Ivana Martinčić prva je sutkinja koja je sudila utakmice prvog HNL-a, a nedavno je sudila i kvalifikacijsku utakmicu Njemačke i Lihtenštajna za odlazak na SP u Katar. Za Tempo govori o predrasudama, napredovanju i svojim planovima

Ivana Martinčić je prva žena koja sudi nogometne utakmice Prve hrvatske lige. Štoviše, kao prva Hrvatica u elitnom rangu, jedna od rijetkih u svijetu koje su istrčale muške sudačke norme, probila se među sudačku elitu. To joj, između ostaloga, daje legitimitet da sudi na najprestižnijim europskim i svjetskim utakmicama, što se i dogodilo prije mjesec dana kada je sudila utakmicu između Njemačke i Lihtenštajna. Bila je to kvalifikacijska utakmica za odlazak na Svjetsko prvenstvo u Kataru, a u kojoj je domaćin pobijedio 9:0. Prije toga, u rujnu ove godine, dijelila je pravdu na utakmici osmog kola HT Prve lige između Gorice i Hrvatskog dragovoljca. Taj će događaj ostati zapisan u hrvatskom nogometu jer je tada Martinčić postala prva žena, glavna sutkinja, u utakmici visokog ranga hrvatskog nogometa. Hrvatska je time ušla među elitu, s obzirom na to da se u Europi samo Francuska, Češka, Wales i Ukrajina mogu pohvaliti time da im na nogometnom terenu sudi žena.

Ljubav prema nogometu i suđenju naslijedila je od oca koji je bio drugoligaški pomoćni sudac, ali je u svojoj kćeri prepoznao potencijal te izrazio želju da počne suditi već s 18 godina. „Nakon što sam igrala tenis, sa 16 godina pristupila sam Ženskom nogometnom klubu Podravka iz Koprivnice, s obzirom na to da sam nogomet igrala otkad znam za sebe“, prisjetila se Ivana Martinčić. Ljubav prema nogometu naslijedila je od starijeg brata koji je u njihovo obiteljsko dvorište dovodio svoje prijatelje. „Dvorište je dosta veliko i ima dva manja gola. Dečki su igrali nogomet i ja sam htjela igrati s njima. To je ubrzo preraslo u pravu ljubav. Tu je također tata, koji je bio drugoligaški nogometni pomoćni sudac, tako da se u našoj kući stalno govorilo o nogometu i moja naklonost prema nogometu bila je prirodna.“

FOTO: CHRISTIAN CHARISIUS/AP/GuliverImage

Nije, kaže, odmah razmišljala o suđenju. Htjela je igrati nogomet. „S vremenom mi se i suđenje učinilo privlačnim, pogotovo što sam se i na našim utakmicama susretala sa sutkinjama. Ipak, trebalo je proći nešto vremena da shvatim kako bih i ja to mogla probati“, opisala je svoje početno zanimanje za nogometno suđenje. Iako je njezin otac želio da već s 18 godina počne suditi, tečaj je položila s 22 godine. “Sada se pokazalo da je ulazak u sudačke vode ipak bio ispravna odluka. Kao igračica sigurno ne bih mogla dostići neku profesionalnu razinu”, naglasila je.

Počeci su bili zahtjevni i neobični, razvoj ženskog nogometa i nogometnih sutkinja na terenu nije tekao jednostavno. “Kao i u svakom poslu, počeci su najzahtjevniji. U suđenju pogotovo, jer kao žena došla sam u nogomet koji se ipak smatra muškim sportom. Međutim, i ženski nogomet strahovito se razvija, sve više je kvalitetnih utakmica i natjecanja. Tako se razvija i žensko suđenje pa više nije iznenađenje vidjeti sutkinju na muškoj utakmici”, objasnila je Martinčić.

Na utakmici u Wolfsburgu između Njemačke i Lihtenštajna Ivana Martinčić prisustvovala je oproštaju njemačkog izbornika Joachima Lowa. FOTO: IMAGO IMAGES/ACTIONPICTURES/GuliverImage

Iako je uživala podršku kolega, za navijače i igrače ne bi se moglo reći da nisu imali predrasude. Još uvijek je ustaljeno mišljenje da je nogomet muški sport, a pritom svi misle i da su nogometni stručnjaci. “Naravno da je bilo predrasuda i uvijek će ih biti, jer za većinu muške populacije nogomet je isključivo sport za
muškarce. Ako se sjetim svojih početaka, i igrači su znali reći da što će njima sada žena suditi. S vremenom su se navikli i vidjeli su da znam što radim, da ih fizički mogu pratiti i da razumijem taj „muški sport“. Tako sam pridobila njihovo povjerenje i sad, kad dođem na neku utakmicu, dočekaju me s odobravanjem. Napokon
da i tebe vidimo, kažu. Pitaju kako sam, kamo sam putovala. Sada je sve puno lakše”, rekla je Martinčić o predrasudama s kojima se susretala.

Reakcije su još uvijek različite. Od onih pozitivnih – super da nam žena sudi jer sad će se dečki htjeti dokazati – do onih negodujućih, ma što su nam nju poslali. O neugodnim iskustvima, kaže, ima više anegdota u nižim ligama, dok su u višim ligama i na većim stadionima rjeđa. “Sada je to puno lakše jer sudim na većim stadionima i gledatelji su udaljeni pa neke stvari jednostavno i ne čujem. Naravno da su u nižim ligama gledatelji jako blizu pa se čuje svaki komentar. Bilo je neugodnosti, ali onaj tko prihvati sudački poziv, mora biti spreman i na taj dio sudačkog života. Gledatelji su tu da vrše pritisak na suca i nekad to bude kulturno, a nekad malo manje kulturno. Tu ide taktika – na jedno uho unutra, a na drugo van“, rekla je Martinčić o specifičnostima svoga posla. Kada utakmica završi, dodaje, proba to zaboraviti što prije. Toga je uvijek bilo i uvijek će biti i tako to treba prihvatiti.

‘U nižim ligama gledatelji su jako blizu pa se čuje svaki komentar. Bilo je neugodnosti, ali onaj tko prihvati sudački poziv mora biti i na to spreman’

S kolegom Franom Jovićem predvodila je hrvatske sudačke ekipe na utakmicama kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo u Kataru 2022. i upravo joj te utakmice, kako kaže, daju najveću motivaciju. “To je stvarno došlo iznenada i u ova zadnja dva mjeseca moj sudački život potpuno se promijenio. Od suđenja pionira i kadeta pa do suđenja Njemačkoj A selekciji na prepunom stadionu u Wolfsburgu. Osjećaj je nevjerojatan. Prije utakmice su sada već bivšem izborniku napravili veličanstveni oproštaj i sva ta pozitivna energija bila je nešto posebno. Bilo je malo treme i nervoze, jer to mi je ipak bila tek treća utakmica s tehnologijom VAR, ali kada
dođem na stadion, na teren, sve se to zaboravlja“, istaknula je Ivana Martinčić.

Dodatni pritisak, nastavlja, predstavljala je i činjenica da mora opravdati povjerenje koje joj je dala Sudačka komisija UEFA-e, na čelu s predsjednikom Rosettijem. Sudačku organizaciju u Hrvatskoj ocjenjuje odličnom i napominje da su muški kolege ipak u povoljnijem položaju, s obzirom na to da žene moraju uskladiti posao s obvezama u kući, obitelji i djecom. “Komisija nogometnih sudaca na čelu s predsjednikom Brunom Marićem radi odličan posao i nadam se da će tako i nastaviti. Što se tiče mlađih kolegica, njih ima i vjerujem će ih biti sve više. Veliki broj kolegica su majke i supruge i nije im jednostavno balansirati obiteljski i sportski život. Tu je ipak našim muškim kolegama puno lakše”, komentirala je Martinčić.

Ivana Martinčić počela je karijeru sudeći utakmice u nižim ligama, kao što je bila trećeligaška utakmica između Bjelovara i Papuka. FOTO: DAMIR SPEHAR/PIXSELL

Ivani Martinčić u posljednje vrijeme teško pada veliki interes medija. Ne skriva da ju je sve to zateklo, iznenadilo. Unatoč blagoj nelagodi što je u središtu pozornosti, svjesna je, kaže, popularnosti nogometa u Hrvatskoj i nada se da će njezina medijska zastupljenost pomoći u popularizaciji ženskog nogometa kod nas. “Iskreno, to mi je najveći problem”, rekla je kroz smijeh. “Nisam ja navikla na takvu pozornost i nisam očekivala da će biti tako veliki interes za to što radim. S druge strane, znam da je nogomet jako popularan i praćen i da jednostavno moram naći vremena da i taj dio odradim najbolje što mogu. Lakše mi je odsuditi deset utakmica nego dati jedan intervju. A možda baš taj intervju motivira mladu djevojku da se počne baviti suđenjem! Stvarno bih željela da tako i bude i da se što više djevojaka uključi u suđenje, jer sve je više i ženskih klubova i utakmica pa je i potražnja za sutkinjama veća”, objasnila je. Ivana Martinčić trenutno je i kandidatkinja za Europsko prvenstvo za žene, koje se sljedeće godine igra u Engleskoj. Veliki cilj joj je biti izabrana, otkrila je te dodala: “Trenutni plan je uspješno završiti ovu nezaboravnu sezonu i što bolje se pripremiti za sljedeću, koja počinje vrlo rano, već u siječnju, tako da neće biti puno vremena za odmor. Kandidatkinja sam za Europsko prvenstvo za žene, koje se sljedeće godine igra u Engleskoj, i to mi je trenutno najvažniji cilj. Želim biti odabrana kao jedna od sutkinja na tom prvenstvu.“

Iako ima i trenersku UEFA B licencu, kaže da će ostati u suđenju i u konačnici se posvetiti radu s mlađim kolegicama, kao instruktorica ili kontrolorka suđenja. No to su daleki planovi, još uvijek je puno ciljeva u razvoju vlastite karijere i napretku kao sutkinja, naglasila je Martinčić.

‘Bilo je malo treme i nervoze u Wolfsburgu jer to mi je ipak bila tek treća utakmica s VAR tehnologijom, ali na terenu sam na sve to zaboravila’

Od 2019. godine je međunarodna sutkinja elitne skupine te je kandidatkinja za nastup na Svjetskom prvenstvu za nogometašice u Australiji i Novom Zelandu 2023. godine. Osvrnula se i na svoje neostvarene želje. “Mislim da je svakom sucu ili sutkinji želja suditi finale velikog natjecanja. Hoće li to biti Liga prvakinja, Europsko ili Svjetsko prvenstvo, vrijeme će pokazati”, poručila je.

U slobodno vrijeme Ivana Martinčić je i velika navijačica. Prati nogomet, posebice ženski, o čemu je oduševljeno rekla: “Naravno da pratim, jer nogomet je moj život i na svakoj utakmici se dogodi nešto novo tako da nikad nije dosadno. Moram priznati da trenutno pratim više europski ženski nogomet na internetu, više i sudim ženama, tako da volim biti u tijeku. Jedina momčad za koju navijam je naša muška nogometna reprezentacija. Trudim se ne propustiti nijednu utakmicu na televiziji. Ova zadnja protiv Rusije bila je stvarno dramatična, toliko smo bili bolji, a lopta neće u gol.“

Kakva je Ivana Martinčić kao sutkinja, a kakva u privatnom životu? „Uf, teško pitanje“, nasmijala se, „to nije lako opisati“. „Kao nogometna sutkinja sam ozbiljna, koncentrirana, uvijek vjerujem u svoj instinkt na terenu, ali također ću poslušati mišljenje svog tima. No teško mi je realno govoriti o sebi u privatnom životu. To pitanje morate postaviti nekom od mojih kolegica i kolega. Trenutno gotovo da nema razlike jer sam na suđenje fokusirana sto posto i to mi je zasad jedina preokupacija“, zaključila je Ivana Martinčić.