Objavljeno u Nacionalu br. 1126, 23. studeni 2019.

NA NEPOZNATU BLISKOST ISTAKNUTIH ČLANOVA SDP-a i HDZ-a Nacional su upozorili usred velikog obračuna u kojem iz stožera Zorana Milanovića optužuju Gordana Jandrokovića za sumnjivu prodaju udjela u svojoj bjelovarskoj tvrtki. Jandroković žestoko uzvraća: ‘Milanović ima dobit kao da je švercer oružja, neka je objasni!’

Neposredno nakon pada Tomislava Karamarka, s Gordanom Jandrokovićem dogovarao sam se da osnujemo zajedničku tvrtku. Planirali smo zajedno prodavati hrvatsku pamet u regiji’’. To je za Nacional prošlog tjedna izjavio Ivan Račan, sin bivšeg predsjednika SDP-a i bivšeg premijera, danas pokojnog Ivice Račana. Račan nije htio dodatno komentirati to što je izjavio, rekavši da se to ionako na koncu nije dogodilo pa je bespotrebno takve stvari komentirati. A nije se dogodilo, kako je rekao, ‘’jer je na velika vrata u HDZ ušao Andrej Plenković i afirmirao Jandrokovića u visokoj politici kad je ovaj već planirao karijeru nakon politike’’. Račan je tako za Nacional službeno otkrio nešto što bi za Jandrokovića, predsjednika Sabora i glavnog tajnika HDZ-a, barem kada je u pitanju percepcija desnog krila stranke, moglo biti politički krajnje neugodno. Ali ne nužno samo za njega. Jer jednog od ključnih suradnika Andreja Plenkovića prokazuje kao osobu koja je u trenucima kada je razmišljala o prekidu političke karijere bila spremna na poslovno partnerstvo s istaknutim socijaldemokratom.

Račanove tvrdnje za Nacional je potvrdio i Jandroković. On ih je komentirao ovako: “Da, to je točno. Kad sam mislio da ću se povući iz politike, htio sam raditi privatno i razgovarao sam s cijelim nizom ljudi kako bih posložio taj biznis. Ivan Račan bio je jedan od ljudi s kojima sam razgovarao, to mogu potvrditi, ali imao sam neke druge planove. On se tada bavio PR-om i jedan me drugi čovjek uputio na njega pa smo razgovarali o mogućoj suradnji, ali ona se nije nikad realizirala, a sad mi očito tom informacijom žele napakostiti. Međutim, nakon ovog ne da neću prestati propitivati Milanovićevo poslovanje, nego ću ga udariti još jače. Htio sam privatno raditi konzalting vezan uz europske fondove i razgovarao sam s puno ljudi iz tog biznisa. Odustao sam kad mi je Andrej Plenković najprije ponudio da mu pomognem na unutarstranačkim izborima. Tada sam mu pristao pomoći, ali sam mu rekao da ako pobijedi, ne računa na mene jer se ja više neću baviti politikom te da idem svojim putem. Ali nakon što je pobijedio, pitao me da preuzmem mjesto glavnog tajnika HDZ-a, a to mi je bio preveliki izazov pa sam odustao od poslovnog puta koji sam si već bio zacrtao. Ove napade doživljavam kao jeftini pokušaj skretanja pozornosti na mene i to zato što sam ukazao da nešto ne štima i da nije normalno skrivati svoje poslovne partnere jer to upućuje na nekakve čudne radnje.”

Račan je progovorio o svom nesuđenom poslovnom partnerstvu s Jandrokovićem nakon što ga je Nacional to izravno upitao. A to se dogodilo nakon što su na taj detalj, o nerealiziranim ali planiranom poslovnom povezivanju Račana i Jandrokovića, upozorili pojedinci bliski Zoranu Milanoviću.

To pokazuje da Milanović uvodi svoju predsjedničku kampanju u novu fazu. Za razliku od njenog dosadašnjeg tijeka, u kojem se on uglavnom naslađivao sukobima između Miroslava Škore i Kolinde Grabar-Kitarović, njegovih dvoje protukandidata na desnici, ali se pretežito držao po strani njihovih prepucavanja, sada se to počinje mijenjati. Njegov stožer počeo se žestoko obračunavati s kritičarima iz stožera političkih suparnika. Ali mu ni oni ne ostaju dužni.

U središtu prvog velikog takvog obračuna u tekućoj predsjedničkoj kampanji našli su se Milanović i Jandroković. Oni se međusobno teško optužuju – do te mjere da je Jandroković Milanovića u razgovoru za Nacional usporedio sa švercerom oružja. Te teške riječi Jandroković je izgovorio nakon što je doznao da ga iz Milanovićeva stožera sumnjiče za netransparentno bogaćenje.

Izvor blizak stožeru Zorana Milanovića kontaktirao je Nacional nedugo nakon što je Jandroković 9. studenoga javno kritizirao Milanovića jer nije javnosti otkrio tko su njegovi poslovni klijenti. On je tada pozvao Milanovića da kaže tko su mu bili poslovni partneri kada je, nakon premijerskog mandata, postao poduzetnik te ustvrdio da si je isplaćivao minimalac i tako zakidao državu za porez.

„Nas optužuje za nečasne radnje, a taji tko su mu bili poslovni partneri. Ako netko želi biti predsjednik države, neka kaže čime se bavio i tko su ti ljudi koji su plaćali njegove usluge”, istaknuo je Jandroković na svečanom obilježavanju 30. obljetnice osnutka HDZ-a u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji. Rekao je i da nije normalno da si predsjednički kandidat SDP-a, kao vlasnik tvrtke sa solidnim prihodima, isplaćuje minimalac i ne plaća državi poreze koje bi poduzetnik trebao plaćati.O

Za nedavno osnovanu antikorupcijsku koaliciju, na čelu sa SDP-om, Jandroković je rekao kako je to za njega “korupcijska antikoalicija”.

„Za mene to je korupcijska antikoalicija. Predsjednik jedne stranke provaljuje u automobile i krade kasetofone, vrlo moralno i normalno. Predsjednik SDP-a prima 263 tisuće kuna stipendije i pravi se nedužan’’, izjavio je tada Jandroković.

Izvor blizak Milanoviću za Nacional je nedugo potom izjavio: ‘’Sad je stvarno pretjerao, Milanoviću ga je već puna kapa. Provjerite malo koliko doista vrijede udjeli koje je ljetos prodao, kakav to interes ima kupac koji je platio navedenu cijenu, kao i tko su njegovi klijenti. Veliki je to poduzetnik, neka javno objasni i tko mu je gradio stan u elitnom dijelu Zagreba’’.

Isti izvor tada je izjavio da je Jandroković bio u ozbiljnim pregovorima s Račanom oko poslovne suradnje i da bi to Račan bio spreman i potvrditi. Račan je to i učinio, pa se može tvrditi da je time uveo predsjedničku kampanju u zonu visokih tenzija s potencijalno dramatičnim posljedicama na desnoj političkoj sceni.

Jandroković je tijekom ljeta unio neke promjene u svoju imovinsku karticu. Konstatirao je da je 6. lipnja prodao 54,67 posto udjela u tvrtki Beming tvrtki Zvone za 1,3 milijuna kuna. Taj je iznos djelomično dobio u kunama, a djelomično pretvorio u eure te pridružio svojoj štednji i to naveo u imovinskoj kartici. Radi se o tvrtki koja posluje na području Bjelovara, koja se bavi građevinarstvom, a u praksi pretežito upravljanjem stambenim zgradama. U 2017. tvrtka je imala dobit od 141.257 kuna, a godinu kasnije 133.588 kuna. Prema službeno dostupnim informacijama ukupna dugotrajna i kratkotrajna imovina doseže joj 1,6 milijuna kuna. Unatoč tomu, pojedinci iz stožera bliskog Milanoviću navode da je upitno pod kojim je uvjetima Jandroković prodao svoje udjele i kako se formirala kupoprodajna cijena.

‘Ovo je sigurno odmazda za Milanovića. Sad ću ga još jače stisnuti. Istražujete HDZ do detalja, a on je imao 700 tisuća kuna dobiti i neće reći s kim je radio. To je kao da je švercao oružje’, kaže Jandroković

Nacional je potom kontaktirao Jandrokovića. Njemu je, međutim, odmah na početku razgovora bilo jasno o čemu je riječ.

“Ovo je sigurno odmazda za Milanovića. Sad ću ga još jače stisnuti. Istražujete HDZ do najsitnijeg detalja, a on je imao 700 tisuća kuna dobiti i neće reći s kim je radio. Pa ta njegova dobit je kao da je švercao oružje, odakle to? Neka objasni! Ja svoje mogu objasniti”, poručio je Jandroković.

Po onome što kaže Jandroković, prozivke na njegov račun zbog prodaje udjela u bjelovarskoj tvrtki potpuno su promašene. Temeljem čega je dobio čak 1,3 milijuna kuna za svojih 54,67 posto udjela u tvrtki koja ostvaruje oko milijun kuna prihoda i oko 150 tisuća kuna dobiti godišnje?

Na prvi pogled uistinu djeluje pomalo intrigantno, no Jandroković je odmah uzvratio na poziv Nacionala i bio spreman sve do posljednjeg zareza pojasniti. I sam je, čini se, svjestan toga da je legitimno postaviti pitanje je li mu netko pogodovao i kupio njegovu tvrtku po većoj cijeni od realne. No, kaže, to nikako nije bio slučaj.

“Riječ je o tržišnoj cijeni. Zastupao me odvjetnik koji se bavi trgovačkim pravom, procjenama i prodajama tvrtki. Postoji cijela struktura kako smo došli do cijene. Računala su se četiri faktora. Prvi je bio trogodišnji prosjek dobiti koji se množio s osam, potom potraživanja koja je tvrtka u tom trenutku imala, a bila su naplativa, potom cijena nekretnine u vlasništvu tvrtke i četvrto stanje novca na računu.”

Prosječna godišnja dobit iznosila je oko 150 tisuća kuna. Prema podacima iz godišnjeg financijskog izvješća, potraživanja od kupaca na dan 31. prosinca 2018. iznosila su oko 550 tisuća kuna, a ostala potraživanja iznosila su 132 tisuće kuna. Na kraju prošle godine stanje na računu tvrtke bilo je skoro pola milijuna kuna. U trenutku kad je Jandroković prodao tvrtku, potraživanja od kupaca iznosila su oko 400 tisuća kuna, a na računu je bilo oko 300 tisuća kuna. Poslovni prostor tvrtke koji se nalazi u centru Bjelovara procijenjen je na oko 600 tisuća kuna vrijednosti.

Kad se to sve zbroji, dolazi se do iznosa od otprilike 2,5 milijuna kuna, a 54,67 posto od toga iznosi oko 1,3 milijuna kuna.

Jandroković tvrdi da su njegovi udjeli u toj tvrtki prodani po redovnoj tržišnoj cijeni i da ni na koji način nije povezan s tvrtkom Zvone koja je kupila njegov udio. Riječ je, kaže, o građevinskom poduzetniku iz Bjelovara koji se bavi sličnom djelatnošću.

Investicija bi mu se, kako tvrdi, mogla isplatiti jer je riječ o dobro uhodanom i sigurnom biznisu. Jandroković tvrdi da je tvrtka poslovala neovisno o njegovim političkim funkcijama, da je jednako poslovala i dok je HDZ bio na vlasti i dok je bio u oporbi i da nije poslovao s državom. Čime se tvrtka zapravo bavi i kako se on našao u tom poslu, objasnio je Jandroković:

“Riječ je o tvrtki koja se bavi održavanjem i upravljanjem stambenim zgradama u Bjelovaru. Riječ je biznisu koji je pokrenuo još 1988. moj otac i to prvo kao obrt. Ja sam u taj posao ušao od 2002., kad sam se iz Zagreba vratio u Bjelovar. Tu firmu imao sam prije nego što sam se uopće počeo baviti politikom. Tada sam kupio udjele očeve tvrtke.”

Ubrzo nakon što je većinske udjele tvrtke kupio, Jandroković je ušao u visoku politiku pa je upravljačka prava prenio na oca Zvonimira. O tome kakav je imao odnos s tvrtkom u tom periodu, rekao je: “Od 2003. nisam vodio poslovanje. Mene je zanimala samo dobit i da sve bude u skladu sa zakonom.”

Na pitanje zašto je odlučio prodati tvrtku, kaže: “Ne mislim se više baviti tim poslom jer se neću vraćati u Bjelovar, a shvatio sam da mi je ta tvrtka postala teret kad sam morao platiti kaznu jer sam prenio upravljačka prava na oca, a ispostavilo se da to nisam smio. Potom, bilo je prigovora ljudi koji nisu plaćali pričuve pa su se i na televiziji počeli pojavljivati prilozi poput jednog na RTL-u, u kojem se jedna žena žalila da joj je pao snijeg s krova i nešto oštetio te ona nije mogla dobiti odštetu, a za sve je krivila mene. Shvatio sam da se nalazim na preistaknutoj funkciji da bih imao takvu tvrtku koja nije jako velika, ali mi može stvarati samo probleme. Zato sam ju prije sedam, osam mjeseci odlučio prodati.”

Prodaja, kako objašnjava, nije išla baš posve glatko, odnosno trebalo je proći nekoliko mjeseci prije nego što se našao kupac. A onda kad se pojavila tvrtka Zvone., uskoro se pojavio još jedan kupac, ali je već sve bilo dogovoreno. Zamolio nas je, dapače inzistirao je na tome da za dodatna pitanja nazovemo tu tvrtku i o svemu se informiramo kod njih. “Želim da istražite sve što možete”, rekao je.

Milanović i Jandroković i ranije su se oštro verbalno sukobljavali. Posebno je intrigantno to što su oni na neki način i obiteljski povezani. Sredinom 90-ih Jandroković se oženio s liječnicom Sonjom Matasić. Ona je kći Milanovićeva ujaka. Stoga je pozvala Milanovića na svadbu, sa suprugom Sanjom Musić koja je i njena prijateljica. Obje su liječnice.

‘’Ja se toga mnogo ne sjećam, ali mi žena kaže da smo se mi još 90-ih ponekad svađali, a drugi su nas samo gledali sa strane. Mi smo branili svaki svoju stranu’’, opisao je Jandroković situacije na širim obiteljskim ručkovima, na kojima je bio s Milanovićem, u istupu na Novoj TV 2017.

U političkom miljeu njih su se dvojica počeli ozbiljnije sukobljavati 2007. Bilo je to uoči parlamentarnih izbora, kada je Ivo Sanader s jako malom razlikom pobijedio Milanovića. Jandroković je tijekom te kampanje često na rubu primjerenosti ukazivao na to da je Milanović neiskusan političar koji je nedorastao Sanaderu. Sanader je Jandrokoviću ubrzo potom ponudio funkciju ministra vanjskih poslova. Već u toj fazi odnosi Jandrokovića i Milanovića zahladili su do te mjere da su se prestali obiteljski posjećivati na dječjim rođendanima. Unatoč tomu, njihove su supruge ostale u korektnim odnosima. Kada je Milanović postao premijer, Jandroković mu je kurtoazno uputio hladnu diplomatski intoniranu čestitku. Ali su otad njihovi sukobi postupno eskalirali.

Početkom 2014. Milanović je s premijerske funkcije upitao Jandrokovića je li u zatvoru posjetio Ivu Sanadera koji ga je za ruku doveo u politiku i ugurao u HDZ, u koji nikada ne bi ni primirisao da nije radio u njegovu kabinetu.

Milanović ga je tada upitao: ‘’Jeste li se pitali za Božić je li kriv baš za sve, ili za dio, ili možda za više od onoga što mu se stavlja na teret? Nemojte mi vi govoriti o ljudskim vrijednostima, a opet, govorite o čemu hoćete, to je vaše pravo’’.

Vidno uznemireni Jandroković uzvratio mu je ovako: ‘’Govorili ste kao ulični huligan, ali to je vaše pravo i tako se ponašajte, što se i može očekivati od jednog nesposobnog skorojevića’’.

Jandroković je za Nacional izjavio da je prijava Povjerenstvu za odlučivanje o sukoba interesa protiv njega, zbog prenošenja upravljačkih prava na oca, podnesena 2014. upravo nakon žustre rasprave koju je imao s Milanovićem u Saboru.

“Milanović mi je tada rekao da kad završim političku karijeru mogu doći k njemu raditi, a ja sam mu odgovorio: ‘Neću ja doći k tebi raditi, imam ja svoju firmu, a ti ćeš biti na cesti’. Mogu samo konstatirati kako je zanimljivo da je prijava Povjerenstvu protiv mene uslijedila nakon te diskusije, no ja nemam što skrivati jer cijelu svoju karijeru transparentno radim.”

Napeto je između njih dvojice bilo i početkom 2015., s time da se Jandroković tada uznemirio kada je Milanović javno kritizirao njegova tadašnjeg stranačkog šefa Tomislava Karamarka. Milanović je tada Karamarka nazvao političkom kukavicom, rekao da će biti agent stranih banaka kada se one budu žalile zbog rješenja za slučaj švicarskog franka, a zamjerio mu je i neznanje engleskog jezika.

Jandroković mu je tada pred novinarima u Saboru uzvratio ovako: “Jučerašnji nastup gospodina Milanovića ocijenio bih prostačkim. Ono nije način na koji bi trebao komunicirati hrvatski premijer i smatramo da Hrvatska zaslužuje puno kvalitetniju, pristojniju komunikaciju i pristojnijeg premijera. Očita je namjera da se političke protivnike uvuče u blato.“

U lipnju 2015. HDZ je upravo Jandrokovića istaknuo da komentira za Milanovića u tadašnjoj kampanji sudbonosan sastanak s predstavnicima tzv. ‘’šatoraša’’ koji su djelovali kao politički eksponenti desnice radi destabilizacije tadašnje vlasti. Jandroković je vrlo spretno iskoristio taj Milanovićev propust da politički poentira. On je tada rekao: “Taj sastanak je bio nužan i šteta je da se nije dogodio davno prije. U ime HDZ-a mogu izraziti zadovoljstvo današnjim sastankom i početkom razgovora. Iz sadržaja tog razgovora potpuno je jasno da je on bio nužan i velika je šteta da se on nije dogodio davno prije. Posebno je važno to što je tijekom sastanka predsjednik vlade kazao kako ratni veterani nisu politikanti niti da tu ima stranačke politike. Dakle, demantirao je sam sebe, demantirao je prvu potpredsjednicu gospođu Pusić, gospodina Stazića, Peđu Grbina, ministra Matića, sve one koji su u zadnjih nekoliko dana neprimjereno, vrlo agresivno i grubo optuživali HDZ da stoji iza prosvjeda. Dakle, danas je izravno predsjednik vlade demantirao sve to i ustvari potvrdio da HDZ nema nikakve veze s tim prosvjedom”.

Posljednji u nizu sukoba eskalirao je kada se Jandroković uključio u predsjedničku kampanju da obrani aktualnu predsjednicu i kandidatkinju HDZ-a Kolindu Grabar-Kitarović. Pa su iz Milanovićeva miljea, ne prvi put, Jandrokovića počeli prikazivati kao političkog beskičmenjaka. Što najavljuje nastavak sličnog prepucavanja i dinamičan razvoj predsjedničke kampanje.