Predsjednica Nove ljevice Ivana Kekin jedna je od najzapaženijih saborskih zastupnica zeleno-lijevog bloka, pripadnica nove generacije političarki i političara koji su u saborske rasprave unijeli novu vrstu kritičnosti, angažmana i dosad u Saboru neuobičajenog pristupa temama. Rođena je 1984. u Zagrebu, gdje je završila Medicinski fakultet, specijalizirala psihijatriju sa subspecijalizacijom iz psihoterapije te doktorirala na temi iz područja biologijske psihijatrije. Posao psihijatrice u Kliničkom bolničkom centru Zagreb zamrznula je tijekom saborskog mandata koji joj je počeo 15. rujna prošle godine, kada je na mjestu zastupnice zamijenila stranačku kolegicu Radu Borić. Ivana Kekin za Nacional govori o predstojećoj jeseni, za koju je već sada jasno da će biti jedna od težih u proteklim desetljećima, politici i mjerama Vlade te o političkim planovima Nove ljevice i zeleno-lijevog bloka, kao i o pripremama za izbore, ma kad oni bili.

NACIONAL: Predstojeća jesen mogla bi biti najteža još od 1991.: inflacija, energetska i klimatska kriza, moguća kriza hrane, očita kriza zdravstvenog sustava, covid koji ne prestaje, rat u Europi… Je li Nova ljevica svjesna razmjera problema? Može li baš takvo teško vrijeme postati trenutak obnove i jačanja ljevice? Pripremate li se i kako?

Vremena u kojima živimo stvarno plaše. Sve što ste nabrojili iznimno je ugrožavajuće i mislim da većina nas u susretu s vijestima osjeća stanovitu tjeskobu i strah, što nas čeka sutra, što čeka našu djecu. Istodobno mislim da smo kao društvo već neko vrijeme na raskrižju. Resursa, jasno je to već i najvećim skepticima, nema neograničeno da bi svatko mogao uzimati koliko želi. Njih smo već velikim dijelom potrošili, a ovo što je ostalo – možemo ili dijeliti ili možemo za njih ratovati. Pozicija ljevice tu je sasvim jasna i s te strane ova kriza može poslužiti kao katalizator jačanja lijevih ideja i solidarnosti. Ako smo većinski dovoljno zreli. Ako nismo, kriza nažalost – a kroz povijest smo to i previše puta imali priliku vidjeti – može poslužiti i kao katalizator jačanja ideja vanjskih neprijatelja i, posljedično, nacionalističkih politika. Čitala sam pred dva ljeta Timothyja Snydera i njegovu knjigu „The Road to Unfreedom“ gdje nam taj američki povjesničar s Yalea zapravo jasno obrazlaže kako smo, kojim koracima, došli do krize demokracije, do Putina i Trumpa, a nije ni Europa lišena „wannabe“ diktatora. Preporučila bih tu knjigu svima koje zanima analiza trenutnog stanja i onoga što nas je do njega dovelo. Ta perspektiva tihog, ali upornog, dobro financiranog i dobro organiziranog jačanja nacionalističkih pokreta širom svijeta, iznimno me brine i doista se nadam da smo dovoljno spremni i zreli da na raskrižju izaberemo put solidarnosti i dijeljenja. Jer je to, sigurna sam, jedini put koji uopće ima budućnost.

NACIONAL: Dio opozicije još je na kraju proljetnog zasjedanja Sabora počeo zazivati izvanredne izbore. Takvi zahtjevi nisu utihnuli ni tijekom ljeta. Dijeli li ih i Nova ljevica, odnosno zeleno-lijevi blok, i kako ih isprovocirati?

Mi doista, još od uhićenja bivšeg ministra Horvata, govorimo da je Vlada propala i da su nam potrebni novi izbori. Dovođenje aferama opterećenog ministra Paladine objelodanilo je da premijer Plenković nema kadrova koji bi imali ideje kako se nositi s izazovima koji su pred njima, a kamoli kadrove koji bi te ideje mogli realizirati. Dovoljno je pogledati obnovu – nepostojeću obnovu. Dakle, dvije i pol godine od potresa država nije obnovila ni jednu privatnu kuću ili stambenu zgradu u Zagrebu. No bez obzira na to, bojim se da Vlada, iako nefunkcionalna, za sada ima jasnu većinu, a i potencijalne žetone na raspolaganju, tako da ćemo, čini mi se, još neko vrijeme biti izloženi sustavnom propadanju koje producira HDZ.

NACIONAL: Može li se, u kontekstu razgovora o sljedećim izborima, govoriti o zeleno-lijevom bloku ili će se njegove članice razdvojiti i na izbore izaći samostalno? Jeste li već razgovarali o tome?

Naša je suradnja uska, čvrsta i kvalitetna i ne vidim razloga da takva i ne ostane.

NACIONAL: Vratimo se načas u prosinac 2020.: je li razlaz s Radničkom frontom bio pogreška? Biste li danas postupili drukčije i postoji li, što se Nove ljevice i zeleno-lijevog bloka tiče, mogućnost obnove suradnje s RF-om?

Ta je odluka bila odvagnuta i promišljena. Mislim da rezultati ostvareni u periodu nakon toga jasno reflektiraju da je bila i dobra. Za sada ne razmišljamo o obnovi suradnje.

NACIONAL: SDP kao da tone sve dublje: supruga Peđe Grbina našla se, možda ni kriva ni dužna, usred skandala sa sumnjivim diplomama iz Srbije. Kao akademska građanka s doktoratom i subspecijalizacijom koji zasigurno nisu ni po čemu sumnjivi, kako komentirate taj skandal? Pritom je SDP u Puli s HDZ-om srušio predsjednicu Gradskog vijeća iz Možemo! Dušicu Radojčić. Hoće li sve to otežati vašu moguću suradnju s SDP-om?

Problem dokvalifikacije i višeg obrazovanja medicinskih sestara u Hrvatskoj postoji i posljedica je nereda u sustavu koji se svjesno ne rješava godinama. U spomenutom pojedinačnom slučaju ne znam dovoljno detalja da bih mogla komentirati, no ukazuje, kao i svi drugi, da je nužno da država i sveučilište preuzmu odgovornost i naprave reda u sustavu. Generalno držim da za propuste koje je počinio sustav ne bi trebali odgovarati korisnici, u ovom slučaju studenti, no nemamo još dovoljno informacija da bismo o tome mogli kompetentno zaključivati. Što se tiče Pule, ističem da je Možemo! jedina stranka koja je stala u obranu javnog dobra i protiv turistifikacije posljednjeg područja koje služi isključivo građanima, kao plaža i potencijalna rekreacijska zona.

‘Mislim da smo kao društvo već neko vrijeme na raskrižju. Resursa, jasno je to već i najvećim skepticima, nema neograničeno da bi svatko mogao uzimati koliko želi. Njih smo već velikim dijelom potrošili, a ovo što je ostalo – možemo ili dijeliti ili možemo za njih ratovati’, kaže Ivana Kekin. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Zeleno-lijevi blok stasao je na neki način iz borbe za javni interes, a posljednjih nekoliko mjeseci angažirali ste se na zaštiti javnih prostora uz more, koje guta turistička privatizacija.

Evo, baš sam se sinoć vratila u Zagreb nakon što smo s našom grupom iz Korčule i s kolegama iz Srđ je naš preksinoć održali treću u nizu tribina na temu zaštite obale, nakon što smo prve dvije održali u Dubrovniku i Puli. Mogu sa zadovoljstvom reći da smo na svim tribinama imali veliki broj zainteresiranih, koji žele razgovarati o smjeru razvoja našega turizma i o njegovim posljedicama za prirodu, lokalno stanovništvo, kvalitetu života i zajednicu u cjelini.

Nažalost, ostale stranke od centra nalijevo ne prepoznaju pitanje održivog turizma, zaštite prostora i urbanizma, odnosno pitanje zaštite javnog i zajedničkog dobra, kao centralno pitanje ljevice danas. Bojim se da u ekonomskim pitanjima nisu napravili zaokret od tzv. Blairova trećeg puta. No mi ćemo, kao i do sada, u svakom slučaju ustrajati na obrani javnog interesa i boriti se na strani građana. Potpisi koje je prikupila građanska inicijativa za raspisivanje referenduma oko pitanja gradnje hotela na Lungomareu u Puli, gdje smo mi jedina stranka u Gradskom vijeću koja je bila protiv, govore da smo na dobrom putu.

NACIONAL: Kako komentirate fenomen Socijaldemokrata? Javnost je njihove prve političke poteze – potporu HDZ-u za promjenu Ustava i odbijanje opozicijske inicijative za opozivom ministra zdravstva – protumačila kao naznaku spremnosti da se pretvore u HDZ-ove “žetone”. Što vi kažete?

Svakako da nije sasvim jasna njihova pozicija, prije svega zbog nekoliko situacija u Saboru kada se nisu pridružili oporbi od centra nalijevo u zajedničkim akcijama; primjerice, kod opoziva ministra Beroša, kada većina njihova kluba nije potpisala za opoziv. Neću predviđati smjer njihova političkog razvoja. Lista čekanja potencijalnih žetončića, čini mi se, nije kratka, a hoće li joj se oni pridružiti, tek ćemo vidjeti.

NACIONAL: Možete li, iz današnjih političkih odnosa, barem pokušati zamisliti konture koalicijske suradnje prije ili poslije sljedećih izbora? S kim biste rado koalirali, s kim ne biste nikako, a s kim biste mogli, ali uz pregovore i uvjete?

Mislim da je rano i za takva pitanja, kao i za projekcije budućih suradnji. Čini mi se da je od bavljenja kombinatorikom značajno važnije progovarati o relevantnim društvenim temama i biračima jasno komunicirati kako mi vidimo društveni razvoj i kako bismo se nosili s izazovima da smo na poziciji moći. O konkretnim suradnjama razgovarat će se kada za to bude vrijeme, no na načelnoj razini jasno je s kim smo kompatibilni, kao i s kim nismo.

‘Sabor je, na neki način, ogledalo našeg društva. Taj odraz u ogledalu, nažalost, često je substandardan i sramotan, često je nekulturan, otvoreno mizogin i ksenofoban’, kaže Ivana Kekin. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Psihijatrica ste, specijalizirana psihoterapeutkinja; kulturološki, stasali ste u suvremenom, urbanom i subverzivnom ambijentu na kakav je nacionalistička revolucija devedesetih, predvođena HDZ-om, bila naročito alergična. Sada ste već gotovo godinu dana saborska zastupnica. Zanima me vaš dojam o tome kakvo je mjesto Hrvatski sabor. Može li se ondje Hrvatska pretvoriti u uistinu suvremenu, obrazovanu, tolerantnu i otvorenu zemlju ili se, u najbolju ruku, radom u Saboru mogu tek ublažiti onaj temeljni konzervativizam i malograđanštinu na kojima je Tuđman utemeljio svoju vlast, a onda i cijelu zemlju?

Sabor je, na neki način, ogledalo našeg društva. Ondje su ljudi koje smo birali izlaskom i – važno je reći – još češće neizlaskom na izbore. Taj odraz u ogledalu, nažalost, često je substandardan i sramotan, često je nekulturan, otvoreno mizogin i ksenofoban. Često je i nedovoljno obrazovan, nepripremljen, lijen, nekonstruktivan. Ipak, među zastupnicima i zastupnicama ima doista kvalitetnih ljudi koji se trude obavljati svoj posao kako treba, koji se pripremaju i doista žele konstruktivno i aktivno doprinijeti. Ako želimo da takvi budu u većini i da odraz u ogledalu bude, kako vi kažete, obrazovaniji, tolerantniji, suvremeniji, otvoreniji, morat ćemo naprosto izaći na izbore. Ako ne želimo da se zastupnicama govori da su nakaze, ako ne želimo plaćati ljude koji se pojavljuju samo na glasanju, a primaju cijelu plaću, ako želimo slušati one koji raspravljaju argumentima i na zadanu temu, morat ćemo naprosto u značajno većem broju izaći na izbore. Dakle, odgovor na vaše pitanje potvrdan je: Sabor može postati značajno bolje i korisnije mjesto, no preduvjet za to je izlazak na izbore. HDZ bira manjina hrvatskih birača, ali i svi oni koji ne izađu na izbore. Dok to ne osvijestimo, nećemo naprijed.

NACIONAL: Kako ljudima olakšati gubitak novca koji donosi inflacija? Kako komentirate Vladine mjere?

Bojim se da u ovom času, kad govorimo o Vladinim mjerama, i nemam mnogo toga komentirati jer nakon mjera od 15. veljače – koje su, dakle, donesene i predstavljene prije invazije Rusije na Ukrajinu – novi paket mjera još nismo vidjeli, a sve što znamo jest da će biti predstavljen na jesen. Mjere donesene 15. veljače, nažalost, nisu se pokazale kao osobito efikasne jer se smanjivanje PDV-a nije prelilo u smanjivanje cijena, nego samo u smanjivanje proračunskih sredstava. Što će nam Vlada i novi ministar financija predstaviti na jesen, ne znam, no svakako mislim da treba značajno energičnije i odlučnije zaštititi one najsiromašnije i najranjivije među nama te da mjere trebaju biti usmjerene upravo tim skupinama. Konkretno, država mora odrediti kriterije i cenzus za izravne transfere koji će ublažiti posljedice energetskog siromaštva, ali isto tako ciljanim transferima prema određenim skupinama osigurati da obitelji, kao i naši penzioneri, mogu pokriti osnovne troškove života. Bilo bi jako važno izračunati vrijednost specifičnih “košarica” za različite vrste kućanstava – dakle, ne jednu opću, već specifične, ovisno o tome radi li se o samačkom kućanstvu, obitelji s dvoje ili više djece, obitelji penzionera i slično, i na temelju toga definirati koje transfere u kojem području trebaju da bi mogli preživjeti naredni period. Mi ćemo uskoro predstaviti svoj novi paket tih mjera.

NACIONAL: Spominje se moguća kriza hrane. Kako obuzdati cijene? Kako izbjeći da siromašni čak postanu gladni?

Bojim se da među nama već itekako ima gladnih, osobito među umirovljenicima, i da je nužno našim sugrađanima koji su ispod praga ili u riziku od siromaštva usmjeriti pakete pomoći kako bi mogli zadovoljiti bazične potrebe. Kao što sam već navela, Vlada treba dizajnirati specifične mjere ovisno o tipu kućanstva, njihovim prihodima i specifičnim rashodima te na temelju takvih “košarica” definirati cenzuse za primanje dodatnih paketa pomoći – bilo izravnih financijskih transfera ili u obliku drugih vrsta pomoći. No to je vatrogasna mjera. Hrvatska je jedna od europskih zemalja koje nikada nisu donijele svoju prehrambenu politiku, odnosno politiku hrane, „food policy“. Ona uključuje elemente porezne, poljoprivredne i ekonomske politike koja bi trebala omogućiti da iz vlastitih izvora, po cijenama koje su dostupne svim kućanstvima, imamo dovoljno namirnica svih osnovnih prehrambenih grupa. To je još jedna od naših politika koje ćemo predstaviti ove jeseni.

NACIONAL: Kako izbjeći da se ljudi zimi smrzavaju? Ili neće biti plina ili će i plin i struja i drva mnogima biti preskupi…

Ključno je, kao i u prethodnom pitanju, prepoznati i uhvatiti one koji su u riziku od energetskog siromaštva te prema toj skupini usmjeriti pomoć – primjerice, u obliku vaučera – kako bi prebrodili zimu. S druge strane, iznimno je važno da počnemo dugoročnije planirati svoju energetsku politiku, jer nije izgledno da će cijene energenata u dogledno vrijeme početi padati, što je uz galopirajuću klimatsku krizu doista jasan motiv da se energično krene u direktno ulaganje i razvoj obnovljivih izvora energije. Problem je i način na koji se troše sredstva Fonda za energetsku učinkovitost: umjesto ‘najbržeg prsta’ za dobivanje sredstava za energetsku obnovu zgrada ili kuća, potrebno je raditi programe koji se baziraju na kriterijima niske razine energetske efikasnosti zgrada i energetskog siromaštva kućanstva.

NACIONAL: Liječnica ste. Kako ste doživjeli tragičnu smrt novinara Vladimira Matijanića i što vam je ta nesreća – ali i ne samo ona – kazala o zdravstvenom sustavu koji vodi ministar Beroš, uz sve ono što ste o njemu govorili i ranije?

Tragična smrt Vladimira Matijanića zapravo je u sebi sažela svu nefunkcionalnost i tromost našeg zdravstvenog sustava. Mi smo prije jedva mjesec dana u Saboru, prilikom rasprave o pitanju povjerenja ministru Berošu, jasno naveli bolesti našeg zdravstvenog sustava. On pati od bijedne prevencije, teško dostupne dijagnostike i neefikasnog liječenja; primarna zdravstvena zaštita sustavno je devastirana i svedena na puku administraciju; u hrvatskom se zdravstvenom sustavu stranački kadrovira već desetljećima, što je principom negativne selekcije dovelo do značajnog odljeva kvalitetnog kadra u inozemstvo ili privatnu praksu. U njemu, također, postoji nekontrolirani sukob interesa između struke i farmaceutskih kompanija, koji rezultira time da plaćamo preskupe i često nepotrebne lijekove. Govorili smo, također, o sprezi privatnog i javnog zdravstva na HDZ-ovski način, koju lijepo ocrtava primjer Medikola, gdje su hrvatski građani u posljednjih 14 godina privatnoj poliklinici platili više od milijardu kuna za pretragu PET CT, a istodobno bi PET CT uređaji koji bi zadovoljili sve potrebe hrvatskih građana koštali svega 60 milijuna kuna. Naš zdravstveni sustav zakazuje svakodnevno. Kada otkrijete karcinom kolona, za koji postoji jednostavna i jeftina rana dijagnostika, u trećem ili četvrtom stadiju, sustav je zakazao.

Kada je procijepljenost mladih protiv humanog papiloma virusa ispod deset posto, sustav je zakazao. Kada lijekove za sprječavanje komplikacija dijabetesa tipa 2 plaćamo trideset posto više nego Slovenci, sustav je zakazao. Koliko sustav zakazuje najbolje ocrtava činjenica da hrvatski građani žive tri godine kraće od prosjeka EU-a. Vladimir Matijanić i mnogi drugi žrtve su tog sustava, a ako ga želimo popraviti, moramo biti spremni na težak, dugotrajan i zahtjevan proces, koji može započeti tek kada maknemo HDZ s vlasti.

NACIONAL: Prije dvije godine imali smo strogi lockdown, a danas se govori o ukidanju izolacije za zaražene premda pandemija ne jenjava. Je li Vladino postupanje s covidom bilo histerično ili su vlasti učinile što su mogle u okolnostima kakve su imale?

Prije dvije i pol godine, koliko je već prošlo od početka pandemije, cijeli svijet susreo se s nepoznatim virusom na koji nitko nije bio imun i koji se iznimno brzo širio. Mjere koje su tada poduzete u mnogim zemljama, pa i kod nas, išle su za tim da se spase životi usporavanjem širenja virusa i čuvanjem zdravstvenog sustava od preopterećenosti. Sjetimo li se samo kakve su slike dolazile tog proljeća 2020. iz Bergama, jasno je da su tada implementirane mjere bile utemeljene na dostupnim znanjima i tadašnjim okolnostima.

Danas, dvije i pol godine kasnije, o virusu znamo mnogo više i imamo dostupno cjepivo. Velika većina nas stekla je određenu imunizaciju – cijepljenjem, prebolijevanjem ili s oboje. Već te činjenice upućuju na to da možemo biti opušteniji. Ipak, premalo razgovaramo o tome što se događalo i kakve su odluke vladajući donosili u periodu od prvog lockdowna do danas. Tragična je činjenica da je Hrvatska izgubila više od 16 tisuća ljudi i da smo na doista previsokom 8. mjestu na svijetu po broju umrlih na milijun stanovnika. Guranje tih činjenica pod tepih i negiranje ogromnog neuspjeha Plenkovićeve Vlade u borbi s pandemijom iznimno je štetno. Jer praveći se da car nije gol, gubimo priliku da procijenimo učinjeno, naučimo gdje smo pogriješili i što smo i kako trebali učiniti drugačije. A to su vrijedne lekcije za budućnost, u kojoj ćemo, bojim se, imati još izazova slične vrste.