Ivica Todorić, bivši vlasnik koncerna Agrokor kojeg mnogi optužuju da je svojim načinom poslovanja doveo tu kompaniju na rub propasti i prouzročio teški sistemski poremećaj na hrvatskom tržištu manipulirajući godinama vlastitim poslovnim knjigama, dao je koncem proteklog tjedna ekstenzivni intervju Nacionalu.

Razgovor s Todorićem vođen je neposredno nakon što je prošloga petka održana rasprava Optužnog vijeća Županijskog suda u Zagrebu koje je trebalo raspravljati o valjanosti dokaza za podizanje optužnice u slučaju Veliki Agrokor, kada se na sudu prvi put pojavio šef KPMG-a Poljska Ismet Kamal, kojeg Todorić optužuje za sukob interesa.

Zbog manjkavosti optužnice postupak je gotovo pet godina na samom početku, a neki propusti u radu tužitelja koje je sud ustanovio i tražio da se otklone, dali su veliki zamah Todoriću u nastojanju da se javno prikaže kao žrtva bespotrebne otimačine u režiji države.

Ekipu Nacionala Todorić je dočekao u svom domu, Kulmerovim dvorima ispod Sljemena, dvorcu koji je kupio i preuredio dok se još smatralo da je Agrokor pod njegovim vodstvom izuzetno snažan i perspektivan koncern. Na simboličnoj i perceptivnoj razini useljavanje u taj kompleks označilo je prekretnicu kada je u pitanju dojam javnosti o njemu samome i njegovu načinu života. Pa je i danas, dok se suočava s brojnim pravnim problemima, upravo činjenica da stanuje u takvom zdanju izvorište dojma o nesuglasju onoga kako on s obitelji doista živi i onoga kako on to prikazuje.

Pa tako Todorić navodi da iako živi u dvorcu, živi skromno i pazi na troškove. Ali istodobno napominje da nije aktivirao mirovinu i nije se prijavio na burzu. Tvrdi da troškove života podmiruje uz pomoć mirovine svog oca i supruge te uz pomoć troje djece koja imaju svoje poslove i od njih mogu normalno živjeti. Kaže da mu kći Iva ima marketinšku agenciju, sin Ivan restorane GoodFood i uz to investira u solarnu energiju, a Ante se bavi poslovnim savjetovanjem i ima tvrtku koja uvozi deterdžente. Porijeklo kapitala i izvori financiranja tih poslovnih aktivnosti zasad su nepoznati. Todorić tvrdi da svi sada žive u Hrvatskoj. Dok je bio u Londonu, kaže Todorić, također je živio skromno u malom iznajmljenom stanu, a tvrdi da su mu u podmirivanju troškova života i odvjetnika tada pomogli brojni prijatelji i šira obitelj.

U takvim okolnostima, kako ističe, posvećen je borbi kojom pokušava pravno dokazati da mu je Agrokor bespotrebno otet, priprema svoju obranu u postupcima koji su pred njim i argumente za arbitražni proces koji je pokrenuo u Americi.

Intervju koji je dao Nacionalu zrcali ono što Ivica Todorić danas misli o spletu okolnosti koji je doveo do njegova razvlaštenja iz Agrokora. Krivca za sve svoje probleme Todorić danas vidi u premijeru Andreju Plenkoviću, na čiji račun je iznio jako teške optužbe i ne krije da ga želi srušiti s vlasti. O tomu je u intervjuu eksplicitno progovorio navodeći što mu sve stavlja na teret i zašto.

Todorić kroz prizmu takvih svojih uvjerenja danas gleda i na recentna turbulentna zbivanja s preslagivanjem vlasništva u Fortenova grupi. U razgovoru za Nacional Todorić je Plenkovića optužio i za nezakonitu predaju drugih ključnih nacionalnih resursa strancima, misleći prvenstveno na energetski sektor i Inu. Nacionalu je otkrio neka svoja iskustva i kontakte sa Sándorom Csányijem, potpredsjednikom MOL grupe, te prokomentirao Csányijeve nedavno otkrivene kontakte s Plenkovićem.

Rekao je i što mu je njegov nekadašnji zaposlenik, a poslije lobist MOL-a Josip Petrović rekao o susretima s Plenkovićem. Petrović je ključna figura koja se spominjala u kontekstu lobiranja kod bivšeg hrvatskog premijera Ive Sanadera, ali i bivšeg prvog potpredsjednika Vlade Tomislava Karamarka za interese MOL-a. Petrović je nedavno preminuo, ali Todorićeve tvrdnje da je on održavao veze i s Andrejem Plenkovićem, dodatno otvaraju pitanje tko je sve i kako utjecao na Plenkovića s obzirom na Vladinu politiku oko Ine.

Todorić se i dalje prvenstveno pokušava prikazati žrtvom i u tom pravcu idu i njegova tumačenja svega što je dovelo do njegova razvlaštenja iz Agrokora. Danas tvrdi da je upravo Plenković omogućio ruskim bankama da steknu kontrolni paket vlasništva nad nekadašnjim Agrokorom, a potom je dopustio da se to vlasništvo izmjesti u Nizozemsku, izvan kontrole Republike Hrvatske. Uporno poriče svoju odgovornost za prekomjerno zaduživanje Agrokora, zbog čega se u konačnici i bio prisiljen obratiti ruskim bankama, odnosno, tvrdi da su se oni prvi obratili njemu, a posebno negira bilo kakve nepravilnosti u prikazivanju bilanci ili prebacivanju privatnih troškova na račun Koncerna.

NACIONAL: Kako gledate na najnoviji zaplet u slučaju Fortenova, gdje se pojavio arapski investitor koji je bez znanja Uprave Fortenove i bez znanja Vlade pokušao preuzeti Sberbankov udio u kompaniji?

Sve je to posljedica toga što je premijer Andrej Plenković iskoristio svoju političku i državničku funkciju da bi oteo Agrokor i dao ga strancima. Moram naglasiti nekoliko činjenica koje su ključne za razumijevanje cijele kronologije. Prvo i osnovno: Plenković je svim događajima vezanim uz Agrokor/Fortenovu osobno upravljao od prvoga dana. Upravo je Plenković osobno organizirao i upravljao izvaninstitucionalnom skupinom Borg koja je u tajnosti napisala zakon koji je omogućio eksproprijaciju privatne imovine. Plenković je osobno koristio svoj položaj i ovlasti da u svega tri dana progura i nametne taj kriminalni zakon institucijama države, Vladi i Saboru RH.

Taj je zakon, kroz kasnije kriminalnu nagodbu koju je osmislila i vodila ta ista grupa Borg pod patronatom Plenkovića, omogućio da upravo ruske banke steknu kontrolni paket vlasništva iako njihove tražbine nisu imale valjana jamstva niti je njihov udio duga u kompaniji Agrokor bio u tom omjeru.

Ruske banke su izmjestile svoj kapital u Moskvu, a drugi najveći dioničar i financijer HDZ-a Pavo Vujnovac svoje vlasništvo izmješta u offshore poreznu oazu na Malti, gdje se provode stotine sumnjivih transakcija između njegovih oko 26 tvrtki i same Fortenove. Vujnovac je, upravo nevjerojatno, danas i jedan od najvećih dobavljača cijelog Agrokora/Fortenove. Nakon toga Rusi i Vujnovac prebacuju sve vlasništvo i kapital u nizozemsku holding kompaniju Fortenova Stak, kojoj je nemoguće saznati vlasnike (podaci su tajna). Upravo u tom trenutku Republika Hrvatska izgubila je svaku kontrolu i nadležnost, kao i porezna primanja od tih kompanija.

Plenković im je sve navedeno omogućio zlorabeći svoj položaj i ovlasti, a danas se i on i njegovi nesposobni ministri tome čudom čude.

‘Plenković je svim događajima vezanima uz Agrokor/Fortenovu osobno upravljao od prvoga dana, a Hrvatska je izgubila kontrolu kad su Rusi i Vujnovac prebacili vlasništvo i kapital u Nizozemsku’

NACIONAL: Mislite li da je netko trebao voditi brigu o tome i pratiti kakve se to poslovne transakcije vezane uz Fortenovu provode izvan Hrvatske?

Budući da je to bila najveća hrvatska kompanija od strateškog interesa, bilo je logično da takve velike transakcije nadležne državne službe kontroliraju. Kako su to bili Plenkovićevi ortaci, nitko se nije usudio te kontrole provesti, ali ni utvrditi što se ustvari dogodilo. Zato je upravo nevjerojatno, ali činjenično istinito da nitko o tome ništa ne zna.

Kako im je Plenković omogućio da sve registriraju izvan Hrvatske, to je omogućilo i da se dogodi šeik. Sve su to bile tajne d.o.o. kompanije vani, do kojih nitko nije mogao doći. Nije nama nikakav šeik kriv za to. Organi Republike Hrvatske, na koje Plenković danas prebacuje odgovornost, nisu imali ingerenciju ni mogućnost znati što Plenkovićevi ortaci rade preko svojih offshore mreža u drugim državama. Takvo tajno stanje vlasničkih udjela financijskih transakcija nisu mogle spriječiti nadležne službe RH jer se radilo o Plenkovićevim ortacima.

NACIONAL: Koja je razlika između toga i činjenice da su i vaše tvrtke registrirane u Nizozemskoj?

Objasnit ću vam razliku. Kada sam uzimao osobni dug na tržištu kapitala u iznosu od 500 milijuna eura, kojim sam dijelom dokapitalizirao kompaniju Agrokor, a drugim dijelom kupovao dionice Mercatora, radi određenih proceduralnih razloga vezanih uz garancije investitori su zahtijevali da se osnuju tri kompanije u Nizozemskoj. Tim kompanijama je vlasnik bio Agrokor, a direktor je bio Ivica Todorić osobno. Nakon kraćeg vremena krovnu kompaniju Agrokor projekti prebacio sam nazad u Hrvatsku jer kao Hrvat i domoljub nisam dozvolio da strana kompanija bude vlasnik Agrokora i vratio sam glavnu kompaniju Agrokor projekti nazad u Hrvatsku. A pogledajte što ovi rade.

NACIONAL: Zar nisu vaše nizozemske firme bile vlasnice Agrokora?

Jesu, ali moja krovna tvrtka Agrokor projekti vlasnik je svega, a ove dvije u Nizozemskoj bile su garancija za kredite. U njima su bile moje dionice i ništa drugo. Nije bilo transakcija. Ali, ponavljam, nisam želio da vlasništvo Agrokora bude u Nizozemskoj pa sam tu krovnu tvrtku vratio u Hrvatsku i ona je registrirana u Hrvatskoj. Pa pogledajte samo koliko je Agrokor plaćao poreza, a koliko ovi.

Pozivam sada gospodu iz svih nadležnih institucija, Ministarstvo vanjskih poslova, Ministarstvo financija, DORH, tajne službe da pogledaju kako je to radila moja hrvatska uprava Agrokora, a kako to danas rade Plenkovićevi ortaci. Kako to da Ivica Todorić nikada nije imao nekakve mreže offshore kompanija?

NACIONAL: Iznijeli ste ideju da bi sada trebalo napraviti novi lex Agrokor odnosno lex Fortenova?

Da, oni sad imaju vrlo jednostavno rješenje kako se riješiti, na primjer, šeika. Ponovno donijeti lex Agrokor, da ne velim lex Fortenova. Ali je problem kako Vujnovcu uzeti vlasništvo, ipak je on obilato financirao HDZ… Kaos kojem svjedočimo u Hrvatskoj jest rezultat kriminalnog upravljanja procesom eksproprijacije Agrokora, koji traje do danas. Mi sada govorimo o šeiku, a stvarne posljedice koje su dovele do ovog kaosa se ne spominju. Te posljedice su rezultat Plenkovićeve zloupotrebe položaja i ovlasti i njegove uloge u otimanju Agrokora.

Tim više je stečaj Fortenove logično provesti jer iz financijskih pokazatelja Fortenove je potpuno jasno da je kompanija u bankrotu. Činom stečaja, ruski investitori (sada šeik), Vujnovac i drugi dioničari ostali bi bez imovine. Stečaj štiti jedino one vjerovnike koji imaju valjana potraživanja.

NACIONAL: Kako se sada ti najnoviji događaji reflektiraju na vaš slučaj?

Sada imamo jasne dokaze da od prvoga dana kada je preuzeo funkciju premijera RH, u 10. mjesecu 2016. godine, Plenković laže. Umjesto da se ponosi Agrokorom kao najvećom regionalnom kompanijom, odmah je krenuo kompaniju otimati. Nažalost, ne samo Agrokor, već i INA-u i niz drugih strateški važnih kompanija. Njegova teza je bila da treba spašavati Agrokor. Uskoro će Plenković imati priliku na nekoliko neovisnih međunarodnih sudova dokazati tu svoju tezu. Ja ovdje još jednom tvrdim da Plenković laže i da je osobno odgovoran za predaju strateških nacionalnih vrijednosti strancima.

FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Koji je vaš cilj što se tiče Plenkovića, vi ga želite srušiti?

Da. Želim ga srušiti zato što je počinio nacionalnu izdaju, što je sudjelovao u nizu protupravnih radnji zlorabeći svoj položaj i ovlasti.

NACIONAL: Znači li to da sebe vidite na njegovu mjestu?

Republika Hrvatska danas je u jednom dramatično lošem društveno-političkom, ekonomskom, socijalnom i demografskom položaju, a ako za to dođe trenutak, ne smije nitko, pa ni ja, bježati od odgovornosti.

NACIONAL: U svojim objavama ne pišete samo o Agrokoru?

Ako pratite moje objave, možete vidjeti da sam više pisao o Ini i Mađarskoj nego o Agrokoru i svom slučaju. Transparentno sam i jasno kazao: ovdje je Hrvatska geopolitički bila dodijeljena Rusima, to je bio dogovor Merkel i Putina. Rusi nisu dobili samo tržište nafte i plina u Hrvatskoj, nego su dobili društveno-politički i ekonomski utjecaj u Hrvatskoj. I kad se uzimala Ina, nisu Mađari uzeli Inu, oni su samo bili forma, nego su Rusi ti koji su uzeli Inu, kao i Agrokor i brojne druge stvari u Hrvatskoj.

NACIONAL: Dobro, ali vi ste uzeli kredit od Rusa i time otvorili Pandorinu kutiju.

Ja sam imao kredit kod njih i mogao sam im kredit otplatiti u bilo koje doba. No ja sam krajem 2016. sa Sberbankom i VTB bankom potpisao ugovor o kreditu s početkom otplate za tri godine. Znači, do 2019. nisam imao nikakve otplate. Imam ugovor.

NACIONAL: Želite li reći da su oni namjerno digli paniku?

Oni su namjerno digli paniku jer su znali da se ovdje spremaju mene zatvoriti i optužiti da sam kriminalac, da će se sve srušiti i da će oni tako ući u tvrtku. Pazite, ja nisam imao nikakvog dospijeća kod njih i tvrdim da Agrokor nije bio u bankrotu, a da Fortenova sada jest u bankrotu.

NACIONAL: Kakva je, po vama, Plenkovićeva uloga oko Ine?

On je došao iz Bruxellesa i njega su postavili jer je dobio nalog predati Inu i predati Agrokor. Dobio je nalog da zatvori proizvodnju u Ini – i eksploataciju nafte i eksploataciju plina. Sve je trebalo uništiti. Radi se o tome da Rusi eksploatiraju toliko plina i nafte i imaju ogromna postrojenja, što će njima neke rafinerije u Hrvatskoj.

NACIONAL: Nacional je u prošlom broju otkrio da je premijer Plenković vodio tajne razgovore sa Sándorom Csányijem, potpredsjednikom Uprave MOL-a i vlasnikom OTP banke. Je li točno da ste vi bili u dobrim odnosima s Csányijem?

Jesam, bio sam prijatelj s Csányijem. Csányi je dolazio k meni i ja sam išao k njemu, družili smo se i imali odličnu komunikaciju.

‘Jozo Petrović rekao mi je u jednom nevezanom razgovoru, zapravo mu je malo izletjelo, da kada je na sastancima s Plenkovićem, Plenković voli o sebi govoriti kao da je Michael iz Kuma’

NACIONAL: I što se onda dogodilo?

U jednom trenutku oni su tražili da im budem lobist vezano uz njihove interese oko Ine. Ja na to nisam pristao i onda smo se razišli.

NACIONAL: Znači, oni tako zapravo rade, preko utjecajnih ljudi nastoje iskoristiti situaciju da bi nametnuli svoje interese? A što je točno tražio od vas?

Rekao mi je: “Hoćeš li lobirati i pomoći nam oko Ine?” Ja sam odmah rekao ne i otvoreno ga pitao: “Gdje si mene našao?! Ja hoću ako hoćeš da kupimo MOL, ali da bih ja lobirao za Inu, ne dolazi u obzir.” I to je bio moj čvrsti stav, on je to razumio, ali se odmah povukao i dalje nije bilo oko toga govora.

NACIONAL: Mislite li da su oni onda sada izvršili pritisak na Plenkovića, s obzirom na to da su razgovarali?

Oni su na svakoga radili pritisak. Možemo to zvati kako hoćete, ali zašto ne i pritisak. Oni su svakako nastojali koga god su mogli „skuhati“ i dobiti za sebe da ostvare svoj interes, na sve mile i moguće načine.

NACIONAL: Famozni Jozo Petrović, danas pokojni, bio je prije vaš zaposlenik. Kako su njega „skuhali“?

Jozo je radio kod nas i od nas otišao u Inu, a u Ini je onda u stvari napravio jednu komunikaciju s MOL-om, to je izgledalo kao da je on predstavnik MOL-a u Ini, a onda je kasnije i zastupao i bio zaposlenik MOL-a. Ne znam kako je to bilo formalno regulirano, ali bio je njihov lobist u Hrvatskoj.

NACIONAL: Jeste li vi znali da on komunicira sa Sanaderom, a poslije i s Tomislavom Karamarkom?

Cijela hrvatska javnost je znala. On je, u svakom slučaju, ispočetka bio u vrlo dobrim prijateljskim odnosima sa Sanaderom, a kasnije je bio jako dobar s Karamarkom. Sve se to zna, njegova supruga je navodno imala neki angažman kod Joze.

NACIONAL: Je li vam poznato je li Jozo Petrović imao komunikaciju i s Plenkovićem?

Po onome što mi je Petrović rekao u jednom nevezanom razgovoru, zapravo mu je malo izletjelo, da kada je na sastancima s Plenkovićem, Plenković voli o sebi govoriti kao da je on Michael iz Kuma. To je jedino što znam, ne mogu reći ništa drugo, nemam nikakve druge informacije, a nisam ga želio dalje ispitivati. A što se tiče samog Plenkovića, ja ga sad žalim jer on nema nikakvih poteza. Ne može očito ići protiv MOL-a, ne može ići protiv Rusa, i u Agrokoru ne može ići protiv banaka, ne može ići ni protiv koga, njemu su zavezane ruke. Ali Plenković nije moj problem. Je li on USKOK-ov problem, čiji je on problem, ne znam.

NACIONAL: Zašto tvrdite da Plenković laže da su on i njegova vlada spasili Agrokor?

Za vrijeme moje uprave Agrokor je imao redovno poslovanje, veliku vrijednost i odlične poslovne uspjehe. O potrebi nekog spašavanja Agrokora nema govora. Upravo će se o tome raspravljati na više međunarodnih pravosudnih instanci i tada ćemo dobiti relevantne dokaze o tome tko govori istinu.

Nagodbom je Agrokoru otpisan sav dug. Vjerovnici su umjesto svojih potraživanja dobili određene udjele u kompaniji (dionice kojima su postali vlasnici Agrokora). Nakon što je grupa Borg preuzela upravu Agrokora, ugovorila je dva kredita. Jedan kredit u organizaciji fonda Knighthead od milijardu i 60 milijuna eura, i drugi kredit od konzorcija hrvatskih banaka, 80 milijuna eura. Te kredite je Agrokor do kraja vratio. Tvrdim da do dana današnjeg nijednu jedinu kunu pomoći Agrokor nije dobio. Dapače, iz Agrokora je protuzakonito otuđeno preko 10 milijardi kuna. Kako je nagodbom Agrokor ostao gotovo bez duga te kako bi se podmirile novonastale fakture kojima je opran novac, Fortenova diže kredit u iznosu od oko devet milijardi kuna. Međutim, nevjerojatna je činjenica da već u 2019. godini Agrokor ima dug od 18 milijardi kuna. Kako, otkud?

Bivši vlasnik Agrokora Ivica Todorić i zamjenica glavnog urednika Nacionala Orhidea Gaura Hodak razgovarali su nakon rasprave Optužnog vijeća Županijskog suda u Zagrebu o predmetu ‘Veliki Agrokor’. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Ali ne možete tvrditi da Agrokor nije bio u problemima?

Kad su oni krenuli otimati Agrokor, morali su tobože imati neki razlog otimanja pa je to išlo u dva smjera. Jedan smjer bio je da je Agrokor u problemima, a drugi smjer da je Ivica Todorić lopov i kriminalac koji je pokrao vlastitu firmu. Oni su Agrokor i mene toliko napali, ucjenjivali i prijetili, producirali desetke tisuća medijskih objava, dobili podršku ruske administracije, briselske administracije, hrvatske vlade i drugo, da sam u tom trenutku procijenio kako je najbolje da potpišem taj zakon kako ne bih napravio još veću štetu kompaniji i svojim zaposlenicima, u konačnosti cijelom društvu.

Zakon koji sam ja potpisao zapravo je pisala i pripremila zločinačka organizacija Borg. Nakon što je Plenković iskoristio svoj položaj i ovlasti i progurao zakon kroz Vladu i Sabor, te iste zločince iz grupe Borg instalirao je u menadžment kompanije, sada pod Izvanrednom upravom.

Ta grupa Borg bila je uvjerena da sam ja pokrao novac i prebacio ga na neke offshore račune, što su i godinama istraživali preko mene osobno, moje žene, oca, djece, familije, ne bi li dobili dokaze o tim svojim uvjerenjima. Jedino što su utvrdili jest da nikada nezakonitog velikog novca na računima moje obitelji nije bilo. Sav kapital koji sam stvarao, ulagao sam u Agrokor i izgradnju hrvatske industrije.

NACIONAL: A što je s privatnim troškovima koje ste prebacivali na firmu, od rublja Victoria’s Secret nadalje?

Nije točno. Nikakve privatne troškove nisam prebacivao na firmu, nego su to uvijek bili moji osobni troškovi koje bih uvijek podmirio u kompaniji i na to platio porez. Tako sam želio biti potpuno transparentan u svojoj kompaniji, da se vidi koliko i na što trošim, a tako sam imao i kontrolu tih troškova kako bi se oni kretali unutar razumnih granica.

Činjenica je da sam prema međunarodnim korporativnim standardima mogao uzimati između 20 i 30 milijuna eura godišnje na temelju profita svoje tvrtke. Taj novac sam kontinuirano, godinama ostavljao kao zadržanu dobit u Agrokoru. Potpuno je jasno da nisam skrivao naše obiteljske troškove, što sam jednostavno mogao napraviti tako da si isplatim novac svake godine i tada ne bi bilo vidljivih torbica, cipela i Victoria’s Secret krpica, već sam zbog navedenih razloga to činio transparentno.

NACIONAL: Nakon podizanja nove optužnice za takozvani Veliki Agrokor, prošloga petka ponovno ste imali ročište na kojem je trebao biti ispitan Ismet Kamal, šef KPMG-a Hrvatska.

Da, točno, nakon što je prva optužnica povučena, nakon par mjeseci ponovno su podigli optužnicu i vezano na to održano je prošloga petka pripremno ročište na kojem se trebala utvrditi vjerodostojnost ključnog dokaza, vještačkog nalaza.

NACIONAL: A što se dogodilo na tom ročištu prošloga petka?

Mi smo svi kao optuženici trebali ispitati tog svjedoka i zato smo tražili određenu dokumentaciju na temelju koje bismo ga ispitali, kao i ugovor između KPMG-a Poljska i Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu. Ali ga oni ne daju i ne daju. A ni neke druge dokumente nisu stavili u spis. Na tom ročištu je bilo 14, 15 najuglednijih hrvatskih odvjetnika i svi su jednoglasno tražili istu dokumentaciju. No predsjednica Optužnog vijeća odlučila je da će se bez te dokumentacije ispitati svjedok. Na to sam se ja digao i rekao: “Gospođo sudac, vi nas pet godina ovdje ponižavate, gazite, ne date nam nikakva prava, nama je bio interes da mi utvrdimo pravu istinu, a ovako ne možemo utvrditi pravu istinu i ja tražim vaše izuzeće.” Ta je sutkinja već jednom prihvatila to isto vještačenje kao dokaz, ali je viši sud to već jednom srušio. Tako da je ona prihvatila moj zahtjev za izuzećem, prekinula raspravu i sada čekamo odluku višega suda.

NACIONAL: Što je s optužnicom protiv vas, za što vas točno tereti?

U konačnici optužnica mene tereti da sam oštetio svoju vlastitu kompaniju za iznos od oko milijardu i 300 milijuna kuna. Takvoj optužnici je prilagođen vještački nalaz koji tobože potvrđuje tu činjenicu. Svi troškovi koji sačinjavaju taj iznos u Agrokoru su transparentno knjiženi, sve odgovorne osobe i revizori i svi ostali su upoznati s tim činjenicama i iz svega proizlazi da nema ni govora o toj šteti. Dakle, danas mogu slobodno kazati da se očito tražilo osobu koja će potpisati montirani vještački nalaz koji ne odražava istinu. Tim više što vještak nije provjerio kakva potraživanja Ivica Todorić ima od kompanije Agrokor.

NACIONAL: Kakva su to potraživanja, na temelju čega?

Iz svih dokumenata koje imam sve jasno proizlazi. Dakle, prvo sam u svibnju 2014. godine dokapitalizirao Agrokor sa 183 milijuna eura. Novac za dokapitalizaciju osigurao sam iz osobnog kredita od 500 milijuna eura, koji sam dobio na međunarodnom tržištu kapitala. Dakle, već sam taj iznos dokapitalizacije veći je od onog za koji oni mene terete da sam oštetio Agrokor. Osim toga, imao sam potraživanje od Agrokora u iznosu od četiri milijarde kuna, što su potvrdili Trgovački sud i Visoki trgovački sud. Od tog svog potraživanja od četiri milijarde kuna nikada nisam uzeo ni kune u Agrokoru niti naplatio kunu kamata od Agrokora. Mogao sam uzeti novac doslovno svakoga dana, samo dati nalog da mi isplate. Slično potraživanje danas imaju vlasnici Fortenove i već su na ime kamata u Nizozemsku povukli oko 150 milijuna eura. Želim kazati da kada se uzmu u obzir moja dokapitalizacija, moja zadržana dobit i moje potraživanje po kapitalu, ja od Agrokora potražujem otprilike devet milijardi kuna, za što imam dokumentaciju. U isto vrijeme se mene tereti za milijardu i 300 milijuna kuna tobožnje štete koja je montirana.

NACIONAL: Optužuju vas da ste to sve napravili na grbači dobavljača.

Ja sam dobavljačima sve plaćao u zakonskom roku, otprilike 60 dana, što je vrlo lako provjerljivo, istina je da su u određenim slučajevima na bazi mojih izdanih mjenica dobavljači mogli dobiti novac, ali sam novac uvijek davao njima i oni su uvijek imali novca i sve su naplatili, a ja sam plaćao trošak tih mjenica, kamatu. Za sve smo imali ugovore.

NACIONAL: Umjesto kamata plaćali ste trošak tih mjenica?

Tako je. Znači, ja sam mogao uzeti vani kredit bez ikakvog problema, to svi znaju. Ali da sam uzeo tih milijardu eura kredita vani, plaćao bih 10 posto kamata i za tih 10 posto, 100 milijuna godišnje odlazilo bi izvan Hrvatske. A ja sam ovako, kroz mjenice, plaćao kamate ovdje, naši nisu ništa davali, svi su bili na dobitku, a Hrvatskoj smo platili između 500 i 600 milijuna eura troškova u tom periodu, oko 10 godina. Dakle, Agrokor umjesto da je slao novac van, on je zadržavao novac u Hrvatskoj.

NACIONAL: Dobro, zašto ste se onda morali zadužiti kod ruske banke?

Agrokor je u svome poslovanju od 30 godina stekao renome na svjetskom tržištu kapitala. Tako da smo kapital mogli pribavljati na međunarodnom tržištu, što smo i radili. Radili smo s najvećim svjetskim bankama, na tržištu bondova, sindiciranih kredita i drugih financijskih proizvoda. Imali smo slučaj da smo se u jednom trenutku razišli sa Zagrebačkom bankom i vratili joj cijeli iznos kredita koji smo od nje koristili. U trenutku kada smo se zaduživali kod ruskih banaka koje su same došle ponuditi nam kapital, trošak kamata bio je 50 posto manji u odnosu na ono što smo do tada plaćali na tržištu. Ušteda na tom kapitalu godišnje je iznosila 50 milijuna eura, što i za našu veliku kompaniju nije bio mali iznos.

NACIONAL: Kolike ste vi troškove financiranja imali kroz godine?

Mi smo, nažalost, zbog rejtinga države Hrvatske kroz cijelo vrijeme plaćali visoke kamate. Tako da smo u jednom razdoblju od 15 godina platili kamate i troškove financiranja od oko dvije milijarde eura. U isto vrijeme je naša konkurencija – naprimjer, Lidl ili Unilever, Nestle – u istom periodu imala iznos troška od oko 300 milijuna eura. Iz toga proizlazi da je Agrokor platio milijardu i 700 milijuna eura troška duga više od svojih konkurenata. Taj novac je praktički izvučen iz zemlje koja se nalazila u poslijeratnom razvoju, što je bila neodrživa politika. S druge strane se može vidjeti i kolika je bila snaga Agrokora kada je uspio podmirivati tolike troškove i ostvarivati konkurentnost na tržištu. To govori i o snažnom restrukturiranju i strateškom dizanju vrijednosti Agrokorovih kompanija koje smo kontinuirano provodili. Uz sve to, Agrokor je uspio izgraditi najveću firmu u Sloveniji, u BIH, u Srbiji, u Crnoj Gori, u Hrvatskoj, a imali smo značajna ulaganja i u Makedoniji i Mađarskoj.

NACIONAL: Što očekujete od arbitražnog spora koji ste protiv Hrvatske pokrenuli u Washingtonu? O tome ne smijete govoriti, ali možete li samo navesti što će se događati s tim postupkom u narednom periodu?

Mogu samo ponoviti da je taj proces u tijeku i da je, kao što javnost zna, održana rasprava te se očekuje odluka Arbitražnog suda, čini mi se da bi to moglo biti u siječnju, ali ne mogu sa sigurnošću reći. Za sada sam zadovoljan tijekom postupka, ali teško je procijeniti kako će se sve skupa odvijati.

NACIONAL: Republika Hrvatska smatra da taj sud nije nadležan, međutim, o tome se još odlučuje?

O tome će sud odlučiti.