Ivica Prtenjača predstavio je svoju novu zbirku priča “Kino Sloga”, na riječkom književnom festivalu Vrisak, a riječ je, kako je naveo autor, o dijelom autobiografskim zapisima o djetinjstvu u Rijeci.

Prtenjača je rekao da su mnogi elementi ovih priča autobiografski, ali da mnogi i nisu. “Tekst traži više sukoba, padova i naglašenijih emocija”, istaknuo je. Naveo je da bi priču napisao u jednom dahu. “Sve što sam radio, radio sam srčano i s puno vjere. Tada nije važno što će se s tekstom dogoditi”, dodao je.

Napominje da je neke od priča napisao prije romana “Sine, idemo kući”. Taj roman je zahtijevao brzo pisanje, dok su emocije i sjećanja svježa, pa sam se kratkim pričama vratio nakon njega i dovršio ovu zbirku, naveo je.

S Ivicom Prtenjačom razgovarali su riječki književnici Vlado Simcich Vava i Zoran Žmirić, prisjetivši se druženja u mladosti u kultnom riječkom klubu Palach. Žmirić je odao priznanje Prtenjači na dosljednosti u konceptu ove knjige. Naime, kako je rekao, nije pao u zamku da napiše roman, a od ovih priča se to vrlo lako moglo učiniti.

Na Žmirićevu opasku da se u pričama često pojavljuje osjećaj srama glavnog lika, zbog siromaštva obitelji i socijalnih razlika, Prtenjača je rekao da se on dobro nosio s tim u djetinjstvu, Nisam bio sramežljiv i bio sam uspješan u većini aktivnosti kojima sam se bavio. Naravno, bilo mi je jasno da postoje razlike i da nemamo iste polazne pozicije, ali nisam zavidio, naglasio je.

Prtenjača je potvrdio da je kino Sloga uistinu postojalo, u riječkoj četvrti Zamet. No, kako je istaknuo, naziv koristi kao simbol tadašnjeg života u slozi.

“U Rijeci nalazim svoju priču. Ljudsko sjećanje se vraća u ciklusima”, rekao je. Za sad ne namjerava nastavljati s tekstovima o Rijeci, a ima dovršen roman koji se bavi Zagrebom i otokom, te pripremljen drugi o Parizu, istaknuo je. No, jednog dana planiram napisati roman s naslovom “Povijest obitelji kroz kupovinu polovnih automobila”, koji bi imao veze s Rijekom, zaključio je Prtenjača.