Ivana Brlić-Mažuranić je prva žena koja je primljena u Jugoslavensku akademiju znanosti i umjetnosti (kao dopisni član), a dvaput je nominirana za Nobelovu nagradu za književnost – 1931. i 1938. godine. Bila je aktivna i u javnom životu podipurući supruga u borbi protiv Khuen-Héderváryjeva režima, zbog čega je dobila zlatnu medalju za svoje djelovanje od biskupa J. J. Strossmayera.

Njezina književna ostavština, rukopisi i korespondencija nalaze se u Arhivu obitelji Brlić u Slavonskom Brodu, u kojem se svake godine održava književna i kulturna manifestacija ‘U svijetu bajki Ivane Brlić-Mažuranić’. Ovu neponovljivu književnicu danas se često naziva i “hrvatskim Andersenom”. Spomenimo i da je Školska knjiga ustanovila književnu nagradu Ivana Brlić-Mažuranić 1971. radi promicanja književnoga stvaralaštva za djecu i mladež.

U njenoj autobiografiji pronaći ćemo i ovo: “Kad je počela dorašćivati četica moje djece i kad se je u njih pojavila običajna u to doba želja za čitanjem – učinilo mi se ujedanput da sam našla točku gdje se moja želja za pisanjem izmiruje s mojim shvaćanjem dužnosti. Moja djeca žele čitati – koja radost za mene da i na tom polju budem njihovim provodičem, da im otvorim vrata k onom bajnom šarolikom svijetu u koji svako dijete stupa prvim čitanjem – da njihove bistre i ljubopitne očice svrnem na one strane života koje želim da najprije uoče i da ih nikada s vida ne izgube. Kako da se takav posao ne slaže s mojim dužnostima?”

A evo i nešto što je rekla o svojoj karijeri: “Moja su dosadašnja književna djela malobrojna, a sadržajem i obimom skromna – moj vanjski život pak protekao je mirno, ne izlazeći gotovo nikad iz okvira moje prve i druge obitelji”.

Ivana Brlić-Mažuranić preminula je u Zagrebu 21. rujna 1938. godine.