Bivši državni tajnik, a potom i ministar obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti Tomislav Ivić posvjedočio je da bivši doministar Dinko Mikulić, optužen za traženje 250.000 eura mita od varaždinske građevinske tvrtke Stanoing, nije odlučivao od koga će se otkupljivati stanovi već je to činilo Ministarstvo graditeljstva.

Ivić je svjedočeći na zagrebačkom Županijskom sudu detaljno pojasnio postupak i kriterije stambenog zbrinjavanja hrvatskih ratnih vojnih invalida i obitelji poginulih i nestalih branitelja te zaključio kako ne zna da bi netko u Ministarstvu učinio bilo što nezakonito.

Sjetio se, ali bez detalja, da su “neki stanovi” kupovani i u Varaždinu, a na pitanje Mikulićeva odvjetnika kazao je kako doministar nije inzistirao da se kupuju stanovi na određenoj lokaciji.

Ispričao je da je kupovanje stanova za ratne stradalnike od 2005. do 2008. odobrila Vlada te da je cijeli posao oko toga vodilo Ministarstvo graditeljstva.

Kada bi došao iz Ministarstva graditeljstva u Ministarstvo branitelja prijedlog s analizom ponuđenih stanova, uprava za stambeno zbrinjavanje bi to analizirala zajedno s predstavnicima iz Ministarstva graditeljstva i tako bi se zapravo odlučilo koji se stanovi trebaju kupovati, s time što je Ministarstvo branitelja imalo podatke o tome koliko stanova treba, kakvi i gdje oni trebaju biti. Uprava za stambeno zbrinjavanje je podnosila prijedlog ministrici, ključno pri odabiru je bila cijena, kvaliteta i potrebe za stambeno zbrinjavanje, a ministrica je na temelju takvog prijedloga donosila odgovarajuću odluku o kupnji stanova, ispričao je svjedok.

Ivić je kazao i da su na tim sastancima ispred njihova ministarstva bili on i Mikulić te da su o svemu obavještavali tadašnju ministricu Jadranku Kosor, koja se oko organizacije poslova znala sastajati s ministricom graditeljstva Marinom Matulović Dropulić.

Mikulića, koji je razriješen nakon otkrivanja afere, Uskok tereti da je od 2005. pa do uhićenja krajem 2012. od članova uprave i suvlasnika Stanoinga tražio 250.000 eura mita, a zauzvrat im pomogao da se ta tvrtka odabere kao prodavatelj stanova za branitelje na području Varaždina. Za te usluge u 2005. i 2006. navodno mu je isplaćeno 50.000 eura mita, a potom je od 2008. do uhićenja tražio još 200.000 eura.