Jedna od ukupno 65 kandidatkinja i kandidata za 10 pozicija ustavnih sudaca, koje bi Sabor morao dvotrećinskom većinom izabrati najkasnije do 7. prosinca ove godine, Ivana Milas Klarić do sredine prošle godine živjela je u Ujedinjenim Arapskim Emiratima s obitelji i suprugom koji je tamo radio kao inženjer. Ivanu Milas Klarić 2017. godine kao pravobraniteljicu za djecu na početku njenog osmogodišnjeg mandata smijenio je HDZ iskoristivši izmjenu Zakona o pravobranitelju za djecu. Donošenje tog novog zakona Saboru je naložio Ustavni sud. Kada se mijenjao taj zakon, odluku Ustavnog suda da se ukine stari zakon isforsirala je, kako je naglasila u razgovoru za Nacional, tadašnja predsjednica Ustavnog suda Jasna Omejec, s kojom je Ivana Milas Klarić bila i u javnoj polemici. Sudac izvjestitelj u tom predmetu je bio aktualni predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović. Iako kaže da nema potporu nijedne stranke, računa da bi potporu za izbor ustavne sutkinje mogla dobiti od lijevog političkog spektra u Saboru.

NACIONAL: Odazvali ste pozivu za izbor ustavnih sudaca, a bira ih se 10 od ukupno trinaestoro ustavnih sudaca. Nalazite se među šezdeset i pet kandidata, a iza vas ne stoji nijedna politička stranka. Za izbor potrebna vam je dvotrećinska većina, 101 glas saborskih zastupnika. Kako mislite onda postati ustavna sutkinja? Zašto ste se javili na poziv?

Javila sam se na javni poziv zato da bih postala ustavna sutkinja. Točno je da nisam članica nijedne političke stranke, ali to ne znači da sam politički neopredijeljena. Još manje da sam politički indiferentna prema događanjima u Hrvatskoj. Kad sam bila pravobraniteljica za djecu Republike Hrvatske, na početku mog osmogodišnjeg mandata 2017. HDZ je mijenjao zakon samo da bi me smijenio. Tadašnja HDZ-ova ministrica socijalne skrbi Nada Murganić pred premijerom Andrejom Plenkovićem otvoreno mi je rekla, licem u lice, da ne mogu biti na toj dužnosti zato što sam SDP-ovka. Ni tada, a ni danas nisam bila članica nijedne stranke. Kasnije je Nada Murganić opovrgavala da mi je to rekla iako mi je mandat trebao trajati osam godina. Svjedok mi je osobno bio Andrej Plenković. On bi to i danas mogao potvrditi.

NACIONAL: Ali zakon je tada bio mijenjan po nalogu Ustavnog suda, jer je prethodni zakon, po kojem ste bili izabrani, bio sporan Ustavnom sudu i ukinut. U Saboru je bio izglasan običnom većinom, a ne većinom svih zastupnika u Saboru, dakle s ukupno 76 zastupničkih glasova.

Kako god bilo, točno je i to da je mojoj smjeni kumovao i Ustavni sud proglasivši stari, tadašnji zakon o pravobranitelju za djecu neustavnim. Zanimljivo je da su se toga sjetili nakon što je taj zakon bio 10 godina na snazi. I drugo, u prijelaznim i završnim odredbama zakona predvidjeli su i promjenu čelnika neovisnog tijela, odnosno konkretno mene. Time su mi skratili mandat s osam na 4 godine. Zakon je čak dobio i kolokvijalni naziv po mom prezimenu Lex Milas Klarić. Nije za pohvalu, ali se nešto može naučiti iz tog presedana. Tako možete promijeniti čelnike svih tijela, a u krajnjoj liniji mijenjati i suce Ustavnog suda, što se događalo u Poljskoj. Nešto slično u Hrvatskoj je učinila i Plenkovićeva vlada, ali u suradnji s Ustavnim sudom.

NACIONAL: Zašto je HDZ mijenjao zakon da bi baš vas smijenio s dužnosti pravobraniteljice?

Dogodilo se to u trenutku kada je HDZ, po svom običaju, donio loše odluke vezane za prava djece, pa sam reagirala. Na saborskom odboru u kondicionalu sam rekla i sljedeće: ako je takva briga o djeci, a odluke su bile loše, onda bi najbolje bilo reći im: “Djeco, učite strane jezike i bježite glavom bez obzira”. To su isticali kao moj krimen, nešto jako negativno što sam izjavila na saborskom odboru. Danas u situaciji kada je Hrvatsku napustilo gotovo 400.000 njenih građana, prema zadnjim anketama, i danas jedna trećina mladih u Hrvatskoj i dalje govore da žele otići u inozemstvo, a to je tužno. Rekla bih da je Ustavni sud tada primijenio i suspenziju cijelog Obiteljskog zakona, bez ulaženja u ocjenu ustavnosti takve odluke. To je bilo nemoguće prema Zakonu o Ustavnom sudu. Bio je to opasan presedan, a da nitko od ustavnih stručnjaka na to nije reagirao. Presudila je predsjednica Ustavnog suda Jasna Omejec, a sudac izvjestitelj bio je sudac Miroslav Šeparović. Tada je Jasna Omejec javno pozivala na moju smjenu zbog kritike o nedopustivosti takve odluke Ustavnog suda.

NACIONAL: Ustavni sud nije reagirao ni kada je predsjednik Zoran Milanović prvi put predložio profesoricu Zlatu Đurđević za predsjednicu Vrhovnog suda bez da se prethodno odazvala na raspisani javni poziv DSV-a. Tada su Sandra Marković i Jadranka Sloković argumentirano dokazivale da se po članak 44a Zakona o sudovima nedopušteno ušlo u prostor predsjednikovih ustavnih ovlasti, a taj članak u Saboru bio je donijet običnom, a ne potrebnom dvotrećinskom saborskom većinom.

Ustavni sud ni tada nije reagirao iako je bilo jasno da se tim člankom 44a Zakona o sudovima zadiralo u ustavne ovlasti predsjednika Republike Hrvatske, a za to je bila obavezna dvotrećinska saborska većina, dakle 101 glas svih saborskih zastupnika. Ali tada je barem reagirala stručna javnost iako ni to nije imalo nikakve posljedice. U slučaju moje eliminacije kao pravobraniteljice djece ni to se nije dogodilo. Nisu reagirali ni ustavni stručnjaci. Profesorica Đurđević je na kraju bila eliminirana zahvaljujući tom neustavnom izmjenom Zakona o sudovima. Poslije je pronađeno solomonsko rješenje, pa je DSV ponovo raspisao javni poziv na koji se profesorica Đurđević tada javila. Ali onda su je na kraju ponizili i u Saboru, kada joj nisu izglasali povjerenje. Kasnije je za predsjednika Vrhovnog suda izabran Radovan Dobronić s kojim premijer Plenković i danas odbija komunicirati. Mogli bismo naći niz sličnih odluka Ustavnog suda u ovom njegovu zadnjem sazivu na čelu s Miroslavom Šeparovićem.

NACIONAL: Ponavljam pitanje. Na čiju onda potporu računate u Saboru da postanete ustavna sutkinja? Je li vam ijedna stranka nešto obećala?

Nitko mi nije ništa obećao, ali očekujem potporu u Saboru iz lijevog političkog spektra.

NACIONAL: Ali u toj političkoj opciji velika je gužva, a kandidiralo se i dvoje dosadašnjih ustavnih sudaca Lovorka Kušan i Andrej Abramović, poznatih s najmlađim ustavnim sucem Goranom Selanecom po izdvojenim mišljenjima suprotnim većinskim odlukama Ustavnog suda.

Točno je. Gužva je i neka bolji pobijedi. I bez ikakvog lažnog prenemaganja mislim da je dobro da se toliki broj kolega odazvao tom pozivu, ukupno nas 65. Naravno da većina tih ljudi neće ući ni u ozbiljno razmatranje. Neki od njih su moji bivši kolege s Pravnog fakulteta u Zagrebu. Stalno ljudi kukaju kako nema pametnih, dobrih ljudi, a nitko od njih se ne prijavljuje na natječaje. Sada su se kandidirali i kvalitetni ljudi. Načelno mislim da ovim brojem kandidatura kao i kvalitetom nekih kandidata, postupak obećava da bi izbor ustavnih sudaca mogao biti bolji nego što je bio do sada. To naravno još uvijek ne znači da će ishod u sastavu ustavnih sudaca doista biti bolji.

NACIONAL: Ako se do 7. prosinca ne postigne dogovor vladajućih i oporbe oko izbora desetoro ustavnih sudaca, moglo bi se dogoditi da Ustavni sud formalno prestane postojati. Ostao bi samo na tri od propisanih ukupno 13 ustavnih sudaca, a čekaju nas i predsjednički izbori do kraja godine. Osim DIP-a, u provođenju izbora u Hrvatskoj Ustavni sud je također vrlo važan, jer on formalno proglašava i rezultate izbora. A to ima političku težinu. Kako to komentirate kao potencijalna ustavna sutkinja?

Nema dvojbe da izbor ustavnih sudaca ima političku dimenziju, ali čitate li tekstove u zadnjih desetak godina vidjet ćete da se uvijek postavljalo pitanje hoćemo li uspjeti izabrati ustavne suce na vrijeme. Uvijek se pojavljuju isti novinski naslovi. Uvijek smo u cajtnotu, uvijek nam prijeti ustavna kriza. Ako me pitate treba li postojati Ustavni sud, onda je moj odgovor apsolutno da. Treba postojati. A postoji i u državama Europske unije. Mislim da će ustavni suci i ovaj put biti na vrijeme izabrani, pa da nećemo imati ni problema s proglašenjem rezultata predsjedničkih izbora. Doduše, ti izbori mogu otići i u drugi izborni krug, a možda bi se Sabor tada mogao naći i u cajtnotu. Nije prvi put da postoje sumnje, ali mislim da se to ipak neće dogoditi.

NACIONAL: Amerika nema Ustavni sud. Znači li to onda da Ustavni sud ipak nije nužan, a i njegov je sastav stvar političkog dogovora u Saboru između vladajuće većine i oporbe? Jedini osigurač kakve-takve njegove neovisnosti činjenica je da se ustavni suci biraju dvotrećinskom većinom u Saboru, pa HDZ ne može ignorirati oporbu.

Možemo reći da Ustavni sud u državnoj arhitekturi i nije uvijek nužan, ali u SAD-u Vrhovni sud onda ustavno suduje. Kada osnujete neku instituciju, onda nikada nije dobro ukidati je i uništavati. Ustavni sud ima svoju svrhu i postoji u većini europskih zemalja, ali ne samo u njima. Ustavni sud imaju i Japan i Indija. Ustavni sud je i dio europske tradicije i njenog kontinentalnog prava. Drugo je pitanje dignitet našeg Ustavnog suda i pojedinih njegovih odluka. U pravilu sam se slagala s izdvojenim mišljenjima troje ustavnih sudaca, koji su oponirali odlukama većine ustavnih sudaca.

NACIONAL: Što mislite o ovom zadnjem izdvojenom mišljenju troje sudaca, Lovorke Kušan, Abramovića i Selaneca, prema kojem su zaključili da predsjednik Zoran Milanović nije prekršio Ustav kada je najavio svoju potencijalnu kandidaturu za premijera na parlamentarnim izborima? Premijer Plenković uporno ponavlja da je predsjednik Milanović zbog te najave prekršio Ustav, ali troje ustavnih sudaca u izdvojenom mišljenju ga opovrgavaju.

Više sam puta pročitala to njihovo izdvojeno mišljenje i moram reći da se s njim apsolutno slažem. Predsjednik Milanović jest izašao iz komfora svog predsjedničkog ureda, ali u mišljenju ovo troje ustavnih sudaca kao važna kategorija stoji i da je predsjednik Hrvatske i “politička persona”. Drugim riječima, da je političar, pa da ne može biti odvojen ni od dnevne politike, pa ni od vlastitih političkih prosudbi. Uostalom, obveza mu je brinuti o djelovanju svih političkih institucija u državi. No ključno je u tom njihovu izdvojenom mišljenju pozivanje na članak 105 Ustava o obvezama Ustavnog suda u postupanju prema predsjedniku države.

NACIONAL: O čemu taj članak 105 Ustava govori?

Prvo, članak 105 govori da postupak za utvrđivanje posebne odgovornosti predsjednika Hrvatske može pokrenuti Sabor dvotrećinskom većinom, a to se nije dogodilo. Drugo, govori da o odgovornosti predsjednika Republike odlučuje Ustavni sud, ali opet dvotrećinskom većinom sudaca, a ni to se nije dogodilo. Treće, Ustavni sud mora donijeti odluku o povredi Ustava u roku od 30 dana, a od toga je također bilo ništa. Ustavni sud nije donio nikakvu odluku. Kada je prošla sva ta gužva oko parlamentarnih izbora, vjerujem da je sada situacija svima jasna.

NACIONAL: Premijer Plenković i dalje govori da je predsjednik Milanović bio kršitelj Ustava iako Ustavni sud, kako kažete, to nije utvrdio, a službena kampanja za predsjedničke izbore samo što nije počela.

Može premijer Plenković govoriti što hoće kao što i govori što hoće, ali Ustavni sud takvu odluku nije donio. Vidimo da se ništa nije ni dogodilo. Da je Ustavni sud utvrdio njegovu odgovornost, predsjedniku Milanoviću prestala bi dužnost po sili Ustava. Ustavni sud takvu odluku nije donio. U tom slučaju trebao je pokrenuti i razrješenje predsjednika Milanovića. Ustavni sud samo je rekao da su postojale određene povrede u izbornom procesu, ali ne dovoljne da bi utjecale na rezultate izbora. Dakle, predsjednik Milanović i prema odlukama Ustavnog suda formalno nije povrijedio Ustav. Troje ustavnih sudaca u svom izdvojenom mišljenju upozoravaju samo na to da se Ustavni sud usudio ući u ocjenu da ako pobijedi jedna politička opcija, onda će priznati rezultate izbora, a ako se to ne dogodi, onda možda i neće priznati rezultate izbora. Troje ustavnih sudaca u svom izdvojenom mišljenju lijepo i argumentirano izlažu probleme u koje se uvalio Ustavni sud, a ne predsjednik Milanović.

NACIONAL: Ustavni sud je ukinuo i stari Zakon o izbornim jedinicama zbog nejednakog broja birača, pa je Sabor donio novi zakon. Ali Ustavni sud upozorio je Vladu i da je u Registru birača pola milijuna birača više nego što je zadnji popis stanovništva potvrdio da ima punoljetnih građana u Hrvatskoj. Je li tako ostavljen prostor za izborne manipulacije?

To je nedopustivo, a riječ je o ozbiljnom problemu koji HDZ-ove vlade uporno odbijaju riješiti. I na tu činjenicu troje ustavnih sudaca Goran Selanec, Lovorka Kušan i Andrej Abramović također ukazuju. Ako je ukupan broj birača netočan u odnosu na realno stanje, logično je zaključiti da je netočan broj birača i u svih 10 izbornih jedinica u Hrvatskoj. To može dovesti u pitanje i legitimnost izbora. Ustavni sud donio je i odluku da treba donijeti novi zakonu o pobačaju, ali Sabor već sedam godina vezano za to pitanje ništa ne poduzima. Postavlja se i pitanje kako Ustavni sud može prisiliti Sabor da donese tu odluku.

NACIONAL: Što biste vi učinili kao ustavna sutkinja o donošenju novog zakona o pobačaju? Zar je Hrvatska toliko konzervativna sredina da se taj zakon ne može donijeti? Može li se očekivati i zabrana pobačaja u Hrvatskoj?

Činjenica da se sedam godina ne može donijeti taj zakon očito sugerira da je nešto problematično. To je sasvim jasno. Jesmo li kao društvo konzervativni ili nismo, rekla bih da smo kao društvo konzervativni. Ali u ovom pitanju ne bih to problematizirala tako. Vratila bih to pitanje u kategoriju pravnog pitanja kao i u tom kontekstu angažman akademske zajednice. Mislim da se to ne smije događati. Pobačaj treba ostati dostupan, što je posljednjih godina prilično onemogućeno zbog ogromnog broja ginekologa koji se pozivaju na priziv savjesti. I to pitanje priziva savjesti trebalo bi detaljno regulirati.