Prvi album grupe Seine „Sno sna“ izašao je 2017. godine i bavio se snovima. Drugi, „22“, objavljen 2019. godine, bavio se novcem, a novi, treći album „Naizust“ bavi se riječima kao svojevrsnim vezama našeg razumijevanja svijeta i nas samih. Sva tri albuma objavljena su u suradnji s francuskom diskografskom kućom VOX Project, a iza grupe Seine je više desetaka nastupa širom Europe zahvaljujući brojnim europskim turnejama. Sve je više pozitivnih kritika, komentara i nagrada. Tako su ovih dana za spot „Riječ“ osvojili nagradu na Music Video Awards u Münchenu u kategoriji najbolje redateljice glazbenog videa, zahvaljujući svojoj stalnoj suradnici Marini Uzelac, a par dana nakon tog priznanja stigle su i nagrade s manifestacije Europe Music Awards u kategoriji najboljeg pop videa i nagrada za najbolju redateljicu. Nedavno su održali koncerte u Ljubljani i Beogradu na kojima promoviraju album „Naizust“.

Seine čine Vatroslav Živković, Dimitrij Petrović i Ivan Ščapec kao kreativni dinamo grupe. Ščapec je svoju glazbenu karijeru započeo još 2007. godine s grupom Vlasta Popić, s kojom je objavio dva vrlo hvaljena albuma, trenutno je jedan od najhrabrijih hrvatskih glazbenika, neumorno istražuje razne žanrovske oblike i to radi nevjerojatno dobro. Mješavina trip hopa, indie popa i eksperimentalne elektronike grupe Seine jedinstveno je glazbeno ostvarenje koje zaslužuje pažnju.

NACIONAL: Vaš novi album „Naizust“ treći je dio zamišljene cjeline od tri albuma. Na prvom ste se bavili snovima, na drugom novcem, a na novom, trećem, riječima. Što ste htjeli dobiti takvim konceptualnim pristupom?

Iskreno, nije nam to bilo u planu.

NACIONAL: Nego?

Išli smo korak po korak i svaki album je sam nametnuo temu. Tek kad bi se napisao dobar dio albuma, uočio bi se motiv koji veže pjesme i onda bi se zajedno otkotrljali do kraja procesa. No meni se sve to jako sviđa jer nam albumi nalikuju književnim djelima što se tiče ritma i načina na koji se čitaju.

NACIONAL: Da se na novom albumu vrlo zanimljivo bavite riječima, pokazuju i nedavno osvojene nagrade za spot za pjesmu „Riječ“, u režiji vaše stalne suradnice Marine Uzelac, u kojem su glumili članovi beogradskih grupa KoiKoi, Turisti i Jarboli. Zašto ste ih sve zvali da glume u vašem spotu?

Iz vrlo pragmatičnih razloga – uz sve troškove snimanja spota, nismo htjeli, a ni znali glumce koji bi nam igrali u spotu, pa smo veselo zaključili da bismo mogli pozvati prijatelje sa scene kojima to nije strano. Oni su se na naše veliko zadovoljstvo odazvali i sad nam ostaje taj zajednički dokument koji ćemo gledati za trideset godina i diviti se kako smo bili mladi.

Grupu Seine čine Vatroslav Živković, Dimitrij Petrović i Ivan Ščapec. FOTO: Marina Uzelac

NACIONAL: U pjesmi „Zakaj“ uspjeli ste u svega par stihova opisati status glazbenika u Hrvatskoj: „Zakaj ako nemam para se osjećam ko da manje vrijedim? Zakaj nikad nemam para? Zakaj sve kaj radim tol’ko malo vrijedi?“ Iza vas je dugogodišnji rad na glazbenoj sceni, brojni bendovi u kojima ste svirali i albumi koje ste objavili te nebrojeno koncerata, a ipak osjećate da sve to tako malo vrijedi. Zašto je tako?

Ovo je tema za još jedan cijeli intervju. Pjesma „Zakaj“ je prije svega htjela adresirati tu bazičnu, ali opet nejasnu činjenicu da naš unutarnji osjećaj vrijednosti u dobroj mjeri zavisi od naše financijske situacije. Ako društvo tvoj rad ne vidi vrijednim i nije spremno za njega platiti, i ti se kao osoba osjećaš bezvrijedno. A daješ sve od sebe. I misliš da si sjajan.

NACIONAL: Koji je razlog takvom stavu i razmišljanju?

Ne postoji ekonomska validacija tih tvojih misli. Naime, položaj glazbenika u Hrvatskoj je strahovito bijedan. Ljudi koje viđate na TV-u su jedan posto, a vjeruj, i tu ima ekipe koja je u bankrotu, ali moraju održati imidž. Zašto je svemu tome tako, od industrije u jadnom stanju preko ravnodušnosti države do digitalne paradigme novog doba ili kapitalističke uvjetovanosti u koju smo uhvaćeni, odgovora je bezbroj.

NACIONAL: U rujnu 2020. godine, tijekom pandemije, na društvenim mrežama objavili ste da rasprodajete svoje stvari s ciljem da sva prikupljena sredstva idu u fond za uzdržavanje nezaposlenih muzičara. Kako ste uopće preživjeli taj period bez koncerata i bez prihoda?

Da, to je bila mala rugalica cijelom tom odnosu prema umjetnicima tijekom pandemije. Nisam dobio ni kune iz državnog fonda jer nisam bio član HGU-a ili kako se svi oni već zovu. To što se deset godina unazad do tog trenutka bavim glazbom te što mi je otkazano dvadeset koncerata zbog pandemije, to apsolutno nikog nije zanimalo. Tako da imam samo prezir prema svemu tome. A kako smo preživjeli? Nekako, muziku smo bacili u stranu i posvetili smo se drugim, ekonomski uspješnijim djelatnostima. Doslovno smo preko noći ostali bez posla i nikom ne želim da se nađe u toj situaciji.

NACIONAL: Od momenta u kojem je nastala grupa Seine održali ste pet, šest turneja po Europi. Kakva je bila reakcija publike, kakvi su bili izvještaji s vaših koncerata i recenzije albuma?

Reakcije u Europi uvijek su bile sjajne. Čak je i činjenica da pjevamo na hrvatskom ljudima uvijek bila zanimljiva jer daje specifičnu boju muzici, zvukovi samih riječi, intonacije itd. A čini mi se i da vani malo „čudnija“ muzika bolje prolazi, ima više ekipe koja voli da ih malo zagolica.

NACIONAL: S prethodnim albumom „22“ dospjeli ste čak na nacionalnu top ljestvicu albuma francuskih nezavisnih radiopostaja. Pretpostavljam da je za to najviše zaslužan vaš francuski partner VOX Project s kojim ste nastavili suradnju i na novom albumu. Kako je uopće došlo do suradnje s njima?

Do suradnje je došlo tako što smo jedne zimske noći negdje oko 2013. godine sa svojim starim bendom Vlasta Popić putovali u Krško na koncert, vozio nas je dragi Zvonimir Varga. Bio je utorak i svirali smo praktično u velikoj štali u brdima, u goricama pod snijegom. S nama su svirali Milkilo, francuski bend, i njima se jako dopao naš nastup te se ispostavilo da imaju izdavačku kuću. Od tog trenutka imamo izvrsnu suradnju već, eto, desetak godina i četiri albuma.

NACIONAL: Vratimo se još malo unatrag; 2016. godine ste osvojili prvu nagradu na najvećem festivalu demo bendova u jugoistočnoj Europi, Demofestu u Banjaluci, te za nagradu dobili pet tisuća eura. Kako ste iskoristili taj novac? Za snimanje prvog albuma ili za vlastite egzistencijalne potrebe?

Sad kad gledam unazad, čini mi se da smo mogli i bolje potrošiti taj novac. Veći dio nagrade je potrošen na samo snimanje i produkciju albuma, kupili smo nešto opreme, platili Marini Uzelac za spotove, otišli na europsku turneju i – puf!

NACIONAL: Mnogi se još uvijek sjećaju vaše prve grupe Vlasta Popić s kojom ste objavili dva albuma – „Za očnjake“ 2012. i „Kvadrat“ 2015. godine – i koja je bila vrlo hvaljena. Zašto ste ugasili tu grupu i počeli svirati neku drugu glazbu?

Odnosi u bendu su nepopravljivo pukli i nije bilo moguće nastaviti svirati zajedno. Rastanak i ukop benda bila je jedina opcija. Bio je kratki tračak nade da je to možda samo faza, ali nije bila. Tako je s bendovima, rađaju se, rastu i umiru. Što se muzike tiče, mislim da prvi album Seine nije toliko daleko od Vlastinog zvuka. A onda, kako vrijeme ide, muzički se razvijaš i otkrivaš i zanimaju te druge stvari.

NACIONAL: Nedavno ste osnovali i grupu Litl Itali i snimili EP „Gusto“ koji se glazbeno razlikuje od toga što radite sa Seine. Zašto?

Završio sam materijal za „Naizust“ još 2020. godine i htio sam se baviti nečim drugim. Seine je tada bio u laganom mirovanju, a meni se radio hip-hop ili barem nešto što ja zamišljam kao hip-hop. U tom trenutku već i za Seine pjesme su nastajale kroz freestyle, preko matrica. A onda mi je bilo sasvim prirodno nastaviti u tom tonu kad se ispostavilo da ortak Vatrić pravi beatove i da je, zapravo, hip-hop producent.

NACIONAL: Kako biste opisali glazbu koju svira Seine, a kako glazbu Litl Italija?

Žanrovsku distribuciju prepustio bih nekom drugom, ali što se mene tiče, temeljna razlika je u tome što u Seine ja radim glazbu i tekstove koje onda Dimtrij oblači u svoje producentsko ruho, dok je za Litl Itali Vatrić taj koji radi podlogu na koju ja onda smislim tekst i eventualnu melodiju.

NACIONAL: Ovih dana promovirate album u regiji. Održali ste već promociju u Ljubljani i Beogradu, a 27. svibnja nastupate u Zagrebu u klubu KSET. Kako je prošao koncert u Ljubljani?

Sasvim solidno. Bio nam je prvi koncert s novim materijalom tako da smo malo bili u grču i nervozni, ali krstili smo „Naizust“ i sad će biti samo bolje.

NACIONAL: Je li tim albumom završena vaša zamišljena konceptualna cjelina pa spremate već nešto novo ili ćete se nadovezati ipak na „Riječi“?

Iskreno, proces stvaranja ovog albuma bio je baš iscrpljujući i sad bih htio uživati neko vrijeme u činjenici da smo ga naposljetku objavili. Imam neke ideje o tome kako bi mogao zvučati četvrti album Seine, ali nema žurbe. Na koncu, malo su nam se promijenili prioriteti u životu posljednjih godina kako odrastamo tako da, zapravo, pitanje hoće li biti nove ploče i kada, pitanje je za neke starije nas.

‘Činjenica da pjevamo na hrvatskom jezika zanimljiva je ljudima u Europi, gdje smo održali turneju’. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO