Šizofreno je riječ koju je Ivan Matasić, financijski direktor i član Uprave Cibone, nekoliko puta koristio tijekom razgovora za Nacional kojom je pokušao objasniti situaciju da Cibona mora izaći iz dvorane koju je koristila od 1987. godine. Nakon što je posljednjih godina Cibona rezultatski i financijski propadala pod „pokroviteljstvom“ gradske vlasti, potkraj prošle godine klub je dobio novu Upravu na čelu s predsjednikom Marijom Petrovićem i direktorom Maurom Lukićem. Koji mjesec kasnije Uprava je objavila lošu i dobru vijest. Loša je da je financijski dug kluba 33 milijuna kuna, a dobra da postoje investitori koji su zainteresirani za ulaganje pet milijuna eura. Time bi klub vratio dugove i krenuo u novu sezonu s poboljšanim financijama. No prošlog tjedna objavljeno je da Cibona mora napustiti Košarkaški centar Dražen Petrović. Zbog financijskog duga i nenamjenskog trošenja sredstava klub se nije mogao javiti na natječaj za korištenje dvorane koja je u vlasništvu Grada. Time su izgubili mogućnost njenog korištenja i traži se da napuste poslovne prostore do 30. travnja. Ivan Matasić, financijski stručnjak koji je u javnosti poznat i kao nekadašnji član uprave Hrvatskih željeznica i Hrvatske elektroprivrede, opisao nam je ovu situaciji iz klupskog ugla i otkrio mogućnosti koje Cibona nudi gradskoj vlasti kako bi se problem riješio.

NACIONAL: Kako ste postali član Uprave i financijski direktor Cibone?

Ušao sam s investitorima koji su potpisali s Cibonom „term sheet“, neobvezujući ugovor o investiciji, kako bi u klub ušao novac kojim bi se isplatili dugovi i stvorio dobar dugoročni temelj i Cibona se vratila tamo gdje je nekad pripadala, odnosno kada je bila značajan europski košarkaški klub. Investitori su me angažirali kako bih pomogao da Cibona preživi tijekom sljedećih pet, šest mjeseci dok oni ne uđu. Petrović, Lukić i ja smo se pritom čvrsto obvezali timski dovesti Cibonu u situaciju da je u stanju primiti jednu tako veliku investiciju, i na tome sinergijski i vrlo odlučno radimo.

NACIONAL: Jesu li to oni investitori koji bi, prema navodima medija, mogli unijet pet milijuna eura u Cibonu?

Da, s time da se ne radi o jednom investitoru. To je više investitora koje privlači projekt Cibone. S obzirom na potpisane ugovore ne mogu navoditi njihove nazive, ali mogu reći da je kao inicijator za njihovo dovođenje najzaslužniji direktor Cibone Mauro Lukić. Ja sam Lukića upoznao na sastanku s investitorima.

NACIONAL: Investitorima se predočilo stanje u Ciboni koja ima 33 milijuna duga. Kako se steklo povjerenje investitora, kako ste ih uvjerili da će se njihovim novcem pokriti dugovi i da će nakon toga klub ići u pravom smjeru?

Vrlo teško. Iskreno, prvih pet minuta svakog našeg razgovora s bilo kojim investitorom je slušanje priče o tome kako su u Ciboni ključne riječi korupcija i nerad, kako su vladali raznorazni klanovi i menadžeri, kako je sve to krivo postavljeno i politički manipulirano, kako iznutra nema nikakvog košarkaškog sustavnog razvoja te kako pravni uvjeti i klima poslovanja u Hrvatskoj nisu baš najpametniji za investiciju od pet milijuna eura. Još kada se dotaknete duga pa investitori shvate da moraju krenuti iz minusa a ne od nule… Teško je.

NACIONAL: Zbog čega su se investitori zainteresirali za Cibonu?

Nisu se svi zainteresirali. Neki su nas saslušali, zahvalili se i otišli. Većina njih su zaljubljenici u košarku ili su već u košarci, ali negdje drugdje, primjerice u Americi, u NBA klubovima. Sviđa im se ideja da su investitori u brend koji se zove Cibona.

NACIONAL: To je pomalo čudno jer u takvim poslovima emocije, kao što je ljubav prema košarci, ne bi trebale biti presudne. Tamo gdje se ulažu milijuni eura presuđuju brojke. Zar postoje ljudi koji su zbog emocija spremni riskirati svoj novac?

To što ste rekli nije baš točno. Kada pogledate europske košarkaške klubove, vidjet ćete da vrlo rijetko koji posluje s profitom. Uglavnom su to klubovi u kojima ljudi koji su uložili novac to rade iz emocije, ljubavi prema košarci i tako ulaze u zajednicu. Na zapadu su to vrijednosti koje se cijene. Košarka nažalost u smislu profitabilnosti nije nogomet, entuzijazam i ovi ostali elementi su presudni.

NACIONAL: Pretpostavljam da su investitori rekli „Spremni smo uložiti u Cibonu, ali…“. Što se prvo treba riješiti u klubu da bi oni investirali novac?

Prvo pitaju kako stojimo s infrastrukturom i koji su nam planovi za razvoj. Dosta su dobro informirani o tome kakva je situacija s Cibonom i općenito košarkom u Hrvatskoj. Vrlo detaljno seciraju ljude koje želimo angažirati, primjerice u projektu Cibona akademije ili projektu ženskog kluba Cibona. Jedan od načina na kojih ih nastojimo privoljeti da uđu u Cibonu je taj potencijal koji klub nesumnjivo ima kao razvojni brend za mlade igrače. Mi i sada imamo vrlo potentnu momčad, u petak su ponovo pobijedili. Vrlo sam ponosan na doprinos i angažman svakog igrača, sportskog direktora te trenera i njegova tima. Svi igrači znaju da je Cibona u velikom minusu, ali daju sve od sebe pa onda i mi moramo davati sve od sebe i ne odustajati ako gubimo na poluvremenu, kao što ne odustaju ni oni. Investitori pak vide naš trud i preokret u načinu komunikacije i rada u klubu te općenito pristupu poslovanju. Žele da nastavimo biti maksimalno transparentni, što je i uvjet koji je jasno od nas tražio i Tomislav Tomašević. Na sastanku s Gradom rekao je da podržava to da klub bude profesionalan, ali traži da ga se profesionalno i transparentno vodi. Mi tako moramo voditi klub i zbog njega, odnosno Grada i građana Zagreba i nije nam to teško jer to spada u elementarnu pristojnost i standard prema investitorima koji su spremni uložiti novac. Napominjem da ni ja ni itko u upravljačkim strukturama od svog angažmana nema neke koristi niti je očekujemo.

Ivan Matasić s Krešimirom Radovčićem, igračem KK Cibona. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Spomenuli ste važnost infrastrukture. Prošlog tjedna objavljeno je kako Cibona mora napustiti prostorije u Košarkaškom centru Dražen Petrović do 30. travnja te je više neće moći koristiti. Gradske vlasti tvrde da je sve po zakonu. Koji je stav Cibone?

Ova situacija gdje se javno raspravljaju ovakve stvari nama najmanje odgovara, mi smo u petak izgubili jednog velikog sponzora iz Amerike koji se povukao jer ne želi biti dio ovih ‘’političkih igara’’. Koristim namjerno termin koji je upotrijebio investitor, da se bolje shvati kako to izgleda ‘’izvana’’. Investitori te veličine, tzv. „anchor investors“, povuku za sobom 20 ili 30 drugih koji su bili spremni doći i uložiti novac u Cibonu. To je za nas veliki gubitak, izgubili smo pozitivan momentum u pregovorima i moramo svima nanovo objašnjavati što se događa. Ponovno naglašavam da ne tražimo samo investitore koji će pokriti dugove prethodnih uprava, nego koji će osigurati dugoročnu stabilnost klubu i veće budžete. I zato želimo što prije naći zajednički jezik s Gradom. Naravno, ne tražimo da se donose akti mimo zakona, ali mi smo u situaciji da se ne možemo ni prijaviti za korištenje dvorane. U svijesti svih nas u Zagrebu, a usuđujem se reći i Hrvatskoj je to da je to Cibonina dvorana. Mi tražimo da opet postane Cibonina dvorana. Na koji način? Koncesijom ili bilo kojim drugim zakonitim i Gradu prihvatljivim načinom kako bi Cibona bila u toj dvorani. Dvorana je u vlasništvu Grada, prostorije u dvorani su u vlasništvu Grada. Iako Grad ne zabranjuje igranje na terenu, zabranjuju korištenje ostale nužne infrastrukture za igranje utakmica, treniranje i tako dalje. Jedna banalna stvar je vešeraj. Mi imamo svoju aparaturu u prostorima Grada koje sad više ne bismo smjeli koristiti. To je zaista šizofrena situacija u kojoj bismo mi htjeli naći zajednički jezik s Gradom. Uvesti reda u poslovanje Grada treba, kao što ga treba uvesti u Cibonu, podržavamo to, ali pritom treba paziti da se pritom ne uništi simbole grada i države.

NACIONAL: Po zakonu, klub koji je u dugu ne može se prijaviti na natječaj za korištenje dvorane. Cibona se stoga nije prijavila, ali su se prijavili KK Dinamo i KK Hermes Analitica te su dobili pravo na korištenje dvorane.

Postoji praksa i način na koji se to može riješiti, a to je da se košarkaški savez Grada prijavi na natječaj i satnicu preda na korištenje onima koji se nisu mogli prijaviti na natječaj. No to je vezano za dvoranu, ali ne i za prostorije. Mi bismo htjeli ostati u prostorijama jer su one nužne za trening i utakmice. S jedne strane nam se govori da nam je istekao ugovor, a s druge strane nema natječaja s prihvatljivim uvjetima po kojima bi Cibona, po komercijalnim uvjetima, koristila prostorije, a potencijalno i dvoranu. Mi smo to spremni platiti. Međutim, nema ni natječaja ni dogovora ni sporazuma kojim bi nam se omogućilo korištenje u narednom periodu. Nema konkretnog prijedloga druge strane, osim dopisa koji kaže da moramo izaći. Sramota. Upravitelj dvorane prati da neki od djelatnika Grada, od kojih su neki desetljećima vezani samo za dvoranu i Cibonu, ne bi slučajno pomogao klubu. Zabranjeno nam je izrijekom čak da Cibona nekima od njih plati da izvan radnog vremena pomognu klubu, primjerice pranjem dresova nakon treninga igrača, to se tumači sukobom interesa. Iz straha da ne dovedemo ljude u egzistencijalne probleme, pokušali smo dobiti barem usmenu dozvolu da ih možemo zamoliti za tako nešto od njihovih direktora, ali uzalud.

NACIONAL: Koliko je, na tu temu, održano sastanaka s predstavnicima Grada?

Bilo ih je četiri ili pet, od kojih je jedan bio s Tomaševićem. On je dao podršku korištenju infrastrukture koja je Ciboni potrebna, ali Ustanova Upravljanje sportskim objektima radi suprotno od onoga o čemu smo mi razgovarali s predstavnicima Grada. Mi ne znamo na čemu smo i zato kažem da je to šizofrena situacija.

NACIONAL: Koja je teza čelnih ljudi Ustanove Upravljanje sportskim objektima?

Njihova je teza da mi nemamo pravnu osnovu po kojoj možemo biti u dvorani. Ja jesam za striktno poštovanje zakona, ali nije korektno penalizirati klub zbog nečega što se prije događalo i u čemu je vrlo aktivno sudjelovao Grad pa i neki zaposlenici s kojima danas razgovaramo. A znamo tko je vedrio i oblačio u klubu i u Gradu. Postoji ona izreka „Ako želiš nešto napraviti pronaći ćeš (zakonski dozvoljen) način, ako ne želiš naći ćeš izliku“. Mi ne tražimo nikakvu pomoć Grada, spremni smo sve to platiti. Ni na jednom sastanku nismo tražili ni kune od Grada. Mi plaćamo ceh zbog onog što se prije događalo pa se nismo mogli prijaviti ni na natječaj za korištenje sredstava Grada, odnosno za korištenje dvorane. Nama sada nedostaje dva, tri milijuna kuna, što bismo u normalnim okolnostima do sada u 2022. dobili od Grada. Nismo tražili ništa osim da nam se omogući korištenje infrastrukture koja je sagrađena za Cibonu. Mislim da je Mirko Novosel najbolje definirao ovu situaciju kad je rekao da netko tjera Cibonu iz Cibone. Nema se tu što dodati. Sramota za sve nas. Mnogo ljudi nam se javilo i ponudilo pomoć i reklo da osjeća susramlje zbog ovakvih poteza Grada.

‘Govori nam se da je istekao ugovor, a onda da nema natječaja prema kojem bi Cibona koristila dvoranu. Mi smo to spremni platiti. Postoji samo dopis koji kaže da moramo izaći. Sramota’

NACIONAL: Poznato je da je u vrijeme gradonačelnika Milana Bandića Cibona od Grada godišnje dobivala dva milijuna eura, što se više nikada neće dogoditi. Da Cibona nije u dugu i da se može prijavljivati na natječaje, koliko novaca biste dobili?

Ne računam samo na novac, već i na korištenje dvorane, to bi bio iznos u novcu i naravi u vrijednosti između pet i sedam milijuna kuna. Te je realan iznos za klub koji želimo vratiti na mapu europske košarke ne samo zbog kluba, nego i zbog Grada i košarke općenito. Nadamo se i očekujemo partnerski odnos s Gradom.

NACIONAL: Koliko su investitori strpljivi, jesu li vam rekli da će izaći iz projekta ako vam ne omoguće korištenje dvorane?

Neće samo oni izaći, mi ćemo izaći iz cijele priče ako nećemo imati dvoranu. Ne mogu ljudima lagati, transparentan sam i prema jednoj i prema drugoj strani. Mi moramo imati osnovnu infrastrukturu i ako nam netko zabranjuje njezino korištenje ili korištenje dijelova te infrastrukture, onda mi ne možemo igrati košarku. To nije moje mišljenje, nego suhoparna činjenica. A onda se taj koji to radi ne smije skrivati iza zakonskih odredbi. Taj mora reći ja to radim namjerno i znam što su posljedice, tjeram jedan od simbola grada u stečaj.

NACIONAL: Kada to kažete, onda dolazimo do kuloarskih priča kako nova gradska vlast nije zadovoljna s ljudima koji su došli na čelo Cibone.

Odbijam vjerovati u te priče jer sam razgovarao s Tomaševićem. Jedno od obećanja koje smo mu dali je da ćemo u potpunosti depolitizirati klub, što smo i napravili. Ni jedna politička opcija, ni jedna zainteresirana strana poput menadžera, nema utjecaja na to kako se donose odluke u klubu. Radimo isključivo u interesu kluba. Rekao sam mu i da depolitizacija za mene znači da ni Možemo! ni gradska vlast, sadašnja ili neka buduća, ne bi smjeli imati upliv u to kako se odlučuje u Ciboni. To je depolitizacija, a ne maknimo one prije nas kako bismo mi sada odlučivali i određivali tko će voditi Cibonu.

NACIONAL: Koja je bila reakcija gradonačelnika na vaše riječi?

Apsolutno se složio s time. Zato mi je čudno sve ovo što se sada događa. Mi smo ispunili sve što smo obećali.

NACIONAL: S kim ste razgovarali na sastancima kojima nije prisustvovao gradonačelnik Tomašević?

S Goranom Đulićem, Kostom Kostanjevićem, ravnateljem Ustanove Upravljanje sportskim objektima, Milanom Pavelićem, pročelnikom za sport u Gradu i Tomislavom Stojakom, glavnim tajnikom Sportskog saveza Grada Zagreba kao najodgovornijim osobama. Dobio sam dojam da ljudi iz SSGZ-a podržavaju rješavanje problema, disonanca postoji s predstavnicima Ustanove Upravljanje sportskim objektima. Oni očigledno imaju drugačiju viziju onoga što bi se trebalo događati.

‘Nismo tražili ništa osim da nam se omogući korištenje infrastrukture sagrađene za Cibonu. Nije korektno klub penalizirati zbog nečega u čemu je vrlo aktivno sudjelovao Grad’

NACIONAL: Postoje li rokovi do kada se ova situacija mora razriješiti?

Mi ponovo krećemo iz početka jer opet moramo uvjeriti investitore da nismo čudaci ili budale koje ih guraju u neriješenu situaciju. Vrlo ćemo brzo definirati listu nužnih infrastrukturnih uvjeta da bi Cibona mogla nastaviti dalje. Ako Grad nije spreman osigurati te nužne uvjete, onda nam to treba i reći. Tražit ćemo ih da nam ih garantiraju u pismenom obliku kako se ne bi više ponavljale ovakve situacije i kako se ne bi u budućnosti moglo desiti da se neka nova vlast ‘’sjeti’’ postavljati nekakve nove uvjete.

NACIONAL: Jeste li Gradu predočili listu investitora kako biste ih uvjerili da se ne šalite i da se radi o ozbiljnim kompanijama i ozbiljnim ljudima?

Ne, jer mislim da smo mi dovoljno ozbiljni ljudi. Kada kažemo da imamo iza sebe nekoga i da smo potpisali ugovor, onda nam trebaju i vjerovati. Prema NDA-u, non-disclosure agreementu koji smo potpisali s, primjerice, američkim investitorom koji se u petak povukao, mi sljedećih deset godina ne smijemo objaviti da smo s njim pregovarali. To su vrlo ozbiljni ljudi. Kad bismo neke od njih dobili u Cibonu, poslali bismo vrlo pozitivnu poruku o mogućnostima investiranja u Gradu i Hrvatskoj. I siguran sam da se ne bi zaustavili samo na investiranju i Cibonu. Jedan investitor nas je, primjerice, odmah pitao za mogućnost da investira i u marine i hotele u Hrvatskoj. Drugi, azijski investitor, kazao je da ima oko 400 milijuna dolara u budžetu za investicije u zabavni aquapark i raspitivao se o mogućnostima ulaganja. Nažalost, tjedan nakon početka rata u Ukrajini Azijci su nam javili da se povlače iz ulaganja u Europi dok se situacija ne sredi. To je razina ljudi s kojima mi razgovaramo ali, nažalost, zadnjih dana mi se čini da je lakše privući investiciju i u Ukrajinu nego u Hrvatsku.

NACIONAL: Postoji li osim infrastrukture, odnosno dvorane, još neki problem koji bi se što prije trebao riješiti?

Pregovarali smo s Gradom da naše velike utakmice igramo u Areni. Bili smo voljni preuzeti odgovornost za popunjavanje Arene na određeni broj dana. Razgovarali smo s kompanijom INGRA i Zagrebačkim holdingom te smo prije dva tjedna došli do faze u kojoj mi trebamo dati ponudu. Aktivno je pripremamo i namjeravali smo je predati do kraja mjeseca. Moram reći da su ti razgovori bili vrlo profesionalni i ugodni. Dakle, s jedne strane pripremamo ponudu za veliku Arenu, a s druge strane nas se izbacuje iz Košarkaškog centra Dražen Petrović. Možete li shvatiti koliko je to šizofreno? Sve je to Grad, i Holding je Grad.

NACIONAL: Ono što se čini apsurdnim jest to da ako Cibona neće moći koristiti Košarkaški centar Dražen Petrović, a utakmice KK Dinama i KK Hermes Analitice će, bez uvrede, malo tko doći gledati, onda ta dvorana odlazi u propast.

Da, to je smiješno. Bez uvrede za ova dva cijenjena kluba, dvorane su poluprazne, ne privlačimo gledatelje, a sigurno ih nije jeftino održavati. Mi to planiramo vrlo brzo izmijeniti. Spremni smo uložiti u marketing i sadržaj. Sve smo to prezentirali i ne znam zaista što je cilj Ustanove. Mislim i iskreno se nadam da gradska vlast neće dopustiti daljnje pražnjenje dvorana jer bi to bilo strašno. Najponiznije apeliram da se nađe izlaz iz ove situacije.