Profesor fizike i profesor diplomacije i međunarodnih odnosa, akademik Ivo Šlaus, počasni je predsjednik Svjetske akademije znanosti i umjetnosti, kojoj je bio predsjednik od 2011. do 2013. Član je RISE, tijela Europske komisije za istraživanja, inovacije i znanost, u kojoj obnaša funkciju predsjednika Odbora Open to the World. Jedan je od osnivača Academia Europeae, član je Mreže europskih lidera i Rimskog kluba. Iza njega je fascinantna međunarodna znanstvena karijera s preko 350 objavljenih znanstvenih djela iz područja nuklearne i medicinske fizike, fizike čestica, znanosti o znanosti, društvu znanja, obrazovanju, sigurnosti i upravljanju. Bio je gostujući profesor na najuglednijim američkim sveučilištima – od UCLA-e, Georgetowna i Duke Universityja do univerziteta u Kyotu, Amsterdamu, Bruxellesu, Quebecu, Vancouveru te Los Alamos National Laboratoryju, IKO-u Amsterdam, SIN–ETH-u Zürich i Naval Research Laboratoryju. Inicirao je i organizirao niz međunarodnih konferencija po cijelome svijetu. Kao profesor emeritus i dalje ima svoju sobu na Institutu Ruđera Boškovića, a od 2010. dekan je Dag Hammarskjöld Visoke škole za diplomaciju i međunarodne odnose. S akademikom Supekom od 1997. do 2000. bio je suosnivač i glavni tajnik Hrvatskog pokreta za demokraciju i socijalnu pravdu, a od 2000. do 2003. zastupnik SDP-a u Hrvatskom saboru. Akademik Šlaus dao je intervju za Nacional u tjednu u kojem je Odbor za etiku znanosti i visoko obrazovanje donio mišljenje o plagijatu ministra Barišića, a jedan od uspješnijih hrvatskih znanstvenika u inozemstvu Ivan Đikić poslao otvoreno pismo premijeru Plenkoviću.

NACIONAL: Kako ocjenjujete prve dvije godine mandata predsjednice Republike? Jesu li njezini potezi bili državnički?

Daleko od toga. Jasno je da nisu državnički potezi. Ne možemo smatrati državničkim nešto za što je pitanje je li uopće od lokalnog interesa. Da ne govorimo o nizu pogrešaka u odnosu na našu poziciju prema cijelome svijetu i prema našim susjedima. Osim toga, moram spomenuti da, iako je prilično aktivna u međunarodnim krugovima, u ove dvije godine nije isticala UN Agendu 2030 – Transformirajmo naš svijet i Klimatski ugovor u Parizu. Tada je usvojeno 17 ciljeva, među kojima eksplicitno pišu stvari koje su za Hrvatsku izuzetno važne. A to su: puno zaposlenje, borba protiv siromaštva, borba protiv gladi i ravnopravnost između muškaraca i žena. Republika Hrvatska je potpisnik tih dokumenata. Kroz kolegij „Transformirajmo naš svijet“ studentima naše Visoke škole Dag Hammarskjöld iznosim prijedloge kako možemo i trebamo raditi na ostvarenju tog izuzetnog dokumenta UN-a, najvažnijeg u ovom stoljeću. Usput, intervju koji je Predsjednica dala na HTV-u u „Iza zavjese“, štetio je svima. I njoj i nama. Je li Predsjednica nešto više napravila za vrijeme svog posjeta SAD-u od onoga što smo čuli, ja se nadam da jest. Ako nije, onda je to bio potpuno beskoristan posjet.

NACIONAL: Kao akademik i međunarodno priznati znanstvenik na mjestu počasnog predsjednika Svjetske akademije znanosti i umjetnosti, kako komentirate mišljenje koje je konačno donio Odbor za etiku znanosti i visoko obrazovanje o plagijatu ministra Barišića, u znanstvenom tekstu u kojem je preuzeo dijelove komentara Stephena Schlesingera bez citiranja autora, kao i otvoreno pismo Ivana Đikića?  

Slažem se s profesorom Đikićem da ministar Barišić mora dati ostavku! Ministar je izgubio ugled. Šokirala me rasprava vođena u emisiji „Otvoreno“ HTV-a u kojoj su sudjelovali ljudi koji su predstavljali Hrvatsku, Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti i hrvatsko Sveučilište. Moram priznati da sam se sramio u svakom pogledu. Htio bih naglasiti da nisam pročitao članak o kojem je riječ, znam samo da ima zanimljiv naslov: “Ugrožava li globalizacija demokraciju?“ U posljednjih šezdeset godina, kao autor i recenzent preko petsto znanstvenih članaka, nikada nisam imao problema s plagijatom! To u fizici ne postoji, u kemiji ne postoji, u biologiji također. Nema razloga da postoji u društvenim znanostima. Inače, prof. Barišić surađuje s nama na Interuniverzitetskom centru u Dubrovniku i on to radi odlično. Treba omogućiti ljudima da rade ono u čemu su dobri. Dakle, ja smatram da se može pogriješiti, ali tu dolazimo do onog pitanja – što je u ovome trenutku profesor Barišić? I zato, u ovome trenutku, na ovoj poziciji, ponovit ću, mislim da ministar treba dati ostavku!

NACIONAL: Hrvatska baš nema sreće s ministrima znanosti i obrazovanja, iako ima mnogo znanstvenika, sveučilišnih profesora i članova akademske zajednice koji bi taj posao mogli dobro obavljati. Ima li mjesta ideologiji u takvom Ministarstvu, ako su sve hrvatske vlade do sada tvrdile da su znanje i obrazovanje prioritet, kada se govori o budućem razvoju Hrvatske?

Osobno sam surađivao i služio, ako mogu upotrijebiti tu riječ, cijelom nizu ministara, a među prvima je bio akademik Jurković, s kojim sam se svađao oko različitih aspekata, ali prema kome imam veliko poštovanje. Mislim da je napravio mnogo dobroga, uz niz stvari s kojima se još uvijek ne slažem. Naime, nastojeći spasiti kvalitetu hrvatske znanosti, on je provodio striktnu disciplinarnost, dok sam se ja zalagao za interdisciplinarnost i transdisciplinarnost, dakle ono čemu mislim da treba težiti u modernim vremenima. Sjećam se da smo na kraju njegova mandata mislili da će na to mjesto doći netko bolji. No nakon njega, bilo je sve gore i gore. Nekada je izgledalo kao da smo postigli neki napredak, ali kada sumiramo sve te mandate, možemo uglavnom govoriti o nazadovanju. Iz toga treba nešto naučiti – mnogo ministara znanosti doživljavalo je to ministarstvo kao stepenicu u daljnjem napredovanju na neku drugu funkciju. Što je, naravno, posve krivo, jer je znanost izuzetno važno područje. To nije bio slučaj s akademikom Jurkovićem (kasnije i s Hrvojem Kraljevićem, ali njegov mandat je bio samo dvije godine), koji se u svom mandatu posvetio svom poslu ministra znanosti.

NACIONAL: Kako komentirate činjenicu da su rektori hrvatskih sveučilišta stali u obranu ministra Barišića?

Priča je uvijek vezana za usluge koje se dobivaju. Teško je nekome tko vodi jednu instituciju biti kritičan u odnosu na bilo koga tko mu je nadređen. Iako često govorimo o autonomiji Sveučilišta, ministar se uvijek na neki način pojavljuje kao šef. To je loše. Dužnost ministra nije uplitati se u rad sveučilišta i instituta, već osigurati veća sredstva za znanost i visoko obrazovanje. Usput, Sveučilište u Zagrebu, kao najveće u Hrvatskoj, osnovano je u razdoblju između Harvarda i Yalea. Usporedite gdje su oni danas, a gdje smo mi. Iako, moram to istaknuti, mi imamo odlične profesore, učenici mnogih naših gimnazija osvajaju prve nagrade na svjetskim natjecanjima. Dakle, imamo prvorazredne ljude, loš je sustav.

NACIONAL: Nacional je prije dva tjedna objavio tekst o tome kako je akademik Jakša Barbić, kao hrvatski predstavnik u arbitražnom vijeću, glasao protiv RH u sporu protiv mađarskog MOL-a. Što mislite o takvom postupku?

Vidio sam tekst, no do danas nisam imao priliku razgovarati s akademikom Barbićem, kojeg dobro poznajem. Moram priznati da mi je u tom slučaju sve nejasno. Smatram da je izvor problema nešto što je suverena Republika Hrvatska prihvatila. Naime, očito su sve vlasti do sada smatrale da je ekonomija koja vlada svijetom dobra ekonomija. Papa Franjo govorio je o tome s moralnog stajališta i rekao vrlo jasno: ova ekonomija ubija. U tom kontekstu smatram da je sve oko privatizacije Ine bilo na razini kriminala, jer je tom privatizacijom izgubljen veliki dio hrvatskog ljudskog potencijala. A potezi koje je vukao MOL – od rafinerije Sisak do prebacivanja poslovanja negdje drugdje – bili su isključivo u funkciji ostvarivanja profita MOL-a. Da doista funkcionira neko međunarodno pravo, onda bi to spriječilo. Jer profit MOL-a ne bi smio biti jedini cilj. Druga razina ovog problema je pitanje same Arbitražne komisije, koja je o tome odlučivala. Je li riječ o komisiji koja se sastoji od stručnjaka, kao što ja sada radim za Europsku komisiju i nisam predstavnik Hrvatske, već Europske unije, ili je akademik Barbić u tom tijelu predstavnik Hrvatske? Ako je on predstavnik Republike Hrvatske, onda on mora braniti interese Hrvatske. Kad god sam ja bio predstavnik Hrvatske, slagao se s premijerom ili ne, uvijek sam branio njegovu poziciju. Suludo je da se može dogoditi da netko tko je hrvatski predstavnik glasa protiv Hrvatske. Tu je nešto duboko krivo. No, ponavljam, što je on stvarno napravio, ne znam, kao što ne znam ni koja su ograničenja tog tijela. Ali da je cijela priča oko MOL-a duboko kriva i to na međunarodnoj razini, za mene nije je sporno. Time je uništen jedan dio Hrvatske.

NACIONAL: Uplitanje politike i ideologije u struku, znanost i obrazovanje možda se najbolje odražava na slučaju pokušaja provođenja kurikularne reforme pod vodstvom Borisa Jokića, koji je neslavno propao, iako su zbog toga demonstrirale deseci tisuća građana. Ne bi li ta reforma obrazovanja u 21. stoljeću trebala biti prihvaćena konsenzusom svih političkih stranaka?

Nesumnjivo je da je reforma koja je inicirana tijekom Vlade Zorana Milanovića započeta na pravi način. Da njihov prijedlog nije dovoljno dobar – to je truizam. Očito je da nije dovoljno kvalitetan i da ga treba doraditi. Međutim, nije cilj djecu maksimalno dobro informirati o stvarima, već je cilj osvijestiti ih o važnosti učenja. Ali da bi se reforma provela, iza sebe morate imati veliki broj ljudi – i učitelja, i roditelja, i djece. U tom trenutku, za vrijeme demonstracija koje spominjete, masa je bila stvorena i postojao je impuls da se reforma ostvari i to je trebalo napraviti. Taj impuls je sada izgubljen. A kad smo kod ideologije – ta riječ se u posljednje vrijeme puno koristi, a da pri tome nije jasno što se pod time misli. Mislim da je podjela na lijevo i desno pretprošlo vrijeme. Mi, kao prvo, ne možemo više gubiti vrijeme na te rasprave, a kao drugo, ja sam prošao sve te režime – i Hitlera, i Mussolinija, i Staljina – to je dio moje povijesti. I ja se za to na neki način moram osjećati odgovornim, u nekima sam živio, protiv nekih sam se borio više ili manje uspješno, protiv nekih nisam. No tu moram citirati možda najvećeg filozofa, a to je Aristotel, koji kaže: najvažnija znanost je politika. To je, kad promislite, naravno, istina jer vi sve ono što ne možete riješiti u egzaktnim znanostima kao što su fizika, kemija ili biologija, morate riješiti političkim odlukama. Kao što je i osnivanje Instituta Ruđera Boškovića bila politička odluka. To što se politikom bave mahom submediokriteti i u Hrvatskoj i u svijetu, to je poseban problem. Zanimljivo je kako je politika uvijek na dnu ljestvice vrijednosti, što pokazuju rezultati istraživanja „World Value Survey“ provedena u velikom broju zemalja. To je apsurd do kojeg je došlo upravo zato što se politikom bave ispodprosječni ljudi u želji da ostvare neke svoje ambicije, koje ne mogu kroz svoju profesiju, ako je imaju, te često rade protiv svojih vlastitih interesa režući granu na kojoj sjede.

NACIONAL: Nedavno je na stranicama Ministarstva objavljeno Izvješće Povjerenstva za unapređenje reforme odgoja i obrazovanja, o kojem su Boris Jokić i ostali članovi ekspertne skupine konstatirali da je neprofesionalno i ne bazira se na činjenicama. Očekujete li da će Vlada Andreja Plenkovića nastaviti konstruktivno raditi na toj reformi?

Bojim se da se to neće tako brzo dogoditi, iako je to jedna od najvažnijih stvari. Iako sam, kao što znate, član SDP-a, mislim da bismo u tome trebali pomoći Vladi premijera Plenkovića. Mislim da je dužnost opozicije pomagati Vladi u pitanjima od općeg interesa. No nije lako pomagati ako druga strana to ne želi. Nisam siguran da će ova ili bilo koja druga hrvatska vlada biti u stanju primiti pomoć.

NACIONAL: Bili ste član Foruma za Holokaust u Stockholmu. Kako ste doživjeli pokušaje revitalizacije fašizma u Hrvatskoj, koji se u posljednje vrijeme manifestira ustaškim pozdravom na spomenicima hrvatskim braniteljima HOS-a. Je li Premijer osnivanjem Povjerenstva za sve totalitarne režime pokazao političku volju da se isticanje fašističkih simbola i pozdrava konačno u potpunosti zakonski zabrani?

Povjerenstvo je apsolutno nepotrebno i može biti i štetno. Kada govorimo o fašizmu, tom najvećem zlu 20. stoljeća, govorimo o periodu kada sam ja još bio dijete. Danas o tom vremenu govore ljudi koji to nikada nisu prošli, nisu tu radili i nisu tu bili. To je sasvim sigurno povijesno zanimljivo razdoblje. Trebaju li nam neke komisije ili povjerenstva? Apsolutno ne. Zakoni koji postoje sasvim su jasni, jer smo mi kao država potpisali niz dokumenata UN-a. A ti dokumenti nisu ništa drugo nego osuda fašizma. Budući da su napisani nakon Drugog svjetskog rata, oni nisu negacija onoga što se zvalo socijalizam. „Za dom spremni“ ima vrlo jasne negativne konotacije i ne smije se uopće upotrebljavati, kao i riječi Führer, Sieg Heil ili poglavnik.

NACIONAL: SDP je dva puta bio na vlasti i imao je priliku promijeniti zakone koji se odnose na fašistička obilježja tako da budu jasniji i uđu u sferu kaznenog djela, ali nije. Zašto?

Nema sumnje, a vi govorite i o periodu kada sam ja bio u Saboru, da sve stranke u Hrvatskoj, a osobito SDP, snose odgovornost za cijeli niz propusta – to je grijeh propusta, o kojem govori i Katolička Crkva, odnosno papa Franjo.

NACIONAL: Premda ste po vokaciji fizičar i znanstvenik, i vi ste u jednom periodu svoje karijere, od 2001. do 2003., zakoračili u politiku i bili saborski zastupnik. Kako komentirate stanje u SDP-u danas, s novim vodstvom?

Politika je jako odgovorna stvar. Meni je jako pomoglo u životu što sam se prvo bavio nečim egzaktnim i laganim kao što je fizika, a onda se uhvatio nečeg što nije egzaktno i što je vrlo teško – a to je politika. Mislim da SDP, kao i ostale stranke, ima veliku obvezu. Mi imamo dva velika problema ako pogledamo što se dogodilo s Hrvatskom u posljednjih 25 godina. Izgubili smo vrijeme, koje se ne može vratiti, i ljude. SDP se, dok je dva puta bio na vlasti, zbog cijelog niza razloga ustručavao naglasiti ono što je najvažnije, a to je taj ljudski kapital. Zašto? Vjerojatno u strahu da ga se optuži da je previše ljevičarski. Iz SDP-a su dolazile izjave poput one: „Mi smo protiv tržišnog društva, ali smo za tržišnu ekonomiju.“ Ako čitate vodeće ekonomiste, uočit ćete da imaju veliku rezervu prema toj tržišnoj ekonomiji koju smo mi tako objeručke prihvatili. A smisao tržišne ekonomije mora biti u tome da čuvate kapital, prvenstveno ljudski, koji je bitno veći od proizvedenog kapitala. Već sam rekao da su naš najveći kapital ljudi, a mi ne samo da ih ne čuvamo, već ih uništavamo. To nikako nije trebala napraviti Socijaldemokratska stranka Hrvatske. No vratimo se onome što je govorio Papa o ekonomiji koja ubija. To možda izgleda kao tvrdnja koja je površna. Iza tih Papinih riječi stoje podaci Svjetske zdravstvene organizacije koji kažu da je u posljednjih 20 godina preko 400 milijuna ljudi umrlo od gladi. Zbog loše ekonomije. Tko je za nju kriv? Između ostalog – vi i ja. Jer dok god toleriramo nekoga tko ima nepotreban višak novca, a ne upotrebljava ga kao Bill Gates u humanitarne svrhe, već kupuje glisere, skupe satove i skupe automobile i slične nepotrebne stvari – onda je to i naš grijeh.

NACIONAL: Je li Davor Bernardić svojim iskustvom, znanjem i političkom karizmom dorastao protivnik Andreju Plenkoviću?

Imam čast poznavati obojicu, koji su naravno bitno mlađi od mene. I jedan i drugi moraju steći puno utakmica u nogama da bi bili u stanju izvršiti taj odgovorni zadatak koji je pred njima, a smatram da i jedan i drugi to mogu. Dužnost svih nas je da im u tome pomognemo. Djelomično i zato što nemamo vremena za gubljenje. Možda u nekom dječjem vrtiću postoji netko tko je talent za politiku, ali mi na njega ne možemo čekati.

NACIONAL: Je li pismo koje je Davor Bernardić poslao Premijeru znak slabosti ili novog načina političke komunikacije?

Ne vidim da je to znak slabosti. Mislim da je dijalog sasvim na mjestu. Dijalog između opozicije i stranke na vlasti je izuzetno važan. No, naravno, mi imamo neka vrlo loša iskustva političke trgovine, kakvo je, na primjer, izbor Ustavnog suda. No nije to jedini takav slučaj.

NACIONAL: Slažete li se s prijedlogom Mosta, odnosno gospodina Podolnjaka, da se promijeni način biranja ustavnih sudaca, budući da je uplitanje politike u rad tog najvišeg tijela bilo više no evidentno posljednjih godina?

Mislim da način biranja ustavnih sudaca treba mijenjati, a je li prijedlog gospodina Podolnjaka dovoljno dobar, ne mogu o tome suditi. Hoće li ga podržati, to moraju odlučiti zastupnici.

NACIONAL: Što je s hrvatskom intelektualnom ljevicom, koja je uvijek imala svoje mjesto uz SDP, iako njeni pripadnici nisu ujedno bili članovi stranke? Nestala su vijeća, rasprave koje su se vodile u širokom krugu ljevice. Tko je za to kriv?

Ako se pitamo kada počinje distanciranje lijevih intelektualaca od bazične Socijaldemokratske partije, taj proces ima dugu povijest i u Hrvatskoj i svijetu. Nas zanimaju prvenstveno njegove posljedice. A posljedice su katastrofalne, jer je ta stranka u Hrvatskoj izgubila svoje intelektualno vodstvo. No nije to samo karakteristika ljevice, već i desnice. Desnica danas ne ističe ono što joj je bilo najvažnije, a to je, po mnogim kriterijima, bilo pitanje religije. Ako negdje postoji evidentna razlika – to je razlika između onoga što propovijedaju Sveti Otac Franjo i HDZ. I, naravno, Katolička Crkva u Hrvatskoj. Zato što nema pravih desnih intelektualaca koji će utjecati na ono što se u stranci događa. Bio je jedan dobar primjer – a to je materijal koji je napisao gospodin Davor Stier, još dok je bio u EU parlamentu. Na taj materijal trebalo je doći još 20 takvih materijala. Kao što je u SDP-u postojao program koji je napisao Tonči Vujić. Na to je trebalo napisati mnogo sličnih materijala koji bi dokazali da ozbiljno razgovaramo.

NACIONAL: Je li bilo drugačije u doba Ivice Račana?

Spomenuli ste 2000. godinu. Ja sam ušao u stranku nekoliko godina ranije. Ako se sjećate, akademik Supek i dosta naših istomišljenika osnovali su Hrvatski pokret za demokraciju i socijalnu pravdu. Na prijedlog Ive Josipovića, a onda Milana Bandića, ušao sam u Savjet SDP-a i postao predsjednik. Bilo je to vrijeme kada su intelektualci hrlili da se njihovo mišljenje čuje. To mišljenje je bilo formulirano – na primjer, Vjeran Zuppa je iznio koncepciju kulturne politike, a Stipe Ivanišević upravne. Ti koncepti su predloženi, očekivalo se da će doći u Sabor, ali komunikacija nije funkcionirala. Ja sam trebao biti veza između grupe intelektualaca i saborskih zastupnika, ali nisam uspio i iz tog sam iskustva naučio da političari puno rade, ali često beskorisne stvari. Treba puno manje raditi, a puno više misliti. Jer trčanje od jednog događaja do drugog zna uzrokovati trenje, šum i često iritira. To sam jednom rekao i Milanu Bandiću – radi manje, razmišljaj više!

NACIONAL: Što mislite o inicijativi Mosta da se Ustavom zaštite tvrtke od nacionalnog interesa, prije no što se donese odluka o prodaji 25 posto dionica HEP-a?

Mi svakako moramo štititi svoje resurse. Postojeća globalna ekonomija uništava resurse. U predavanjima svojim studentima objašnjavam da mi negdje do sredine rujna potrošimo sve ono što jedna zemlja može dati tijekom godine dana. Drugo je pitanje je li Ustav pravo rješenje. Bio sam u Saboru u vrijeme kada smo dva puta mijenjali Ustav. Kao što znate, SAD nije dirao svoj Ustav preko 200 godina, samo mu dodaju amandmane. Mi smo svoj previše mijenjali. Ako mijenjamo Ustav, a i dalje smatramo da je tržište ekstremnog kapitalizma jedino ispravno, onda štetimo svojoj zemlji.