Prošloga tjedna Hrvatski sabor izglasao je povjerenje novom ministru gospodarstva i održivog razvoja Damiru Habijanu, koji dolazi na mjesto Davora Filipovića koji je ekspresno smijenjen nakon što je tjednik Nacional objavio kompromitirajuće transkripte razgovora njegova savjetnika Jurice Lovrinčevića i novinara Marina Vlahovića. Da podsjetimo, Lovrinčević je nudio javni novac za oglašavanje državnih tvrtki na TV Mreži pod uvjetom da se njemu vrati pola. No premijer tvrdi kako je izborom novog ministra „afera pola-pola“ mrtva, kao i da nema veze s HDZ-om, već isključivo s Mostom. Cijela opozicija digla se na noge i na inicijativu SDP-a traži raspuštanje Sabora, no pitanje je kada će to doći na dnevni red.

U sjeni afera vladajućih koje se nastavljaju jedna na drugu, ostaje loša situacija u zdravstvu, kao i rastući problem mentalnog zdravlja nacije, osobito mladih.

Saborska zastupnica Ivana Kekin nedavno je u ime platforme Možemo! održala konferenciju za tisak u Hrvatskom saboru, na kojoj je upozorila da se u Hrvatskoj, nakon desetljeća sustavnog zanemarivanja, više od 50 tisuća djece suočava s teškoćama mentalnog zdravlja, uz rapidan rast zabilježenih slučajeva iz sfere depresije, anksioznosti, teškoća učenja, poremećaja u ponašanju i onog što najviše brine, porasta samoozljeđujućih ponašanja i suicidalnosti.

Upozorila je i da građani Republike Hrvatske imaju tri godine kraće očekivano trajanje života od prosjeka EU-a, što je posljedica nedostatne prevencije i kasnog otkrivanja bolesti te nedovoljno dostupne zdravstvene skrbi. O tim temama tjednik Nacional razgovarao je s Ivanom Kekin, predsjednicom Nove ljevice i saborskom zastupnicom zeleno-lijeve platforme Možemo!, predsjednicom Odbora za zdravstvo u Gradskoj skupštini Grada Zagreba, inače liječnicom, doktoricom znanosti i psihijatricom na KBC-u Zagreb.

NACIONAL: Prošloga tjedna Hrvatski sabor glasao je o povjerenju novom ministru gospodarstva Damiru Habijanu. Budući da se radilo o izvanrednoj sjednici Sabora, rasprave nije bilo, već je ona održana na zajedničkoj sjednici Odbora za gospodarstvo i Odbora za zaštitu okoliša. Kako komentirate tu sjednicu i premijerove argumente?  

Premijer je na toj sjednici u nedostatku odgovora i u nedostatku argumenata po tko zna koji put vrlo osobno napadao niz zastupnika i zastupnica, a mene je optužio da hiperventiliram. Ja doista jesam u jednom trenutku duboko uzdahnula, jer nisam mogla slušati kako nam ponavlja svoje brojke, koje izvlači potpuno izvan konteksta. Tako se hvali time da je u Hrvatskoj nezaposlenost niska, a zanemaruje detalj da je iz zemlje za vrijeme njegovih vlada glavom bez obzira pobjeglo od HDZ-a više od 262 tisuće ljudi. Ili se, recimo, hvali rastom plaća, a zaboravlja spomenuti da smo 2016. godine, kada je on preuzeo vlast u državi, bili na sedmom najgorem mjestu po prosjeku plaća u EU-u, a sad smo četvrti. Dakle, približavamo se dnu. Kada bi HDZ osvojio još jedan mandat, što neće, vjerojatno bismo postali najgori u EU-u. Zato sam malo dublje uzdahnula, a premijer je imao potrebu to komentirati zato što, kao što rekoh, nema odgovor na ključna pitanja koje smo mu mi iz opozicije postavljali.

NACIONAL: Što kažete na izbor jednog pravnika na mjesto ministra gospodarstva i zašto je baš njega premijer odabrao?

Smatram da, prije svega, treba reći da Damir Habijan neće imati pravu ulogu ministra. On će kraće vrijeme biti ministar, a dulje vjerojatno ministar u tehničkoj vladi s obzirom na predstojeće parlamentarne izbore. Njega je Plenković postavio kako bi dalje mogao bajati o stabilnosti Vlade u kojoj je stabilno samo to da se ministri izmjenjuju ko po traci. Habijan dolazi u ministarstvo koje je od svih ministarstava najopterećenije aferama, a koje se mahom nisu razrješavale. Prošloga tjedna prisjetili smo se afere INA. Naime, 24. prosinca 2016. premijer Plenković osobno je obećao da će vratiti INA-u u hrvatske ruke. Kao što znamo, INA je i dalje pod mađarskom kontrolom, a u međuvremenu nismo dobili ni epilog afere INA, u kojoj je preprodajom plina izvučena milijarda kuna javnog novca. Za sve je osumnjičen Damir Škugor, ali dalje od toga se nije išlo niti je podignuta optužnica. Mi i dalje ne znamo je li provedena unutarnja istraga i vrše li se još neka ispitivanja. Nije razriješena ni afera Plin za cent, na kojoj je Hrvatska izgubila milijune eura. Nju je premijer ignorirao mjesecima, a sada imamo i novi krak te afere – to je afera Mreža, koju premijer također gura pod tepih i pripisuje opoziciji. Dakle, Habijan dolazi u jedno teško kompromitirano ministarstvo. Mislim da je postavljen zato da bi bio lojalan Plenkoviću, a ne da bi se uhvatio u koštac s bilo kojom od tema s područja gospodarstva koje su važne za Hrvatsku, a kamoli zaštite okoliša, koja je također dio tog resora, a što nitko ne spominje.

NACIONAL: Premijer uporno tvrdi da je afera Mreža mrtva i da u nju nije uključen nijedan član HDZ-a. Pri tome svu odgovornost prebacuje na leđa Mosta koji je preko posrednika dobivao informacije od Lovrinčevića i tako otkrio aferu Plin za cent. Mislite li da javnost vjeruje tom spinu?

Premijer je toliko proziran da je svakome jasno što radi. Kod mene izaziva nevjericu kada takve stvari ponavlja. On se i na sjednici Odbora pokušao oprati od Lovrinčevića na sve načine pa je tvrdio da je, kada je Filipović doveo Lovrinčevića, pomislio kako je to neki gospodin iz privatnog sektora, neki uspješni poduzetnik, u čemu nije vidio nikakav problem. Kao da ga Plenković nije dao provjeriti i kao da ne zna za pozadinu Lovrinčevića, za kojeg se znalo da ima drugi najveći udio u Pevexu! I kao da nije znao da je on u sukobu s čovjekom koji ima najveći dio u Pevexu, a to je Pavo Vujnovac. Kako je moguće da na mjesto savjetnika ministra, koji bi trebao nadzirati energetski sektor u Hrvatskoj, dolazi čovjek koji ima bliske veze, a i konflikte, s osobom koja je potpuno zarobila hrvatski energetski sektor? Kada premijer tvrdi da o tome nema pojma, ne znam što je gore. To da nije imao pojma ili da je itekako imao pojma. Zanima me čime se Plenković bavio ako se nije bavio takvim bazičnim provjerama. A drugi dio je onaj u kojem se pravi potpuno nevješt – da se javnim novcem podmićuju određeni mediji kako bi se o HDZ-u lijepo pričalo, a usput izvlačio novac. Mislim da u tu priču nitko ne vjeruje. Koliko se sjećam, cijela njegova vlada slikala se na rođendanima određenih novina, što sigurno nije bilo slučajno. Time se također poslala poruka javnosti.

NACIONAL: Spomenuli ste Pavu Vujnovca. Nakon odluke suda u Amsterdamu, on može preuzeti većinski udio u Fortenova grupi tako da sada kontrolira otprilike 10 posto hrvatskog gospodarstva. Kako na to gledate?

To je izuzetno opasna situacija. Mi smo na nju upozoravali još 2020. godine. Hrvatska se dovela u situaciju da čovjek koji je izuzetno blizak HDZ-u, ali i Domovinskom pokretu, koji je prvi na listi za buduće koalicijske partnere tog HDZ-a, trenutno ima nerazmjernu koncentraciju u energetskom sektoru, u prehrambenom sektoru, u prometnom sektoru. Sjetite se kako je Plenković na početku svoga mandata, kada se dogodio slučaj Agrokor, govorio kako se tu radilo o sistemskom riziku od takvog monopola. A sada imamo puno gori sistemski rizik, na koji se on pravi da nema utjecaja. To je zaista opasno i bojim se što nas još čeka u budućnosti.

‘Vjerujem da će ljudi izaći na izbore i poručiti Plenkoviću što misle o njemu, njegovim uspjesima i radu više desetaka ministara koje je smijenio’, kaže Ivana Kekin. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Afera Mreža otvorila je pitanje kupovanja naklonosti podobnih medija javnim novcem, što je stara HDZ-ova praksa. Hoćete li možda na to upozoriti Europsku komisiju, koja sprema godišnje izvješće o vladavini prava u zemljama članicama?

Sasvim sigurno hoćemo. Vi znate da se prošloga tjedna, uz sjednicu dvaju odbora na kojoj je Plenković predstavljao novog ministra, istodobno održavala sjednica Odbora za medije, koja je sazvana na našu inicijativu i s našim zahtjevima da premijer i Vlada daju podatke o tome koliko su Vlada RH, ministarstva, državne agencije i slično plaćali pojedine medije i zašto. Pitala sam premijera kada će nam te podatke podastrijeti, a on je, što je također apsurdno, na to odgovorio da mu pokažemo medije koji o njemu lijepo pišu. On je sebe opet prikazao kao žrtvu medija koju stalno napadaju. Valjda ne stiže pogledati televiziju niti prolistati dnevne tiskovine jer se toliko jadan bavi istraživanjem Lovrinčevića ili smjenom ministara da nema vremena ni za što drugo. Zato se ne stiže posvetiti medijima. Nije slučajno da su sjednicu Odbora za informiranje, medije i informatizaciju stavili u isto vrijeme kada se održavala sjednica Odbora za gospodarstvo i Odbora za zaštitu okoliša. Takvi napadi na slobodu medija, kupovanje i podmićivanje određenih medija su koraci koji vode u uništavanje demokracije. To smo već vidjeli u susjednim zemljama, gdje vladaju Plenkovićevi uzori poput Orbána i Vučića. Plenković je u ovih sedam godina uništio institucije i slobodu medija i uspostavio autokratsku vladavinu.

NACIONAL: Da apsurd bude veći, ta se sjednica trebala održati bez prisutnosti medija i predstavnika medijskih udruga i GONG-a?

Točno, a oni su na kraju uspjeli prisustvovati sjednici Odbora za informiranje, informatizaciju i medije samo zbog javne reakcije tih istih medija i GONG-a i tek kad su ih javno prozvali, pozvani su na tu sjednicu Odbora. To samo pokazuje koliko je premijeru i HDZ-u stalo do toga da se te afere što je moguće prije zataškaju.

NACIONAL: Kada se radi o korupciji, opozicija od desna na lijevo je ujedinjena. Međutim, što se tiče predizbornih koalicija, lijeva opozicija je razjedinjena, što ide na ruku HDZ-u. Možemo! je odbio predizbornu koaliciju s SDP-om iako ankete pokazuju da bi vam sinergijski učinak donio daleko više zastupnika. S druge strane, liberalni centar se okuplja i zaziva veliku koaliciju od centra nalijevo. Kako na to gledate?

Prvo bih željela demantirati ovu tvrdnju o sinergiji. Prema našim anketama, sinergija nije vidljiva u kontekstu predizborne koalicije i općenito nas iskustvo uči da treba biti fer prema biračima. I jasno reći kako se ide na izbore i s kime se planira kasnije koalirati ako se bude u prilici. Mi smo to prvi napravili. Prije svih stranaka vrlo smo transparentno rekli da izlazimo na izbore sami, kao i da dolaze u obzir postizborne koalicije od centra nalijevo. Tu nema nikakve tajnovitosti niti bi se naši birači trebali osjećati prevareno ili izigrano. Ne bih rekla da smo razjedinjeni. Vjerujem da je ovo najbolji model kojim možemo privući najveći dio birača i da ćemo tako ostvariti najbolji rezultat.

NACIONAL: Kako komentirate rezultate izbora u Srbiji? Naime, koalicija Ne nasilju! tvrdi da su izbori u Beogradu pokradeni. Vidite li neke paralele sa situacijom u Hrvatskoj, osobito s predizbornom kampanjom koju Plenković već mjesecima vodi dijeleći javni novac šakom i kapom?

Situacija u Srbiji me duboko zabrinjava. Mi redovito svjedočimo autokraciji tamošnje vlasti, a ovi izbori su samo zadnja kap koja je prelila čašu. Vidimo da iz Europe stižu osude i izrazi zabrinutosti zbog narušenog integriteta izbornog procesa. Spominju se i eventualne posljedice što se tiče kandidature za EU, kao i širi demokratski standardi koji se u Srbiji ne poštuju. Mogu razumjeti frustraciju tamošnje opozicije jer je iz svega što smo čuli i vidjeli jasno da se izbori nisu odvijali prema demokratskoj praksi. Zabrinjavajuće je kada se takve stvari događaju u Europi, a mi u svom susjedstvu imamo i Srbiju, koja je zemlja kandidatkinja za članstvo u EU-u,  i Mađarsku koja je članica, gdje vidimo ozbiljne deficite demokracije. To je duboko zabrinjavajuće, osobito kada vidimo da hrvatska vlast na čelu s Plenkovićem, koji je umiven jedino kada je u Bruxellesu, zapravo stremi istom tom autokratskom načinu vladanja.

NACIONAL: Vučić je očekivano dobio izbore, ali problem je u tome što je opozicija ostvarila znatno lošiji  rezultat od onoga koji su predviđale ankete. Bojite li se sličnog scenarija u Hrvatskoj?

Ne bojim se. Vjerujem da će ljudi zbog svih ovih afera, ali i niskog životnog standarda i zbog inflacije koja ih guši, masovno izaći na izbore. Nadam se da ćemo ih uspjeti potaknuti da glasaju i izvući iz apatije, jer to je najbolji način da utječu na političke procese u ovoj zemlji. Vjerujem da ćemo napokon uspjeti maknuti HDZ s vlasti, što je nužan preduvjet da bi Hrvatska krenula u smjeru razvoja, a ne u smjeru nazadovanja kojim nas HDZ, usprkos svemu što govore, cijelo vrijeme vodi. Plenković je opet ponavljao sve uspjehe koji su se dogodili pod HDZ-ovim kišobranom. No to su brojke koje su potpuno izvađene iz konteksta. Čini mi se da je taj kišobran prilično probušen, kada vidimo po anketama iz mjeseca u mjesec da preko 75 posto ljudi ne podržava rad Vlade. U Hrvatskoj jako puno ljudi i djece živi na rubu siromaštva i ne mogu ostvariti osnovne potrebe poput stanovanja, zaposlenja, zdravstvene zaštite. Vjerujem da će ljudi izaći na izbore i poručiti Plenkoviću što misle o njemu, njegovim uspjesima i radu više desetaka ministara koje je smijenio.

NACIONAL: Nedavno ste u ime platforme Možemo! upozorili na zabrinjavajuće mentalno stanje nacije, osobito djece, i zatražili hitno uvođenje screeninga za mentalno zdravlje djece i mladih. Je li to posljedica pandemije i kakve konkretne mjere predlažete?

I struka, ne samo ja, više puta je upozoravala da imamo izrazito nepovoljne brojke kada se radi o mentalnom zdravlju djece i mladih. Procjena je da više od 50 tisuća djece i mladih ima potrebu za pomoći u sferi mentalnog zdravlja. A mi u cijeloj Hrvatskoj imamo, slovom i brojkom, 56 dječjih i adolescentnih psihijatara. Radi se o golemom problemu. Kada bismo danas rekli – idemo se s time uhvatiti u koštac, trebalo bi nam najmanje pet godina da vidimo prve rezultate. Jer, toliko treba da se liječnik koji je diplomirao medicinu specijalizira za dječjeg i adolescentnog psihijatra. Govorimo o sustavnom zanemarivanju, nedostatku ljudskih i prostornih kapaciteta. Jedina ustanova koja zbrinjava najteže bolesnu djecu i mlade – dakle, one koji su u suicidalnom riziku – jest gradska bolnica u Kukuljevićevoj, u koju dolaze djeca iz cijele Hrvatske. A ta bolnica s HZZO-om ima sklopljen ugovor o 37 kreveta. Grad je jako puno puta upozoravao, ustanova također, kao i pravobraniteljica za djecu, kako je nužno da se u KBC-ima Zagreb, Split, Rijeka i Osijek otvore odjeli dječje i adolescentne psihijatrije s hitnom službom koja može primati najteže pacijente. No to se ne događa.

NACIONAL: Zašto?

Zato što HZZO rad dječjeg psihijatra bolnicama premalo plaća. Ta faktura je preniska. I onda se iz pozicije odgovornog ekonomskog upravljanja nekom takvom ustanovom – dakle, KBC-om – ne isplati otvarati takve odjele. To je zaista tragično. Ne samo mi, već je i pravobraniteljica za djecu više puta upozoravala da se te cijene moraju uskladiti. Problem je u tome što se kod psihijatra sve rješava razgovorom – dakle, plaća se samo taj razgovor i nema dodatnih procedura koje se kod drugih dijagnoza bolnicama dodatno plaćaju, što ih čini dodatno isplativima. Sve te odluke, od toga koliko će se specijalizacija raspisati do toga hoće li se otvoriti novi odjeli i koliko će kreveta imati, ovisne su isključivo o Ministarstvu, koje treba procijeniti koje su potrebe njegova stanovništva. Mi smo upozoravali još od vremena  pandemije da će doći do takve situacije. A sada u cijeloj Hrvatskoj imamo tek osamnaestero ljudi na specijalizaciji dječje i adolescentne psihijatrije, što je gorući problem. Istovremeno imamo npr. više od 90 liječnika na specijalizaciji iz oftalmologije i više od 60 npr. na specijalizaciji iz dermatologije ili endokrinologije. Primjerice, za endokrinologa na KBC-u Zagreb nema čekanja, dok se na dječjeg i adolescentnog psihijatra čeka 150 i nešto dana. Evidentno je stoga da kadrovska planiranja ne prate zdravstvene potrebe. Istovremeno, što se tiče dječje psihijatrije, čekanje na prvi pregled i kašnjenje s početkom liječenja značajno smanjuju šanse za kasniji uspjeh i liječenje traje znatno dulje.

NACIONAL: U Zagrebu ste otvorili jedan centar za pomoć djeci i mladima?

Iz pozicije Grada Zagreba radimo sve što je u domeni lokalne samouprave. Otvorili smo jedan drop-in centar u Centru za zdravlje mladih,  u kojem rade psiholozi te mladi i djeca mogu doći i bez uputnice. Mi sami plaćamo četiri specijalizacije, što se nikada u povijesti grada Zagreba nije radilo. Jer smo shvatili da Ministarstvo zdravstva ne raspisuje dovoljno specijalizacija. Obnavljamo i Kukuljevićevu, osigurali smo dodatne kapacitete. No to je sve u domeni lokalne samouprave, a mi pričamo o nacionalnom problemu kojim bi se ministar morao početi ozbiljno baviti. Ovaj očito neće.

NACIONAL: Kad smo već kod zdravstva, u sjeni korupcijskih afera negdje je ostalo stanje u zdravstvu koje se pogoršava iz dana u dan. Liste čekanja rastu, liječnika nema dovoljno, kao ni medicinskih sestara. Hrvati imaju tri godine kraći život od europskog prosjeka, a među glavnim uzrocima su nedostatna prevencija i kasno otkrivanje bolesti, kao i nedovoljno dostupna zdravstvena skrb. Što vi predlažete kao platforma Možemo! i je li to moguće sredstvima iz proračuna?

Apsolutno je moguće. Uvjerena sam da ove loše rezultate – dakle, tri godine kraći prosjek života od EU-a i drugu najveću smrtnost od onkoloških bolesti – možemo zahvaliti činjenici da sustav ne funkcionira. Jer mi, primjerice, plaćamo liječenje onkoloških bolesti 11 posto više nego što je prosjek EU-a. U svom programu predlažemo da se promijene tri stvari. Prva je jačanje primarne zdravstvene zaštite i prevencija, koje su zanemarene više desetljeća. Tamo je situacija takva da mladi liječnici i sestre više ne žele raditi i zato se hitno mora promijeniti praksa. Druga je model financiranja koji ima takve posljedice o kojima sam govorila – dakle, luda fakturiranja pretraga koje su potpuno nepotrebne, ali se rade kako bi se zadovoljili limiti koje nameće HZZO. Moramo početi plaćati bolnice po njihovom učinku, dakle, moramo početi pratiti ishode liječenja. A treće i ključno je promijeniti model upravljanja zdravstvenim sustavom. Zdravstvenim sustavom upravljaju HDZ-ovi kadrovi koji onda postavljaju iste takve na čela odjela i klinika. A vidimo da takvi ne mare za funkcioniranje zdravstvenog sustava dok istodobno ne sprečavaju razgranati sukob interesa između liječnika i farmaceutskih firmi ili rada u javnom i privatnom sektoru,  koji se proteže kroz zdravstveni sustav. Kada bi se imenovalo kvalitetne i nadasve poštene ljude na upravne funkcije i kada bi se nagrađivalo bolnice i klinike koje dobro rade i smanjuju liste čekanja, da se dodatno plaćaju liječnici koji u javnom zdravstvenom sustavu rade prekovremeno, a ne u privatnom, sigurna sam da bi se zdravstveni sustav mogao dovesti u red. Sva istraživanja pokazuju da liste čekanja ne nastaju zbog manjka novca, nego loše organizacije zdravstvenog sustava. I drugo – da liječnici ne bježe iz javnozdravstvenog sustava zbog novca, već zbog osjećaja da se njihov rad ne vrednuje i ne gratificira, da ne mogu adekvatno napredovati, educirati se itd. Te stvari se moraju hitno promijeniti, a to ovisi isključivo o političkoj volji.