Osobe s invaliditetom godinama i najčešće prosvjedima uspijevaju izboriti se za svoja prava. Godinama upozoravaju na manjkavosti zakonodovnog okvira, onda su se naslušali obećanja i ponadali promjenama nabolje, da bi prije nekoliko dana stigao hladan tuš. Najavljena su dva zakona – Zakon o osobnim sistentima i Zakon o inkluzivnom dodatku. Uz oba stižu, nažalost, samo dodatni poblemi, a prvi stupa na snagu tek sredinom 2023. godine, a drugi tek početkom 2024. i umjesto da prije svega roditeljima djece s invaliditetom olakša situaciju, čini se da će je samo zagorčati.

Roditelji njegovatelji brinu o djeci kojima je često potrebna 24-satna njega. Država je sada zaključila da im više ne trebaju osobni asistenti jer bi to bila – dvostruka usluga.

Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike rekla je da zakon stiže tek sada jer se dugo brusio. Ivan Milatić, predsjednik Nacionalne udruge pomoćnika u nastavi, koji je i sam osoba s invaliditetom, kazao je za N1 da je to “brušenje” – nikakvo.

“S tim ‘izbrušenim’ zakonom vratili su nas 10 godina unatrag. Ja sam s tri odvjetnička ureda u Sloveniji, po uzoru na slovenski zakon, sam izdradio jednu verziju zakona o osobnim asistenima koju sam htio pokloniti vladajućima. No nitko se nije udostojio ni na mail odgovoriti, kamoli primiti me na razgovor. Sve fraze i floskule koje prosipa ministar (Marin) Piletić, bio je zanimljiviji dok je šutio”, rekao je Milatić.

Roditelji djece s posebnim ne vide drugog načina nego da krenu u prosvjed, a ministar poručuje da nije zainteresiran za razgovor s ulicom.

“To je dosta loš stav ministra. Shvaćam i razumijem te roditelji. Onaj tko nije nikada u praksi živio život osobe s posebnim potrebama ne zna koji su stvarnim problemi i onda govoriti o uskraćivanju osobnih asistenata bilo kome po ne znam kojim kriterijima, ne znam tko je smišljao te kriterije, to je nonsens i to je strašna sramota za državu koja kaže za sebe da je demokratska i inkluzivna”, komentirao je Maletić. Unatoč najavama, u inkluzivni dodatak Milatić ne vjeruje.

Problemi su i kada su u pitanju pomoćnici u nastavi.

“Nema ih dovoljno s obzirom da se svake školske godine isti prijavljuju, a potreba je svake godine sve veća. Drugo, kako poboljšati njihov status? Jednsotavno priznati kao zanimanje i više se neće pričati o satnici, nego o uvjetima rada”, kaže Milatić. Dodaje ta bi i osobne asistente trebalo priznati kao zanimanje.

“Za osobne asistente trebalo bi što prije oduzeti mogućnost raspolaganja novcem i prijeve za EU projekte lokalnim upravama. Po meni bi trebalo to dići na državnu razinu i napraviti nekakav red, ajmo reći registar osobnih asistenata, da se u svakom trenutku zna tko je kod koga i na koliko sati. Problem je da u Hrvatskoj ne postoje educirani osobni asistenti ni pomoćnici u nastavi, osim roditelja koji iz vlastite prakse znaju. Znam za primjer roditelja s djetetom na spektru autizma, koji zna raditi, ali ne po zakonu ne smije raditi sa svojim djetetom”, rekao je Milatić.

“U Hrvatskoj, a premijer to dosta dobro zna, trenutno 16 posto stanovništva ima određeni invaliditet, to je više od 600.000 ljudi. A to uporno ignoriranje države tih problema i stavljanje pod tepih i odlaganje rokova vodi ka tome da ti ljudi prirodnom selekcijom izumru. Država ničim ne pomaže te osobe, ni na koji način ne radi njima u korist”, zaključio je Milatić.