Dinamo će 17. rujna utakmicom protiv Bayerna započeti Ligu prvaka, a velike zasluge za ulazak u to natjecanje ima golman Ivan Nevistić, koji je po dolasku iz Rijeke u medijima smatran promašajem

Trebala je proći godina dana uspona i padova kako bi Ivan Nevistić (26) konačno dokazao da je Dinamo njegovim dovođenjem dugoročno riješio pitanje vratara. Otkako je prije tri godine došao iz Rijeke, Nevistić je prvo bio na posudbi u Lokomotivi pa je jednu sezonu, dok je Livaković bio golman, sjedio na klupi Dinama, da bi prošlu sezonu započeo kao prvi golman. No početak nije bio dobar, na gol je došao Danijel Zagorac, Nevistić je vraćen na klupu. I onda, spletom apsurdnih okolnosti, Zagorac se krajem prošle godine ozlijedio, Nevistić se vratio na gol, iz utakmice u utakmicu branio sve bolje, a njegove obrane na utakmici protiv Qarabaga bile su ključne kako bi Dinamo izborio ulazak u Ligu prvaka. Prvu utakmicu Lige prvaka Dinamo će 17. rujna igrati u Münchenu protiv Bayerna pa smo tim povodom razgovarali s Nevistićem za Tempo.

TEMPO: Prošle sezone rekli ste kako je dobro što ste porazom od PAOK-a ispali iz europskih natjecanja jer je teško igrati na tri kolosijeka te da vam je to omogućilo osvajanje prvenstva i kupa. Sad ćete igrati Ligu prvaka, koliko će vam biti teško igrati na tri kolosijeka?

Sigurno je da će nam biti teško, ali ove godine imamo puno širi roster nego prošle godine i mislim da smo se bolje pripremili na to da ćemo imati puno više utakmica. Pritom mislim na igrače koji su došli kao i na one koji su se oporavili, recimo, Rog. Mislim da ove godine neće biti toliki problem igrati na tri fronta baš zbog te širine koju imamo.

TEMPO: Često se pisalo kako je teško biti golman Dinama jer je Dinamo dominantan u hrvatskom prvenstvu, golman nema posla i onda mora paziti da se ne opusti i ne dobije gol iz jednog udarca. Je li to za vas veća opasnost no da ste konstantno pod pritiskom protivničke momčadi?

Mislim da je puno lakše kada imaš više posla, lakše se naviknuti na to da imaš više posla, da imaš više šutova prema golu, jednostavno tada si unutra, zagrijan si i koncentriraniji. Puno je teže naviknuti se na to da nemaš posla, što se događalo u nekim utakmicama HNL-a. Protiv Šibenika nisam dodirnuo loptu do 75. minute nakon čega su oni imali dva vezana šuta, a ja sam morao biti spreman reagirati. Iskreno, meni, a vjerujem i svim ostalim golmanima, lakše je kada ima više posla jer si koncentriraniji, drži te budnim. Kada nemaš posla, moraš naći način da reagiraš kako treba kada dođe do te jedne situacije. Mislim da je to najteže.

TEMPO: Što ste pomislili kada ste vidjeli listu protivnika Dinama u Ligi prvaka? Daju li vam ti protivnici dodatnu inspiraciju?

Kada uđeš u Ligu prvaka, želiš dobiti najbolje protivnike. Kad sam vidio koji su to protivnici, bio sam sretan i zadovoljan. Pogotovo zato što s Bayernom i Arsenalom, a to su najjači protivnici, igramo u gostima. U tim utakmicama treba uživati. To je najveća nogometna pozornica. Mi smo krvavo radili protekle godine da dođemo u tu situaciju, da uđemo u Ligu prvaka. Iskoristili smo tu šansu koja nam se pružila protiv Qarabaga i sada treba u tome uživati. Mislim da ne trebamo stavljati na sebe preveliki pritisak. Najbolje je kada uživaš, tada igraš najbolje, imaš najbolje izvedbe.

Ivan Nevistić potpisao je za Dinamo u vrijeme kada je trener bio Danijel Krznar. Navodno je Dinamo za njega platio Rijeci odštetu od tri milijuna eura. FOTO: Davorin Visnjic/PIXSELL

TEMPO: Je li vašoj pozitivnoj situaciji u Dinamu pridonijela i činjenica da ste nedavno potpisali novi ugovor? Je li vas to psihički rasteretilo?

Mislim da je. To ti daje neku mirnoću, stabilnost i potvrdu od ljudi koji su upravi da ti vjeruju. Dalo mi je puno veći mir, ne razmišljaš više o tim nekim stvarima, nego se koncentriraš samo na nogomet. Ako želiš imat top performans, moraš biti apsolutno miran i imati čistu situaciju. Što je čišća situacija oko tebe, to ti je lakše dobro igrati.

TEMPO: Koliko ste vi bili mirni, odnosno nemirni, uslijed činjenice da u hrvatskoj ligi nikada nije isplaćena tako velika odšteta kakvu je Dinamo isplatio Rijeci kada vas je dovodio? Dok ste bili u Rijeci, prolazili ste posudbe, u Dinamu ste prvo bili na klupi, a kada ste prije godinu dana postali prvi golman Dinama, počeci su bili diskutabilni. Kako je to na vas djelovalo s psihičke strane?

Sigurno da je to mentalno jako teško. Opet, ne treba ni tome pridavati preveliku težinu. Ako ćemo gledati s druge strane, ja igram nogomet, radim posao koji volim, nekada ti ide, nekada ti ne ide. Ponekad i mi nogometaši malo previše filozofiramo pa govorimo o pritisku. Kao što kaže Mourinho, pritisak je na ljudima koji ne znaju kako će prehraniti svoju djecu. To je pritisak. U nogometu se događaju faze kada ti ide i kada te ne ide, ali mislim da ne treba zbog toga gubiti glavu. Iako, lako je reći da moraš ostati stabilan i svoj, pogotovo kad te ne ide. To je puno lakše reći nego izvesti. Golman Dinama mora biti spreman na takve situacije. Mislim da je to razlika između nekoga tko je prosječan golman i nekoga tko je vrhunski golman. Svi se znaju bacati, ali ovo je neka stvar koja te čini boljim.

TEMPO: Čitate li medijske kritike? Prošle godine pisalo se u nekim medijima kako se pokazalo da vi niste golman za Dinamo. Jesu li vam smetali takvi tekstovi ili su vas, možda, motivirali?

Iskreno, ni jedno ni drugo. To ne čitam, ali do mene dođu neke informacije tako da sam u tom periodu znao da se o meni piše loše. Nikada to nisam uzimao osobno niti sam imao nešto osobno protiv nekoga. Svatko ima pravo na svoje mišljenje. Na kraju krajeva, ti jedini znaš, Ćiro Blažević bi rekao „u tami svoje kože“, kakva je situacija. Možda sam u nekim utakmicama koje prema vani nisu izgledale dobro, ja imao dobar osjećaj. Mislim da uvijek treba slušati sebe i svoj osjećaj. Igraš u Dinamu, a to što moraš proći takve situacije, gdje paralelno imaš kritike i pohvale, daje čar nogometu. Da toga nema, sve ovo ne bi imalo smisla.

TEMPO: Znači li to da ste i privatno više individualac?

Pa ne znam jesam li individualac, volim razmišljati svojom glavom i ne volim da mi se nameću mišljenja. Uvijek kritički razmišljaš i postavljaš stvari u neku perspektivu za koju misliš da je tebi prihvatljiva. Na navijačima je da budu ludi, a na nama igračima je da budemo u fokusu, da budemo u balansu. Što si više u balansu, to bolje igraš.

TEMPO: Je li vas trener Jakirović u teškim trenucima pozvao na stranu i rekao – slušaj, bez obzira na sve, ja stojim iza tebe?

Ne, ali jest trener golmana Gojko Mrčela s kojim radim dugo, bio mi je trener i u Rijeci i u mladoj reprezentaciji. On mi je puno pomogao u toj fazi, kako s golmanske tako i s ljudske strane. On je također bio golman i zna kako se osjećaš kada prolaziš kroz takve situacije. Dosta mi je pomogao u situaciji koja nije bila baš laka.

Danijel Zagorac ozlijedio se na zagrijavanju nakon čega je na gol Dinama stao Ivan Nevistić i od tada je neprikosnovena ‘jedinica’ zagrebačke momčadi. FOTO: Luka Stanzl/PIXSELL

TEMPO: Kroz nekoliko posudbi i kroz sjedenje na klupi prošli ste rigoroznu nogometnu školu. Je li vas to očvrsnulo i pomoglo da budete golman kakav ste danas?

Mislim da jest. Svatko ima svoj neki put. Netko stane na gol Dinama sa 17 godina, a netko mora ići na posudbe. Takav je bio moj put, danas sam zahvalan što sam to prošao. Sigurno ne bih bio tu gdje sam da nije bilo toga. Nikada nisam imao problema s tim posudbama. Nikada mi nije bilo ispod časti ići i u drugu ligu i ovamo i onamo. Samo sam gledao kako ću biti bolji. Ako će me posudba učiniti boljim, ja idem. Nikad nisam imao ego u tom nekom smislu da sam najbolji i da mislim da mi ne treba posudba. Posudbe su mi donijele puno toga i zahvalan sam što sam to prošao. Iako, sigurno nije bilo lako kad moraš ići iz Rijeke, koja je u tom trenutku osvajala prvenstvo, u drugu ligu. U Varaždin koji je iz treće ušao u drugu ligu. Sigurno da ti u tom trenutku nije lako, ali znaš da je to ispravan put.

TEMPO: Je li bilo posudbe koja vam je teško pala, kada ste mislili da ćete izgubiti sezonu?

Iz Rijeke sam išao u Muru, oni su tada ušli iz druge u prvu slovensku ligu. Ne znam što se tamo dogodilo. Ja sam, naravno, išao za prvog golmana, tako mi je i rečeno. Došao sam tamo, trener me nije vidio, meni ništa nije bilo jasno. Prva utakmica, bio sam na klupi, skroz neka čudna situacija. Znate kako je u nogometu, predsjednik, sportski direktor, svi imaju neke svoje interese. Iskreno, ne znam što se tu dogodilo. Onda sam zvao Ivana Mancea, sportskog direktora Rijeke, rekao sam mu da neću doći na posudbu i biti na klupi. Onda su me povukli nazad u Rijeku tako da sam tu izgubio pola godine. Nisam se htio time baviti, tko je tu kriv, zašto je došlo do toga. Na kraju i iz takve situacije nešto naučiš.

TEMPO: Odakle vam ta skromnost? Je li to nešto što dolazi od obitelji ili imate nekog savjetnika u nogometnom životu?

Pa ne, ne znam što bih rekao o tome. Mislim da nisam skroman, samo sam realan. Na sve gledam realno. Mislim da su ljudi, ali i nogometaši, ponekad malo nerealni i svi sebe vide puno boljima i puno većima nego što jesu. A kada završe karijeru, za pola godine ih se više nitko ne sjeća pa onda upadnu u depresiju.

TEMPO: Jeste li realni i sada, kada niste pozvani u reprezentaciju? Smatrate li da, realno, postoje tri bolja golmana od vas?

Nikad neću govoriti da sam bolji od nekoga. Nije na meni da o tome sudim, tu sam da igram, da uživam u tome što radim. Stvarno volim to što radim i uživam u svakom treningu. Na ljudima je da me pozovu. Neću sebe gurati u prvi plan jer nisam taj lik. Izbornik i ljudi u Savezu za to su odgovorni. Oni će sigurno donijeti najbolju odluku i nema smisla da ja sad tu dajem neke izjave niti da se namećem. Ako me pozovu ja ću biti sretan, to je velika čast, ali nije kraj svijeta ako me ne pozovu.

TEMPO: Povratkom u Rijeku dogodila se ta sezona u Europskoj ligi gdje ste u grupnoj fazi bili proglašeni za najboljeg golmana s najviše obrana. Koliko je to za vas bilo motivacijski značajno?

Sigurno da sam dobio dodatni poticaj. Nije isto kada braniš dobro na HNL razini i kada braniš dobro na europskoj razini. Ovo je viši nivo i onda je to potvrda da mogu igrati na europskom nivou, gdje je kvaliteta ogromna. To mi je dalo na samopouzdanju. To mi je bila velika škola i zahvalan sam što sam je prošao. Imali smo četiri boda što je za Rijeku, koja ne igra svake godine u Europskoj ligu, bio dobar uspjeh.

TEMPO: Nedavno je Večernji list objavio priču o vašem rodnom Đakovu koje je dalo nekoliko vrlo dobrih golmana kao što su Žitnjak, Vargić i ostali. Kako ste vi postali golman? Je li na vas utjecao vaš stariji brat koji je također bio golman?

Dosta dugo bio sam igrač, recimo, do 11. godine. Stariji brat bio je golman, stariji brat je uzor i želiš biti kao on. Ja sam onda prešao u golmane. U Đakovu je bilo jako puno golmana koji su napravili ozbiljne karijere. Kad si klinac, slušaš o Čedi Marasu i o Vargiću i ovom i onom. I onda ti je to negdje u glavi i možda doneseš odluku da želiš biti golman. Postoje uzori za takve stvari. Možda je sada neko dijete iz Đakova koje ima šest, sedam godina čulo za mene i želi postati golman. Tako sam i ja, dok sam bio mlađi, gledao Vargića ili Čedu Marasa.

Ivan Nevistić je bio golman reprezentacije do 17 godina u kojoj su igrali Josip Brekalo, Borna Sosa i Luka Ivanušec. FOTO: imago/Hartenfelser/GuliverImages

TEMPO: Osijek vas je relativno brzo prepoznao kao golmana.

Nisu me oni prepoznali, nego se moja cijela obitelj preselila u Osijek. Spletom okolnosti sam krenuo igrati za Osijek. Bio sam šest godina tamo i onda sam otišao u Rijeku. To je bilo prije ulaska Mađara u klub, financijska situacija nije bila dobra. Nisam osjetio podršku kluba, bilo je tada dosta nekih utjecaja, nekih ljudi koji mi se nisu sviđali. Bio sam svjestan da ću teško doći do neke šanse. Rijeka me je odmah uzela i stavila u prvu ekipu sa 16 godina. Predstavili su mi taj projekt koji mi se svidio i zato sam odlučio otići u Rijeku.

TEMPO: Bilo je to vrijeme uzleta Rijeke, kada je pored Miškovića u klubu bio i Gabriele Volpi.

Da, mi smo išli na pripremu u Dubai. Team building se održavao na Volpijevoj jahti od 50 metara. A poslije s Varaždinom ideš u Međugorje. Spavaš u kamp kućicama. Pa ti ostani normalan.

TEMPO: Vašu karijeru odredila je bizarna ozljeda tada prvog golmana Dinama Zagorca krajem prošle godine, od tada ste prvi golman Dinama. Jeste li pomislili da ste, zapravo, srećković jer vam se nakon toga sve otvorilo?

Moraš imati sreće. Moraju ti se neke stvari poklopiti. Nije sve do kvalitete. A što da ja nisam branio proti Betisa? Da smo, recimo, izgubili 4-0 što je bilo možda i očekivano s obzirom na stanje u kojem smo bili. Siguran sam da danas ne bismo razgovarali. Tko zna gdje bih ja bio i u kojem bi smjeru išla moja karijera. Ne znam, tako je moralo biti, to je to.