Zagrebačka burza, jedina burza u srednjoj i jugoistočnoj Europi čije su dionice uvrštene na burzu, u proteklom desetljeću iz lokalne organizacije narasla je u regionalno važnog igrača, vlasnika Ljubljanske te najvećeg dioničara Makedonske burze. Također, Zagrebačka brza suvlasnik je kompanije Funderbeam SEE, namijenjene financiranju startupova te regionalne kompanije SeeLink, kojoj je cilj osigurati razmjenu naloga između tržišta u regiji. Zagrebačka burza upravlja i Progressom, tržištem za mala i srednja poduzeća. Strategija Progressa je ponuditi kompanijama mogućnost prikupljanja kapitala u svim fazama rasta te osigurati što više usluga vezanih uz donošenje odluka o investiranju te onih vezanih u proces kupnje ili prodaje i namire transakcija. Zagrebačka burza danas je možda i najkompleksnija burza u regiji s obzirom na djelatnosti koje obavlja, čak i u usporedbi s burzama kao što su one u Beču i Budimpešti.

Business&Banking je razgovarao predsjednicom Uprave Zagrebačke burze Ivanom Gažić o povijesno izazovnim okolnostima koje su u vrlo kratkom razdoblju poremetile gotovo sve gospodarske tokove te kako su se ti poremećaji reflektirali na financijsku industriju i tržište kapitala.

Ivana Gažić čitavu karijeru obnaša rukovodeće funkcije u vodećim hrvatskim financijskim institucijama i kompanijama. Ovlašteni je investicijski savjetnik, ovlašteni sudski vještak i predavač na više studija, a tijekom godina postala je i članica nekoliko nadzornih odbora. Posljednjih 12 godina predsjednica je Uprave Zagrebačke burze i jedna od rijetkih žena na čelu kompanije koja kotira na Burzi. Za B&B govori kako je još rano za procjenu u kojoj će mjeri energetska kriza utjecati na poslovanje domaćih kompanija i u kojim slučajevima velike afere mogu utjecati na cijenu i trgovinu dionicama pojedine tvrtke. Ističe transparentnost kao bazu na kojoj se gradi uspješnost svake ekonomije te privlače investitori i da je upravo transparentnost razlog zbog kojeg više hrvatskih tvrtki nije izlistano na Burzi.

B&B: Na konferenciji “Izazov promjene”, koju Zagrebačka burza već niz godina organizira u suradnji s Udrugom društava za upravljanje mirovinskim fondovima i mirovinskih osiguravajućih društava (UMFO), raspravljalo se o globalnim i europskim kretanjima na tržištu kapitala te upravljanju imovinom fondova. Živimo u vrlo izazovnom vremenu, pandemija i rat u Ukrajini poremetili su u vrlo kratkom razdoblju gotovo sve gospodarske tokove, kako su se ovi poremećaji reflektirali na tržište kapitala i svjetske burzovne indekse?

Možemo slobodno reći da u posljednje dvije i pol godine tržišta djeluju u povijesno izazovnim okolnostima. Pandemija je utjecala na globalne tokove roba i općenito organizaciju poslovanja svih kompanija. Države su aktivno radile na tome da umanje utjecaj pandemije na njihove ekonomije – i očekivani scenarij tzv. V shape krize, znači oštrog pada pa nakon toga brzog oporavka se ostvario. Neposredno nakon toga, praktički dok se svijet još privikavao na poslovanje u uvjetima pandemije, došlo je do početka rata u Ukrajini. Ovaj geopolitički događaj uzrokovao je i drugačiji tip krize. Neke su države više afektirane od drugih, čisto radi blizine sukobima ili povezanosti s ruskom ili ukrajinskom ekonomijom, nakon čega je uslijedila nestabilnost na tržištu energenata i inflacija te izlazak iz dugogodišnjeg perioda niskih ili čak negativnih kamatnih stopa. Možemo reći da se u svega dvije i pol godine ostvario niz šokova na poslovanje, ekonomije i u konačnici i tržišta. Tržišta su, kako je bilo i očekivano, reagirala burno, s velikim volumenima i oscilacijama u cijenama dionica, uz to i obvezničko je tržište doživjelo velike oscilacije. Sve je to uzrokovalo dosta nervoze. Najveće svjetsko dioničko tržište koje je u vrijeme covid-krize bilježilo povijesne rekorde, osobito u području tehnoloških dionica, trenutno bilježi najveći godišnji pad od 2008. godine.

‘Ina ima vrlo malo takozvanih slobodno raspoloživih dionica pa je ova afera imala marginalni utjecaj na trgovinu dionicama’

B&B: Kako su gospodarska, to jest energetska kriza i inflacija te rast kamatnih stopa utjecali na trgovinu na Zagrebačkoj burzi?

Zagrebačka burza uvijek je pod utjecajem svjetskih gospodarskih kretanja, ali ne u čistoj korelaciji. Prometi su bili povećani i početkom covid-krize i početkom rada u Ukrajini, ali minusi koje bilježimo nisu toliko dramatični. Naravno, ima sektora koji su u krizi prošli bolje ili gore. Svi znamo da je hrvatsko gospodarstvo izrazito ovisno o turizmu, pa je covid-kriza značajno utjecala na rezultate i cijene ovih kompanija, ali su se od toga brzo i oporavile. Energetska kriza je negativno utjecala u smislu pesimističnog sentimenta, ali još je rano reći u kojoj će mjeri ona utjecati na poslovanje naših kompanija, a u konačnici i na naše živote. Zasad je vidljivo da rast cijena sirovina i repromaterijala ima utjecaj na profitabilnost naših izdavatelja, oni poduzimaju razne mjere da limitiraju ovaj utjecaj i ostaje vidjeti kako će se u konačnici to odraziti na poslovanje hrvatskih izdavatelja.

B&B: Koje su najinteresantnije dionice trenutno na tržištu, vidjeli smo prošli mjesec da je na domaćoj, kao i europskim burzama, vladao oprez jer ulagači nisu bili voljni znatnije riskirati uoči objave izvješća o inflaciji u SAD-u, za koje se očekivalo da bi moglo znatno utjecati na smjer svjetskih burzovnih indeksa?

Ne smijem davati preporuke, ali mogu reći da svako vrijeme i okolnosti imaju svoje “hit” dionice i sektore te da za informirane ulagatelje uvijek ima dobrih investicijskih prilika.

B&B: Imaju li velike afere, poput upravo aktualne plinske afere, utjecaj na trgovinu dionicama?

U konkretnom slučaju za koji me pitate, dakle, za aferu u Ini, možemo reći da je imala marginalni utjecaj na trgovinu Ininim dionicama. Ina jest najveći izdavatelj po tržišnoj kapitalizaciji na Zagrebačkoj burzi, ali ima vrlo malo takozvanih slobodno raspoloživih dionica. Država, MOL i mirovinski fondovi imaju ukupno više od 95 posto vlasništva Ine, tako da je trgovina njihovim dionicama sporadična, a nije bilo niti oscilacije u cijeni. Ali inače, kada bi se radilo o vrlo likvidnoj dionici s visokim free floatom, bilo bi sasvim realno očekivati da ovakva značajna kriza korporativnog upravljanja ima utjecaj na cijenu i trgovinu dionicama kompanije.

B&B: Smatrate li da bi, u doba energetske krize, Hrvatska po uzoru na Njemačku, a slično najavljuje i Slovenija, trebala krenuti u nacionalizaciju Ine kao najvažnije i strateške energetske naftne kompanije u Hrvatskoj? Ili u otkup onog dijela dionica koje drže mali dioničari? Kako bi se to formalno-pravno uopće moglo izvesti i postoje li slični primjeri na nekim stranim tržištima?

Energetska politika i strategija je u rukama Vlade, tako da u individualne odluke vlada o postupcima kojima štite svoju energetsku neovisnost, a ovise o recimo tako, miksu izvora energije kojima se koriste, ne bih ulazila. Tehnički se to može provesti tako da dioničar koji želi preuzeti kompaniju može dati dobrovoljnu javnu ponudu na koju se onda mogu javiti svi drugi dioničari prema ponuđenim uvjetima.

Ivana Gažić posljednjih 12 godina predsjednica je Uprave Zagrebačke burze i jedna od rijetkih žena na čelu kompanije koja kotira na burzi. FOTO: Saša Ćetković

B&B: Kako i sami ističete, više je prednosti koje uvrštenje na burzu čine dobrom poslovnom odlukom. Jedna od osnovnih prednosti uvrštenja na burzu je olakšano financiranje poslovanja i rasta. S obzirom na to da društva uvrštena na burzu detaljno izvještavaju javnost o svom poslovanju investitori su skloniji ulaganju u takva društva. Kojim biste hrvatskim tvrtkama preporučili uvrštenje na burzu?

Transparentnost je baza na kojoj se gradi uspješnost neke ekonomije i privlačnost za investitore da investiraju. U tom smislu su regulatorno i praktično napravljeni ogromni koraci u proteklih desetak godina. Investitori više ne investiraju u kompanije koje nemaju zadovoljavajuću razinu transparentnosti, korporativnog upravljanja pa i posvećenosti ESG standardima. Mi na Burzi se zalažemo da se što veći broj kompanija, posebice onih u djelomičnom ili potpunom državnom vlasništvu, uvrste na burzu. Osim transparentnosti, time bi se postigli i neki drugi ciljevi, recimo zaštita manjinskih dioničara, mogućnost sudjelovanja u javnoj ponudi u slučaju prodaje te u konačnici veća raznolikost izdanja na Zagrebačkoj burzi i atraktivnost tržišta za ulaganje.

B&B: Je li Hrvatska po tom pitanju još uvijek konzervativna zemlja? I podrazumijeva li to da bi Hrvatska ostvarivala veći gospodarski rast da je više tvrtki izlistano na burzi?

Hrvatska je, kao i druge tranzicijske zemlje, relativno konzervativna u tom smislu. Moj je dojam da se od tržišta „bježi“ jer podrazumijeva transparentnost u poslovanju i osiguranje prava manjinskim dioničarima. U slučajevima kada se tvrtke temeljem skupštinskih odluka izvrštavaju s burze često vidimo upravo te motive. Dva su faktora koja daju odgovor na to bi li češće izdanje potaklo gospodarski rast. Jedan je efikasnije poslovanje temeljeno na transparentnosti i odgovornosti prema dioničarima za profit, a drugi je činjenica da financiranje rasta kapitalom omogućava veće skokove u rastu kompanija. Da pojasnim, bankarski krediti, koji su standardni izvor financiranja naših kompanija, nisu prikladni za velike jednokratne investicije kao što su primjerice akvizicije. U tim slučajevima potreban je kapital, a do njega relativno jednostavno mogu doći samo kompanije koje su na burzi i koje su izgradile odnos povjerenja sa svojim investitorima.

B&B: Koliko je ukupno tvrtki izlistano na Zagrebačkoj burzi, koliko je izlistano novih tvrtki u posljednje tri godine, koliko ih se povuklo s i zašto više malih tvrtki ne izlazi na Burzu i tako prikupljaju kapital za svoj daljnji rast i razvoj?

Uvršteno je gotovo stotinu kompanija. Posljednjih godina na našem tržištu primjetan je rast interesa za uvrštenjem, a pad izvrštenih instrumenata. Od 2020. bilo je 10 novih uvrštenja dionica, a imali smo i neke nove financijske instrumente, ETF-ove i trezorske zapise. Za isti broj uvrštenja prethodno je trebalo pet godina. Mnoge kompanije aktivno koriste tržište za financiranje svog razvoja i rasta, i kroz dokapitalizacije ili za naše tržišne inovativne instrumente kao što su zelene obveznice. U otežanim uvjetima bankarskog kreditiranja, to će biti i izraženije. Neka od posljednjih uvrštenja izazvala su izuzetan interes javnosti. Mala i srednja poduzeća specifična su jer trenutačno u Hrvatskoj imamo smjenu generacija – poduzetnici koji su 1990-ih krenuli u biznis i sada su u zreloj fazi poslovanja koja bi mogla voditi na tržište kapitala pred velikom su odlukom odvajanja vlasništva od upravljanja, što nije lako. K tome u našem izrazito bankocentričnom sustavu SME-ovi i dalje se snažno oslanjaju na kredite. No pomaci se vide i možemo reći da se mijenja svijest o prednostima financiranja putem tržišta kapitala, no to je proces koji nije niti brz niti jednostavan.

‘Dioničar koji želi preuzeti tvrtku može dati dobrovoljnu javnu ponudu na koju se onda mogu javiti svi drugi dioničari’

B&B: Zašto više hrvatskih IT tvrtki ne izlazi na burzu i što bi se time dobilo?

Svakako bi se postigla veća sektorska raznolikost, odnosno više investicijskih mogućnosti za investitore. S izlaskom Spana na burzu vidimo da se taj trend ipak mijenja. Prije Spana posljednja tehnološka kompanija na burzi bila je Ericsson Nikola Tesla, a između ta dva uvrštenja prošlo je 18 godina. Vjerujemo da će se sad trendovi ubrzati jer Span je pokazao da kad postoji dobra investicijska priča i kvalitetno pripremljen IPO, interes ne izostaje.

B&B: Povjerenje građana se teško gradi, a vrlo lako izgubi i predstavlja preduvjet funkcioniranja cijele financijske industrije, poglavito tržišta kapitala. Tradicionalni oblici štednje, ulaganje u nekretnine i novac na računima u banci još su uvijek prvi izbor hrvatskih građana. U posljednje vrijeme zamijećen je i rast ulaganja u zlato. Što je tomu razlog i koliko je financijska pismenost važna pri donošenju svake financijske odluke?

Da, skloniji su depozitima, a onda i nekretninama kao obliku štednje i investiranja. Razlog je kulturološki, a sigurno je uzrokovan i neoporezivanjem nekretnina. Iz ta dva razloga imamo nesrazmjer u depozitima i nekretninama u odnosu na dionice i obveznice. Svakako je financijska pismenost veliki problem. Mi se, s drugim tržišnim sudionicima, s tim problemom bavimo već godinama. Kroz naše je programe prošlo na više od 10.000 tisuća djece, mladih i odraslih, od financijskih profesionalaca i običnih građana. Financijska pismenost nije bitna samo za donošenje financijske odluke, već za organizaciju cjelokupnog života.

B&B: Koliko su hrvatski građani svjesni da se njihov novac iz II. stupa mirovinskog osiguranja zapravo ulaže u dionice te da su posredni vlasnici tih dionica?

Udruga mirovinskih fondova provela je više istraživanja na ovu temu, pa su oni možda bolja adresa za točan podatak, ali i bez točnog postotka, sa sigurnošću mogu reći da je vrlo mali broj građana prvo svjestan da imaju imovinu u 2. stupu, a još manje znaju u što je ta imovina investirana.

‘Od tržišta se ‘bježi’ jer podrazumijeva transparentnost i osiguravanje prava manjinskim dioničarima’

B&B: Osim trgovanjem dionicama, Zagrebačka burza ima i cijeli niz drugih usluge, od usluga dodjele i administriranja LEI oznaka, servisa za prijavu OTC transakcija dužničkim financijskih papirima, Akademije Zagrebačke burze koja organizira i edukativne posjete pa, primjerice, Zagrebačku burzu u sklopu edukativnih aktivnosti Akademije Zagrebačke burze godišnje posjeti 500-tinjak srednjoškolaca i studenata. Na konferenciji su pristavljeni i rezultati istraživanja “Financijska i mirovinska pismenost studenata Sveučilišta u Zagrebu” koje je proveo UMFO. Što govore ti rezultati?

To je istraživanje nastavak slične ankete iz 2016., a ovog puta bilo je koncentrirano više na „mirovinsku pismenost“, iako je obuhvaćalo i druga područja opće financijske pismenosti. Rezultati ohrabruju jer pokazuju da su studenti u odnosu na 2016. oko 10 posto financijski pismeniji, a njih gotovo 80 posto zainteresirano je za poboljšanje svoje financijske pismenosti. Sličan trend pokazuje i istraživanje OECD-a, prema kojem postoji blagi rast u odnosu na 2015., čime se Hrvatska približila prosječnoj ocjeni financijske pismenosti zemalja G20, a iznad prosjeka je u odnosu na primjerice Bugarsku, Crnu Goru, Sjevernu Makedoniju ili Rumunjsku. Vjerujem da i napori koje Akademija Zagrebačke burze ulaže na tom području također utječu na pozitivan trend. Čak dodjeljujemo i godišnju nagradu Akademije za doprinos financijskoj pismenosti, čiji su laureati do sad bile brojne studentske udruge, organizacije ili pojedinci, poput matematičara Tonija Miluna.

B&B: Zanimljivo je da je Zagrebačka burza također dioničko društvo i da se dionicama Zagrebačke burze također trguje odnosno može trgovati. U zadnjih mjesec dana cijena vaše dionice je imala priličan rast. Zašto ste i sami izašli na Burzu?

Da, uvrstili smo se od 2016. jer smo 2015. provodili prikupljanje kapitala za financiranje akvizicije 100 postotnog udjela u Ljubljanskoj burzi. Jedina smo burza u bližem okruženju koja je napravila ovaj korak. Htjeli smo svojim primjerom pokazati da kapitalom možemo financirati međunarodnu ekspanziju, a u vlasničku strukturu su nam ušli mirovinski fond i Europska banka za obnovu i razvitak, nakon čega smo sve dionice uvrstili na burzu. U protekle dvije godine također smo stekli 30 posto u Makedonskoj burzi i tako nastavili graditi svoju priču regionalnog financijskog tržišta. Početkom listopada pokrenuli smo program otkupa vlastitih dionica kako bismo dio stvorene vrijednosti vratili dioničarima, i to je dominantan razlog porasta cijene u posljednja dva tjedna.