Više osoba koje su pogledale nekoliko epizoda serije “Novine” koja se na HRT-u počinje emitirati sredinom listopada, reklo je za Nacional da dosta dugo nisu gledali domaću seriju tako visoko kvalitete. Scenarij za seriju koja opisuje riječku novinsku redakciju u vlasništvu moćnika sumnjivo stečena bogatstva, napisao je Ivica Đikić, novinar i književnik, donedavni glavni urednik Novosti, tjednika srpske nacionalne manjine koji je dosad nekoliko puta privlačio pozornost javnosti svojim otkrićima. Posljednji takav “slučaj” dogodio se u veljači, neposredno nakon što je sastavljena vlada Tihomira Oreškovića. Novosti su tada na naslovnoj stranici objavile fotografiju kontroverznog ministra kulture Zlatka Hasanbegovića snimljenog u Splitu 1996., u društvu pripadnika HOS-a s kapom koja izgleda poput ustaške.

Đikić je rođen 1977. u Tomislavgradu. Novinarstvom se počeo baviti 1994. u Slobodnoj Dalmaciji, a u tjedniku Feral Tribune bio je novinar i urednik od 1997. do gašenja lista 2008. Od 2009. do 2010. bio je glavni urednik riječkog Novog lista. Od 2010. bio je glavni urednik tjednika Novosti iz Zagreba, a od prije nekoliko mjeseci u njima radi kao novinar. Objavio je roman “Cirkus Columbia” koji je dobio nagradu “Meša Selimović” za najbolji roman objavljen u Hrvatskoj, Srbiji, BiH i Crnoj Gori. Prema motivima tog romana oskarovac Danis Tanović snimio je 2010. istoimeni igrani film. Roman “Sanjao sam slonove” osvojio je nagradu tportala za roman godine u Hrvatskoj, a “Ponavljanje” je nagrađeno Kočićevim perom. Đikić je napisao i nekoliko zbirki priča, a objavio je i tri publicističke knjige. Nedavno je predstavio i svoju najnoviju knjigu, dokumentaristički roman “Beara” o Ljubiši Beari, kreatoru srebreničkoga genocida. Đikićeve knjige prevedene su na španjolski, njemački, talijanski i slovenski jezik.

U intervjuu za Nacional Đikić govori o lošem stanju medija u Hrvatskoj, suradnji Hrvatske i Srbije te o stanju u Bosni i Hercegovini koje se ovih dana zaoštrava zbog referenduma u Republici Srpskoj.

NACIONAL: Serija “Novine”, snimljena prema vašem scenariju, počet će se emitirati na HTV-u, a već se spominje da je prodana u nekoliko zemalja. Jeste li očekivali takav interes, a nije se još ni počela prikazivati? Što je, prema vašemu mišljenju, intrigantno u scenariju da izaziva veliko zanimanje?

“Novine” još nisu prodane ni jednoj inozemnoj televiziji, nego je potpisan ugovor o svjetskoj distribuciji serije s vrlo uglednom i globalno važnom izraelskom tvrtkom Keshet International koja, osim u Tel Avivu, ima sjedišta u Los Angelesu, Londonu i Hong Kongu. Keshet će seriju prodavati televizijskim kućama u cijelom svijetu, a u tom smislu možda je najbitniji događaj MIPCOM u Cannesu, najveći svjetski televizijski sajam koji se održava sredinom listopada. Tek nakon MIPCOM-a moći će se konkretno govoriti o prodaji serije na inozemnim tržištima. Ono što ohrabruje jest činjenica da Keshet koji, primjerice, stoji iza megauspješne američke serije “Domovina”, krajnje oprezno bira što će staviti u svoj katalog, pa ono što odabere uglavnom dobro proda širom svijeta. Osim prodaje serije koju je režirao Dalibor Matanić i producirao Drugi plan, Keshet će u SAD-u, ali i u nekim drugim zemljama, pokušati prodati i format, odnosno predložak za seriju koja bi bila snimljena za američko tržište, onako kako je Keshetova originalna izraelska serija “Prisoners of War” u Americi postala globalno gledana “Domovina”. Već su angažirali i jednu jako cijenjenu američku scenaristicu.

“Novine”, u najkraćem opisu, govore o srozavanju novinarstva i preobrazbi te profesije u sredstvo za ostvarivanje nekih drugih interesa: veliki broj vlasnika medija shvaća novinarstvo isključivo svojim ulogom u realizaciji važnijih i unosnijih poslova, oni ne mogu pojmiti da novinarstvo i mediji mogu biti cilj sami po sebi. To je, naravno, univerzalna tema i zato bi se moglo dogoditi da naša serija i međunarodno dobro odjekne. A osim toga, i važnije od toga, Dalibor Matanić sjajno je režirao seriju, Nebojša Taraba, Miodrag Sila i Sanja Nikić vrhunski su izveli producentski dio projekta, kamera Danka Vučinovića i scenografija Veronike Radman također su izvrsni, glumci su bili divni i divno posvećeni, a scenarij bi bio mnogo slabiji da mi nisu pomogli Tena Štivičić i Mislav Brumec. Sve se dobro i sretno poklopilo.

NACIONAL: Vjerujem da ste u hrvatskom novinarstvu imali itekako mnogo inspiracije, ali na čemu ste temeljili priču?

Ja ću uskoro navršiti četvrt stoljeća u novinarstvu, što je osjetno više od polovine moga života, i naravno da je to moj svijet, ali “Novine” nisu zbirka mojih novinarskih dogodovština. Htio sam ispričati priču o suštinskom propadanju novinarstva, o mehanizmu pomoću kojeg se pred našim očima upropaštava profesija bez koje nema demokratskog i slobodnog društva. Sve ostalo je fikcija i unutarnja logika pripovijedanja. Pritom se nadam da je ta fikcija uvjerljiva, da su likovi i njihovi motivi uvjerljivi i logični i da će oni koji budu gledali seriju biti uvučeni u taj svijet, bez potrebe da pokušavaju prepoznavati situacije i ljude iz stvarnog života.

‘Karamarko i Hasanbegović postavili su na čelo HRT-a ljude kojima je jedina kvalifikacija svjetonazorska i politička pravovjernost i lojalnost’

NACIONAL: Serija prati riječku redakciju u vlasništvu moćnika sumnjivo stečena bogatstva, a govori o utjecajima moćnika i političara na medijsku scenu. Likove niste utemeljili na stvarnima osobama, ali svejedno to nameće pitanje o Novom listu, dnevnim novinama koje dobro poznajete jer ste svojevremeno bili njihov glavni urednik. Što se trenutačno događa u tim novinama?

Moja supruga i neki moji bliski prijatelji rade u Novom listu i čini mi se da nije korektno ni pametno da javno govorim o stanju u tim novinama. Mogu samo kazati da se Novi list uklapa u neveselu sliku našeg novinskog izdavaštva i možda najdirektnije potvrđuje pesimistične slutnje o perspektivi novinarstva općenito u ovoj i ovakvoj zemlji.

NACIONAL: Koliko je novinarstvo u Hrvatskoj pod utjecajem politike i kako se boriti protiv toga?

Novinarstvo je, naravno, pod velikim utjecajem politike, kao što je sve u ovoj zemlji pod velikim utjecajem politike, naročito u posljednjih godinu dana. Mislim, recimo, da predsjednik HDZ-a Andrej Plenković ne bi uzeo HSLS u predizbornu koaliciju jer mu naprosto nije bio potreban, da jedan visoki dužnosnik te stranke nije, uz ostalo, veliki novinski i digitalni izdavač, a pritom je visokom dužnosniku HSLS-a medijska kompanija vjerojatno samo ulog za trgovinu s političarima na vlasti, s tim da se trgovina ne tiče medijskog biznisa, nego nekih ozbiljnijih i unosnijih poslova. Nemam recept za borbu protiv toga, čini mi se da bi se trebalo dogoditi čudo da se to promijeni, a u čuda te vrste, ipak, ne vjerujem. Kome bude stalo i tko egzistencijalno bude mogao izdržati, pružat će otpor s margine i iz sasvim autsajderske pozicije, a ja nikako ne bih podcjenjivao njen kreativni i subverzivni potencijal.

NACIONAL: Novinarstvo u Hrvatskoj, smatraju mnogi, na najnižim je razinama u posljednjih deset godina, prisutni su estradizacija, trivijalnost, površnost, a o ozbiljnim temama jedva se raspravlja. Biste li se složili s tim tvrdnjama?

Dominira trivijalno i priglupo, ali ima dobrih stvari i u mejnstrimu i na margini. Opet, nemam recept za podizanje generalne razine, predaleko je otišlo i predugo se radilo na tome da dođemo do ovoga. Treba se boriti za novinarstvo jer su najplemenitije one bitke za koje znaš da su unaprijed izgubljene, kad-tad izgubljene.

NACIONAL: Na HRT-u su se u posljednje vrijeme provodile i još se provode čistke ljudi, ukidaju se slušane i gledane emisije trećih programa, a na mjesta urednika tih emisija stavljaju se ljudi koji imaju snažne veze s Katoličkom crkvom. Kako to komentirate?

HRT je doživio rijetko viđenu konzervativnu invaziju, ono što su Karamarko & Hasanbegović & Božo Petrov & Željka Markić & biskup Košić & Bujanec & ostatak družine bili namijenili kompletnom hrvatskom društvu. Ta generalna opasnost još uvijek nije prošla. Karamarko i Hasanbegović postavili su na čelo HRT-a ljude kojima je jedina prava kvalifikacija svjetonazorska i politička pravovjernost i lojalnost. Čelni ljudi onda su na niže pozicije postavili sebi slične i sebi odane, pa smo tako stigli do toga da se iz programa eliminira gotovo sve što ti ljudi nisu sposobni razumjeti, jer sve što nisu sposobni razumjeti oni naprosto smatraju opasnim, antihrvatskim i antikatoličkim.

‘Zbog Dodika, nepredvidivog, narcisoidnog i destruktivnog, očekujem nastavak uništavajućeg statusa quo. Ali dio problema su političke elite Bošnjaka i Hrvata’

NACIONAL: Što očekujete od novog Zakona o HRT-u? Svi ga žele mijenjati, ali nitko ne govori o načinu funkcioniranja HRT-a, o tome koje bi se promjene trebale uvesti i kako.

Ne očekujem ništa, a mislim da bi, za početak, bilo razumno problem HRT-a razdvojiti u dvije sekcije: jedna je informativno-politički program, a druga – sve ostalo. Informativni program trebalo bi, po mojemu mišljenju, iznova napraviti, od nule, isključivo po kriterijima kvalitete, znanja i odanosti novinarstvu, a ne lojalnosti ovoj ili onoj stranci, ovom ili onom pogledu na svijet. Da se to može, i to s relativno malim brojem novinara, pokazali su primjeri televizije N1 i Al Jazeere Balkans. Sve ostalo na HRT-u trebalo bi staviti u funkciju razvoja i rasta domaćeg audiovizualnog, glazbenog, radiofonskog i svakog drugog umjetničkog, kreativnog i medijskog stvaralaštva, uz što tješnju suradnju s HAVC-om, strukovnim udruženjima, nezavisnim proizvođačima, neprofitnim medijima, znanstvenim, obrazovnim i kulturnim institucijama, s udrugama civilnog društva, s javnošću općenito. S najmanje milijardu kuna sigurnog godišnjeg budžeta, a ja sam protiv toga da ga se smanjuje, taj segment HRT-a, u kojem bi bilo praktički sve izuzev informativno-političkog programa, mogao bi dati nevjerojatan zamah hrvatskoj kulturi i kreativnoj proizvodnji, a time i hrvatskoj ekonomiji, umjesto što se već godinama ogromni iznosi troše za kupovinu, često nekvalitetnog, stranog programa. Pored toga, bilo bi pametno kad bi se budućeg glavnog ravnatelja HRT-a biralo dvotrećinskom većinom u Saboru.

NACIONAL: Dolaskom Zlatka Hasanbegovića na mjesto ministra kulture odmah se počelo grubo utjecati i revidirati financiranje neprofitnih medija. Kako vidite taj dio medija i uopće njihovo buduće financiranje? Jer navodno će se tražiti novi, transparentniji način raspodjele državnog novca za njihove potrebe.

Po mojemu mišljenju, raspodjela novca neprofitnim medijima za vrijeme Milanovićeve Vlade bila je transparentna i poštena i mislim da je to bio solidan model. Naravno, bilo bi bolje da je bilo više novca za tu namjenu i da je financiranjem moglo biti obuhvaćeno još više neprofitnih medija. Društvena uloga te vrste medija koji – unatoč svoj halabuci – zauzimaju nevjerojatno sitan dio medijske scene, vrlo je vrijedna i treba joj dati podršku na svaki način. Osim toga, radi se o nekoliko milijuna kuna godišnje, što je zaista nevrijedno spomena u usporedbi s milijardu i dvjesto milijuna kuna koliko godišnje dobije HRT.

NACIONAL: Sad ste novinar, a donedavno ste bili glavni urednik Novosti, medija srpske nacionalne manjine koji se na sličan način financira iz državnog proračuna. Možete li malo pojasniti način financiranja Novosti?

Novosti se dominantno financiraju sredstvima Savjeta za nacionalne manjine Vlade Republike Hrvatske. Na isti način financira se još dvadesetak listova nacionalnih manjina uključujući, primjerice, talijanski dnevni list iz Rijeke La Voce del Popolo, bošnjački Behar, srpski Identitet… Svake godine Srpsko narodno vijeće, izdavač Novosti, javlja se na natječaj Savjeta za nacionalne manjine i dobiva novac u skladu s njegovim ukupnim budžetom. Pritom Novosti nisu na ikoji način povlaštene ili privilegirane u odnosu na druge, naročito kad se zna da su Novosti jedini tjednik srpske manjine u Hrvatskoj i u široj javnosti najvidljiviji i najbolji manjinski list i portal.

NACIONAL: Postoji li neki model financiranja koji biste možda mogli predložiti, a da ne bude kamen smutnje kao dosad?

Uvijek će nekome smetati što se Novosti financiraju javnim sredstvima, bez obzira na to kakav model pronašli i o koliko se novca radilo i zato će uvijek postojati smutnja koju spominjete. Ne vidim ništa problematično u sadašnjem modelu, naravno, ako se slažemo da je pozitivno poticati i podupirati manjinske medije i manjinsko izdavaštvo. Ako se ne slažemo oko tog načelnog stava, onda nema smisla razgovarati o modelu. Novosti zbog svoje društvene funkcije zaslužuju javno sufinanciranje, kao što ga zaslužuju, i dobivaju, i drugi manjinski listovi. Moram pritom podsjetiti da državni proračun obilno sufinancira i komercijalne informativne novine, putem osjetno sniženih stopa poreza, pa je tako prošle godine samo izdavačima dnevnih novina ostalo ukupno oko 135 milijuna kuna koje bi se slile u proračun da nije snižene porezne stope. Da ne govorim opet o milijardu i dvjesto milijuna kuna koliko godišnje dobije HRT na temelju zakonske prisile da se plaća pristojba. HRT ne bi postojao bez tog modela financiranja, kao što ne bi postajale ni Novosti bez javnog sufinanciranja, kao što, bogme, više ne bi postojali ni Jutarnji, Večernji ili Novi list bez ovog drastično smanjenog poreza, naravno, pod uvjetom da slažemo da se dnevne novine, pa bile i vrlo neozbiljne, ne mogu dugoročno raditi s 30-40 slabo plaćenih ljudi. Malo je medija u Hrvatskoj kojima državni proračun, lokalni proračuni ili drugi izvori javnog novca financijski ne pomažu i ja mislim da je to pozitivno, ali problem su, eto, samo Novosti i poneki neprofitni medij.

‘HRT je doživio rijetko viđenu konzervativnu invaziju, ono što su Karamarko & Hasanbegović & Božo Petrov & Željka Markić & biskup Košić & Bujanec namijenili hrvatskom društvu’

NACIONAL: Često govore da su Novosti vlasništvo Milorada Pupovca. Utječe li on na ikoji način na uređivačku politiku Novosti?

Nezahvalno je i neukusno javno iznositi ocjene o nekome tko vam je izdavač. Iz moje perspektive i prema mom shvaćanju novinarstva, u ovom času u Hrvatskoj nema poštenijeg i solidnijeg novinskog izdavača od Srpskog narodnog vijeća.

NACIONAL: Nedavno je u Nacionalu Pupovac izjavio da mu je srpski premijer Aleksandar Vučić rekao da je spreman posjetiti mjesta stradanja hrvatskih građana te da želi da se mlade generacije Srba i Hrvata sačuvaju od nacionalizma. Što mislite o njegovim riječima i dosadašnjoj suradnji Hrvatske i Srbije? Tijekom predizborne kampanje bilo je svega i svačega.

Dobro da je Vučić progledao kad je riječ o pogubnosti nacionalizma, ako je progledao, a nešto nisam uvjeren u njegovu iskrenost, ako je iskrenost uopće relevantna kategorija u današnjoj politici. Hrvatska i Srbija zarobljene su svojim predizbornim kampanjama i uvjerenjem da konfrontacija donosi bolji izborni rezultat. Ne vidim kad bi to moglo prestati. Veći je problem što se, mimo tih predizbornih sukobljavanja, ne događa skoro ništa, pogotovo u onom segmentu života koji mene najviše zanima kad je riječ o Srbiji i ostatku tzv. regije, a to je kultura. Porazna je činjenica da već godinama u Zagrebu zapravo ne možete kupiti knjige izdane u Srbiji ili Bosni i Hercegovini. Mislim da bi pametni ljudi trebali početi graditi tu vrstu veza i suradnje, uporno i strpljivo, bez obaziranja na generalne političke odnose i povremene političko-medijske pirotehničke priredbe s obiju strana.

NACIONAL: Rođeni ste Duvnjak pa sigurno pratite situaciju u BiH kojoj je upravo prihvaćena aplikacija za članstvo u Europskoj uniji. Kako gledate na to i kakve su šanse da će ovakva BiH ikad moći u EU?

Uh, to je pitanje vrlo teško i to ne samo zbog kaotične situacije u Bosni i Hercegovini, nego i zbog višegodišnjeg europskog lutanja u pogledu smjera kojim bi trebala ići Europska unija. Nema nikakvih garancija da bi ubrzani proces bosanskohercegovačkog približavanja i pristupanja Europskoj uniji razriješio sve probleme koje ima ta zemlja, niti uostalom ima naznaka da je realno očekivati taj ubrzani i olakšani proces, ali je sigurno da bi ispadanje BiH iz vlaka koji ide prema europskim integracijama produbilo i dodatno zamrsilo sadašnju nefunkcionalnost te etničku i socijalnu razjedinjenost zemlje.

NACIONAL: Ovih dana trzavice su sve oštrije, osobito nakon izjava Sefera Halilovića o Miloradu Dodiku i Republici Srpskoj. Očekujete li zaoštravanje ili smirivanje strasti?

Teško je išta racionalno očekivati i pretpostavljati kad u igri imate nekoga poput Milorada Dodika, nekog nepredvidljivog, narcisoidnog i destruktivnog. Očekujem, zapravo, produžetak tog uništavajućeg statusa quo, to jest neodlučnosti i nejedinstva tzv. međunarodne zajednice da za početak uspostavi mehanizme koji će Dodika natjerati da prestane doživljavati Daytonski sporazum isključivo kao podlogu za obesmišljavanje i dekonstrukciju BiH. Dodik i međunarodna zajednica, međutim, nisu jedini problemi u funkcioniranju BiH. Dio problema su političke i intelektualne elite Bošnjaka i Hrvata. Bošnjaci tako, historijski kratkovidno, svoju političku sudbinu dominantno počinju vezivati uz isprazno pokroviteljstvo Turske i Erdoganova režima, dok Hrvati nikako ne uspijevaju prerasti ideju o svojoj državici u BiH, ideju koja ih je, u najvećoj mjeri, i dovela u sadašnji politički, socijalni i demografski položaj.

‘Dobro da je Vučić progledao kad je riječ o pogubnosti nacionalizma, a nisam uvjeren u njegovu iskrenost. Hrvatska i Srbija zarobljene su svojim predizbornim kampanjama’

NACIONAL: Što mislite o Republici Srpskoj i njezinu odnosu prema Srbiji?

Republika Srpska bila je valjda rezultat političke realnosti proistekle iz rata. O pravednosti tog rješenja nema smisla govoriti jer to je izrugivanje s pravdom. No jasno je da Republika Srpska neće biti ukinuta, barem ne u neko dogledno vrijeme, i pritom to nije ključni problem. Neka se Republika Srpska zove tako kako se zove, ali neka Bosnu i Hercegovinu polako gradi, umjesto što je sustavno razgrađuje. Očito je da Dodik jednim okom gleda u Moskvu, a drugim u Beograd, i očito je da je Republika Srpska postala dio šire geopolitičke konfrontacije, što dodatno komplicira ionako kompliciranu situaciju u BiH. Što se tiče Aleksandra Vučića i vlasti u Srbiji, oni moraju biti diskretniji i oprezniji u svom pokroviteljstvu Dodikovih akcija zbog toga što pregovaraju o članstvu u Europskoj uniji. Mislim da je Dodikovo nedavno otkazivanje poslušnosti Vučiću na pitanju referenduma u RS-u, kao i Vučićeva nemoć da urazumi Dodika, samo igrokaz za međunarodnu javnost.

NACIONAL: Nedavno ste napisali novi roman, “Beara” o Ljubiši Beari, kreatoru srebreničkoga genocida. Kako se danas u BiH, ali i u Hrvatskoj i Srbiji, odnose prema zločinima počinjenima tijekom ratova u Hrvatskoj i BiH?

Pa, možda je dovoljno vidjeti kako se u Hrvatskoj, Srbiji i Bosni i Hercegovini javnost odnosi prema ratnim zločincima koji su odslužili zatvorske kazne presuđene na Haaškom sudu: uglavnom ih se tretira kao zaslužne i ugledne građane kojima ne fali ni ptičjeg mlijeka. Malo se ili ništa naučilo iz tog rata, kao i iz onog prethodnog, uostalom.