Potpredsjednik vlade i ministar financija Zdravko Marić odlazi iz vlade, potvrđeno je u utorak navečer. Premijer Andrej Plenković za novog će ministra predložiti Marka Primorca.

Ekonomski analitičar i novinar Željko Ivanković na Facebooku je komentirao smjenu u Plenkovićevoj vladi, smatra da imenovanje, Primorca na Marićevo mjesto neće biti velika promjena.

“Kad me već pitate Marka Primorca sam sreo jedan jedini put, u Hrvatskoj narodnoj banci, i svađali smo se, iako nisam dobro vidio kako izgleda, netko je sjedio između nas, čini mi se Vedriš. Njemu je smetalo što sam nametnuo temu i nisam popuštao (referendum o euru) a meni je smetalo što je on htio da se raspravlja o nebitnim stvarima. On je meni govorio – dokle ćeš! A ja sam njemu govorio da se vidi kakav je, da bi nam on krojio sudbinu a da mi ne smijemo ništa reći. Ustvari, mislim da se htio svidjeti, bili su tu guverner, zamjenica, par viceguvernera i par nas vanjskih. Već tad sam vidio da je ambiciozan, karijerno.

U trideset godina demokracije, a i prije, takvih sam vidio bezbroj, posebno s Ekonomskog (i Pravnog) fakulteta u Zagrebu pa mi ne treba dugo da ih prepoznam. Hoću reći, ništa se neće promijeniti, za samu državu odlazak Marića i dolazak Primorca nije neka velika promjena. Postoje ti mitovi o ministrima financija, uglavnom neosnovani. Financijska politika manje ovisi o ministru, više o ukupnoj politici. Naravno, ministar može diktirati ukupnu politiku, ali još više ona ovisi o okolnostima i sastavu vlade, a to je ipak u nečijim tuđim rukama.

Ponekad ministar zna nešto krivo reći i uprskati (Lalovac, šta je taj drvio), ali to ne mijenja opći tok stvari. Marić je već imao mantru da “svaki prijedlog treba razmotriti”, i HUP-ov, i AmChamov, i sindikalne prijedloge, i zato se smatralo da je dobar ministar, nije se svađao, nije pričao gluposti, već je prije imao karijeru pa mu nije toliko trebalo, ali malo tko može jasno formulirati kakvu je točno fiskalnu politiku vodio. Prilagođavao se. Bila su relativno dobra vremena.

Sad dolaze loša i iskreno mislim da je to glavni razlog zašto odlazi, ne zna što bi više, prodao je priču da je pripremio uvođenje eura. Ustvari i jest, napisao je zakon, iako je i sam priznao da ima do uvođenja eura još puno ‘tehničkog posla’. Glavni problem naravno nije spomenuo, ostavio ga je nasljedniku.

Radi se o prikrivenoj deprecijaciji. Cijene u Hrvatskoj rastu brže nego u eurozoni i nego u mnogim drugim europskim zemljama. Ako se kuna zamijeni za euro po paritetu 7,53 a cijene u Hrvatskoj narastu u sljedećih par mjeseci puno brže nego u eurozoni bit će to pripisano euru i nema majci da itko uvjeri medije i narod da nije tako, kakve god se statističke vratolomije budu izvodile. Eto, zašto je bilo bolje da je bio referendum. Da je prošao (a prošao bi) uvijek bi se moglo reći – pa izglasali ste. Iako bi se i u tom slučaju moglo izvesti deprecijaciju, čak i jaču, recimo da se cijene goriva ne ograničavaju, nego puste. Ovako, mora ih se barem donekle ubijati, a onda ide cvilež, i toga sam se nagledao još u socijalizmu, a i poslije.

Uglavnom, Primorac je ambiciozan, izgleda da su ga mediji već uzeli na zub, što nije ni čudno, stvarno je neukusno da mu je i žena na visokoj dužnosničkoj poziciji, a još ako se bude htio dokazati sam će se izložiti. Doduše, ti s Ekonomskog faksa su najčešće poslušni, možda će čkomiti. Možda će ‘tehnički posao’ dobro odraditi, možda loše, pa će trajati duže, ali najmanje o njemu ovisi rješenje glavnih problema, inflacije ili recesije, već šta bude. Za ukupna kretanja više-manje je svejedno tko je ministar financija, ali za politički folklor nije”, napisao je.