Predsjednik udruge Hrvatski krški pašnjaci Ivan Tešija govori o aferi Pašnjaci i tvrdi da je postojeća Uredba o zakupu štetna te otkriva kako je ministrici poljoprivrede okarakterizirao postupke Zorana Grgića koji neobjašnjivo ne zanimaju tužiteljstvo

Ivan Tešija predsjednik je udruge Hrvatski krški pašnjaci, stočar iz Lećevice u zaleđu Splita s farmom u selu Mazin u općini Gračac. Pažljivo prati Nacionalova otkrića u aferi Pašnjaci jer je, ne znajući ništa o zakulisnim dogovorima Josipe Rimac i Ružice Njavro, u dobroj vjeri sudjelovao u povjerenstvu koje je ministrica poljoprivrede Marija Vučković formirala u cilju promjene Uredbe o zakupu šumskog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske. U intervjuu Nacionalu pristao je objasniti svoje zaključke o tome zašto je postojeća uredba izvor velikog nezadovoljstva stočara, o čemu je Nacional u proteklih nekoliko brojeva iscrpno pisao, ali i opisati kako je tekao proces izmjene Uredbe, koji je sada zaustavljen iz razloga koje Ivan Tešija i hrvatski stočari nikako ne mogu ni doznati ni objasniti.

NACIONAL: Aktualna je afera Pašnjaci, u kojoj tužitelji istražuju pokušaj koruptivnih izmjena Uredbe o zakupu šumskog zemljišta u vlasništvu RH. Mene, međutim, zanima kako je usvojena ta postojeća uredba, koju je Vlada usvojila 30. svibnja 2019. godine. Koja su vaša saznanja o tome?

Nakon što je Uredba usvojena, mi predstavnici stočara bili smo na nizu sastanaka s tadašnjim državnim tajnikom Ministarstva poljoprivrede Željkom Kraljičkom. Uredba je usvojena u mandatu ministra Tomislava Tolušića. On je javnosti plasirao priče da će Uredba uvesti red u korištenje državnog šumskog zemljišta i mi smo to pozdravljali. Međutim, nakon što je usvojena, bili smo nezadovoljni.

Četiri odredbe bile su naročito sporne: da prednost u zakupu zemljišta imaju mlađi od 40 godina, da je za zakup presudno prebivalište zakupca, odredba o „najbržoj ponudi“, kao i odredba da se na natječaj možete prijaviti samo ako godinu dana imate stoku. Zaključili smo da je Tolušić donio Uredbu isključivo zato da tadašnjem najvećem korisniku državnog šumskog zemljišta Claudeu Jambrošiću, s kojim se posvađao, onemogući vraćanje u sustav potpora.

Dakle, odredba da prvenstvo imaju poljoprivrednici do 40 godina uperena je izravno protiv Jambrošića, koji je bio stariji od 40. Isto je tako i s odredbom da vlasnik OPG-a koji zakupljuje zemlju mora imati prebivalište u tom mjestu, i to zato što je Jambrošić imao prebivalište u Zagrebu. Obje te odredbe, naravno, diskriminiraju i mnoge druge poljoprivrednike: prva starije od 40, a što se prebivališta tiče, mnogi poljoprivrednici imaju proizvodni pogon u drugoj općini pa drugi uzimaju zemlju oko njihove farme samo zato što se traži mjesto prebivališta vlasnika, a ne mjesto proizvodnog pogona. Isto je i s odredbom da stoku morate imati godinu dana prije nego što se javite na javni poziv.

FOTO: Privatna arhiva

NACIONAL: Na temelju čega ste sigurni da je Uredba donesena zbog Jambrošića, a ne zbog dobre želje da se stvari urede?

Na jednom od sastanaka s gospodinom Kraljičkom, nakon što je Uredba bila usvojena, mi smo izrazili nezadovoljstvo i pitali ga kako je mogao napisati nešto tako loše, jer on je stručnjak koji poznaje materiju. Bilo mu je neugodno i branio se. Rekao nam je: „Ljudi, morate me shvatiti. To je bio rat. Bila je zla krv. Morao sam pisati ono što mi je Tolušić rekao.“ Rekao nam je da je Uredba dva puta iz DORH-a vraćena na doradu, da ju je zamjenik glavne državne odvjetnice Boris Koketi dvaput vratio. Kraljičak je rekao i da je Tolušić zbog toga bio bijesan te da mu je osobno naredio neka prati kad Boris Koketi ne bude radio i neka Uredbu kako god zna “provuče” na DORH-u. To nam je bila potvrda za naše sumnje da nije rađeno kvalitetno nego iz osvete. Odredbe iz Uredbe su destruktivne i ne pomažu razvoju stočarstva. Kad još uzmete odredbu o „prvoj ponudi“, o kojoj je pisao Nacional, sve to stvara nered na terenu i pogoduje odabranima. Mi smo pretpostavljali da se takve odredbe donose zbog Jambrošića i nismo htjeli da se koplja lome preko naših leđa.

NACIONAL: Drugim riječima, stočari su se bunili od samog početka, čim je uredba donesena, još polovinom 2019. godine.

Tako je. Napravili smo i prijedloge koje treba mijenjati, koje smo protokolirali Tolušiću i tražili sastanak. Nije htio ni čuti za nas. Kad je došla ministrica Vučković, primila nas je, i tada je pokrenut postupak donošenja nove uredbe.

NACIONAL: I zašto, prema vašim saznanjima, Uredba do danas nije promijenjena?

Postupak promjene je počeo, ali nije završio. Ministrica Vučković stavila je i mene, kao predsjednika udruge Hrvatski krški pašnjaci, u povjerenstvo za donošenje nove uredbe. Dali smo kvalitetne prijedloge. Važno je znati da bi stočarima trebalo dodijeliti 500 tisuća hektara šumskog i državnog zemljišta, a dodijeljeno je samo oko 60 tisuća. Mnogi obavljaju poljoprivrednu djelatnost, a ne mogu dobiti potpore jer ne postoji kvalitetna državna regulativa. Tražili smo da se aktiviraju obrasli krški pašnjaci. Ekstenzivno stočarenje je temelj egzistencije na krškim područjima od, da tako kažem, dolaska Hrvata na ova područja. Ljudi bi sad imali priliku dobiti novac koji bi im pomogao da žive i razvijaju svoj kraj, ali je sve to blokirano.

NACIONAL: Vi želite reći da bi se u isto se vrijeme moglo i održavati krajolik, i ljudima omogućiti egzistenciju, i dobiti kvalitetne proizvode, ali sve se to događa u deset puta manjem obujmu samo zato što država nije u stanju donijeti dobre propise?

Tako je. To je jedan problem. Glavni uzročnik svega toga je činjenica da je država s Europskom komisijom loše ispregovarala poljoprivredne površine. Prilikom pregovora za ulazak u EU, od tri milijuna hektara dostupnih poljoprivrednih površina, Hrvatska je Europskoj komisiji za plaćanje prijavila samo 800 tisuća. Znači, EK sada plaća Hrvatskoj za 800 tisuća hektara. Hrvatska je imala priliku ispregovarati dodatne površine i veću financijsku omotnicu, ali je to propustila. Imala je tu priliku i u ovom referentnom razdoblju. Tražili smo i od ministrice i od Vlade da to učine, ali nisu. Sada je broj površina koje se koriste znatno veći od prijavljenih površina za koje EK daje novčane poticaje. U sadašnjim uvjetima, ako se povećaju površine, moraju se smanjiti potpore. Nacionalni je interes da se s EK ispregovara i prijavi što više površina, jer EK od 2023. u cijelosti isplaćuje potpore za korištenje površina. To državni proračun ne košta ni centa. Druga je mogućnost da potpore za dodatne površine isplaćuje država, ali ona to ne želi. Premda ni to za krško područje ne bi bilo veliko opterećenje za proračun, jer krški pašnjaci zauzimaju gotovo polovinu teritorija Hrvatske, a iz omotnice za izravna plaćanja dobiju oko dvjesto milijuna kuna. Istodobno, u kontinentalni dio Hrvatske ide tri milijarde i sto milijuna kuna. Mi tražimo pravedniju preraspodjelu, ali tu su jaki i moćni lobiji koji se ne žele odreći svog dijela pa u javnost plasiraju svakojake priče. Protiv krških stočara provodi se klevetničko-interesna kampanja.

NACIONAL: Zašto država nije ispregovarala više?

To treba pitati njih. Mi smo formirali stručni tim i napravili kvalitetan elaborat. Pokazali smo što znači kad bi Hrvatska prijavila dodatne površine: to bi popravilo demografsku sliku na najslabije naseljenim područjima, a razvilo bi se i stočarstvo, seoski turizam, povećala domaća proizvodnja kvalitetnog mesa i mlijeka… Bila bi to velika injekcija revitalizaciji krških područja. Krš se u nas uvijek bagatelizira i uvijek se o njemu negativno piše. Treba znati da je krš najveći zemljišni resurs u RH i zauzima 44 posto kopnenog teritorija. Njime samo treba gospodariti: pustiti ljude u prostor i prilagoditi se njihovom tradicionalnom načinu života i rada. Svi bi od toga imali koristi. Ali smatram da se to ne radi jer se pogoduje uvozno-trgovačkom lobiju kojemu nije u interesu povećati domaću proizvodnju.

NACIONAL: O kome se radi? Tko je u tom lobiju?

Najveći uvoznici hrane u Hrvatskoj. Nitko nije htio pisati o tome kada je EK 2015. dao mogućnost da se krški pašnjaci prijave u sustav ARKOD i da se dobiju sredstva za održavanje tih područja. Tada je grupa velikih tovljača – dakle, ne svi tovljači, nego samo grupa velikih – koja je bila dobro informirana, cijelu Liku upisala u sustav ARKOD. Nikada nisu bili na pašnjacima, nisu znali ni gdje su pašnjaci, a dobili su izdašne potpore. Nitko ih nikada nije prozvao, nikada nisu procesuirani. Kad je došao Tolušić, pričao je o kriminalcima koji imaju površine, a nemaju stoku. Istina, bilo je fiktivnih firmi, bila je to grupa velikih tovljača, ali oni nikada nisu procesuirani, nego je Tolušić, očito po naputku tog lobija, išao tući po malim ljudima. U javnosti se predstavljao kao netko tko će uvesti red, a zapravo je i dalje štitio one koji su upisali površine, a nisu imali stoku niti su je ikada doveli na te površine.

NACIONAL: Drže li ti ljudi i danas zemljište?

Ne znam, ali vrlo lako se može utvrditi tko ima pašnjake i koliko ima stoke. Ali evo: braća Pivac i dandanas imaju neke površine na području Medaka. Išle su kontrole, ali zaobilazile su one koji su vezani uz politiku, a pogađale su male i nezaštićene stočare.

NACIONAL: Tvrdite da politika godinama, pa i danas, po političkoj liniji štiti moćne vlasnike poljoprivrednih industrija?

Tako je. Cijeli sustav potpora nakaradno je postavljen. Napravljen je tako da smo mi, poljoprivrednici, samo sredstvo pomoću kojeg je država izvukla ogroman europski novac, a većinu novca plasirala je u nepoljoprivredne svrhe. Sama EK utvrdila je da je Hrvatska novac europskih fondova namijenjen isključivo poljoprivredi upotrijebila za gradnju općinskih zgrada, trgova, vatrogasnih domova, vrtića u selima gdje nema djece… Novac je pogrešno plasiran, i to samo zato što je cilj ostati na vlasti pa se europskim novcem kupuju birači. Ali to je dovelo do situacije da nam se u deset godina s ruralnih prostora iselilo pola milijuna ljudi.

Političari trebaju gledati državni, a ne svoj politički interes: povećati domaću proizvodnju, jer imamo zemljište zaraslo u korov. Pa pogledajte ovaj apsurd: od 800 tisuća hektara koje je Hrvatska prijavila EK, imate 400 tisuća pašnjaka. Od toga je na krškom području samo 60 tisuća, a na kontinentalnom dijelu više od tristo tisuća. Ali koja je logika da plodne oranice pretvarate u pašnjake, a djelujete destruktivno na krškom području gdje je pašarenje jedini mogući oblik poljoprivrede? Uopće se ne ide za proizvodnjom, nego za pogodovanjem koje ne vodi ničemu osim iseljavanju.

‘Nacionalni je interes da se s EK-om ispregovara i prijavi što više površina jer EK od 2023. u cijelosti isplaćuje potpore za korištenje površina. To državni proračun ne stoji ni centa’, rekao je u razgovoru za Nacional predsjednik udruge Hrvatski krški pašnjaci Ivan Tešija. FOTO: Privatna arhiva

NACIONAL: Kako se koristi novac EU-a namijenjen poljoprivredi?

Mi smo jedina zemlja koja oporezuje potpore iz EU-a. Potpore se tretiraju kao dohodak. Sustav nije pravedan pa većinu potpora dobije grupa velikih, a ostalima se podijele mrvice. Naša ministrica tvrdi da su mali OPG-ovi kičma proizvodnje u budućem referentnom razdoblju, ali se protivila ograničavanju potpora u osnovnim plaćanjima na sto tisuća eura po poljoprivrednom gospodarstvu. Time je pogodovala velikima. Sada imate situaciju da ministrica tvrdi kako su mali OPG-ovi najbitniji, a od sto tisuća OPG-ova njih 75 tisuća prima manje od 12 tisuća kuna potpore. Pa to je socijalna mjera, a ne ozbiljna injekcija! Priča se jedno, a radi drugo i još se više pogoduje velikima koji su, najvjerojatnije, povezani s politikom i koji su donatori stranaka. Pa dobro, ako netko želi donirati stranci, u redu, neka ga politika nagradi, ali ne nauštrb malih. Ministrica kaže da nema sredstava za krška područja. Pa nađite! Evo, naš premijer je Silvanu Hrelji za jedan glas dao milijardu kuna, jer je trebalo dobiti većinu u Saboru. A s druge strane, stanovnicima polovice Hrvatske problem je dodijeliti 200, 300 milijuna kuna da ostanu, proizvode i održavaju te površine. Nitko ne vodi računa o tome što je dobro za državu, nego samo kako ostati na vlasti.

NACIONAL: Afera Pašnjaci pokazuje upravo to: da su htjeli još više pogodovati odabranim vlasnicima tvrtki.

Tako je. Evo kako je tekao proces izmjene Uredbe: prijedlozi naše udruge uglavnom su prihvaćeni i napravljen je radni tekst nove uredbe. Ali zadnjeg dana, na e-savjetovanju, pojavljuje se taj famozni profesor Grgić koji hoće nešto drugo. Zvala me je ministrica na telefon i pitala zašto smo protiv toga da rok usklađenja broja uvjetnih grla s površinama bude dvije godine.

Kad sam čuo što ona traži – da netko tko nema stoku može dobiti pašnjak i da ima dvije godine da nabavi stoku, a za to vrijeme uredno će primati poticaje – rekao sam ministrici da je to čisto pogodovanje. „Kako?“ pitala me. „Lijepo“, odgovorio sam, „imate ovdje ljude koji imaju stoku i ne mogu doći do pašnjaka, a vi dajete pašnjake nekome tko nema stoku. Od nas tražite povećanje proizvodnje, a ovamo potičete nerad“.

Ministrica je odgovorila da mora uvažavati struku – dakle, profesora Grgića. Ja sam rekao, oprostite, ali to što profesor Grgić predlaže čisto je pogodovanje nekome. Rekao sam da se slažemo da netko tko ima stoku može dobiti dvadeset posto više površina nego što ima uvjetnih grla i da u dvije godine namiri grla potrebna za površinu. Tada mi je ministrica na telefon dala gospođu Ružicu Njavro, kojoj sam objasnio to isto. Mi smo se složili da mladi čovjek koji se želi baviti poljoprivredom, a nema stoku, može dobiti pašnjake, ali da se to ograniči na 50, 60 hektara i da stoku mora nabaviti za tri do šest mjeseci, a ne da prima poticaj na površinu, a nema ni kokoš, a kamoli kravu. Rekao sam da na to ni mrtav neću pristati. I hvala bogu što nismo pristali.

NACIONAL: Je li vas iznenadilo kada ste doznali što je zapravo stajalo iza tih zahtjeva profesora Grgića i Ružice Njavro, pa i ministrice Vučković?

Jest, jer nisam mogao ni pomisliti da je sve to bilo organizirano pogodovanje. Uporno ukazujemo da probleme. Pravilnici i uredbe jako su štetni i destruktivni. Tražili smo od ministrice da promijeni niz zakonskih i podzakonskih akata koji štete stočarima s krša. Ništa nije promijenjeno i zato smo angažirali odvjetnički ured koji je uime udruge Hrvatski krški pašnjaci podnio Ustavnom sudu i Visokom upravnom sudu tužbe za ocjenu ustavnosti tih dokumenata. Među tim dokumentima je i Uredba o zakupu šumskog zemljišta u vlasništvu RH.

NACIONAL: Koliko su te tužbe već na sudovima i kada očekuje presude?

Teče druga godina. Kada će presude, ne znamo. Pisali smo nekoliko požurnica. Ukazivali smo i na to da Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom gospodarstvu (APPRRR) poljoprivrednicima nezakonito oduzima sredstva. Kontrole su retroaktivne i načini kontrola nisu u skladu s važećim pravilnicima.

Mnogi ljudi su oštećeni. Oduzimaju im se europska sredstva. APPRRR je s dolaskom ministra Tolušića postao represivni aparat. Nezakonito vam provedu kontrolu, nametnu sankcije i traže da vratite ne samo novac koji ste dobili, nego i pedeset posto višu kaznu. Znam mnoge koji su u očaju morali prodavati stoku i odustajati od proizvodnje. Strašno je to. Ako se državna administracija još uvijek prilagođava europskim propisima, ne bi li i poljoprivrednicima trebalo dati vrijeme da se prilagode, a ne ih drakonski kažnjavati? Pa ne možete kazniti poljoprivrednika ako je njegovoj kravi pala markica s uha ili ako je petnaest dana zakasnio s prijavom za janjce. Takvo kažnjavanje ne vodi ničemu. Agencije u europskim zemljama djeluju savjetodavno i edukativno, a kod nas se izmišljaju smicalice kako poljoprivrednicima oduzeti što više novca. Pritom APPRRR nema obvezu taj novac vratiti u europski proračun, nego ga zadržava za sebe. Od premijera i ministrice tražili smo reviziju svih naloga o povratu sredstava i podatak koliko je od 2017. godine poljoprivrednicima s krških područja oduzeto novca i na što je potrošen. Odgovor nismo dobili. Ministrica je rekla da se s tim novcem “postupilo odgovorno”. Što to znači – “odgovorno”? Mnogi poljoprivrednici smatraju da tu ima dosta zlouporaba, da se nezakonito oduzeti novac plasira podobnima. Da se, na neki način, peru pare.

NACIONAL: Kako u svemu tome ocjenjujete ulogu ministrice Vučković? Pokušava li raščistiti stvari ili je kotačić u cijelom tom sistemu?

Treba razlučiti dvije važne stvari. Govorimo o pokušaju pogodovanja u koji je bio uključen cijeli krug ljudi oko ministrice. S druge strane, ministrica nije prihvatila te njihove zahtjeve. To je istina. U prijedlogu uredbe koja je trebala ići na Vladu nema odredbi koje omogućuju takva pogodovanja – da se pašnjak može dobiti bez stoke i da je rok usklađenja dvije godine. Ministrica je prihvatila naša ograničenja da to bude na 50, 60 hektara i da rok usklađenja bude šest mjeseci. E sad, je li bila obmanuta, ne znam, ali je izostavila cijelo povjerenstvo za donošenje Uredbe i dogovarala je s profesorom Grgićem, koji uopće nije član povjerenstva, kako će se Uredba regulirati. Zašto nas je onda imenovala u povjerenstvo?

Nije nam jasno ni zašto ministrica ne ide u izmjenu uredbe, jer je promijenjeni tekst kvalitetan i nije kompromitiran. Ministrica je rekla da je Uredba predmet istrage DORH-a. Mi smo se više puta nudili DORH-u i Uskoku da ćemo biti svjedoci i objasniti sporne stvari ako ih ima.

Meni je jednom dežurni na DORH-u rekao da Uredba više nije predmet istrage i da je stvar političke odluke kad će biti promijenjena. Teško mi je, dakle, reći je li ministrica upletena ili je obmanuta. Kad smo na jednom sastanku