Ruska državna agencija TASS 20. ožujka objavila je da su ukazom predsjednika Ruske Federacije Vladimira Putina, zbog iskazane hrabrosti, požrtvovnosti i borbe za istinu, posmrtno ordenom za hrabrost odlikovani novinari Viktor Nogin i snimatelj Genadij Kurinov, djelatnici državne televizije tadašnjeg SSSR-a.

Dvojica ruskih novinara ubijena su 1. rujna 1991., kada su plavom Opel Omegom s diplomatskim pločicama SSSR-a, na svom putu iz Beograda prema Zagrebu, izlazili iz Kostajnice prema Petrinji. U selu Panjani, pripadnici milicije samoproglašene Republike Srpske Krajine izrešetali su automobil, a nesretne novinare ubili i zapalili ih s vozilom.

Tako je ponovo privukla pozornost javnosti kontroverzna priča u kojoj je godinama prikupljajući dokumentaciju veliku ulogu odigrao hrvatski branitelj Ivica Pandža Orkan.

“Sretan sam što je istina izišla na vidjelo, a ruska državna agencija TASS potvrdila je da su ruske novinare ubile srpske snage. Ostaci njihovih tijela nisu pronađeni, iako imam saznanja gdje bi se mogli nalaziti, a o tome sam obavijestio naše Državno odvjetništvo. Drago mi je što sam s Vladimirom Mukusevom, ruskim novinarom i bivšim parlamentarcem koji je bio i predsjednik parlamentarne komisije Ruske Federacije za istraživanje ovog slučaja, rasvijetlio tu tragediju. Sve do ovoga Putinova čina kojim je dvojici novinara posmrtno dodijelio najviša odlikovanja koje može dobiti građanin Ruske Federacije, u Rusiji je taj zločin bio tabu tema, a zlodjelo su uglavnom pripisivali nama, Hrvatima”, kazao je za Nacional umirovljeni pukovnik HV-a Ivica Pandža Orkan.

Upravo je Nacional spojio Pandžu i Mukuseva u rujnu 2006. Mukusev je tada, 15 godina nakon pogibije dvojice novinara, u intervjuu za Nacional hrvatskoj javnosti ispričao sve o istrazi koju je provodio i priznao da nailazi na mnoge prepreke u utvrđivanju istine i odgovornosti za počinjeni zločin. Intervju je pročitao Orkan, uspostavio kontakt s Mukusevim i uključio se u istragu.

“Tijekom desetak godina zajedničkog istraživanja, mogu reći da mi je Vladimir Mukusev postao prijatelj. On je u Rusiji objavio knjigu ‘Crna mapa’ o rezultatima istrage smrti dvojice novinara, a objavljena je i kod nas. Velike su to igre jer mnogima nije odgovaralo da se sazna istina. Najlakše je bilo lažno optuživati hrvatske branitelje, a dug je i mukotrpan bio put do saznanja dasu ubojstvo počinili Srbi koji su vjerovali da su Rusi zapravo ubačeni hrvatski špijuni. Postoje svjedoci i sudionici zločina. O svemu tome izvijestio sam Državno odvjetništvo, a ono mora pokrenuti mehanizme da se privedu i osude ubojice. Spomenik ubijenim novinarima postavljen je na mjestu njihove pogibije, u Panjanima, još 2011., a na spomen-ploči natpisi su na hrvatskom i ruskom jeziku”, kazao je Orkan.

Istraga o pogibiji ruskih novinara i njezin epilog koji ima veliki značaj u odnosima između Ruske Federacije i Hrvatske, samo je jedna u nizu aktivnosti Ivice Pandže Orkana, 47-godišnjaka koji se nakon umirovljenja zbog teškog ranjavanja, posvetio istraživanju zločina u Domovinskom ratu koji su počinili pripadnici agresorske vojske. U Splitu je u tijeku suđenje Draganu Vasiljkoviću, samozvanom Kapetanu Draganu, a u čijem je izručenju iz Australije i privođenju pred hrvatsko pravosuđe Orkan odigrao značajnu ulogu. Prije desetak godina, tadašnja ministrica pravosuđa Vesna Škare Ožbolt, znajući za bogatu arhivu kojom Orkan raspolaže, angažirala ga je na izradi jedinstvene kronologije Domovinskog rata kao izvora u budućim kaznenim postupcima zbog ratnih zločina. Na zahtjev zagrebačke odvjetnice Višnje Drenški Lasan, Orkan se posvetio prikupljanju materijalnih dokaza i pronalaženju ljudi koji će posvjedočiti o Vasiljkovićevim ratnim zločinima, posebno na području Gline i Banovine. Zajednička akcija rezultirala je pravosudnim presedanom jer Australija ne izručuje svoje državljane, ali Vasiljković koji ima srpsko i australijsko državljanstvo ipak je izručen Hrvatskoj. Mnogi dokumenti koje je Pandža prikupljao završili su na Haaškom sudu i teško su teretili Vojislava Šešelja, Milana Martića i Slobodana Miloševića.

Umirovljeni pukovnik Hrvatske vojske već je stekao nadimak “hrvatskog Simona Wiesenthala”, po uzoru na slavnog židovskog lovca na naciste. Orkan ni sam točno ne zna što se sve nalazi u njegovoj privatnoj arhivi koju neprestano dopunjavaju ljudi kojima je stalo do toga da se pravdi privedu svi oni koji su počinili zločine, a nalazili su se na strani agresora. Orkan posjeduje više od 700 videokaseta koje su snimili oni koji su napadali i djelomično okupirali Hrvatsku te nekoliko tisuća fotografija s tadašnjih hrvatskih okupiranih područja.

Ivica Pandža rodio se u Sisku, a odrastao je u Kostajničkom Selištu na Banovini. Kao dvadesetogodišnjak se uključio u Domovinski rat i sve do ranjavanja, tijekom Oluje, početkom kolovoza 1995. ratovao je na prvim linijama obrane, u Komarevu i Sunji. Prisjeća se svog zadnjeg ranjavanja.

“U borbama kod Sunje geler topničkog projektila pogodio me u bedrenu arteriju natkoljenice desne noge. Kažu da jedan od stotinu preživi takvo ranjavanje, a ja sam imao sreću što su me brzo prevezli od Sunje do Siska pa do kliničke bolnice u zagrebačkoj Dubravi, u kojoj me je operirao kardiokirurg Bojan Biočina. Dvanaest dana bio sam u komi na aparatima pa je uslijedila rehabilitacija i oporavak u toplicama. Cijelo vrijeme sa mnom je bila supruga Mirjana, a nakon nekoliko mjeseci vratio sam se u Sisak, što se kaže, na vlastitim nogama i bez štaka, iako su liječničke prognoze bile vrlo upitne hoću li više ikada moći hodati na desnu nogu. I danas imam posljedice tog ranjavanja, šepam na tu ranjenu nogu, ukočen mi je skočni zglob, presječena dva živca i poremećena mi je cirkulacija, a na njoj imam i dva metra vidljivih šavova”, prisjetio se Pandža teškog ranjavanja nakon kojeg je umirovljen.

Nadimak Orkan (olujni vjetar) dobio je tijekom boravka na ratištu u Komarevu pokraj Siska. Bio je stručnjak za mine i eksplozive pa je imao običaj pod vlastiti krevet stavljati eksplozivna sredstva. Uvijek bi izvadio inicijalne kapsle, a jedan od suboraca je rekao: “Ako ovo ispod Pandžina kreveta eksplodira, bit će gore nego da nas orkan pogodi!” I tako mu je ostao taj nadimak.

Orkana je šest puta odlikovao prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman pa tako ima orden Reda Nikole Šubića Zrinskog za junački čin u Domovinskom ratu.

“Nakon umirovljenja, započeo sam prikupljati dokumente iz Domovinskog rata i s vremenom se to pretvorilo u svojevrsnu misiju. Iako me često napadaju da vodim privatni rat protiv Srba, moja osnovna misao jest ta da pred licem pravde završe svi oni koji su napadali Hrvatsku, ubijali, palili i razarali našu domovinu. Jasna je stvar da postoje žrtve i agresori. Sa mnom su u odorama Hrvatske vojske ratovali Hrvati, Srbi, muslimani i Albanci i nikada ljude nisam dijelio po nacionalnosti. U meni nema mržnje iako su mi agresori ubili nekoliko članova uže i šire obitelji i činili razna zlodjela ljudima koji su mi bliski”, objasnio je Pandža.

Pandža je bio i među onima koji su svrnuli pozornost javnosti na sporna zbivanja unutar Hrvatskog audiovizualnog centra, što je na koncu rezultiralo ostavkom dotadašnjeg ravnatelja Hrvoja Hribara. Krajem kolovoza 2015. Pandža je podnio kaznenu prijavu u sisačkoj Policijskoj postaji protiv odgovorne osobe u HAVC-u zbog sufinanciranja danskog filma “15 minuta – masakr u Dvoru”. Zaprepastila ga je činjenica da je hrvatskim novcem sufinanciran film u kojem se lažno optužuju hrvatski branitelji zbog zločina nad psihičkim bolesnicima u Dvoru na Uni. Pogodilo ga je i pojavljivanje optuženog ratnog zločinca, srpskog generala Mile Novakovića koji za zločin optužuje pripadnike Hrvatske vojske, a naglasio je da nikada nije dobio povratnu informaciju nakon podnesene kaznene prijave. Orkan zna da je prijava iz sisačke policije proslijeđena Policijskoj upravi zagrebačkoj, a nije mu poznato je li netko išta poduzeo.

“Inače su naše državne institucije spore i neefikasne. I u toj cijeloj priči oko HAVC-a koju sam ja inicirao radi tog danskog dokumentarca kojim se izravno napada Domovinski rat i akcija Oluja, isplivale su neke druge stvari s kojima nemam veze. Moji motivi nisu bili ni politički ni ideološki, a prozivan sam da napadam hrvatski film i želim ukinuti umjetničke slobode. Tragikomično mi je kada čujem da predvodim nekakvu ‘desnu revoluciju’ ili ‘ustašizaciju’. Oprostite, mogu li ja ukazati na pojavu da HAVC novcem hrvatskih poreznih obveznika sufinancira film u kojem se hrvatski branitelji optužuju za ratni zločin koji nisu počinili? Ja tu ne vidim ništa ideološko, demokracija je i neka svatko snima što hoće, ali za svoj novac. Narušena je Deklaracija o zaštiti vrijednosti Domovinskog rata i to me je povrijedilo, a očito je u cijelom paketu isplivao i navodni lopovluk”, kazao je Pandža.

Pandža je uvjeren da prava politička desnica u Hrvatskoj zapravo ne postoji. Iako je član Hrvatske stranke prava, tvrdi da se pokušava odmaknuti od politike jer je svjestan da je zbog istraživanja i javnog prozivanja ljudi koji su bili na strani agresora u Domovinskom ratu, već stekao puno neprijatelja. Nedvojbeno je da je u mnogim slučajevima, uključujući i slučaj poginulih ruskih novinara, pomogao imidžu hrvatske države, ali je paradoksalno da se zapravo bori s državnim institucijama, policijom, državnim odvjetništvom i pravosuđem. Veliki broj njegovih, dokazima potkrijepljenih prijava ostaje u ladicama i ne poduzima se ništa, ali Pandža ne odustaje.

“Mi jednostavno nismo normalna država. U svakoj drugoj, pravno uređenoj državi, ovakvi tipovi poput mene završili bi u zatvoru ili u ludnici ako bi se ustanovilo da lažno optužuju i prozivaju ljude. U protivnom, državne institucije pokretale bi mehanizme da se ljudima protiv kojih podnosim prijave, sudi i ustanovi se jesu li krivi ili nisu. Ne odustajem jer sam izabrao ovakav put, bez obzira na sve okolnosti. Svakom mojom prijavom, povećava se broj mojih istinskih neprijatelja. U ratu se nikoga nisam bojao pa se ne bojim nikoga ni sada kada smo u miru, u državi za koju sam se borio. Netko kaže da idem dobrim putem, netko kaže da ne valja, neki kažu da sam lud, ali ovo je moj put koji je borba za istinu o Domovinskom ratu. Znam da to dugujem svojim suborcima koji su poginuli za hrvatsku državu”, uvjeren je Ivica Pandža Orkan.

Pandža je za Nacional otkrio da će 11. travnja biti otvoren Memorijalni centar u Baćinu, selu između Hrvatske Dubice i Hrvatske Kostajnice, gdje su ostaci tijela 137 hrvatskih vojnika i civila. To je, nakon Ovčare pokraj Vukovara, druga najveća grobnica Domovinskog rata. Uključen je i u aktivnosti oko postavljanja spomen-ploče njemačkom novinaru Egonu Scotlandu, ubijenom u glinskom predgrađu Jukincu.