IVO PEROŠ: ‘Zbog nerazumnog zatvaranja Rafinerije Rijeka, Ina će imati štetu pola milijarde dolara, a tržište će biti ugroženo’

Autor:

Saša Zinaja/NFOTO, Nikola Cutuk/PIXSELL

Naftni stručnjak Ivo Peroš upozorava da za odluku Uprave Ine o zatvaranju Rafinerije Rijeka na čak pet mjeseci usred energetske krize, kad sve rafinerije u svijetu ostvaruju povijesno visoke marže, nema nikakvog opravdanja i da nijedna rafinerija tako ne radi

Nelogična i posve nerazumna odluka Uprave Ine o obustavi prerade nafte u rafineriji nafte u Rijeci, najavljena za početak studenoga, a na koju je očito pristala i Vlada kao hrvatski suvlasnik, nanijet će golemu štetu ne samo Ini kao kompaniji, već i državi jer će ugroziti opskrbu domaćeg tržišta naftnim derivatima. Financijska šteta koju će Ina pretrpjeti zbog petomjesečnog zastoja riječke rafinerije može se popeti i do 500 milijuna dolara. To je Nacionalu potvrđeno iz dva međusobno neovisna stručna izvora koji tvrde da je odluka o obustavi proizvodnje u riječkoj rafineriji u trenutku kada su rafinerijske marže u svijetu na rekordnim razinama zbog velikih razlika u cijeni sirove nafte i naftnih derivata (posebno dizela), što rafinerijama osigurava rekordnu zaradu, jednostavno neshvatljive i razumski teško objašnjive. Ono što dodatno zabrinjava jest činjenica da mirno prihvaćanje ove neshvatljive odluke hrvatskog suvlasnika samo potvrđuje bojazan brojnih stručnjaka da premijer Andrej Plenković u stvarnosti nema nikakvu namjeru doista preokrenuti stvari u Ini i spriječiti mađarsku samovolju koja je već skupo koštala Inu. Podatke o stotinama milijuna dolara koje će Ina izgubiti u narednih pet ili šest mjeseci zbog zaustavljanja riječke rafinerije, kao i čvrste argumente o neutemeljenosti i nelogičnosti MOL-ova objašnjenja prema kojem postrojenje „mora biti zaustavljeno kako bi se dovršio proces modernizacije“, a na štetu sigurnosti opskrbe domaćeg tržišta derivatima, Nacionalu je dostavio stručnjak upoznat s poslovanjem Ine, koji ima i dugogodišnje iskustvo u radu s brojnim svjetskim rafinerijama.

‘Riječka će rafinerija od trenutka obustave prerade svakog dana gubiti 2,54 milijuna dolara bruto zarade (Gross Margin). Ina će u narednih pet mjeseci izgubiti najmanje 380,7 milijuna dolara’

Ivo Peroš, energetski konzultant s 40-godišnjim profesionalnim iskustvom u naftnom i petrokemijskom sektoru, koji je i sam potekao u Ini, a potom radio za brojne svjetske naftne kompanije, kaže kako je bio nemalo iznenađen informacijom iz Ine da će riječka rafinerija obustaviti rad od početka studenoga ove pa sve do početka travnja iduće godine, i to uz opravdanje da je zaustavljanje rada nužno kako bi se izveli radovi na projektu instaliranja Delayed Cokera, odnosno postrojenja za obradu teških ostataka. “Službeno je to potvrdio novi predsjednik Uprave Ine Péter Ratatics, a ministar gospodarstva Davor Filipović umiruje javnost obećavajući da će benzina i dizela za domaće potrebe biti bez obzira na zastoj i po prihvatljivim cijenama. No ja baš nisam uvjeren u to, a posebno ne u uvjeravanje Rataticsa da je doista nužno da se kompletno postrojenje rafinerije zaustavi na pet mjeseci kako bi se dovršio projekt modernizacije ili rekonstrukcije. Osobno sam tijekom šest godina, radeći za američku korporaciju specijaliziranu za proizvode koji su neophodni za rad rafinerija, redovno i često obilazio preko 20 europskih rafinerija. U svakom momentu u određenom broju tih rafinerija obavljali su se radovi na rekonstrukciji, modernizaciji, redovnom ili izvanrednom održavanju te dogradnji ili instaliranju nove opreme. I nikada, ali baš nikada, nijedna od takvih rafinerija nije u potpunosti zaustavljala rad, a kamoli da bi se zastoj produžio na višemjesečne periode. To je jednostavno nezamislivo jer svaki zastoj vlasniku rafinerije donosi goleme gubitke na dnevnoj bazi. Zbog gubitaka koji nastaju uslijed obustave rada, takvi se prekidi pomno planiraju godinama unaprijed, kako bi se osiguralo da zastoj ne traje duže od 30 ili maksimalno 45 dana”, kategorički tvrdi Peroš.

Svaki dan zastoja u preradi nafte za rafineriju prosječnog kapaciteta znači gubitak proizvodnje koji se procjenjuje na nekoliko milijuna dolara ili eura dnevno i prerada se nikada ne smije prekinuti. FOTO: Ina Press

Svaki dan zastoja, objasnio je, za rafineriju prosječnog kapaciteta znači gubitak proizvodnje koji se procjenjuje na nekoliko milijuna dolara ili eura dnevno, pa se rad rafinerije nikada ne obustavlja u cijelosti, osim u slučajevima generalnog remonta, koji se u pravilu obavlja nakon pet do šest godina aktivnog rada rafinerije. “Riječka je rafinerija 2019. godine obavila generalni remont koji je trajao čak četiri mjeseca, što je jednostavno nedopustivo i neshvatljivo. Da apsurd bude veći, rafinerija je ponovo zatvorena 28. studenoga 2021. godine, opet zbog navodnog remonta, uz najavu da će biti ponovo puštena u rad u veljači ove godine, no u stvarnosti je proradila tek 10. svibnja, dakle nakon više od pet mjeseci zastoja. Zanima me tko je pokrio financijsku štetu nastalu tim zastojem, koji se događa u trenutku kada bi svaka rafinerija trebala raditi zbog povijesno visokih rafinerijskih marži” pita se Peroš. Prema njegovoj računici, uzevši u obzir da riječka rafinerija, čiji je kapacitet prerade 4,5 milijuna tona sirove nafte na godinu, dnevno preradi 90.000 barela sirove nafte, a da je prema samim Ininim izvorima indikativna rafinerijska marža u prvoj polovini ove godine iznosila 28,2 dolara za barel prerađene nafte (podatak o indikativnoj marži objavljen je u Ininom izvješću o poslovanju u prvih šest mjeseci 2022. godine), riječka će rafinerija od trenutka obustave prerade svakog dana gubiti 2,54 milijuna dolara bruto zarade (Gross Margin). Drugim riječima, Ina će u narednih pet mjeseci zbog zaustavljanja procesa prerade nafte u rafineriji izgubiti 380,7 milijuna dolara.

“No ovaj izračun, u kojem sam uzeo u obzir rafinerijsku maržu koju je u poslovnom izvješću navela sama Ina, u ovom trenutku čak i nije posve realan. Naime, rafinerijske su marže u drugoj polovini ove godine nastavile rasti. Primjerice, najsvježiji raspoloživi podatak o aktualnoj rafinerijskoj marži je onaj engleskog British Petroleuma (BP), koji je na dan 13. listopada za regiju Mediterana iznio podatak o rafinerijskoj marži (Refining Market Margin) od čak 36,3 dolara za barel, što je realniji podatak od onog u Ininu izvješću. S takvom rafinerijskom maržom gubitak proizvodnje za pet mjeseci raste na 490 milijuna dolara”, upozorava Peroš. Za usporedbu, prosječne rafinerijske marže na tzv. Rotterdam Complex hubu (kompleks pet velikih rafinerija u luci Rotterdam u Nizozemskoj koje čine referentnu vrijednost za rafinerijske marže na europskom tržištu derivata) između 2013. i 2021. godine kretala se od 1,5 pa do pet dolara za barel prerađene nafte. Da apsurd cijele ove situacije bude veći, predsjednik Uprave Ine Péter Ratatics prije nepuna dva tjedna javno se pohvalio da je kompanija od osam bankovnih grupacija (BNP Paribas, ING Bank N.V. Hungary Branch, MKB Bank Nyrt, OTP banka, Privredna banka Zagreb, Raiffeisenbank Austria, SMBC Bank EU AG, Tatra banka, a.s., Zagrebačka banka) dobila revolving kredit u iznosu od 300 milijuna dolara koji će biti iskorišten, kako je objasnio, “za refinanciranje kredita podignutog 2018. godine, za opće korporativne svrhe i za investicije”. “Novi ugovor o kreditiranju dodatno pridonosi financijskoj stabilnosti i konkurentnosti Ine te podržava kompaniju u ostvarenju svojih strateških ciljeva koji podupiru dugoročno održiv rast”, konstatirao je tom prilikom Ratatics, no pritom ni spomenuo nije da će samo u narednih pet mjeseci zbog obustave rada riječke rafinerije kompanija izgubiti između 400 i 500 milijuna dolara (s obzirom na gotovo identičan tečaj dolara i eura, iznos preračunat u eure gotovo je isti onome u dolarima). Jednostavna računica govori da bi, da je riječka rafinerija nastavila s preradom nafte i tijekom narednih mjeseci, ovo kreditno zaduženje bilo posve suvišno i nepotrebno jer bi potreban novac “za korporativne svrhe i investicije” Ina zaradila sama.

Novi predsjednik Uprave Ine Péter Ratatics javno se pohvalio da je kompanija dobila kredit od 300 milijuna dolara, ali ne i time da će zbog zatvaranja rafinerije Rijeka izgubiti između 400 i 500 milijuna. FOTO: Dnevnik.hr

Budući da bi svaka ozbiljna naftna kompanija u svoje poslovanje svakako trebala ukalkulirati i moguće gubitke koji će nastati prestankom rada rafinerije na punih pet mjeseci, upitali smo Upravu Ine da nam dostavi procjenu gubitaka tijekom mjeseci neaktivnosti riječke rafinerije, s posebnim naglaskom na aktualne podatke o rafinerijskim maržama koje naftnim kompanijama posljednjih mjeseci donose nemalu zaradu. A zatražili smo i da nam odgovore na pitanje je li u poslovnoj praksi velikih rafinerija u svijetu uobičajeno da se za potrebe instaliranja opreme u jednom dijelu rafinerije u potpunosti obustavlja rad kompletnog postrojenja, odnosno je li i MOL na sličan način u potpunosti zaustavljao rad svojih rafinerija u Bratislavi i Százhalombatti prilikom njihove modernizacije. Nikakav odgovor nismo dobili. Ali nam je zato posve konkretan i argumentiran odgovor dao Ivo Peroš. On kaže kako je MOL 2001. godine u svojoj rafineriji Százhalombatti pokraj Budimpešte pustio u pogon jedinicu Delayed Coker (DCU), onakvu kakva se sada gradi u Rijeci. MOL-ova je DCU jedinica građena prema licenci američke firme Foster Wheeler, no Peroš tvrdi da u vrijeme njezine gradnje i instaliranja nije bilo ni predviđeno niti provedeno zaustavljanje rada čitave rafinerije nekoliko puta po pet mjeseci. “Provjerom godišnjih izvješća o poslovanju MOL-a iz godina u kojima se gradila jedinica DCU u Százhalombatti, odnosno tijekom 1999., 2000. i 2001. godine nigdje se ne spominje obustava rada, što bi u ovakvom dokumentu bilo logično i normalno. Uvidom u godišnje podatke o količini prerađene nafte pronašao sam da je MOL-ova rafinerija 1999. godine preradila 7 milijuna tona sirove nafte, što je značilo da je ukupni kapacitet rafinerije bio iskorišten 86,4 posto. Godine 2000. prerađeno je 6 milijuna tona sirove nafte, čime je kapacitet rafinerije bio iskorišten 74 posto. A 2001. godine rafinerija je preradila 6,8 milijuna tona nafte i povećala je iskorištenost kapaciteta prerade na 84 posto”, tumači Peroš i dodaje kako ove brojke o nepotpunoj iskorištenosti kapaciteta nikako ne znače da je gubitak proizvodnje uslijedio zbog zatvaranja rafinerijskog postrojenja kako bi se instalirao Delayed Coker.

‘MOL je 2001. u svojoj rafineriji Százhalombatti pokraj Budimpešte pustio u pogon jedinicu Delayed Coker (DCU), onakvu kakva se sada gradi u Rijeci, ali tijekom gradnje nije bilo obustave rada rafinerije’, tvrdi Peroš

“Te brojke o iskorištenosti kapaciteta valja staviti u tadašnji kontekst. Naime, u to vrijeme MOL još nije imao rafineriju u Bratislavi (MOL je kupio Slovnaftovu rafineriju u Bratislavi 2002. godine), a nije ušao ni u Inu, pa je njegovo tržište bilo vrlo suženo na Mađarsku i tek neznatne količine derivata prodane u susjedne zemlje. Što drugim riječima znači da je MOL imao višak rafinerijskog kapaciteta u odnosu na potrebe svojeg tržišta. Zanimljiv je podatak da već 2010. godine, nakon što je MOL temeljem kriminalnih radnji i potkupljivanjem bivšeg premijera Ive Sanadera preuzeo upravljačka prava u Ini, a time i tržišta Slovenije i Srbije na kojima je Ina imala značajne udjele, stupanj iskorištenosti rafinerije u Százhalombatti raste na 95.4 posto koji drži i danas”, objasnio je Peroš. Na pitanje Nacionala zbog čega Uprava MOL-a na čelu sa Zsoltom Hernadijem svjesno donosi odluke koje nanose štetu poslovanju Ine, Peroš odgovara kako to pitanje treba postaviti ministru gospodarstva Davoru Filipoviću i premijeru Plenkoviću, bez čijeg odobrenja se ne može provesti niti jedna od takvih odluka. “Poznato je da se planiranje proizvodnje vrši u Budimpešti. To Mađari zovu ‘optimizacija rada rafinerija’, a ona se svodi na plan da MOL-ove rafinerije u Bratislavi i Százhalombatti rade sa 100 posto kapaciteta, a ostatak potreban za zadovoljenje potreba cjelokupnog tržišta koje pokriva MOL-a prepušten je Ini, odnosno rafineriji u Rijeci. A taj ostatak nije velik, pa se Mađarima ne isplati da riječka rafinerija radi tijekom cijele godine, čak i po cijenu gubitaka. Računaju da će, u slučaju da zbog manjka proizvodnje u Rijeci bude nedostajalo derivata, lako uvesti potrebne količine s tržišta Mediterana”, tvrdi Peroš.

Potvrda njegovih riječi i izračuna o vjerojatnim gubicima koje će Ina pretrpjeti zbog ponovnog, drugog po redu zimskog zaustavljanja prerade nafte u riječkoj rafineriji (nakon onoga u zimi 2021./2022.) stigla je od još jednog Nacionalova izvora iz naftaških krugova koji je dobro upoznat ne samo s poslovanjem Ine, već i s načinom na koji naftni biznis funkcionira u svijetu. On tvrdi da je MOL zaustavljanjem prerade u riječkoj rafineriji opasno ugrozio opskrbu hrvatskog tržišta derivatima. “Svi energetski stručnjaci upozoravaju da nas čeka vrlo neizvjesna zima i da će opskrba derivatima, a posebno dizelom kojega manjka na europskom tržištu, biti vrlo upitna. No naš ministar gospodarstva Filipović u javnosti mirno izjavljuje da na hrvatskom tržištu neće biti poremećaja, iako to nitko sa sigurnošću ne može tvrditi”, upozorava naš sugovornik i dodaje kako se u nekoliko navrata do sada ove jeseni manjak derivata već dogodio, jer se dizel gorivo na nekim benzinskim postajama tijekom rujna i listopada nije moglo nabaviti, a dodaje i kako ima informacije da je Ina zbog kašnjenja već kupljenog tankera s derivatima dizel posuđivala od slovenskog Petrola. Drugim riječima, kupovina naftnih derivata na slobodnom tržištu ove će zime biti vrlo nesigurna i neizvjesna.

‘Hrvatska se nalazi u situaciji da ima vlastitu rafineriju kojom bi mogla pokriti kompletne potrebe za derivatima, no umjesto da radi punom parom, Mađari je zatvaraju i dovode u pitanje domaću opskrbu’

Naš sugovornik ovim riječima argumentira svoje tvrdnje: “Hrvatska se sada nalazi u apsurdnoj situaciji da ima vlastitu rafineriju kojom bi mogla pokriti kompletne potrebe za derivatima, no umjesto da rafinerija radi punom parom Mađari je zatvaraju i tako dovode u pitanje opskrbu domaćeg tržišta. A aktualna situacija na tržištu upozorava da sigurnost nabave derivata nikada nije bila neizvjesnija. Treba znati da se sirova nafta na Mediteranu može nabaviti bez poteškoća i uz relativno stabilne cijene. Nafte ima dovoljno i kupujemo je iz stabilnih zemalja, odnosno s Bliskog istoka, Afrike, Azerbejdžana… što drugim riječima znači da njezina isporuka nije neizvjesna. No problem su derivati kojih nema dovoljno, a to se posebno odnosi na dizel, kojega nedostaje zbog manjka ruskih derivata na tržištu i zbog manjka ruskih poluproizvoda poput vakuumskog plinskog ulja koje je sirovina za proizvodnju dizela. Rusija je do ove godine zadovoljavala oko 65 posto potreba zemalja Europe za derivatima. Nakon odluke Europskog parlamenta o zabrani uvoza ruske nafte, koja stupa na snagu krajem godine, ni banke već mjesecima ne žele financirati kupovinu nafte i derivata iz Rusije. Europa se zbog toga okreće nabavi derivata na tržištu Mediterana, na punktovima u Italiji, Francuskoj i Nizozemskoj koji su najveći europski hubovi za nabavu naftnih derivata. U međuvremenu se dogodio i štrajk rafinerijskih radnika u Francuskoj, njihovih šest rafinerija je stalo, pa je ta zemlja za vlastite potrebe povukla značajne količine derivata upravo s mediteranskog tržišta. A njihove su potrebe vrlo velike i to je unijelo dodatnu nesigurnost na tržište. Sve je to uzrokovalo nagli rast cijena dizela kojem svjedočimo danas. Čak i ako se derivati budu mogli kupovati na mediteranskom tržištu, veliko je pitanje po kojim ćemo ih cijenama plaćati, posebno bude li potražnja veća od ponude”, objašnjava naš izvor i dodaje kako dodatnu notu nesigurnosti u cijelu situaciju unosi i činjenica da se derivati na tržištu trenutno kupuju bez ikakve garancije da će kupac doista i dobiti naručenu robu. Neizvjesnost opskrbe potaknula je, naime, trgovinu derivatima temeljem ugovora bez bilo kakvih zaštitnih klauzula koje kupcu garantiraju isporuku, odnosno takvi ugovori prodavatelju derivata daju mogućnost da u svakom trenutku otkaže isporuku već naručene robe unaprijed dogovorenom kupcu i preusmjeri je drugom koji je spreman ponuditi veću cijenu za robu. “U takvoj situaciji profitirat će onaj tko ima rafineriju i tko će kupiti sirovu naftu za vlastite potrebe po razumnim cijenama te je preraditi za vlastite potrebe i tako izbjeći nestašicu”, objašnjava naš sugovornik.

Ivo Peroš, energetski konzultant s 40-godišnjim iskustvom u naftnom i petrokemijskom sektoru, tvrdi da nema potrebe za zatvaranjem rafinerije Rijeka i da će ina imati ogromne gubitke. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

“Izgleda da ministru Filipoviću, koji je tako siguran da problema s nabavom derivata ove zime neće biti, to nitko nije objasnio, pa on apsurdno ponavlja argumente MOL-a o navodno sigurnoj opskrbi domaćeg tržišta derivatima ne shvaćajući da MOL radi isključivo u vlastitom interesu, a ne u interesu hrvatske države i gospodarstva koje će u ovoj situaciji vrlo vjerojatno pretrpjeti golemu štetu”, kaže naš izvor. On posve otvoreno tvrdi da ministar gospodarstva Filipović donosi odluke vezane uz energetski sektor, odnosno da odobrava poteze Mađara, pa i ovaj o zatvaranju riječke rafinerije na pet mjeseci, iako ne razumije i ne poznaje funkcioniranje naftnog biznisa niti poznaje sustav poslovanja u Ini, a pritom, tvrdi, ne prihvaća savjete vlastitih savjetnika i pomoćnika. “Dapače, poznato mi je da je ministar u otvorenom sukobu s državnim tajnikom Ivom Milatićem koji donekle poznaje energetski sektor i ministru može dati suvisle savjete. No ministar nikoga ne želi slušati. A takve je osobe s manjkom znanja vrlo lako izmanipulirati i uvjeriti u nešto što nema mnogo veze s istinom. MOL-u je to očito uspjelo”, upozorava naš izvor i podsjeća na još jedan zabrinjavajući moment koji bi mogao nanijeti vrlo velike štete domaćem gospodarstvu, a koji ministar Filipović, kako se čini, nije svjestan. Naime, Ina jedan dio derivata za potrebe domaćeg tržišta uvozi upravo iz Mađarske, odnosno od MOL-a. “Mađarski premijer Orban uspio je isposlovati da Mađarska i nakon stupanja zabrane uvoza ruske nafte na snagu nastavi uvoziti i prerađivati rusku naftu, ali isključivo za vlastite potrebe i te derivate neće smjeti izvoziti, pa tako ni prodavati Ini. Drugim riječima, nabava naftnih derivata iz MOL-a s početkom prosinca, kada stupi na snagu zabrana uvoza ruske nafte, otpada. A upitno je i kako će se, koliko i po kojim cijenama kupovati derivati na mediteranskom tržištu. Bude li ih nedostajalo, benzin i dizel plaćat ćemo suhim zlatom. I u takvoj neizvjesnoj situaciji MOL zatvara riječku rafineriju, koja nas jedina može izvući iz ove vrlo neizvjesne i opasne situacije, ostavljajući nas na vjetrometini tržišta koje će derivate možda imati, a možda i neće, stavljajući nas u nezavidnu situaciju u kojoj će nam možda već sutra MOL diktirati cijene derivata na našim benzinskim postajama, dižući cijene u nebesa uz opravdanje da su derivati na tržištu skupi i da ih je teško nabaviti. I tu Vlada više neće imati nikakvog utjecaja”, ogorčen je Nacionalov izvor.

A još je ogorčeniji na činjenicu da su i premijer Plenković i ministar Filipović šutke prihvatili zatvaranje rafinerije i nisu ništa poduzeli kako bi MOL prisilili da odustane od obustave rada rafinerije u trenutku kada se čitava Europa nalazi pred najtežom i najneizvjesnijom zimom od kraja Drugog svjetskog rata. “Pa ako smo modernizaciju riječke rafinerije čekali punih 15 godina, vjerujem da se ništa neće dogoditi ako dovršetak tog projekta odgodimo za još koji mjesec kako bismo vlastitom proizvodnjom tijekom zime osigurali potrebne derivate za svoje tržište, tim više što domaću naftu ne prerađujemo kod kuće, nego je šaljemo u Mađarsku. Vjerujte, puno će manja šteta biti ako država nastavkom rada rafinerije osigura normalnu opskrbu domaćeg tržišta derivatima u narednim neizvjesnim mjesecima, nego što će Ina pretrpjeti štetu zbog kašnjenja realizacije projekta. Jednom riječju, odluka o zatvaranju riječke rafinerije na pet mjeseci u ovom trenutku posve je nelogična, neshvatljiva i teško objašnjiva, a da ne govorim da Hrvatskoj može nanijeti golemu i nenadoknadivu štetu čitavom hrvatskom gospodarstvu”, kategorički tvrdi Nacionalov izvor, tvrdeći da ovakav pesimističan scenarij nije nimalo pretjeran, već je vrlo realan i moguć.

Nacionalovi izvori tvrde da je ministar Davor Filipović u otvorenom sukobu s državnim tajnikom Ivom Milatićem koji donekle poznaje energetski sektor i može mu dati suvisle savjete, no da ministar nikoga ne želi slušati. FOTO: Robert Anic, Boris Scitar/Vecernji list/PIXSELL

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.