Posljednjih mjeseci energetika je vodeća tema društvenih, ekonomskih i političkih sfera društva. Ruska agresija na Ukrajinu u prvi je plan dovela pitanje ovisnost Europe o energentima koji pristižu iz Rusije, kao i razmišljanja o načinima postizanja energetske samodostatnosti, o čemu ćemo razgovarati s predsjednikom Uprave Plinacra Ivicom Ararom.

MW: Izgradnjom LNG terminala u Omišlju i Plinacrova spojnog plinovoda Zlobin – Omišalj u siječnju prošle godine osigurana je diversifikacija dobavnih pravaca plina i osnažena energetska sigurnost Hrvatske i zemalja u okruženju. Projektima je, međutim, prethodilo razdoblje pripreme sustava.

U pravu ste, navedeni projekti rezultat su strateškog razmišljanja i dugoročnog planiranja, a unatoč brojim kritikama, pokazali su svoj strateški značaj u punom smislu te riječi. Kao što ste spomenuli, Plinacrov transportni sustav prošao je pripremu za novi diversificirani dobavni pravac plina – LNG terminal – godinama prije njegove realizacije. Osim izgradnje spojnoga plinovoda, za stvaranje preduvjeta za transport plina s LNG terminala prema susjednim državama bila je potrebna prilagodba interkonekcije sa Slovenijom, kao i izgradnja prve kompresorske stanice na plinskom transportnom sustavu. Upravo zahvaljujući tim prilagodbama i kompresorskoj stanici, koja od početka smanjenja isporuke ruskog plina radi pod punim opterećenjem, danas možemo transportirati plin s LNG terminala prema Sloveniji i Mađarskoj te biti faktor energetske stabilnosti jugoistočne Europe.

Da bi ovakvi projekti bili mogući, Plinacro je u proteklih dvadeset godina proveo tri investicijska ciklusa u sklopu kojih je izgrađeno gotovo 1100 km plinovoda i pratećih objekata, čime je plinski transportni sustav Hrvatske dosegao visoku razinu modernizacije i izgrađenosti. Danas se transportni sustav rasprostire na čak 95 posto teritorija Hrvatske, čime je RH svrstana uz bok zemalja s najrazvijenijim plinskim transportnim sustavima te ima dvosmjerni protok plina sa Slovenijom i Mađarskom i diversificirani dobavni pravac – LNG terminal na otoku Krku. Valja istaknuti kako je u ovim trenutcima neravnoteže i neizvjesnosti vezane uz dobavu plina dodatno naglašena važnost domaće proizvodnje plina, podzemnog skladišta plina i LNG terminala. Ove tri sastavnice Hrvatsku čine manje izloženom riziku nestašice plina u odnosu na brojne druge zemlje te građanima i gospodarstvu osiguravaju stabilnost i sigurnost dobave plina.

MW: Poznato je da europsko gospodarstvo u značajnoj mjeri ovisi o plinu iz Rusije pa se postavlja pitanje kako se Hrvatska planira nositi s izazovima koji proizlaze iz sveobuhvatnijih sankcija Europske unije Rusiji i moguće potpune obustave isporuke ruskoga plina Europi.

Brzi odgovor Plinacra na nove izazove u dobavi plina došao je već u travnju ove godine, kroz povećanje transporta plina iz LNG terminala s 2,6 na 2,9 milijardi kubičnih metara plina godišnje i to bez investiranja u dodatne plinovode ili postrojenja. Naime, u suradnji s tvrtkom LNG Hrvatska proveli smo ispitivanja radi utvrđivanja mogućnosti povećanja prihvata plina iz LNG terminala u hrvatski plinski transportni sustav i njegova transporta do kupaca. Provedenim hidrauličkim analizama i testiranjem rada transportnoga sustava utvrđeno je da u trenutnim uvjetima postoji mogućnost povećanja kapaciteta za prihvat plina iz LNG terminala u transportni sustav s trenutnih 300.000 m3/h na 338.000 m3/h, a da se pri tom zadrži nužna fleksibilnost potrebna za sigurno i učinkovito upravljanje transportnim sustavom. Navedeno povećanje omogućava prihvat i transport 2,9 milijardi kubika plina godišnje, bez investiranja u dodatne plinovode ili postrojenja, kao što ste spomenuli. Vodeći računa o sadašnjoj i kratkoročno planiranoj niskoj razini proizvodnje plina na plinskim poljima sjevernoga Jadrana, Plinacro je analizirao mogućnost korištenja slobodnoga kapaciteta plinovoda Pula – Karlovac za potencijalno povećanje ulaza plina iz LNG terminala. Mogućnost prihvata plina iz LNG terminala ovisi, naime, o uvjetima u cjelokupnom transportnom sustavu pa je proveden niz hidrauličkih simulacija na kompletnoj mreži plinovoda s povećanim ulazom plina iz LNG terminala u različitim uvjetima rada transportnoga sustava (ljeto-zima, rad podzemnog skladišta plina i velikih potrošača, protok na interkonekcijama). U postupku procjene najvećeg ostvarivog protoka plina na ulazu u Plinacrov plinski transportni sustav iz LNG terminala, uzet je u obzir i utjecaj takvog povećanja na tehnološke parametre na rubnim dijelovima transportnog sustava, kako bi se planirano povećanje moglo obaviti sigurno i pouzdano te kako se ne bi ograničio kapacitet nekog drugog ulaza ili izlaza na transportnom sustavu.

Ipak, svako daljnje povećanje kapaciteta LNG terminala, odnosno eventualno povećanje razine proizvodnje plina na poljima sjevernoga Jadrana ili pojava novog izvora plina (npr. Jonsko-jadranskog plinovoda), podrazumijeva ulaganje u infrastrukturu plinskog transportnoga sustava.

Plinacro je u proteklih dvadeset godina proveo tri investicijska ciklusa u sklopu kojih je izgrađeno gotovo 1100 km plinovoda i pratećih objekata’

MW: Kada govorimo o nužnim ulaganjima u infrastrukturu, Vlada Republike Hrvatske na sjednici održanoj 18. kolovoza 2022. donijela je Odluku o povećanju sigurnosti opskrbe plinom izgradnjom plinovoda Zlobin – Bosiljevo i povećanju kapaciteta LNG terminala na 6,1 milijardu kubičnih metara plina godišnje.

Upravo tako. Odluka Vlade Republike Hrvatske koju spominjete usmjerena je na jačanje sigurnosti opskrbe i smanjenje ovisnosti o plinu koji dolazi iz Rusije, a ukupna vrijednost ulaganja iznosit će 180 milijuna eura, od čega 155 milijuna za proširenje Plinacrova plinskog transportnog sustava, a 25 milijuna eura za proširenje kapaciteta LNG-a. Projekt uključuje povećanje kapaciteta plinovoda Pula – Karlovac, izgrađenog 2006. godine izgradnjom 58 km dugog plinovoda Zlobin – Bosiljevo, kojim će se omogućiti kvalitetniji tlačni uvjeti u čvoru Lučko. Izgradnjom spomenutog plinovoda omogućit ćemo povećanje transporta plina s LNG terminala do njegova sadašnjeg tehničkog kapaciteta od oko 3,5 milijardi m3/god, što će značajno povećati sigurnost opskrbe plinom potrošača u Hrvatskoj, ali i stvoriti osnovne preduvjete za daljnji razvoj plinovodnog sustava i povećanje transporta plina prema Mađarskoj i Sloveniji, čime će se smanjiti ovisnost o ruskome plinu. Izgradnja će započeti po osiguranju financijskih izvora za njihovu izgradnju, a očekuje se da će proces nabave, isporuka cijevi i opreme i gradnja trajati od 2 do 3 godine. Trenutno se plin s LNG terminala transportira 17,4 km dugim 100 barskim plinovodom Zlobin – Omišalj do 75 barskog plinovoda Pula – Karlovac, a potom se kroz Plinacrov sustav transportira potrošačima plina u Hrvatskoj te prema Sloveniji i Mađarskoj.

Svakako bih podsjetio kako su aktivnosti na projektu izgradnje LNG terminala i njegova spojnog plinovoda Zlobin – Omišalj intenzivno provođene od 2018. do 2020. godine, pri čemu se u planiranju kapaciteta vodilo računa o obvezujućem interesu tržišta plina, odnosno interesu korisnika transportnoga sustava. U ocjeni ekonomske opravdanosti ulaganja u LNG terminal i plinovod Zlobin – Omišalj, osim interesa tržišta plina (nakon provedenog obvezujućeg postupka zakupa kapaciteta 2018. – 2019.) u obzir je uzeta i nužnosti povećanja sigurnosti opskrbe pa je nadležno ministarstvo zaduženo za sigurnost opskrbe Republike Hrvatske u siječnju 2019. godine dalo pozitivno mišljenje za izgradnju navedenih projekata. Osim toga, prema ENTSOG-ovim (Europska mreža operatora prijenosnih sustava za plin) izračunima iz 2018. i 2019. godine, skupina projekata koju čine LNG terminal, plinovod Zlobin – Omišalj i kompresorska stanica u Velikoj Ludini ocijenjena je kao bitna infrastruktura koja poboljšava diversifikaciju opskrbe plinom u Republici Hrvatskoj i Mađarskoj te u ostalim plinskim sustavima povezanim zemljama u regiji.

‘Svjestan geostrateške pozicije Hrvatske i potencijala za dodatni tranzit plina, Plinacro aktivno priprema niz projekata u cilju povećanog transporta plina prema regiji’

MW: Nakon ruske invazije na Ukrajinu Europska unija, koja uvozom iz Rusije zadovoljava više od 40% svojih potreba za plinom, 27% potreba za naftom i 46% potreba za ugljenom, dodatno je osvijestila potrebu za smanjenjem ovisnosti o Rusiji. Navedeno planira ostvariti planom REPowerEU koji je objavljen 18. svibnja 2022.

Uz naftu, glavni fokus je na prirodnom plinu, energentu koji je iznimno bitan za energetsku sigurnost Europe te se u sklopu RePowerEU traže načini za diversifikaciju dobave i smanjenje ovisnosti o ruskim izvorima. Na traženje Europske komisije, ENTSOG je izradio procjenu dodatnih potreba za plinskom infrastrukturom po regijama. Među ključnim projektima prioritetne plinske infrastrukture u središnjoj i jugoistočnoj Europi koji su pušteni u rad tijekom 2020. i 2021. godine izdvojen je LNG terminal na otoku Krku. Također, u okviru plana REPowerEU istaknuto je da će u srednjem roku proširenje kapaciteta LNG terminala na Krku dodatno pomoći u ublažavanju ovisnosti o ruskoj opskrbi, ali da bi se iskoristile te prednosti, potrebno je unaprijediti hrvatsku prijenosnu mrežu prema Sloveniji i Mađarskoj. Inače, navedeni projekti su i ranije prepoznati kao projekti od zajedničkog interesa (PCI Projekti) Europske unije te je njihova priprema dijelom financirana iz fondova Europske unije.

Svjestan geostrateške pozicije Hrvatske i potencijala za dodatni tranzit plina prema tržištima u regiji, Plinacro aktivno priprema niz projekata u cilju povećanog transporta plina prema regiji. U tu svrhu pratimo smjernice i aktivnosti Europske komisije koja izrađuje liste REPowerEU projekata te smo spremni u vrlo kratkome roku pokrenuti izgradnju dodatnih tranzitnih kapaciteta, naravno ako se za projekte osiguraju izvori financiranja. Tako, primjerice, izrađujemo projektnu dokumentaciju za sve opcije razvoja LNG terminala, koja počinje izradom projektnog rješenja, provedbom studije utjecaja na okoliš i ishođenjem lokacijske dozvole, a završava ishođenjem građevinskih dozvola za izgradnju evakuacijskih plinovoda prema hrvatskim i regionalnim tržištima.

Osim naglaska na ubrzanoj dekarbonizaciji energetskog sektora, posebna pažnja posvećuje se ubrzanoj diversifikaciji opskrbe prirodnim plinom za što su uz ulaganja u postojeće PCI projekte predviđena i ulaganja u projekte kojima se može osigurati dodatna sigurnost opskrbe plinom, posebice u središnjoj i istočnoj Europi te u sjevernom dijelu Njemačke. Tako se okosnica moguće opskrbe Slovenije, Austrije i ostalih zemalja u središnjoj Europi temelji na proširenju kapaciteta postojećeg plinovoda Lučko – Zabok – Rogatec, što je moguće osigurati izgradnjom paralelnog plinovoda većeg promjera (DN 700) i većeg radnoga tlaka (75 bara) planiranim plinovodima Lučko – Zabok – Jezerišće – Sotla (70 km). Plinovodi prema Sloveniji nalaze se na zadnjoj PCI listi i u vrlo visokoj su razini pripremljenosti, što znači da je izrađen glavni projekt, ishođene su lokacijske i građevinske dozvole te je sve spremno za izgradnju. Postupci nabave i ugovaranja opreme i radova mogu započeti odmah po osiguranju potrebnih financijskih sredstava i donošenju konačne investicijske odluke za koju će biti potrebno ishoditi odobrenje Hrvatske energetske regulatorne agencije.

S druge strane, transport plina s LNG terminala prema Mađarskoj, Ukrajini i ostalim zemljama istočne Europe oslanja se na razvoj plinovodnog sustava Zlobin – Bosiljevo -Sisak -Kozarac – Slobodnica (308 km), za koji je dokumentacija također u visokoj razni pripremljenosti. Za plinovode Zlobin – Bosiljevo, Bosiljevo – Sisak i Sisak – Kozarac ishođene su lokacijske dozvole i izrađeni su glavni projekti, a izdavanje građevinske dozvole za plinovod Zlobin – Bosiljevo trenutno je u postupku. Za plinovod Kozarac – Slobodnica ishođena je lokacijska dozvola. Procjenjuje se kako bi, nakon potrebnih suglasnosti i osiguranja financijskih sredstava te konačne investicijske odluke, nabava i izgradnja cjelokupnog sustava trebala trajati između 3 i 4 godine.

Kao što je vidljivo iz navedenih projekata, Plinacro kao nacionalni operator plinskog transportnoga sustava kroz projekte razvoja i modernizacije sustava kontinuirano i predano radi na jačanju energetske neovisnosti i stabilnosti Republike Hrvatske, ali i središnje te jugoistočne Europe. Navedeno provodi sukladno odrednicama iz Strategije energetskog razvitka RH gdje je izrijekom navedeno da je strateški imperativ povećati diversifikaciju opskrbe plinom izgradnjom LNG terminala, odnosno razvojem projekata za dobavu plina iz Kaspijske regije ili istočnog Mediterana. Isto tako potrebno je razviti sve projekte koji mogu povećati transport plina preko hrvatskog plinskog transportnog sustava i učinkovitost samog sustava. Strateški projekti kojima je moguće diversificirati dobavne pravce i učinkovitost transportnog sustava te osigurati sigurnost opskrbe plinom sukladno kriteriju N-1 su LNG terminal na otoku Krku s evakuacijskim plinovodima prema domaćem tržištu, Sloveniji, Mađarskoj i Srbiji te Jonsko-jadranski plinovod.

Izgradnjom LNG terminala u Omišlju i Plinacrova spojnog plinovoda Zlobin – Omišalj u siječnju prošle godine osigurana je diversifikacija dobavnih pravaca plina i osnažena energetska sigurnost Hrvatske. FOTO: Plinacro

MW: Kada je riječ o interkonekcijama sa susjednim zemljama, najviše je bilo govora o Južnoj interkonekciji s Bosnom i Hercegovinom.

Projekt Južne interkonekcije u vrlo je visokom stupnju pripremljenosti. S obzirom na to da BiH ima samo jednu ulaznu točku u plinski transportni sustav, povezivanje s hrvatskim sustavom omogućit će BiH diversificiranu i pouzdanu opskrbu preko naših plinovoda iz Slovenije i Mađarske, našeg i mađarskih podzemnih skladišta plina, a u novonastalim okolnostima otežane opskrbe plinom iz Rusije i iz LNG terminala na otoku Krku.

Južna interkonekcija omogućit će i razvoj plinske mreže južne Hrvatske. Prva dionica plinovoda Dugopolje – Zagvozd je dio interkonekcije prema BiH, a ujedno i prva dionica Jonsko-jadranskoga plinovoda. Svi ti projekti pretpostavka su za pretvaranje Hrvatske u istinsko energetsko čvorište ovog dijela Europe. Nedvojbeno je da će se time otvoriti i mogućnost da Hrvatska, od zemlje proizvođača i krajnjeg uvoznika prirodnoga plina, postane tranzitna zemlja i značajan sudionik u trgovini prirodnim plinom u zemljama gravitirajuće regije.

Kad govorimo o napretku projekta, istaknuo bih kako su hrvatske dionice u visokoj fazi pripreme. Za dionicu Dugopolje – Zagvozd u dužini od 52 km, Plinacro je ishodio studiju utjecaja na okoliš, rješenje o prihvatljivosti zahvata na okoliš i lokacijsku dozvolu te je izradio idejni i glavni projekt. Za prvu fazu projekta, čvor Dugopolje, ishođena je građevinska dozvola, dok je za ostatak plinovoda prilagođen glavni projekt i podnesen zahtjev za ishođenje građevinske dozvole, koja se očekuje u studenome 2022. Za dionicu od Zagvozda do Imotskog ishođene su studija utjecaja na okoliš i lokacijska dozvola, a izrađen je idejni i glavni projekt, dok je za dionicu od Imotskog do granice s Bosnom i Hercegovinom prethodno napravljena studija utjecaja na okoliš, ishođeno je rješenje o prihvatljivosti zahvata na okoliš te je izrađen idejni projekt. Tijekom 2021. godine objedinjeni su postupci ishođenja dozvola te je krajem 2021. godine ishođena objedinjena lokacijska dozvola. U tijeku je izrada objedinjenog glavnog projekta, a ishođenje objedinjene građevinske dozvole očekuje se također u studenome 2022. godine.

‘Plinski transportni sustav rasprostire se na čak 95 posto teritorija Hrvatske, čime je RH svrstana uz bok zemalja s najrazvijenijim plinskim transportnim sustavima’. FOTO: Plinacro

MW: Ratnim zbivanjima u Ukrajini, koja su posljedično dovela do nezapamćene razine neizvjesnosti vezane uz dobavu energenata, fokus javnosti je s Europskog zelenog plana preusmjeren na hitnu i pouzdanu nabavu fosilnih goriva za potrebe Starog kontinenta. Nije li ulaganje u plinovode svojevrsna kontradikcija, kada se očekuje da će u relativno kratkome roku prirodni plin kao fosilno gorivo izaći iz uporabe?

U kontekstu razvoja sustava naglasio bih kako u Plinacru aktivno pratimo tehnologije transporta i primjene vodika, kao i ostalih dekarboniziranih plinova te pripremamo planove izgradnje i održavanja postojeće plinske transportne infrastrukture, sagledavajući očekivanu ulogu sustava u budućem dekarboniziranom plinskom i energetskom tržištu. Predviđamo kako će u prvoj fazi infrastrukturne potrebe za transportom vodika ostati ograničene jer će se potražnja u samim početcima podmirivati proizvodnjom u blizini ili na licu mjesta potrošnje, dok se u određenim područjima očekuje miješanje s prirodnim plinom.

U drugoj fazi, namjenska vodikova infrastruktura (novoizgrađena ili infrastruktura od prenamijenjenih plinovoda za prirodni plin) transportirat će vodik, ne samo za industrijske i prometne primjene i uravnoteženje električne energije, nego i za opskrbu toplinske energije za stambene i poslovne zgrade. U ovoj će se fazi pojaviti potreba za transportnom infrastrukturom na razini cijele Hrvatske i EU. Bit će poduzeti svi potrebni koraci kako bi se omogućio transport vodika iz područja s velikim obnovljivim potencijalom do centara potražnje smještenih na područjima s manjim potencijalima obnovljive energije, kao i prema drugim državama članicama EU ili Energetske zajednice.

Hrvatska će aktivno biti uključena u razvoj okosnice buduće paneuropske mreže za transport vodika (backbone transmission infrastructure). Naglasio bih kako će se, gdje je god to tehnički i ekonomski opravdano, postojeća plinska mreža prenamijeniti za transport obnovljivog vodika na veće udaljenosti te će se razmotriti i razviti veća skladišta vodika za koje se procjenjuje da će u ovoj fazi postati nužna. Europska unija očekuje razvoj međunarodne trgovine vodikom, osobito sa susjednim zemljama EU-a u istočnoj Europi i zemljama južnog i istočnog Mediterana te će Hrvatska poduzeti sve potrebne aktivnosti kako bi svojim geografskim i infrastrukturnim potencijalom sudjelovala u razvoju međunarodnog otvorenog vodikovog tržišta. Hrvatska će, stoga prema potrebi izgraditi nove plinovode za transport vodika, kako bi se pozicionirala kao važna karika za transport vodika iz istočne Europe, Balkana i zemalja južnog i istočnog Mediterana korisnicima vodika u Hrvatskoj i prema rastućem regionalnom i europskom vodikovom tržištu. | PROMO