Ivica Arar, predsjednik Uprave Plinacra, govori o novom ulagačkom ciklusu u proširenju kapaciteta plinskog sustava vrijednog preko 533 milijuna eura i drugim projektima operatora plinskog transportnog sustava u Hrvatskoj

Gotovo da nema energetske konferencije ili stručnog razgovora o energetici, zelenoj transformaciji, transportu dekarboniziranih plinova i uopće praćenju i provedbi smjernica i zakona EU-a o zelenoj tranziciji, a da se kao jedan od važnih subjekata u tom segmentu energetskog razvoja ne spominje Plinacro, operator plinskog transportnog sustava u Hrvatskoj. O tome što je Plinacro danas, kakvi su planovi u budućnosti i kako odgovoriti na brojne izazove koji su pred tom tvrtkom, razgovarali smo s Ivicom Ararom, predsjednikom Uprave Plinacra koji je ponovno u žiži javnosti zbog novog ulagačkog ciklusa u proširenje kapaciteta plinskog sustava vrijednog preko 533 milijuna eura.

MEGAWATT: Kako biste opisali Plinacro danas i kakvu ulogu on igra u opskrbi hrvatskog tržišta potrebnim energentima?

Kada govorim o Plinacru, prije svega volim istaknuti da imamo dobro razvijenu plinsku mrežu koja pokriva oko 95 posto teritorija Hrvatske. Riječ je o 2550 km visokotlačnih plinovoda, pet ulaznih mjernih stanica na spojevima s postrojenjima za proizvodnju prirodnog plina, jednoj ulazno-izlaznoj mjernoj stanici na spoju s podzemnim skladištem plina Okoli te još 156 izlaznih mjerno-redukcijskih stanica. Uz to imamo i suvremeni Nacionalni dispečerski centar, središte daljinskog nadzora i upravljanja cjelokupnim plinskim transportnim sustavom te Nadzorno-operativni centar (NOC), središnje mjesto povezivanja, nadgledanja i upravljanja svim sustavima tehničke zaštite na objektima Plinacra. Imamo diverzificiran ulaz plina u sustav, pa tako plin ulazi iz domaće proizvodnje, odnosno s plinskih polja na kopnu i onih iz sjevernog Jadrana, iz dvije interkonekcije sa Slovenijom i Mađarskom te s LNG terminala na otoku Krku. Podsjećam i da je Plinacro suosnivač tvrtke LNG Hrvatska, operatora LNG terminala na Krku koji je pušten u rad u siječnju 2021. te smo i njihov dioničar s udjelom od 25 posto plus jedan glas glasačkih prava. Ne smijemo zaboraviti ni Podzemno skladište plina Okoli, tvrtku koja je operator plinskoga skladišnog sustava, a koja je u 100-postotnom vlasništvu Plinacra. Valja podsjetiti i na to da je 2020. puštena u rad prva kompresorska stanica na transportnom sustavu koja osigurava fleksibilnost sustava. Taj projekt ima veliki značaj ne samo za Plinacro kao tvrtku koja je njegov nositelj, već za hrvatski plinski sustav u cjelini.

‘Plinacro od svog osnutka ne zaboravlja na svoju osnovnu zadaću, a to je osiguranje svih preduvjeta za siguran i pouzdan transport plina u Hrvatskoj’

Od izuzetne je važnosti za sve sudionike tržišta plina u Hrvatskoj i gravitirajućoj regiji jer je omogućila uspostavu stalnog dvosmjernog kapaciteta na postojećoj interkonekciji između Hrvatske i Mađarske, kakav smo početkom 2019. već uspostavili na interkonekciji sa Slovenijom. Uz to, tijekom 2020. uspješno smo dovršili i projekt izgradnje 17,4 kilometra dugog spojnog plinovoda Omišalj-Zlobin, kojim je LNG terminal spojen na plinski sustav. Izgradnja toga plinovoda u tehničkom je i stručnom smislu predstavljala poseban izazov zbog činjenice da je na jednom njegovu dijelu cijev položena na na morsko dno dubinu od 55 metara. No i ovaj smo put, kao i do sada, spremno odgovorili na taj izazov i njegovu izgradnju smo dovršili u planiranom roku od 11 mjeseci.

MEGAWATT: Plinacro je upravo započeo i vrlo zahtjevan projekt, a to je izgradnja plinovoda na pravcu Zlobin-Bosiljevo u sklopu projekta proširenja prihvatnog kapaciteta LNG terminala. O kakvom je projektu točno riječ, zbog čega je on bio potreban i što Hrvatska njime dobiva?

Riječ je o izgradnji nekoliko plinovoda kojima će se povećati tehnički kapacitet transporta s LNG terminala sa sadašnjih 2,9 na 6,1 milijardu kubnih metara plina godišnje, smanjiti ovisnost o ruskom plinu i povećati sigurnost opskrbe Hrvatske i susjednih zemalja i u najzahtjevnijim okolnostima opskrbe i potrošnje plina. Kako bismo to realizirali, već smo pokrenuli i intenzivno gradimo plinovod Zlobin-Bosiljevo u dužini 58 kilometara koji se financira sredstvima koje je osigurala hrvatska vlada. Zahvaljujući razumijevanju i susretljivosti Vlade osigurana su bespovratna sredstva i za preostala tri plinovoda koja ćemo uskoro početi graditi. Naime, s Ministarstvom gospodarstva i održivog razvoja i Fondom za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost potpisali smo ugovor o dodjeli 533 milijuna eura bespovratnih sredstava iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti za „Jačanje plinske infrastrukture“. Riječ je gradnji četiriju plinovoda kojima će se plin s LNG terminala na otoku Krku transportirati prema Sloveniji i Mađarskoj i drugim zemljama jugoistočne Europe. Konkretno, riječ je o spomenutom plinovodu Zlobin-Bosiljevo duljine 58 kilometara te plinovodima Bosiljevo-Sisak duljine 101 kilometar, Kozarac-Sisak dugom 21 kilometar i plinovodu Zabok-Lučko duljine 36 kilometara. Izgradnja ovih plinovoda bila je nužna, jer će LNG terminal nakon dovršetka projekta proširenja udvostručiti prihvatni kapacitet, što znači da je trebalo stvoriti tehničke uvjete da se veće količine plina s terminala transportiraju do krajnjih kupaca. To je jedno od najvećih, ako ne i najveće pojedinačno ulaganje u neki od infrastrukturnih objekata u Hrvatskoj u novijoj hrvatskoj povijesti. O kojoj je vrijednosti riječ bit će jasnije ako kažem da je to više od ukupne cijene Pelješkog mosta i svih pristupnih cesta koje su izgrađene. Povećanjem kapaciteta LNG terminala na otoku Krku koju prati povećanje kapaciteta plinskog transportnog sustava izgradnjom novih plinovoda omogućuje se sigurna dobava plina iz različitih izvora ne samo Hrvatske, nego i okolnih zemalja.

MEGAWATT: Uz velike plinovode koji imaju ne samo nacionalnu već i međunarodnu važnost, Plinacro treba održavati i one manje eksponirane, uvjetno rečeno lokalne plinovode koji su jednako važni za pouzdanu opskrbu plinom hrvatskih regija koje koriste plin kao energent. Što je u cilju razvoja i modernizacije lokalne plinske mreže Plinacro napravio u zadnjih nekoliko godina?

Pored ovih velikih projekata, Plinacro od svog osnutka ne zaboravlja na svoju osnovnu zadaću, a to je osiguranje svih preduvjeta za siguran i pouzdan transport plina u Hrvatskoj. Kako bismo ispunili tu svoju obavezu kontinuirano ulažemo u održavanje postojećeg sustava i njegovu rekonstrukciju i dogradnju. Tako je bilo i u prethodnim godinama tijekom kojih smo, između ostalog, izgradili dva nova plinovoda, Donji Miholjac-Osijek i Donji Miholjac-Belišće vrijedna oko 10 milijuna eura.

‘Plinacro aktivno prati trendove i smjernice EU-a te smo u svojim razvojnim planovima već uključili vodikove projekte’, rekao je Ivica Arar/Foto: Saša Zinaja

Izgradili smo i novi plinovod Omišalj-Zlobin bez kojeg bi LNG terminal bio bez funkcije, a sve investicijske aktivnost ostvarili smo u suradnji s domaćim izvođačima i time na određeni način poslužili kao zamašnjak hrvatskog gospodarstva, osobito strojarsko-montažerske djelatnosti, jer su u tim projektima korišteni oprema i znanje domaćih tvrtki. Uzevši u obzir sve navedeno, možemo reći kako je cijeli plinski krug u Hrvatskoj dobro zaokružen te zadovoljava potražnju domaćeg tržišta. Opskrba je dobro diverzificirana i smatramo kako smo do sad ispunili našu ulogu kojom smo jamčili siguran i pouzdan transport plina u Hrvatskoj. Budući da smo dobro predvidjeli buduće potrebe naših korisnika u zemlji i inozemstvu, na vrijeme smo započeli pripremne radnje za projekte povećanja kapaciteta, odnosno napravili planove za preinaku sustava i pokrenuli realizaciju novih projekta.

MEGAWATT: Kada se govori o plinovodima, interes javnosti najvećim je dijelom upravo na ‘’cijevima’’, no pritom se zanemaruju i oni drugi dijelovi plinskog sustava koji su jednako važni za dobro funkcioniranje opskrbe plinom. Ulaže li se jednako i u te segmente poslovanja?

Svakako. Uz razvoj plinskog transportnog sustava, Plinacro kontinuirano modernizira i unaprjeđuje sustav za daljinski nadzor i upravljanje tehnološkim procesom (SCADA) kao i sustav za upravljanje kapacitetima transportnog sustava komercijalni informacijski sustav (SUKAP), koji predstavljaju neophodnu informatičku podršku za provođenje poslovnih procesa na tržištu plina. Navedeni sustavi kontinuirano se prilagođavaju zakonskim propisima EU-a i Hrvatske za tržište plina te najvišim standardima kibernetičke sigurnosti. Početkom ove godine u propisanom je roku provedena nadogradnja SUKAP sustava na način da se primijeni mehanizam upravljanja ugovornim zagušenjem propisan na razinu EU-a u svrhu jačanja sigurnosti opskrbe plinom u EU-u. Nadogradnjom SUKAP sustava omogućit će se pravodobno reagiranje u slučajevima zagušenja plinskog sustava.

MEGAWATT: Europska unija potiče i financijski potpomaže proširenje plinskog sustava i na zemlje regije kako bi se osigurala plinofikacija i onih zemalja koje nisu članice Unije, ali se očekuje da to postanu. S obzirom na svoje iskustvo, može li Plinacro pomoći u plinofikaciji i energetskoj tranziciji jugoistoka Europe i postoje li već neki konkretni planovi i projekti u tom smjeru?

Područje jugoistoka Europe je slabo plinoficirano područje. Naime Albanija, Crna Gora i Kosovo za sada nemaju plinsku mrežu, a u BiH i Sjevernoj Makedoniji plinofikacija je obavljena djelomično. U tim su zemljama i dalje uglavnom u upotrebi ugljen, loživo ulje i drva za grijanje kao primarni izvori energije. Prelazak na plin s ugljena (Coal-to-Gas) uključivanje je u zelenu tranziciju i usklađivanje sa Zelenim planom Europske unije. Plinacro neprekidno razvija projekte povezivanja sa svojim susjedima na Zapadnom Balkanu i tako pomaže u plinofikaciji i energetskoj tranziciji. Na tim projektima Plinacro usko surađuje s operatorima plinskih transportnog sustava susjednih država. Jonsko-jadranski plinovod koji razvijamo s partnerima bitno bi pridonio ostvarenju niskougljične politike Europske unije, promovirajući plin kao tranzicijski energent u državama kroz koje prolazi, ali i susjednim državama. Nadalje, u visokoj fazi pripremljenosti je i Južna interkonekcija Hrvatska – Bosna i Hercegovina. Trasa tog plinovoda bi prolazila kroz neplinoficirana područja Hrvatske i Bosne i Hercegovine. U planu je i projekt interkonekcije sa Srbijom. Plinacro itekako može pomoći svojim iskustvom te transferom znanja i tehnologija u plinofikaciji država svojim partnerima u susjednim državama i time doprinijeti energetskoj tranziciji Zapadnog Balkana. Štoviše, Hrvatska kao članica EU-a morala je ubaciti „u veću brzinu“ prihvaćanja smjernica i zakona EU-a vezanih uz zelenu tranziciju te ćemo na taj način definitivno doprinijeti povećanju energetske tranzicije u regiji.

MEGAWATT: Vodik kao zeleno gorivo sve je češće u fokusu interesa Europske unije koja intenzivno razmišlja o postplinskoj eri. Jedna od opcija je korištenje postojećih plinovoda za transport vodika. Kako vi gledate na takav razvoj situacije? Razmišlja li se u Plinacru o transportu dekarboniziranih plinova i ima li mjesta za vodik u vašim razvojnim planovima?

Zelenim planom Europska unija do 2050. godine planira postati ‘’carbon neutral’’, odnosno ugljično neutralna. Vezano na to objavljeno je nekoliko uredbi i direktiva kojima se ograničava razvoj plinskih projekata i potiče veća upotreba energije iz obnovljivih izvora energije te vodika. Plinacro aktivno prati trendove i smjernice EU-a te smo u svojim razvojnim planovima već uključili vodikove projekte. Štoviše, ti projekti su prijavljeni u ENTSOG-ov (European Network of Transmission System Operators for Gas) desetogodišnji razvojni plan (TYNDP, Tern Year Network Development Plan). Dakle, u svim našim planovima okrećemo se sve više razvoju infrastrukture za transport vodika, sukladno smjernicama EU-a, i to je naša budućnost i realnost. Želio bih još naglasiti kako je od 2021. Plinacro član European Hydrogen Backbone, inicijative koja se sastoji od grupe od 33 operatora plinske transportne infrastrukture ujedinjenih u zajedničkoj viziji stvaranja klimatski neutralne Europe koja omogućuje razvoj tržišta obnovljivih izvora energije i vodika. Vjerujem da Hrvatska ima stručnog potencijala za aktivno sudjelovanje u kreiranju politika i proizvodnje te korištenja dekarboniziranih plinova. Ono u čemu mislimo da Hrvatska prednjači je u stručnom, tehničkom i prirodnom potencijalu potrebnom za transport dekarboniziranih plinova te posebno za prikupljanje i skladištenje CO2. Hrvatska ima značajan broj iskorištenih plinskih i naftnih polja u kojima može skladištiti i cjevovodnu infrastrukturu kojom može transportirati CO2. Mislim da u tom dijelu Hrvatska kao vlasnik podzemlja, Ina kao postojeći i potencijalni koncesionar i Plinacro kao transporter mogu sinergijski sudjelovati i biti tehnološki predvodnici u regiji.

MEGAWATT: Postoje li prepreke i izazovi za razvoj funkcionalnog vodikova gospodarstva u Hrvatskoj i koji su to izazovi te na koji način Plinacro aktivno priprema novu energetsku budućnost Hrvatske?

Hrvatska ima razvijen plinski transportni i distributivni sustav. Kao što sam napomenuo, ukupna duljina plinske transportne mreže iznosi preko 2500 km, a distributivnog sustava preko 18.000 km preko koje se plinom izravno opskrbljuje više od 680.000 potrošača u 19 od ukupno 20 županija i gradu Zagrebu, a neposredno preko sustava centraliziranog toplinskog grijanja broj korisnika prirodnog plina je znatno veći. U prvoj fazi infrastrukturne potrebe za transportom vodika ostat će ograničene jer će se potražnja podmirivati proizvodnjom u blizini ili na licu mjesta potrošnje. U određenim područjima očekuje se miješanje s prirodnim plinom. Očekujemo da će odmah započeti planiranje transportne infrastrukture za transport čistog vodika i infrastrukture za hvatanje i korištenje CO2 s ciljem olakšavanja primjene određenih oblika vodika s niskim udjelom emisija CO2.

‘EU očekuje razvoj međunarodne trgovine vodikom pa će shodno tome Hrvatska iskoristiti svoj povoljan geografski položaj i potencijal postojeće plinske transportne mreže’

Planiranje razvoja mreže za transport vodika i CO2 temeljit će se na principu najmanjeg troška, odnosno na optimiziranom korištenju i prenamjeni postojeće plinske infrastrukture u plinovode za transport vodika i CO2. U drugoj fazi vodikova će infrastruktura, bilo da je riječ o novoizgrađenoj ili postojećoj infrastrukturi od prenamijenjenih plinovoda za prirodni plin, transportirati vodik ne samo za industrijske i prometne primjene, već i za uravnoteženje električne energije i opskrbu toplinom za stambene i poslovne zgrade. U ovoj fazi pojavit će se potreba za transportnom infrastrukturom na razini cijele Hrvatske i EU-a. Poduzet će se svi potrebni koraci s ciljem omogućavanja transporta vodika iz područja s velikim potencijalom obnovljivih izvora energije do centara potražnje smještenih na područjima s manjim potencijalima OIE-a, a i prema drugim državama članicama EU-a ili Energetske zajednice.

Hrvatska će se aktivno uključiti u razvoj okosnice buduće paneuropske mreže za transport vodika. Gdje god je to tehnički i ekonomski opravdano, postojeća plinska mreža će se prenamijeniti za transport obnovljivog vodika na veće udaljenosti, a razmotrit ćemo i razviti veće spremnike vodika za koje se procjenjuje da će u ovoj fazi postati nužni. EU očekuje razvoj međunarodne trgovine vodikom pa će shodno tome Hrvatska iskoristiti svoj povoljan geografski položaj i potencijal postojeće plinske transportne mreže te će, prema potrebi, izgraditi nove plinovode za transport vodika. Na taj ćemo način preuzeti ulogu važne i neizostavne karike u transportu vodika iz istočne Europe, Balkana i zemalja južnog i istočnog Mediterana korisnicima vodika u Hrvatskoj i prema rastućem regionalnom i europskom vodikovu tržištu. Postojeća lokacija LNG terminala će se, ovisno o razvoju tržišta i realiziranim nacionalnim potencijalima za proizvodnju vodika, prenamijeniti u lokaciju za dobavu obnovljivog vodika.