Gradsko kazalište mladih iz Splita jedinstveno je u svijetu – osnovano je u prosincu 1943. godine, u jeku II. svjetskog rata, i to u pustinjskom pijesku dalekog El Shatta na inicijativu entuzijasta iz hrvatskog zbjega, kao kulturno-umjetničko društvo čiji su članovi bila djeca u zbjegu, prebačena preko Visa i Italije. Prva javna izvedba održana je 18. veljače 1944. godine. Po povratku u domovinu Društvo nastavlja s radom pa tako deset godina nakon osnutka usred ratnog vihora – 1953. – postaje Dječje kazalište Titovi mornari sa zadatkom okupljanja djece i mladeži u dramsku i baletnu sekciju te u zbor. Od 1965. godine u Kazalištu djeluje i profesionalni glumački ansambl, 1991. godine Kazalište mijenja naziv u Kazalište mladih, a od 1994. djeluje pod sadašnjim nazivom Gradsko kazalište mladih.

O velikih 80 godina rada za Nacional je govorio Ivo Perkušić, ravnatelj Gradskog kazališta mladih u Splitu koje je ove godine dobilo dvije Nagrade hrvatskog glumišta, najvažnije strukovne nagrade u kazališnoj umjetnosti – Ivan Leo Lemo dobio je NHG za režiju predstave „Zakon Zagore“, a Mia Vladović za ulogu Haruna u predstavi „Mačak u čizmama“, u kategoriji Najboljeg glumačkog ostvarenja u lutkarskim predstavama ili predstavama za djecu i mlade.

Predstave Gradskog kazališta mladih iz Splita ‘Razbijeni vrč’ iz 1972. i ‘Medvjed’ iz 1968. godine. FOTO: Arhiva Gradskog kazališta mladih

Ivo Perkušić rođen je u Splitu gdje je i diplomirao glumu na Umjetničkoj akademiji kao pripadnik prve generacije novoosnovanog studija. Igrao je u nizu predstava različitih produkcija te polazio niz međunarodnih radionica o kazalištu i glumi, a u nekoliko navrata radionice koje je organizirao talijanski nobelovac Dario Fo, dramatičar, glumac i redatelj. Uspješno se bavi pjevanjem te je nastupio na nekoliko domaćih festivala, a izvodi i portugalsku glazbu fado i imao je niz zapaženih koncerata, poput nastupa s portugalskom pjevačicom fada Anom Mourom koja je pjevala s Rolling Stonesima i Princeom. Od kraja 2018. godine ravnatelj je Gradskog kazališta mladih, gdje je i član glumačkog ansambla.

NACIONAL: Gradsko kazalište mladih Split obilježava 80 godina rada, kako ćete proslaviti taj jubilej?

U veljači 2023. započeli smo s obilježavanjem tog jubileja, iznimno značajnog za kazališnu struku, za kulturu grada Splita i Republike Hrvatske. Imali smo program u kojem smo se sjetili nekih od najznačajnijih glumaca i kazališnih djelatnika koji su obilježili povijest GKM-a, poput Josipa Gende, Ilije Zovka, Mani Gotovac, Franka Strmotića, Vladimira Bobe Davidovića, Magde Matošić, Borisa Dvornika, Mirka Kraljeva, Filipa Radoša… Oni su svojim kreacijama bogatili program Kazališta i ostavili naslijeđe koje danas diše novim kazališnim trendovima. U godini proslave imamo bogat repertoarni program i popunjeno gledalište.

Plakat za predstavu ‘Škrtac’ dječjeg kazališta Titovi mornari, današnjeg splitskoga GKM-a. FOTO: Arhiva Gradskog kazališta mladih

NACIONAL: To je jedino kazalište u Europi osnovano u zbjegu, u egipatskom El Shattu, kao kulturno-umjetničko društvo čiji su članovi bili djeca. To je fascinantna činjenica, međutim, vrlo malo podataka je iz tog vremena. Što se zna, kako je to izgledalo? Što su radili, tko ih je vodio, tko su bili ti ljudi?

Ne samo da smo jedino europsko kazalište osnovano u drugoj državi, nego i na drugom kontinentu. Taj podatak sam je po sebi fascinantan i ne smijemo ga ni povijesno, ali ni teatrološki uzeti zdravo za gotovo. Nažalost, detaljnijih podataka o samom kazališnom programu iz tog razdoblja nema, već se oslanjamo na pojedinačna svjedočenja osoba koje su bile tamo ili im je netko blizak pričao o tadašnjem životu. Nostalgija za domom, želja za povratkom i nadasve mirom bila je sama po sebi inspiracija i motiv koji je ljude u logoru zaokupio i u umjetničkom smislu. Očuvanje tradicije, dalmatinske, splitske riječi i običaja bio je zadatak i tih ljudi koju se nisu prepuštali svireposti vremena ni okolnostima koje su ih zadesile. Većina uprizorenja bila su iskaz upravo te motivacije koja nije dopuštala prepuštanje zaboravu vlastitog identiteta, jezika i kulture.

NACIONAL: Deset godina nakon osnutka, 1953., kazalište se preimenovalo u Titovi mornari, kakvo je to bilo vrijeme? Što se izvodilo, tko su bili glumci? Od 1965. godine u GKM-u je počeo raditi i profesionalni glumački ansambl, a velika su imena prošla kroz kazalište, neka od najvećih?

Po povratku u Split i okončanju Drugog svjetskog rata, kultura ondašnje države krenula je uzlaznom putanjom i snagom koja je trebala pokrenuti sve ono što društvene pojave kao rat, nažalost, zaustave. Tako je bilo i s tek osnovanim kazalištem koje je počelo svoj profesionalni rad s nekima od velikana hrvatskog glumišta poput Josipa Gende, Borisa Dvornika, Zoje Odak, Neve Bulić… Kasnije su se priključili i drugi koji su do danas aktivni u hrvatskom glumištu poput Filipa Radoša, Silvane Stanić i Senke Bulić. Danas kazališni ansambl broji jedanaestero glumica i glumaca, a oni su Nada Kovačević, Vinko Mihanović, Lidija Florijan, Ana Gruica Uglešić, Mia Vladović, Siniša Novković, Vanda Boban Jurišić, Ivana Gudelj, Matija Grabić, Denis Tomić i moja malenkost.

Predstave kazališta Titovi mornari: ‘Škrtac’ 1954. i ‘Oliver Twist’ 1956.. FOTO: Arhiva Gradskog kazališta mladih

NACIONAL: Koja je važnost tog trenutka, tog mjesta?

GKM je iznimno važno kazalište na splitskoj kulturnoj sceni. Njegovo povijesno naslijeđe nije bogato samo umjetnicima koji su tu započinjali svoj rad ili ga obavljali do mirovine, već i nizom umjetničkih ostvarenja kroz naslove koji su se igrali na sceni Kazališta. Očuvanje splitskog identiteta jedna je od zadaća koje su svakako upisane u kazališni impuls koji se odašilje i danas s naše scene.

NACIONAL: Što biste izdvojili u ovih osam desetljeća Kazališta?

Osim samog zanimljivog fakta da smo kazalište bogate povijesne građe, danas se možemo promatrati i kroz svoj pedagoški rad koji su provodili brojni umjetnici i kazališni djelatnici. Kroz dramska studija, koja je kod nas uspješno vodio i Goran Golovko, Kazalište je postalo rasadnik talenata koji su kasnije pronalazili put do profesionalnog bavljenja ovom umjetnošću. Svakodnevni dolasci mladih ljudi na satove glume i plesa značili su, a i danas znače, susrete cijelih obitelji s onim što Kazalište nudi. Generacijama polaznika stvorili smo i neraskidivu vezu s publikom i predstavama koje pokrivaju sve dobne skupine, na što smo posebno ponosni.

NACIONAL: Na nedavno održanoj dodjeli Nagrada hrvatskog glumišta GKM je dobio nekoliko nagrada, i to zaista važnih. Znači li to da se vraćate kvalitetnim predstavama? Jer do prije nekoliko godina zaista je GKM bio u krizi.

Biti nominiran za nagradu struke koja itekako dobro prati rad svih kazališta, veliko je priznanje za ustanovu poput naše. Jedno smo od profesionalnih kazališta s najmanjim proračunskim izdvajanjima za program, s malim, nedostatnim brojem zaposlenika i veoma dotrajalom infrastrukturom. Funkcioniramo kao tim i nikome nije teško odraditi i nešto što nije njegov primaran posao. Volim reći da je to dobro i nadasve pohvalno, ali ne smije postati standard. Upravo u takvoj atmosferi rada kreiraju se i iznimna umjetnička djela koja osvoje i publiku i struku. Kroz svoju moderniju povijest Kazalište je imalo niz uspješnih predstava i u mandatima ravnatelja prije mene, Ljubice Srhoj i Belmonda Miliše, koje igraju i danas na našoj sceni. Uvijek se težilo kvaliteti koja danas uz modernizaciju tehnike, ali i snaženje glumačkog ansambla, može biti i vidljivija i dobiti novi zanos koji nas tjera na put kvalitete. U moru različitih produkcija koje svode teatar isključivo i samo na zabavu, naša obveza je težiti standardu koji naša struka, ali i povijesno naslijeđe zaslužuju. To ne znači da ne trebamo biti konkurentni, ali nikako ne bismo smjeli ući u nezaustavljiv komercijalni vlak brze i lake scenske dopadljivosti jer bojim se da ne bismo daleko stigli, a putem bismo izgubili puno.

NACIONAL: Što je potrebno da bi neko kazalište bilo uspješno, da bi imalo dobre rezultate?

Kada bi postojao nekakav univerzalni recept, onda bi sva kazališta bila uspješna i puna, tako da na to pitanje nije jednostavno odgovoriti. Držim da je osnova svakog društveno važnog posla čovjek. Ako stvorite tim koji uz sve objektivne prepreke ima entuzijazam za rad, umjetničku inspiraciju i volju da programima koji trebaju analizirati, propitkivati, ponekad provocirati i, naravno, zabaviti, ostvare svoje poslanje, onda je već veliki preduvjet za uspjeh ostvaren. Čini mi se da mi, kao malo kazalište velikih ideja, to imamo. Naravno, nema garancije za uspjeh bez publike. Publika je ta koja nas prihvaća i koja je suradnik svake uspješne predstave, a našu smo navikli na dobro.

Za ‘Zakonom Zagore’ Ivan Leo Lemo ove godine dobio je Nagradu hrvatskog glumišta. FOTO: Ivan Gudić

NACIONAL: Što vas najviše veseli kad je u pitanju GKM?

Vesele me moje kolegice i kolege. Oni su ti koji dijele moju očaranost kazalištem kao pojavom. Naši razgovori, druženja, probe… Sve je to moja svakodnevica koja razvija našu kreativnost i donosi rezultat. Kazalište smo s najljepšom lokacijom u Hrvatskoj, na splitskim Prokurativama, gdje život društva gledate iz prve ruke. Popiti kavu s ekipom omiljenog restorana Bajamonti koji nas umjetnike doživljava kao prijatelje, spoj je koji rezultira živim i životnim slikama grada Splita na našoj sceni.

NACIONAL: Kako biste danas opisali GKM?

Imamo privilegiju, ali i težak zadatak, raditi predstave za djecu, mlade i odraslu publiku. Posvećeni smo svim generacijama i u tako malom ambijentu kreativnost brusimo do tančine. Kapacitetom umjetničkog izraza nadišli smo kapacitete našeg malog fizičkog prostora dvorane, ali ona je dio tog nerva koji vibrira iz umjetnika kada stanu na tu pozornicu. Svakako treba kadrovski jačati teatar i davati mu nove zamahe u poslanju, napose u radu s djecom i mladima koje je danas teže možda više nego ikada dovesti u kazalište, ali uspijevamo.

Predstave na repertoaru GKM-a: ‘Mačak u čizmama’ u režiji Nine Kleflin i ‘Zagrljaj koji pamtim’ u režiji Siniše Novkovića. FOTO: Ivan Gudić

NACIONAL: Koja je važnost Gradskog kazališta mladih u Splitu za splitsku i hrvatsku kazališnu scenu?

GKM je jedan ozbiljan sukreator hrvatske kazališne scene. Iznimno smo važni u pedagoškom usmjerenju djece i mladih prema umjetničkim izrazima. Odgajalište smo duha koje svaka sredina treba imati. Siguran sam da Grad Split prepoznaje našu važnost i rezultate truda koji je motivacija za dalje. Naše predstave na gostovanjima u drugim sredinama dokaz su prihvaćenosti i jedna univerzalna potvrda kvalitete kazališnog čina koji stvaramo.

NACIONAL: Koji su vam planovi?

Nadamo se preuređenju zgrade Kazališta i jačanju broja zaposlenika nužnih za suvremen i kvalitetan rad kazališta kao što je GKM. U produkcijskom smislu veselimo se godini pred nama jer nas očekuje rad s vrhunskim umjetnicima; Dino Mustafić režirat će predstavu „Apokalipsa radnika“, po romanu portugalskog autora Valtera Huga Mãea u dramatizaciji Željke Udovičić Pleština. Riječ je o snažnom romanu koji će u ovakvom obliku svjetsku premijeru imati upravo na našim daskama. Mislimo, naravno, i na najmlađe pa nas raduje nova suradnja s uvijek inspirativnom redateljicom Ninom Kleflin, između ostalog i istinskom čuvaricom kazališta za djecu. Nina će režirati „Zlatokosu“ Braće Grimm. Krajem godine slijedi još jedna suradnja s Ivanom Leom Lemom koji je dobio Nagradu hrvatskog glumišta za najbolje redateljsko ostvarenje za našu uspješnu predstavu „Zakon Zagore.“ Lemo će i ovoga puta propitivati teme koje će zagolicati maštu.

Jasen Boko: ‘Prvih 80 godina kazališta koje nikad nije ostarjelo, važan je datum’

Gradsko kazalište mladih u Splitu poseban je kuriozitet: jedino je europsko kazalište osnovano izvan Europe – u Africi! Nema europskog kazališta koje se može pohvaliti da je svoje prve predstave odigralo u Kairu i Aleksandriji. Poznata priča o zbjegu dalmatinskih civila u El Shatt tako je dobila i kulturnu dimenziju, novo splitsko kazalište. Kazalište će nakon rata prerasti u ozbiljnu kulturološku činjenicu, a zahvaljujući pedagoškom radu s mladima postat će pravi rasadnik glumačkih zvijezda, od Borisa Dvornika i Josipa Gende do Nataše Janjić i Marije Škaričić.

Nekadašnji Titovi mornari, današnje Gradsko kazalište mladih, relevantno je kazalište u hrvatskim okvirima, o čemu svjedoče brojne nagrade pa i one na posljednjoj dodjeli Nagrade hrvatskog glumišta.

Za ovo kazalište vežu me drage uspomene, česta suradnja i predstava „Kazališni sat“ u režiji pokojnog Vanče Kljakovića, koja je postala kazališni rekorder u neprekidnom igranju jedne hrvatske predstave. Od premijere 1992. do danas, u 31 godinu, odigrano je blizu 600 izvedbi!

Prvih 80 godina kazališta koje nikad nije ostarjelo važan je datum i ne sumnjam da će moji prijatelji u GKM-u nastaviti obogaćivati kazališnu scenu Splita i Hrvatske vrijednim, uvijek uzbudljivim kazališnim dostignućima nastavljajući promovirati visoke kazališne kriterije.