Novinar, pjesnik, publicist, filmski kritičar i politički komentator umro je 15. rujna 1988. godine, tjedan dana prije svog 83. rođendana. Njegov biograf novinar Aleksandar Vojinović ovako će ga opisati:

“Ive Mihovilović, jedan od najcjenjenijih i najčitanijih hrvatskih novinara, imao je pravu američku biografiju: robijao je u talijanskim i ustaškim zatvorima, zamalo je pogubljen u Bleiburgu, iako je bio član Pokreta otpora, mučen je u zloglasnoj vili Ozne, a u samo deset godina napredovao je od običnog suradnika predratnih Novosti preko urednika vanjske politike do glavnog urednika i najzad direktora cijele novinske kuće. U njegovu profesionalnom usponu nisu mu pomogli ni političari, a njegovo uspinjanje na društvenoj ljestvici pratile su tadašnje novine pišući o njegovim elegantnim i besprijekorno sašivenim sivim odijelima. Bio je markantna figura predratnog Zagreba, a tada ga je neki klipan, s trobojnicom u rukama, puškom izbacio iz direktorske sobe. Kad sagledate njegovu dramatičnu životnu priču punu obrata, obuzme vas tuga jer postajete svjesni koliko se Mihovilović morao napatiti kako bi kao autor sačuvao autonomnost i slobodu, a kao suprug i otac pisanjem prehranio obitelj s troje djece.”