ureda čuje glas djece i mladih, da od njih saznamo što ih čini sretnima, što ih zabrinjava, kako se osjećaju u školi, u obitelji, u svojoj zajednici te što trebamo mijenjati kako bi nam djeca bila sretnija“, istakla je autorica i koordinatorica istraživanja Ivona Makvić Salaj, više od deset godina savjetnica pravobraniteljice za djecu. U istraživanju je sudjelovalo 516 djece i mladih, učenika 2. i 3. razreda osnovne škole i 2. i 3 razreda srednje škole iz 35 osnovnih i 27 srednjih škola s područja cijele Hrvatske. Kompleksno istraživanje, podijeljeno u četiri područja, provedeno je tijekom 2023., a rezultati su objavljeni u publikaciji „Kako ostvarujemo dječja prava u Hrvatskoj: mišljenja i stavovi djece i mladih u 2009. i 2023. godini“, koja je dostupna i na stranici Ureda (www.dijete.hr).

O ovoj temi razgovarali smo s dvije savjetnice pravobraniteljice. O dometima i rezultatima ovog istraživanja govorila je Ivona Makvić Salaj koja je doktorirala na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu u Zagrebu, u Uredu pravobraniteljice se bavi pravima djece s teškoćama u razvoju, djece pripadnika nacionalnih manjina i dječjom participacijom, a u istraživačkom radu i na primjeni javnih politika na djecu s teškoćama i osobe s invaliditetom. Razgovarali smo i s mladom savjetnicom pravobraniteljice Kristinom Lavin, maturanticom 15. gimnazije u Zagrebu, poznatog Matematičko-informatičkog obrazovnog centra. Kristina Lavin je članica Mreže mladih savjetnika pravobraniteljice, posebnog savjetodavnog tijela Ureda pravobraniteljice za djecu, a kroz MMS volonterski se zalaže za poštovanje dječjih prava, naročito u hrvatskom obrazovnom sustavu.

NACIONAL: Prvo područje istraživanja usmjereno je na slobodno vrijeme djece i mladih te njihovu usmjerenost i zadovoljstvo izvještavanjem medija o njihovim problemima. Što su karakteristični rezultati?

Najčešći i najomiljeniji način provođenja slobodnog vremena djeci i mladima očekivano je „druženje s prijateljima“, što je u skladu i s rezultatima istraživanja 2009. Osim toga, djeca i mladi se najčešće bave sportom i slušaju glazbu. U slobodno vrijeme najmanji broj djece i mladih ide na zbor, pleše, svira neki instrument ili uči strane jezike. Odlasci u kazalište, kino i na koncerte slabo su zastupljeni kod mladih, dok ih djeca uopće ne navode kao način provođenja slobodnog vremena. Televizija kao medij djeci i mladima nije više ni približno toliko zanimljiva koliko je bila prije 14 godina. Televiziju je zamijenio internet pa tako djeca i mladi više vremena provode na internetu nego 2009. Mladi su u istraživanju 2023. iskazali značajno veće nezadovoljstvo televizijom nego prije 14 godina, i to zbog „nedovoljne ponude specijaliziranih sadržaja za njih“ (43 posto) i „neobjektivnog izvještavanja o mladima u medijima“ (46 posto). Samo 2 posto ispitanih mladih smatra da na televiziji ima dovoljno emisija u kojima su zastupljene teme o mladima i za mlade, a tek 13 posto mladih da su mladi ljudi u medijima predstavljeni pozitivno. Većina ih smatra da se o njihovoj generaciji izvještava neobjektivno i da se ističu samo negativne stvari. Dok su u prvom istraživanju mladi smatrali da ih se u medijima prikazuje neodgovornim i nezrelim osobama, najčešće ih povezujući s drogom, alkoholom i tučnjavom, mladi danas smatraju da ih mediji prikazuju lijenima i nezainteresiranima, najčešće ih povezujući s prekomjernim korištenjem mobitela i ovisnosti o društvenim mrežama. Stoga ne čudi podatak da čak trećina mladih gleda televizijski program tek nekoliko puta mjesečno ili rjeđe. Mladi posebno ističu, u većem broju nego u prošlom istraživanju, da bi im mediji trebali otvoriti prostor za veću participaciju, posebno u nastajanju TV programa za mlade, da im treba dati više prilika da sami govore o svojim navikama, potrebama i životnim problemima. Djeca pak navode kako bi u televizijskom programu trebalo biti „manje neprimjerenih sadržaja“ za njih, što prvenstveno povezuju sa „sadržajem povezanim s nasiljem“ (16 posto). Iako je ovaj rezultat sukladan rezultatu prošlog istraživanja, ovaj stav je kod djece dvostruko više prisutan danas nego prije 14 godina.

NACIONAL: Kako se mladi informiraju o aktualnim događajima?

Oko dvije trećine mladih se o „aktualnim događajima u Hrvatskoj i svijetu najčešće informira putem društvenim mreža“, jer su društvene mreže mladi prepoznali najpouzdanijim informativnim izvorom. Oko polovine ispitanih mladih provodi dnevno od „tri do pet sati na internetu“, najčešće na društvenim mrežama i komunikacijskim aplikacijama (WhatsApp, Viber, Snapchat i dr.) Gotovo svi mladi ispitanici (94 posto) najmanje nekoliko puta dnevno pristupaju društvenim mrežama, a više od polovine ih pristupa i više od 10 puta na dan. Internet mladi koriste i prilikom učenja i ispunjavanja školskih obveza, uživanja u glazbi, gledanju filmova, serija i sportskih emisija, igranju računalnih igrica. O utjecaju interneta na život mladih, mladi u ovom istraživanju navode „prekomjerno korištenje interneta kao osnovni problem mladih u Hrvatskoj“. U prošlom istraživanju 2009. mladi su kao glavni problem prepoznali prekomjerno konzumiranje alkohola, droga i cigareta. Dakle, jedna vrsta ovisnosti je zamijenjena drugom, ovisnost o supstancama zamijenjena je ovisnosti o ponašanju. Stoga rezultati istraživanja upućuju na evidentnu potrebu da se problemu razvoja ovisničkih ponašanja mladih posveti puno više pozornosti nego do sada.

NACIONAL: Što rezultati istraživanja govore o osjećajima djece i mladih, o njihovoj sreći, tugama, zabrinutostima, osjećaju sigurnosti i zadovoljstva svakodnevnim životom i mogućnostima njihova sudjelovanja u donošenju odluka u obitelji i lokalnoj zajednici?

S obzirom na to da je to područje istraživanja izuzetno opsežno, istaknut ću samo najkarakterističnije rezultate. Veliki broj djece (86 posto ) i mladih (81 posto) „često se ili uvijek osjeća sretno“. Najsretnijima ih čini „druženje s prijateljima“, zatim „vrijeme provedeno u obitelji“, potom sportske aktivnosti i dobar uspjeh u školi. U odnosu na prošlo istraživanje 2009., u istraživanju 2023. djecu više usrećuju nematerijalne nego materijalne stvari – prijatelji i obitelj danas, naspram prijatelja i igračaka kao najvažnijim faktorima sreće u prošlom istraživanju. Značajno je da više djece danas (24 posto) navodi „vrijeme s obitelji“ kao razlog sreće, dok je taj razlog u prošlom istraživanju navelo svega 3 posto ispitane djece. Ali uspoređujući rezultate istraživanja, zamijetili smo da su mladi danas češće nesretni nego prije 14 godina. 12 posto mladih ispitanika danas navodi da se osjećaju nesretnima, naspram 4 posto mladih koji su to izjavili u prošlom istraživanju. Djevojke se češće od mladića osjećaju nesretno ili žalosno. Mladi koji pohađaju gimnaziju izjavljuju kako su manje sretni nego mladi koji pohađaju strukovne škole. Mladi koji žive u kućanstvu s lošijom financijskom situacijom često se osjećaju nesretno ili žalosno u usporedbi s drugim mladima.

NACIONAL: Što je najčešći uzrok tuge kod djece i mladih? Što žele promijeniti u svojem životu? U što žele biti uključeni?

Najčešći uzrok tuge kod djece (30 posto) je „loš odnos s vršnjacima“ (svađe, zadirkivanja), dok je kod mladih to „školski uspjeh“ (19 posto). Ocjene i školski uspjeh nisu toliko važni ispitanim mladima za sreću kao prije, sad ih je zbog toga sretno 16 posto, a prije ih je bilo 33 posto. Ali zato ih školske obveze čine češće nesretnijima nego prije – sada je nesretno njih 15 posto, u prošlom istraživanju njih 9 posto. Neprihvaćanje, neuspjeh i stres razlozi su koji žaloste današnje mlade češće nego što je to zabilježeno u istraživanju prije 14 godina. Ujedno, školski neuspjeh i školske obveze najčešći su razlozi zabrinutosti i kod djece i kod mladih, dok mlade još dodatno brine i njihova budućnost (daljnje školovanje, pronalazak posla i sl.) Samo manji postotak ispitane djece (njih 13 posto) navodi kako ne želi ništa promijeniti u svojem životu, dok ih najviše želi poboljšati odnos s prijateljima, kao što žele da nestanu svađe, tuče i „zločesti ljudi“. Značajno više nego u prošlom istraživanju, djeca navode da bi, kad bi imala čarobni štapić, učinila da nema bolesti i rata, ali i da dobiju sestru ili brata. Samo petina mladih ispitanika navodi kako „ne želi ništa promijeniti u svojem životu“, što je značajno manji postotak u odnosu na prošlo istraživanje. Kad bi mogli, mladi bi promijenili vlastite karakterne osobine, fizički izgled, odnos prema učenju, manje se opterećivali, bili bolje osobe i ispravili neke pogreške iz prošlosti. Rezultati istraživanja su pokazali da se djeca (95 posto) i mladi (74 posto) uglavnom osjećaju sigurno u svojoj okolini, što je u skladu s rezultatima prošlog istraživanja. Djeca navode da se boje mraka, samoće, alkoholiziranih pojedinaca, pasa bez nadzora i neopreznih vozača. I kod mladih nesigurnost i strah izazivaju sumnjivi ljudi u mjestu stanovanja i alkoholizirani pojedinci, što je vjerojatno dovelo do pojačanog osjećaja straha kod mladih pri povratku kući u kasnim večernjim satima bez pratnje. U odnosu na razinu sudjelovanja djece u „donošenju odluka koje ih se tiču unutar obitelji i u lokalnoj zajednici“, u ovom istraživanju je uočen bolji rezultat nego 2009. Iako su rezultati bolji, još uvijek je dječje sudjelovanje veliki izazov za provoditelje i donositelje odluka na lokalnoj razini. Samo polovina ispitane djece te petina ispitanih mladih smatra da se njihovo mišljenje dovoljno uzima u obzir prilikom donošenja odluka na lokalnoj razini. Djeca bi voljela da se u njihovim lokalnim sredinama gradi više sadržaja (igraonica, cirkusa, vodenih parkova) na kojima se mogu zabavljati i provoditi slobodno vrijeme te da se i njihovo mišljenje uzima u obzir prilikom uređenja mjesta. Mladi bi željeli da ih lokalne vlasti uključe u donošenje odluka o mjestima za druženje i zabavu (klubovi, sportski tereni, dvorane), kao i prilikom donošenja odluka povezanih s obrazovanjem (stipendije, prometna povezanost škola).

‘Televizija kao medij djeci i mladima nije više ni približno toliko zanimljiva kao prije 14 godina’. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Djeca i mladi najkritičniji odnos imaju prema školi. Što u tom segmentu donose rezultati vašeg istraživanja?

Najveći broj djece i mladih kao razloge pohađanja škole navode „učenje i stjecanje nekog zanimanja“, ali i druženje s ostalim učenicima. Prepoznaju odgojnu ulogu škole, obrazovanje kao njihovo pravo, čak češće danas nego u istraživanju 2009. Rezultati pokazuju kako se veliki broj djece (97 posto) i mladih (69 posto) u školi osjeća dobro. Tek mali broj mladih (7 posto ) osjeća se u školi jako loše, a kod djece nitko. Za razliku od djece, kod mladih je uočeno da se u školi osjećaju lošije nego prije 14 godina. Mislim da je važno spomenuti da se mladi koji pohađaju strukovne škole osjećaju u školi bolje od mladih koji pohađaju gimnazije. Ako promatramo odnos učenika s nastavnicima, ponovno kod osnovnoškolaca nije došlo do velikih promjena. Najveći broj djece (60 posto) navodi kako ima „dobar odnos s nastavnicima i da s njima mogu razgovarati o svemu“, što je sukladno rezultatu iz 2009. No kod mladih vidimo promjenu – navode kako im je danas teže razgovarati s nastavnicima (15 posto) nego prije 14 godina, kada 24 posto mladih srednjoškolaca navodi da u potpunosti lako komuniciraju s nastavnicima. Mladima je najteže razgovarati s nastavnicima o problemima osobne i privatne naravi. Prije će se obratiti za pomoć stručnim suradnicima u školi, nego nastavnicima. Kad je u pitanju „odnos s vršnjacima u školi“, situacija je pozitivnija i kod djece i kod mladih – rezultati ukazuju da učenici lako razgovaraju sa svojim prijateljima. Iako usporednom rezultata dvaju istraživanja uočavamo da se povećao postotak djece koja navode da teško komuniciraju s vršnjacima, a da mladi danas teže komuniciraju s drugim učenicima nego prije 14 godina, 41 posto mladih danas navodi da lako komuniciraju s drugim učenicima, u odnosu na 71 posto njih u prvom istraživanju. Djeci je teško razgovarati s drugim učenicima kad su u svađi s njima te u situacijama kad im treba pomoć zbog loših ocjena ili nerazumijevanja gradiva. Mladi smatraju da im težina komunikacije s drugim učenicima ovisi o sugovorniku i vrsti problema. Što se tiče razine sudjelovanja djece u školi, prilikom donošenja odluka koje ih se tiču ništa se, nažalost, nije promijenilo u dugom razdoblju od 14 godina. Percipirana razina sudjelovanja učenika u srednjoškolskom obrazovanju ostala je na istoj razini kao prije 14 godina. Mladi su je ocijenili prosječnom ocjenom 3,3 na ljestvici od 1 do 5. Srednjoškolci navode kako bi željeli da ih se više pita za mišljenje prilikom odlučivanja o izletima i maturalnim putovanjima, rasporedu pisanih provjera znanja i ispitivanja, nastavnom programu, odabiru hrane koja se nudi i uređenju školskih kantina.

NACIONAL: Postoji li kod djece i mladih svijest o postojanju prava djeteta? Što su za njih najveći problemi koji ta prava ugrožavaju?

Rezultati istraživanja pokazuju da je svijest o postojanju prava znatno narasla kod djece, čak 88 posto zna da postoje dječja prava, dok je kod mladih situacija suprotna. Nešto više od polovine mladih (59 posto) informirano je o pravima djece, dok njih 42 posto izjavljuje da o tome ništa ne zna. Najviše djece i mladih se o svojim pravima informiralo u školi ili kod kuće, pa roditelje i odgojno-obrazovne djelatnike i prepoznaju kao osobe koje imaju najveću ulogu u upoznavanju djeca i mladih s njihovim pravima. Djeca (4,1) i mladi (3,7) su poštovanje prava djece u Hrvatskoj na općoj razini ocijenili nižom prosječnom ocjenom, nego poštovanje prava na osobnoj razini – djeca su ih ocijenila s 4,6, a mladi s ocjenom 4,1. Djeca (18 posto) najčešće navode problem međuvršnjačkog nasilja, što nije bio slučaj prije 14 godina (9 posto ispitane djece). Mladi, njih 59 posto navode „skup problema vezanih za školu“, pri čemu ističu „maltretiranja u školi, loše odnose s drugim učenicima i nepravdu i probleme u školi“. No ovo novo istraživanje, u odnosu na ono prije 14 godina, donosi porazne rezultate u odnosu na povećan broj djece i mladih koji navode iskustva zbog kojih su se osjećali diskriminiranima. Više od polovine djece (56 posto) i 40 posto mladih iskusilo je osjećaj diskriminacije. Djeca najčešće zbog loših odnosa s drugom djecom, kada su im se druga djeca rugala i uskraćivala mogućnost zajedničke igre. Mladi se najčešće osjećaju diskriminiranima zbog fizičkog izgleda, stavova koji nisu u skladu s većinskim uvjerenjima, potom zbog isključivanja iz društva vršnjaka, zbog nacionalnog podrijetla, etničke pripadnosti, vjere i spola. Kad su u pitanju posebne skupine djece, odnosno poštovanje prava na različitost, djeca ocjenjuju da se djeca najlošije ponašaju: prema djeci koja žive u domu za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi ili u udomiteljskoj obitelji (prosječna ocjena je 3,9), ali i prema djeci iz socijalno ugroženih obitelji (prosječna ocjena je 3,8). Djeca se „najbolje“ ponašaju prema djeci koja žive samo s jednim roditeljem i prema djeci koja ne idu na vjeronauk. Za razliku od prošlog istraživanja, u ovom je najveća promjena stava u pozitivnom smjeru uočena u odnosu na djecu koja ne pohađaju vjeronauk. No djeca imaju pozitivniji odnos i prema djeci pripadnicima nacionalnih manjina, djeci s teškoćama u razvoju i djeci različitih vjeroispovijesti.

NACIONAL: Koga najviše diskriminiraju mladi? Koja se dječja prava ne poštuju?

Mladi ocjenjuju da njihovi vršnjaci u najvećoj mjeri diskriminiraju mlade koji žive u uvjetima siromaštva (prosječna ocjena 2,9) i mlade s teškoćama u razvoju (3,0). Mladi najmanje diskriminiraju mlade koji žive samo s jednim roditeljem i mlade koji ne idu na vjeronauk. Dakle, baš isto kao i ispitana djeca. U odnosu na prošlo istraživanje, kod mladih je zamijećena najveća promjena stava u pozitivnom smjeru prema mladima koji ne idu na vjeronauk, ali i prema mladima drugačijeg vjerskog uvjerenja. Mladi danas imaju negativnije stavove prema mladima iz udomiteljskih obitelji ili domova za djecu te mladima koji žive u uvjetima siromaštva, nego prije 14 godina. Prema mišljenju djece, u najmanjoj mjeri se poštuje dječje pravo na „čisti, zdrav i održiv okoliš“, potom pravo na „zaštitu djece od nasilja“ i pravo djece da „znaju svoja prava“. Prema mišljenju mladih, pravo koje se poštuje u najmanjoj mjeri je „pravo na izražavanje mišljenja“, što ne iznenađuje s obzirom na to da su mladi iskazali nezadovoljstvo razinom participacije u školi i okolini u kojoj žive. Čak 67 posto djece i 66 posto mladih, značajno više nego u istraživanju 2009., smatra da se „ne može ništa napraviti“ ili nemaju ideju što bi se moglo učiniti kako bi se prava djece bolje poštovala. Od onih koji misle da su promjene moguće, najveći dio mladih vidi to u boljoj informiranost. Djeca smatraju da mogu pomoći tako da sama informiraju drugu djecu o pravima, da prikupljaju pomoć potrebitima, da upozoravaju odrasle da krše njihova prava, da se igraju s djecom čija prava netko krši i sudjeluju u sprječavanju nasilja među djecom.

KRISTINA LAVIN: ‘Najveći je problem djece i mladih danas obrazovni sustav. Potom odnos mladih prema medijima i medija prema mladima’