Ivana Kekin, mlada liječnica, doktorica znanosti  i psihijatrica u KBC-u Zagreb, najvjerojatnije će u jesen preuzeti vodstvo Nove ljevice, jedne od stranaka unutar lijevo-zelene koalicije Možemo!, koja je na posljednjim parlamentarnim izborima osvojila sedam mandata. Preuzimanje vodstva nad Novom ljevicom očekuju i u stranci budući da je dosadašnji predsjednik i jedan od osnivača stranke Dragan Markovina još prošle godine najavio svoje povlačenje s funkcije.

Ivana Kekin široj je javnosti postala poznata kao kandidatkinja koalicije Možemo! na 11. mjestu izborne liste u 7. izbornoj jedinici, gdje je na 14. mjestu bio kandidiran i njen suprug, frontmen Hladnog piva Mile Kekin. Iako su se mediji raspisali o bračnim parovima koji obiteljski ulaze u Sabor, Ivana i Mile Kekin nisu osvojili zastupničko mjesto, ali zbog toga ne žale jer im to nije bio ni cilj. Drago im je da su oboje dali doprinos vidljivosti svoje liste i zadovoljni su postignutim rezultatima. Nakon naporne političke sezone otišli su na odmor u Istru s dvoje djece, koja su navikla na to da roditelji puno putuju, kao i da privlače pozornost medija.

NACIONAL: Šuška se da ćete preuzeti vodstvo nad Novom ljevicom, strankom kojoj ste suosnivačica. Je li to točno i kada bi se to trebalo dogoditi?

Točno je da sam istaknula svoju kandidaturu – evo to je sada službeno i za medije. Dvanaestog rujna imamo izbornu skupštinu na kojoj ću, ako me naše članstvo izabere, postati predsjednica stranke. Točno je da sam krajem 2016. bila jedna od suosnivačica Nove ljevice i sada se moja kandidatura čini kao logičan korak jer sam dobila doista dobar feedback od kolega, a osobito od Rade Borić, koja je na neki način moja politička mentorica. Mislim da imam potencijala i energije da se mogu ozbiljno posvetiti vođenju stranke. Posljednjih godinu dana Dragan Markovina, dosadašnji predsjednik stranke, stavio je svoju funkciju u mirovanje i prestao je aktivno obnašati svoju funkciju. Od tada je Rada preuzela vodstvo stranke, a sada bismo trebali imati redovnu izbornu skupštinu. Rada doista ne može sve – i biti u Gradskoj skupštini i u Saboru i operativno voditi Novu ljevicu. Ja za to imam interes, smatram da imam kapaciteta i dobru radnu etiku. Osim toga, ne mislim da ću voditi stranku sama jer se imam na koga osloniti i pouzdati, budući da je Nova ljevica rasla na radu i iskustvu svih članova.

NACIONAL: Kao psihijatrica imate zahtjevan posao na Rebru, imate i djecu, i moram vam postaviti ono pitanje koje se muškarcima u sličnim situacijama uglavnom ne postavlja – kako ćete stići raditi na terenu?

Moja djeca su sada malo veća, a ako sam uspjela diplomirati, odraditi specijalizaciju i doktorat uz sitnu djecu, čini mi se da sada imam sve vrijeme svijeta. S trinaestogodišnjakom i osmogodišnjakinjom čini mi se da dobro funkcioniramo, mobilni smo i mislim da ćemo se uspjeti posložiti.

NACIONAL: Problem koalicije na čelu s Možemo! je da nemate razvijenu infrastrukturu po cijeloj Hrvatskoj. Nakon uspjeha na parlamentarnim izborima čeka vas doista puno posla. Imate li više aktivista na terenu i zainteresiranih za članstvo?

Velike stranke imaju razrađenu infrastrukturu i puno više novaca kako bi mogle organizirati svoje podružnice. Naše stranke iz zeleno-lijeve koalicije su zapravo prvi put dobile dio novca iz državnog proračuna na temelju izbornih rezultata jer smo postali parlamentarne stranke. To će nam pomoći da se počnemo infrastrukturno graditi, a ono što je pozitivno jest da doista ljudi iz različitih dijelova Hrvatske pokazuju veliki interes, zovu nas i žele nam se ne samo pridružiti već i aktivno raditi. Nova ljevica ima podružnice u Splitu, Rijeci i Korčuli, a u pripremi je osnivanje novih, od Vukovara do Pule. Na nama je da kapitaliziramo entuzijazam koji smo uspjeli pobuditi i računam da ćemo već u jesen, nakon izborne skupštine, početi obilaziti Hrvatsku, saslušati lokalnu problematiku i vidjeti što možemo napraviti na terenu kao pripremu za lokalne izbore.

NACIONAL: Imate li neki pregled dobne strukture ljudi koji vam se javljaju?

Iako nisam radila statistiku članstva, nama se nakon izbora stranka jako pomladila i sve više nam se javljaju mladi ljudi, od studenata nadalje, što me posebno veseli. Naš je najmlađi kandidat na izborima, tada maturant Ivan Slavica, upravo upisao Pravni fakultet u Zagrebu.

NACIONAL: Čini se da su žene puno vidljivije i artikuliranije  na ljevici i da vas ima više od muškaraca. Zašto je to tako?

Jednim dijelom možda su žene doista aktivnije na ljevici, ali zapravo mi se čini da je sama vidljivost žena u politici stvarna promjena političke paradigme koju gledamo posljednjih pet godina, da to samo po sebi upada u oči. Kada se pojavi neka nova, artikulirana žena na televiziji, svi će je primijetiti jer se žene u hrvatskoj politici uglavnom tretiraju kao maskote. Dapače, hrvatski političari jako se boje prepuštanja moći ženama, što se moglo vidjeti iz niza patronizirajućih ispada – od predsjednika Republike preko premijera do bivšeg šefa opozicije. No svakako je gora od tih sitnih podcjenjivanja na koje smo navikle konstantna podzastupljenost žena i u Saboru i osobito u tijelima lokalne samouprave. Kao što znate, veliki dio kampanje na parlamentarnim izborima vodio se preko ženskog tijela i pitanja prava na legalan i siguran pobačaj. A sada nam je na čelu saborskog Odbora za ravnopravnost spolova žena čiji je suprug zajedno sa strankom Most protiv prava na pobačaj, dok se ona sama nije uspjela izjasniti što o tome zapravo misli.

NACIONAL: Ali se zato vrlo jasno protiv tog davno stečenog prava žena u Hrvatskoj izjasnila Karolina Vidović-Krišto iz Domovinskog pokreta.

Naravno da postoje žene koje zagovaraju patrijarhat i da njih desničarske stranke nastoje staviti u prvi plan, to nikada nije bilo upitno. Prošloga tjedna bilo je 75 godina otkada su žene u Hrvatskoj izborile pravo glasa, a mi u Saboru još uvijek baratamo brojkom od 12 % žena, koliko ih je bilo u posljednjem sazivu Sabora. Sada je malo bolje – izabrano je 23% zastupnica, ali to je daleko od preporučenih 40%, na kojima inzistira EU. Zbog svega navedenog nije čudno da lijeve stranke koje imaju žene u prvim redovima upadaju u oči, iako bi to trebalo biti norma, a zapravo smo otklon od pravila. Nova ljevica to mijenja, što mi je jako drago.

NACIONAL: Kako objašnjavate činjenicu da su kandidatkinje na vašim listama, kao i predsjednička kandidatkinja Radničke fronte Katarina Peović, daleko hrabrije i daleko manje kalkuliraju od bilo kojeg muškog političara u svojim stavovima i izjavama?

Zato što su žene puno dulje bile izložene različitim oblicima represije i naučile su se boriti. Točno je da se žene lakše, glasnije i artikuliranije bune protiv onoga što nas tlači. A ovaj nas sustav doista tlači. Kroz politike koje se 25 godina provode na ovim prostorima puno su više nastradale žene nego muškarci.

NACIONAL: Što Nova ljevica nudi novo u odnosu na staru ljevicu, odnosno SDP, koji predstavlja socijaldemokratsku opciju, barem deklarativno?

Ono što mi nudimo, za početak, nije samo deklarativna lijeva politika. SDP se odavno odvojio od svoje socijaldemokratske baze, što je veliki gubitak za politiku i naše društvo u cjelini. Kao drugo – mi ćemo biti konzistentni i uporni u lijevim politikama i neće nam se dogoditi da koketiramo s desnim opcijama u jalovom pokušaju da se dodvorimo desnom biračkom tijelu, kao što se uvijek događalo SDP-u kada je imao priliku biti na vlasti. Naša temeljna ideja je promicanje solidarnog i empatičnog društva i zaštita najslabijih među nama, na čemu ćemo raditi bez kompromisa. Ono drugo što ćemo ponuditi, a SDP je zapustio, jest rad na terenu. Velika većina naših članova već je aktivistički djelovala u svojim sredinama i mi znamo da se tako najbolje čuju ljudi i njihovi problemi. Zato ćemo mi ostati jednom nogom na cesti i na taj način surađivati s našim biračima i krojiti politiku u skladu s našim osnovnim vrijednostima i potrebama stvarnih ljudi.

NACIONAL: Kad smo već kod skretanja udesno, kako komentirate poteze predsjednika Republike Zorana Milanovića i njegove prve mjesece na Pantovčaku? 

Milanović me razočarao, a nisam imala velika očekivanja od njega. Najveći mi je problem objasniti njegovu motivaciju, kada daje svoje često začuđujuće izjave. Došla sam do zaključka, a to je ono što je i najproblematičnije, da on ima konstantnu potrebu da bude uvijek protiv svih, da bude buntovan i time priskrbi pozornost medija, u čemu često uspijeva. To je nezrelo i prije svega neodgovorno jer za Zorana Milanovića su građani Hrvatske glasali zato što su htjeli građansko lice Hrvatske na Pantovčaku. Oni su glasali protiv onog plemenskog lica, koje je nudila druga opcija. Razlika između građanskog i plemenskog jest da građansko društvo preuzima odgovornost za ono što njegovi članovi rade, dok plemensko društvo uvijek tvrdi da nitko nije kriv, ako je član njegovog plemena. Sada nas Zoran Milanović, čak i kada se HDZ po prvi puta odriče tog plemenskog načina razmišljanja,  ponovo u to uvlači. Dodatni je problem taj njegov tuđmanizam, odnosno to što se poziva na Tuđmana, što niti jedan državnik ne bi smio raditi jer time dodatno unosi nemir u regiju i odnose s njom. Osobito s BiH, čije dijelove je Tuđman želio prisvojiti i gdje je Tuđman vodio posebno problematičnu politiku. Zato smatram da bi Milanović morao ozbiljnije shvatiti svoju ulogu i to na način da više promišlja o dalekosežnim posljedicama svojih izjava, koje idu dalje od toga da skandaliziraju portale i izazovu bijes hejtera na Facebooku.

NACIONAL: Zašto, po vašem mišljenju, on čini sve da demontira funkciju predsjednika Republike, koja je bila izuzetno važna politička protuteža u doba kohabitacije Mesića i Sanadera ili Josipovića i Jadranke Kosor? 

Teško mi je pretpostaviti da on to radi namjerno i s predumišljajem ili da iza njegovih izjava stoje neka stvarna uvjerenja. To tumačim na način da, kada Vlada, odnosno premijer Plenković, ide u neku mekšu varijantu politike desnog centra, on mora ići u kontru i stalno se s nekim svađati, po principu tko je od njih dvojice jači, tko ima jačeg tatu i da ne kažem što još. On inzistira na tom imidžu alfa mužjaka, što dokazuje da ima veliki ego koji treba hraniti. No to sigurno ne pomaže u ovoj situaciji, u kojoj on svoj ego nije u stanju uskladiti s poslom koji mu je povjeren i funkcijom koju obnaša. Umjesto da je svoju funkciju shvatio državnički, on je shvaća kao omnipotentnu poziciju s koje može činiti doslovce sve što mu padne na pamet. Pa i ne doći na konstituirajuću sjednicu Sabora. To mi je izgledalo kao neki tinejdžerski bunt. A ja sam njega ipak doživjela nešto ozbiljnije jer nas je očito sve uspio zavarati svojom predsjedničkom kampanjom. Tada smo povjerovali da se promijenio i da će na ovoj funkciji biti civiliziran, kultiviran, da će predstavljati građansku Hrvatsku i biti korektiv vlasti.

NACIONAL: Očekujete li da će SDP nakon posljednjeg izbornog debakla proći katarzu i izabrati predsjednika s kojim možete surađivati?

Ja bih jako rado da za početak izaberu predsjednicu jer bi to doista govorilo o novom smjeru i dubljim promjenama unutar stranke. Mislim da njihov problem nije samo kadrovski i da se smjenom čelnih ljudi neće dogoditi stvarna promjena, za koju treba nešto više vremena, promišljanja i rada. No generalno gledajući, ne znam koga na lijevom spektru bi mogla veseliti ovakva situacija u SDP-u. Ja im želim svu sreću i smatram da oni imaju kvalitetnih ljudi i političara, posebice političarki, u svojim redovima, zbog čega vjerujem da ćemo uvijek moći razgovarati i surađivati na nekim zajedničkim ciljevima. No da njih čeka puno posla da se opet revitaliziraju, sasvim je sigurno.

NACIONAL: Prije ovih izbora SDP vas nije baš ozbiljno shvaćao i tretirali su vas, slično kao Plenković, kao hrpu klošara. Jeste li im to zamjerili?

Znam da mi je na jednom sučeljavanju Maras rekao da ćemo možda osvojiti jedno mjesto u Saboru. Rekao mi je to prilično svisoka. Oni su sebe vjerojatno doživljavali nedodirljivima jer su zbog kontinuiranog bavljenja samima sobom toliko izgubili dodir s biračkim tijelom da se nisu ni stigli baviti politikom u užem smislu te riječi. Bavili su se svojom unutarstranačkom kombinatorikom umjesto problemima građana i na to gubili energiju. A energija nije beskonačna. To je trajalo već dulje vrijeme i zato im se i dogodio krah.

NACIONAL: Prema posljednjim istraživanjima, zeleno-lijeva koalicija Možemo! je treća politička opcija po rejtingu. Ima li ova koalicija potencijala postati stožerna stranka ljevice?

Mislim da je prerano o tome govoriti jer, kao što sam rekla, moramo raditi na infrastrukturi i osnivanju lokalnih podružnica. No mi smo jako uporni i u našim redovima vlada zarazna količina entuzijazma i radne energije. Mi ćemo svakako stremiti tome da postanemo jači i utjecajniji.  Sada bi doista bilo pretenciozno davati prognoze. Ne treba se zanositi anketama i treba ići polako, ali odlučno. Ako radimo, to će se na kraju isplatiti jer rad se uvijek isplati.

NACIONAL: Vi i vaš suprug Mile Kekin dali ste svoj doprinos izbornoj kampanji koalicije Možemo! Je li vam žao da, za razliku od Raspudića, niste oboje ušli u Sabor?

Da smo to htjeli, onda sigurno ne bismo bili na istoj listi, na 11. i 14. mjestu. Te usporedbe koje su se provlačile meni su bile pomalo smiješne. Raspudići su stvarno bili Kardashiani za Most. Nama, dakako, nije žao da nismo ušli u Sabor, ali smo jako zadovoljni rezultatom i drago nam je da smo dali svoj doprinos. Ne treba zaboraviti da je u 7. izbornoj jedinici naš jedan mandat dobio skoro 20.000 glasova. To je jedan od najskupljih mandata budući da znamo kako su neravnomjerno skrojene izborne jedinice. A nedostajalo je malo da se osvoji i još jedan. No Mile jedva čeka da počne ponovo raditi svoj posao, a to su koncerti – što još uvijek ne može zbog epidemioloških mjera. Što se mene tiče, ja se dulje od njega bavim politikom i planiram se baviti i dalje, kao što vidite i kandidaturom za predsjednicu stranke. No mislim da je potpuno pogrešno ako netko kao osobni cilj postavi ulazak u Sabor, što bi trebala biti nuspojava dobrog političkog rada i ustrajnosti, pa u krajnjoj liniji i nekog talenta. Što se tiče naše koalicije, mislim da su vrlo kvalitetni ljudi ušli u Sabor i da će nas odlično predstavljati.

NACIONAL: Na što ćete se u okviru koalicije Možemo! fokusirati u Saboru, osim na amandmane na Zakon o obnovi, koji ide u drugo čitanje?

Osim tog Zakona, kao i u Gradskoj skupštini vrlo glasno ćemo ukazivati na nepravilnosti, nepravdu i korupciju. Među našim prioritetima je zaštita radnika koji će u jesen sigurno dodatno stradati zbog posljedica epidemije covida-19 i ekonomske krize. Inzistirat ćemo na tome da mjere oporavka idu u smjeru izgradnje otpornijeg gospodarstva i da se vežu uz ekološke i zelene ekonomije, uz smanjenje ispušnih plinova i obnovljive izvore energije. Predlagat ćemo i uvođenje obvezne zelene javne nabave, kojom bi se pomoglo našim OPG-ovima da opstanu, da imamo sigurno tržište za naše poljoprivredne proizvode. To je najvažnija lekcija koju smo mogli izvući iz koronakrize. Vjerujem da će nas u tome podržati i neke druge stranke, koje nam nisu ideološki bliske. Kada dođe do radnog zakonodavstva, tražit ćemo da se potiču što sigurniji oblici rada, budući da je sve više prekarnih radnika bez ikakvih prava. A time nisu ugroženi samo radnici i radnice već i obrtnici i mali poduzetnici koji su izloženi tržištu i mogu propasti preko noći. Inzistirat ćemo i na promjenama Lex Šerifa, čiji smo negativni efekt vidjeli i na ovim parlamentarnim izborima. Budući da u posljednjoj godini mandata načelnici i gradonačelnici ne mogu biti smijenjeni, Milan Bandić i ovoga je puta koristio gradsku blagajnu kao bankomat za financiranje svoje predizborne kampanje, što se novim zakonom mora spriječiti.

NACIONAL: Kako ocjenjujete govor premijera u Kninu i dolazak Borisa Miloševića iz SDSS-a na proslavu Oluje? Je li to doista povijesna prekretnica ili je povijesna samo zato što se radi o vladi HDZ-a? 

Za naše društvo to je važan korak jer je osnovni preduvjet za iscjeljivanje rana i trauma suočavanje s vlastitom prošlošću i vlastitom odgovornošću. Dok god je naša kolektivna percepcija prošlosti takva da se ne možemo odmaknuti od konstantnog prozivanja druge strane, nema oporavka ni pomirbe. U tom smislu smatram da je ta Plenkovićeva gesta užasno bitna, ali zadržavam zdravu skepsu jer nitko nije u hrvatskom društvu više profitirao i parazitirao na ratnim ranama od HDZ-a. A oni najdulje vladaju u Hrvatskoj i mogu napraviti promjenu u percepciji velikog dijela hrvatskih građana. Trebat će proći neko vrijeme da vidimo je li to bila tek simbolika ili doista početak jedne nove ere u hrvatsko-srpskim odnosima.

NACIONAL: Kako kao liječnica ocjenjujete rad Nacionalnog stožera civilne zaštite? Je li politika nadvladala struku? 

Mogu o tome govoriti sa strane svoje struke te smatram da smo se toliko fokusirali na fizičko zdravlje da smo potpuno zanemarili ono mentalno. Sporno je što su oni donijeli niz – bit ću blaga – dvojbenih odluka, a to je započelo još onom procesijom na Hvaru. Tu su počeli gubiti kredibilitet i vjerodostojnost i time stvorili plodno tlo za različite vrste bunta i oglušenja na mjere kao i različite teorije zavjere. Općenito mislim da je vrlo nepovoljno za naše građane, koji su i inače izloženi zdravstvenoj i ekonomskoj nesigurnosti, da se svako malo pitaju čime je Stožer stvarno motiviran kada donosi preporuke. Odavno je svima jasno da nije uvijek u pitanju javnozdravstveni interes. Covid u Hrvatskoj ima neke čudne specifičnosti pa ne napada, na primjer, HDZ-ovce na predizbornim skupovima, ali napada roditelje koji posjećuju svoju djecu u bolnicama, ili počinje operirati nakon ponoći po klubovima. Naravno da se bojim jeseni i zatvorenih prostora. Tim više što imamo veliki postotak pozitivnih među testiranima, što najvjerojatnije znači da imamo velik broj zaraženih koji lokalno kolaju. No nadam se da će se stvari ipak zadržati pod kontrolom.

NACIONAL: Kako ocjenjujete stanje u zdravstvu i mislite li da će ministar Beroš doista provesti reformu zdravstva?

Ministar Beroš bit će na to na neki način primoran jer europski novac koji stiže iz fondova za pomoć pogođenima koronakrizom uvjetuje određene reforme zdravstva. Stanje u zdravstvu je teško, iako se opet pokazalo koliko javno zdravstvo i bolnička infrastruktura znače u slučaju epidemije, kada su uspjeli iznijeti na svojim leđima jednu ovakvu krizu. S druge strane, jasno je da u zdravstvu imamo manjak svih vrsta resursa, a najviše onih ljudskih. Najveći će problem biti primarna zdravstvena zaštita u koju mladi liječnici ne žele, a stariji masovno odlaze u mirovinu. Problem u Zagrebu o kojem se ne priča dovoljno je činjenica da su bolnice razrušene, da su cijele klinike iseljene i stisnute u skučene prostore. U tom smislu Berošu želim svu sreću, ali se istovremeno jako bojim da te reforme ne krenu u daljnju privatizaciju zdravstva, što će učiniti većinu zdravstvenih usluga dodatno nedostupnom velikoj većini građana.

NACIONAL: Hoćemo li mi nakon svega ovoga kao nacija pasti u depresiju? Imate li vi neki pregled stanja kao psihijatrica? 

Opći je konsenzus na globalnoj razini da ćemo imati pogoršanje mentalnog zdravlja i da ćemo posljedice krize tek osjećati. Vjeruje se da ćemo imati povećanje incidencije ionako čestih psihičkih bolesti, među kojima je prije svega depresija. Ja to očekujem i kod nas i to će ići ruku pod ruku s ekonomskom krizom. S te strane mislim da psihijatrima neće nedostajati posla. Nažalost.