Uskoro, već sredinom lipnja, trebali bismo doznati kome će biti prodan agrobiznis Fortenove, koji obuhvaća tri velika hrvatska poljoprivredna kombinata – Belje, VUPIK i PIK Vinkovci – s 33 tisuće hektara državnog poljoprivrednog zemljišta koje je trenutno dano u koncesije spomenutim tvrtkama. Izbor ponuđača za Fortenovin agrobiznis te cijena i zabrinutost za sudbinu državnog poljoprivrednog zemljišta u Slavoniji i Baranji, izazvali su uznemirenost javnosti i postali prvorazredno medijsko, društveno i političko pitanje. O snazi, potencijalu i izgledima triju ponuđača – Podravke, Žito grupe iz Osijeka s Osatinom iz Đakova te mađarskog konzorcija Mészáros Grupe – te o prednostima, nedostacima, posljedicama i sinergijskim efektima tih ponuda, razgovarali smo s Ivanom Malićem, poljoprivrednim stručnjakom i dugogodišnjim predsjednikom Uprave PIK-a Valpovo. Malić je sada vlasnik konzultantske tvrtke u poljoprivredi, autor bloga i kolumnist specijaliziranog poljoprivrednog portala Agroklub na kojem zanimljivim „Poljoprivrednim pričama“ privlači pozornost.

„Državno poljoprivredno zemljište je tipična hrvatska priča o neodlučnosti i prevrtljivosti politike koja posljedično dovodi do poslovne nestabilnosti, frustracija i loših vibracija između svih aktera te industrije. Loša ili, još gore, nekonzistentna zemljišna državna politika jedan je od razloga što hrvatska poljoprivreda stagnira bez obzira na „upumpavanje“ sve više subvencija i potpora. Odluka o prodaji Fortenovina agrobiznisa zakasnila je minimalno pet godina“, istaknuo je ovaj diplomirani inženjer elektrotehnike koji se nakon uspješne karijere u IT industriji odlučio posvetiti novim poslovnim izazovima i razvoju hrvatske poljoprivrede.

NACIONAL: Zašto je tako veliki interes šire javnosti za prodaju agrobiznisa Fortenove i mogućnost zakupa ili kontrole čak 33 tisuće hektara obradive zemlje u vlasništvu RH?

Sve vezano uz lex Agrokor je zanimljivo javnosti. Priča o lex Agrokor je u javnosti najviše prisutna poslovna priča u zadnjih deset godina u Hrvatskoj, koja i sedam godina kasnije ima još uvijek svoju pravnu i političku složenost. To je bilo prvi put da se zakon pisao za jedan pojedinačni poslovni slučaj, što govori o njegovoj važnosti. Cijeli proces bio je medijski iznimno praćen i bio je osim gospodarskog i političko pitanje broj jedan.

Osim toga, svaka tema vezana uz državno poljoprivredno zemljište je interesantna jer na tu temu postoji: više od 30 godina akumuliranih frustracija, sedam izmjena zakona i 19 izmjena pravilnika, nebrojeno pogodovanja, nepotizama i tipičnih hrvatskih tranzicijskih priča u kojima je privatni interes bio ispred javnog. Usto, postoji jednako toliko godina gorčine kod većine aktera u procesima vezanim uz državno poljoprivredno zemljište.

NACIONAL: Je li vodstvo Fortenove moglo izbjeći uvjet fonda HPS da krene u prodaju agrobiznis-divizije vlastite grupacije?

Teško mi je komentirati interne razloge za prodaju jer tu djeluje puno sila koje nisu uvijek vidljive izvan sustava Fortenove. Problem financiranja se uvijek može riješiti na više načina, nije poljoprivredni segment jedino što se može prodati. Sigurno je refinanciranje duga pod obveznicama od 1,2 milijarde dolara, što je uvjet američkog fonda HPS, bitan faktor za prodaju agrobiznisa. Ali smatram da ne bi trebao biti presudan. Ako ostavimo političke i osobne interese po strani, gola istina je da je u posljednjih sedam godina poljoprivredni biznis Fortenove izgubio značajan dio svoje vrijednosti. Usporedite poslovne rezultate tih tvrtki i npr. Žito grupe ili Podravkine grupe u zadnjih sedam godina, vidi se razlika između dobra i loša upravljanja tvrtkom. Pod lošim vođenjem mislim na nemogućnost investiranja Fortenova agrobiznisa u nove tehnologije i održavanje postojećih pogona, loše proizvodne rezultate, pad efikasnosti, kadrovsku devastaciju, smanjenje volumena u kooperaciji itd. U zadnjih sedam godina izgubio se solidan dio vrijednosti tih tvrtki. Time su izgubili vlasnici Fortenove, jer menadžment i radnici i dalje dobivaju plaću, država i dalje dobiva plaćene doprinose i poreze, banke dobivaju svoje kamate. Usudio bih se reći, u tih sedam godina izgubljeno je do 200 milijuna eura vrijednosti. Ne govorimo o malim iznosima, a nitko ne voli biti gubitnik. Vjerujem da i vlasnici Fortenove to vide. Ako do sada i nisu vidjeli, nedavno su dobili ponude kojima kupci reflektiraju svoje viđenje vrijednosti. A vrijednost je bitno manja nego što su se nadali i očekivali. Očekivanja prije početka procesa prodaje kretala su se oko 500 milijuna eura. Ključno je ipak vremensko kašnjenje odluke o prodaji – odluka je zakasnila minimalno pet godina. I netko će na kraju platiti cijenu te odluke. Ne poznajem unutarnje okolnosti zbog kojih je do toga došlo, ali posljedice na poslovanje tih tvrtki vidljive su u vidu smanjenja novostvorene vrijednosti.

NACIONAL: Kako se Fortenovin agrobiznis strateški uklapa u poslovnu priču Žito grupe?

Uklapa se jako dobro pa se može reći da je Fortenovin agrobiznis „dobra mlada“ za Žito. Prije svega, proizvodni portoflio je vrlo sličan. Obe tvrtke proizvode uljarice i žitarice, mlijeko, meso, stočnu hranu, bave se kooperacijom i silosima, imaju bioplinska postrojenja. Dodatne sinergije su na segmentu industrijske proizvodnje. Žito grupa proizvodi mlijeko, a PIK Belje ima mljekaru i siranu. Žito je suvlasnik šećerane, a Fortenovine tvrtke su najveći proizvođači šećerne repe. Žito je vlasnik uljare u Čepinu i dodatnih desetak tisuća hektara pod uljaricama im znači bolju učinkovitost i veći profit pogona uljare. Kadrovski, Žito grupi je vrlo lako preuzeti te tvrtke jer imaju jaki know-how u većini područja u kojima tvrtke Fortenove djeluju. Dodatni su plusevi i slični biznisi sa stočnom hranom. Snaga brendova iz Belja bi u očima potrošača donijela i lakše pozicioniranje proizvoda Žito grupe na police trgovačkih lanaca. Nadalje, u poljoprivredi je bitna blizina zbog nižih troškova logistike i lakoće upravljanja – a s prozora ureda Marka Pipunića vidi se Baranja.

NACIONAL: Što je Žito grupa danas? Kako se Žito grupa razvijala između 2017. i 2019. godine, a kako u vrijeme lex Agrokor?

Žito grupa je u tom periodu prošla ozbiljno financijsko i operativno restrukturiranje i tada su opasno živjeli. U tom periodu su napravili sjajan posao, uz puno odricanja i predanosti, ali i razumijevanja poslovnih partnera i banaka. U procesu restrukturiranja prodali su dio imovine i u top formi ušli u period 2020-2024 gdje su eksplodirali s poslovnim rezultatima i potvrdili ispravnost svoje poslovne strategije. Žito grupa je danas najbolje vođena poljoprivredna grupacija u Hrvatskoj, srednje zadužena, financijski stabilna i strateški dobro izbalansirana na temeljima integralne proizvodne strategije koja uključuje segmente ratarstva, stočarstva, kooperacije, industrije i energije. To se vidi i po njihovim trenutnim poslovnim rezultatima koji su više negoli tri puta bolji u području pokazatelja EBITDA – odnosno, zarade prije plaćanja poreza na dobit prije amortizacije i kamata – od agrobiznisa Fortenove. EBITDA je kvalitetan financijski pokazatelj za vrijednost koju neki biznis stvara.

NACIONAL: Na čemu se zasniva poslovna strategija Žito grupe?

Poljoprivreda je biznis koji po sektorima, ovisno o vanjskim okolnostima, ima velike tržišne oscilacije. Nije neobično da se u nekom sektoru četiri godine ne zarađuje, a onda se u petoj godini zaradi dovoljno za one prethodne četiri. Žito grupa je, naprimjer, u 2022. jako dobro zarađivala od ratarstva, kooperacije i proizvodnje ulja, dok je stočarstvo bilo slabo profitabilno zbog visokih cijena hrane. U 2023. godini zbog pada cijena uljarica i žitarica i porasta cijene repromaterijala, u ratarstvu su izgubili ili bili na pozitivnoj nuli, ali su zato te godine eksplodirali biznisi s mesom i jajima, šećerom i bioplinskim postrojenjima. Zbog toga svaka poslovna godina Žito grupe u posljednjih pet godina izgleda jako dobro. Poslovni rezultati koje ostvaruje od 2020. do danas, najbolji su dokaz kvalitetne strategije i upravljanja tvrtkom.

NACIONAL: Usporedite to s Fortenovinim biznisom po PIK-ovima: Belju, VUPIK-u i PIK-u Vinkovci.

Te tvrtke ostvaruju oko 300 milijuna eura prihoda godišnje, od čega Belje ostvaruje najviše odnosno 210 milijuna eura. Ostatak od 90 milijuna eura ostvaruju PIK Vinkovci i VUPIK, po cca 45 milijuna eura. Gledajući po poslovnim segmentima, od 300 milijuna eura prihoda godišnje, cjelina „ratarstvo i stočna hrana“ čini 98 milijuna eura, stočarstvo 120 milijuna eura, a industrija 52 milijuna eura. Ostatak prihoda čine prihodi silosa i kooperacije, vina i prodaje električne energije (bioplinska postrojenja). Unutar tih tvrtki postoje određene specijalizacije; tako je, naprimjer, PIK Vinkovci više orijentiran na povrtlarstvo i preradu povrća. Ta činjenica kao i činjenica da su fizički vrlo blizu, razlog je što je Osatina grupa iz Đakova, jedan od najvećih proizvođača mlijeka i povrća u Hrvatskoj, jako zainteresirana za kupovinu PIK-a Vinkovci. Tom kupovinom Osatina grupa dolazi do nužno potrebnog zemljišta i dodatnih resursa za širenje svoje proizvodnje. Trenutno je Osatina grupa jedan od proizvođača koji imaju najveći broj uvjetnih grla po hektaru u Hrvatskoj, što ograničava daljnje širenje stočarske proizvodnje.

NACIONAL: Kakav bi se sinergijski učinak i potencijal dobio povezivanjem Žito grupe i Fortenova grupe?

Sinergijski potencijal je velik, i to u puno područja. Povećalo bi se iskorištenje industrijskih kapaciteta Žito grupe osiguranjem dodatnih količina uljarica i žitarica, šećerne repe. Tu su i sinergije na prodajnoj i na nabavnoj strani. Žito grupa bi u svoj prodajni portfelj osnovnih namirnica, u kojem su već brašno, jaja i mesne prerađevine, uvrstilo ABC sir, mlijeko i tradicionalne baranjske suhomesnate proizvode. Snaga tih brendova podiže pregovaračku poziciju za vlastite brendove kao što su „Dobro“ i „Tena“. Na nabavnoj strani se može računati na uštede radi povećanja količina. Takve uštede od jedan posto već čine milijune eura sinergijskih ušteda. Sa strane ne trebate dvije uprave ili dva direktora svinjogojstva i tako dalje. Gdje god zagrebete kod takvih povezivanja, dobit ćete neki pozitivan sinergijski utjecaj. Nije jednaka tržišna pozicija ako možete velikim kupcima ponuditi 100.000 svinja ili 500.000 svinja godišnje. Takvih primjera je na stotine.

‘Urušavanje Orbána dovelo bi, prije ili kasnije, do urušavanja biznisa Lőrinca Mészárosa, što bi se prelilo i na hrvatske biznise’, kaže Ivan Malić. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Koliko zapravo vrijedi biznis Fortenove? Po bilanci vrijedi 516 milijuna eura, od čega je dugotrajna imovina navodno oko 300 milijuna eura, a obveze PIK-ova prema bankama, dobavljačima i leasingu su 382 milijuna eura.

Biznis vrijedi koliko je netko spreman platiti. Dakle, prema trenutno dostupnim informacijama, to je između 300 i 500 milijuna eura. Svaki kupac ima neku svoju priču i možda vidi potencijale koje mi izvana ne vidimo. Ima investitora koji će se možda zadovoljiti manjim povratima na uložen novac. Moja procjena je da je za racionalne investitore koji očekuju minimalno 10 posto povrata na uloženi kapital, realna vrijednost puno bliže 300 nego 500 milijuna eura.

Nesporno je da Fortenovine tvrtke iz poljoprivrednog sektora mogu ostvarivati puno bolje rezultate nego što ih danas ostvaruju te da kupac i to ukalkulira u svoje procjene vrijednosti tvrtke. Isto tako, realno je očekivati da će se puno ostvarenje tih potencijala dogoditi tek nakon tri, četiri ili pet godina, jer je potrebno dodatno investirati u opremu, genetiku, pogone i ljude, za što je potrebno vrijeme. Poljoprivredna proizvodnja ima svoje cikluse koji su spori i vrhunski proizvodni rezultati traže vremena. To vrijeme čekanja rezultata je nepoznanica i rizik za budućeg kupca. Nije svejedno hoćete li početi vraćati uloženi novac odmah ili ćete čekati pet godina. Posebno je to bitno u godinama visokih troškova kamata kakvi su danas i očekuje se da će ostati takvi još nekoliko godina. Vrijednost koju stvarate danas, vrijedi 20 do 30 posto više negoli vrijednost koju ćete ostvarivati za tri ili četiri godine. Vrijeme potrebno za vraćanje tih PIK-ova u formu je bitan faktor i sigurno utječe na iznose ponuda kupaca.

NACIONAL: Znamo li kolika je točno ponuda Podravke, a kolika Žito grupe i Osatine? Kada se govori o 300 milijuna eura, tko ih točno nudi i zašto baš toliko?

Nemoguće je točno znati jer za tako nešto treba biti „unutra“, u samom procesu. Iznosi ponuda hrvatskih kupaca od 300 milijuna eura, koji su se pojavili u medijima, čine mi se realni gledajući strukturu bilance, sadašnje poslovne rezultate i potencijale rasta i razvoja tih rezultata nakon ulaska novog vlasnika. Čuo sam od relevantnog izvora da je prije nekoliko godina procjena Žito grupe bila da agrobiznis Fortenove vrijedi oko 300 milijuna eura. Danas to može biti samo manje. Bitno je također razumjeti da se u dosadašnjem dijelu procesa prodaje ponuda dala na bazi dokumenata koje je predstavio prodavatelj. Narodski rečeno, doskora smo bili u fazi „majke mi“. Trenutno je u tijeku proces u kojem će ponuditelji dobiti priliku dublje ući u podatke, prehodati polja, farme, radionice i pogone te nakon toga napraviti procjenu koliko je „mlada“ uljepšana pred udaju. Može se očekivati da će ponude nakon ovoga biti korigirane, i to prema „dolje“, ovisno koliko „mlada“ uspije sakriti da šepa.

NACIONAL: Što bi, po vama, bilo najbolje za hrvatsku strategiju poljoprivredno-prehrambene industrije? Kakvi su interesi pojedinih hrvatskih aspiranata, Žita / Osatine i Podravke? O čemu treba voditi računa kad je u pitanju interes Mészáros Grupe?

Najbolje za hrvatsku poljoprivredu i prehrambenu industriju bilo bi da Fortenovin agrobiznis preuzme netko tko se tim poslom već bavi, tko ga dobro razumije, ima financijske i kadrovske kapacitete da odradi dobro preuzimanje. Samim time te tvrtke će brže proizvoditi, rasti i razvijati se, stvarati vrijednost za sve u lancu – od kooperanata, zaposlenika, vlasnika do države i lokalne samouprave. Je li to hrvatska ili mađarska tvrtka, manje je bitno, jer tko nam garantira da za deset godina Žito grupa ili Podravka neće biti u vlasništvu nekog arapskog ili kineskog investitora? Ili dio Grupe Lőrinca Mészáros a? Smatram da je opcija u kojoj Žito Marka Pipunića preuzima Belje i VUPIK, a Osatina grupa Mirka Ervačića preuzima PIK Vinkovce, jedno od kvalitetnih rješenja za novog vlasnika Fortenovina agrobiznisa. Radi se o dokazanim tvrtkama koje su pokazale da imaju i volju i snagu stvarati, a ne uništavati. Nisam protiv stranog ili mađarskog kupca jer živimo u slobodnom tržištu i tržišni model podržavam kao trenutno najbolji mogući. Ali bitno je pritom da se kod Mészáros Grupe ne radi o nesubvencioniranom novcu i da ne postoje i drugi interesi koji nisu poslovni. Ne tako davno prakse hrvatskih tvrtki koje su bile vezane uz državu ili neku političku opciju, pokazale su da se takve priče uruše čim se uruše njihovi politički sponzori. No prije ili kasnije svi se uruše. Sjetite se, naprimjer, samo slučajeva Konstruktora ili IGH. Urušavanje Orbána dovelo bi prije ili kasnije do urušavanja biznisa Lőrinca Mészárosa, što bi se manje ili više prelilo i na hrvatske biznise. I onda smo potencijalno opet na početku.

NACIONAL: Praktički smatrate da agrobiznis Fortenove treba kupiti hrvatska tvrtka? Je li svejedno koja od ponuditelja?

Iz istog razloga koji sam spomenuo, imam strahove i vezane uz Podravku kao potencijalnog kupca. Martina Dalić je neosporno sjajan menadžer, jedan od najboljih koje Hrvatska ima. Ali Podravku su vodili i manje sposobni politički podobni manageri. Prije ili kasnije opet će jedan takav na čelo Podravke. S obzirom na veličinu transakcije i ulazak u novo područje, područje primarne poljoprivredne proizvodnje, mislim da se dioničari Podravke trebaju dobro zamisliti. Ja bih na njihovu mjestu minimalno osjećao nelagodu. Drugo je važno pitanje je li posao države, koja je manjinski vlasnik Podravke, da Podravkom de facto upravlja proizvodnja Čokolina i ABC sira. Posao je države baviti se porezima, sigurnošću građana ili zdravstvenim sustavom. Zato, narodski rečeno, „dajte dite materi“. Malo će boljeti na početku, ali dugoročno ćemo stvoriti zdravo tkivo. Osim toga, smatram da Podravka ima bolje mete u portfelju Fortenove – naprimjer, Zvijezdu, PIK Vrbovec, Jamnicu. To su mete u kojima je strateški fit puno bolji, u području u kojem Podravka ima veći know-how i u kojem su sinergijski efekti za Podravku puno veći. S takvim akvizicijama osjećao bih se puno ugodnije da sam Podravkin dioničar bez obzira na to što je u slučaju Podravke država sistemski rizik.

NACIONAL: Zašto Mészáros Grupa želi kupiti Fortenovin agrobiznis? Je li Mađarska poljoprivredna velesila u odnosu na Hrvatsku? 

Mađarska je puno značajnija poljoprivredna zemlja od Hrvatske. To govore više od pet milijuna hektara obradive površine, pet puta više nego Hrvatska, i 11 milijardi eura poljoprivredne proizvodnje. Hrvatska proizvodnja teži 3,2 milijarde eura. Dva glavna poljoprivredna poduzetnika u Mađarskoj su Sándor Csányi i Lőrinc Mészáros. Csányi, je u poljoprivredi već dugo i stari je poznanik Ivice Todorića, dok se Mészáros u poljoprivredu uključio tek nedavno.

Interes Mészárosa i Csányija za Fortenovin agrobiznis ne čudi, radi se o proizvodnom resursu koji je dovoljno velik da probudi interes kupaca iz drugih država ili kontinenata. Ugrubo, Fortenovine tvrtke čine oko 10 posto hrvatske poljoprivredne proizvodnje i koriste tri posto jednog od najkvalitetnijih poljoprivrednih zemljišta u Hrvatskoj. Meni je čudnije što nema više zainteresiranih kupaca u procesu i u Hrvatskoj i izvan nje, naprimjer, Agrofert grupa ili neke od talijanskih, njemačkih, austrijskih ili francuskih poljoprivrednih grupacija koje djeluju u Hrvatskoj.

NACIONAL: Što je sve sadržano u Mészárosovoj krovnoj holding tvrtki Opus Global? Tko i što čini njen poljoprivredni portfelj? Jesu li točne informacije da je Mészáros Grupa jedan od značajnijih europskih poljoprivrednih proizvođača u području ratarstva, stočarstva, peradarstva i vinarstva?

Mészáros Grupa je veliki mađarski poljoprivredni proizvođač koji obrađuje oko 45.000 hektara. Bez obzira na tu veličinu, govorimo o manje od jedan posto poljoprivrednih površina u Mađarskoj. U poljoprivredi je veličina relativan pojam, prema FAO-u u svijetu se za poljoprivredu koristi 4,8 milijardi hektara, dakle, Mađarska čini tek jedan promil te površine. Mészáros Grupa i Fortenova su u globalnoj poljoprivredi tek kap u moru. Osim ratarstva, 50 tisuća hektara usjeva i nasada, Mészáros Grupa u sektoru poljoprivrede ima i stočarsku i industrijsku proizvodnju. Mészárosu je poljoprivreda značajan biznis koji čini oko 17 posto bilance. Industrija i građevina su najveći i svaki od tih dvaju sektora čini oko 30 posto bilance Opus Grupe, krovne Mészárosove tvrtke. U Hrvatskoj do sada nije imao značajnije investicije osim hotela u Ičićima. Hrvatske akvizicije su mu značajna voćarska tvrtke Rabo, također na području Baranje, i stadion Opus Arena u Osijeku. Unatoč dosadašnjim ulaganjima koja su veća od 100 milijuna eura, kupovina Fortenovina agrobiznisa bila bi, svojom veličinom i značajem, prvi veliki iskorak mađarskog kapitala u hrvatsku poljoprivrednu industriju.

NACIONAL: Je li kupnja agrobiznisa Fortenove sukladna poslovnim interesima Mađarske i što bi donijela Mészáros Grupi? Postoji li njihov sinergijski efekt?

Moramo razumjeti da je mađarski sentiment prema Baranji sličan hrvatskom sentimentu prema područjima u kojima žive Hrvati u Bosni i Hercegovini i Vojvodini. I to je u redu. Nije u redu ako se iz nekog razloga plaća više nego što je tržišna vrijednost tih tvrtki ili ako se u kupovini Fortenovina agrobiznisa koriste neke vrste subvencija ili kapitala mađarske države za tu transakciju, izravno ili neizravno, svejedno. To je kršenje pravila tržišnog natjecanja koje se ne može opravdati nacionalnim sentimentom prema prostoru na kojem žive Mađari u Slavoniji i Baranji. Ovom akvizicijom Mészárosova poljoprivreda značajno raste, praktički se poduplava. Takve prilike nisu česte i zato im je Fortenova bitan korak ako imaju daljnju ambiciju rasta.

Kao i kod Žito grupe, i kod Mészáros Grupe postoje sinergijski efekti od kupnje Belja, PIK-a Vinkovci i VUPIK-a. Ali oni su niži kod Mészárosa zbog manjeg preklapanja proizvodnog portfelja i zbog veće udaljenosti proizvodnih pogona. Najdalji proizvodni pogon Mészárosa u Mađarskoj udaljen je od VUPIK-a čak 400 kilometara, dok je to u slučaju Žita stotinjak kilometara. Bez obzira na udaljenosti, sinergijski efekt od kupovine Fortenovina agrobiznisa postoji, i to značajan. Veći od Podravkina, a manji od sinergijskih koristi koje ima Žito grupa. Postavlja se pitanje: što bi takva prodaja donijela Hrvatskoj i hrvatskoj poljoprivredi?

Sigurno je da Mészáros Grupa neće dati par stotina milijuna eura da bi nešto upropastila, ali moguće je da će se stvarati manje vrijednosti od potencijala koje te tvrtke imaju. Vrlo je bitno znati hoće li VUPIK-ova pšenica završiti u hrvatskom mlinu ili u mađarskoj tvornici škroba.

Sasvim je moguće i da bi Mészárosova kupnja donijela i koristi hrvatskoj poljoprivredi, naprimjer, da postojeću proizvodnju mlijeka u Mađarskoj usmjeri u novu tvornicu ABC sira u Belom Manastiru koji bi kasnije svojim prodajnim kanalima prodavali na mađarskim policama. Smatram da bi u Mészárosovu interesu, ali i u interesu hrvatske poljoprivrede bilo da komunicira svoje namjere i strategiju vezane uz preuzimanje tih tvrtki. A da se politika pobrine da se te namjere reflektiraju i u kupoprodajnim ugovorima. Ovako se iz neznanja i nerazumijevanja stvara atmosfera u kojoj nastaju pretpostavke koje uopće ne moraju biti točne.

‘Sigurno je da Mészáros Grupa neće dati par stotina milijuna eura da bi nešto upropastila, ali moguće je da će se stvarati manje vrijednosti od potencijala tih tvrtki. Bitno je znati gdje će završiti hrvatska pšenica’

NACIONAL: Je li posve poznato porijeklo Mészárosova kapitala? Tko je Lőrinc Mészáros i kakva je njegova povezanost s Viktorom Orbánom i Fideszom?

Da, poznata je Mészárosova izjava da su njegovu poslovnom uspjehu znatno pripomogli „Bog, sreća i Viktor Orbán“. To je kratka verzija, zapravo je rekao: „U tome što sam tako daleko dogurao, sigurno su određenu ulogu odigrali sreća, Bog i Viktor Orbán.“ Manje je poznato da su Orbán i Mészáros iz istog mjesta i da je prije nego što je Orbán postao netko, Mészáros imao tvrtku za plinske instalacije vrijednu desetke tisuća eura. Orbán je postao premijer 2010. godine, a već 2016. godine Mészáros je bio „težak“ 50 milijuna eura. Procjene Forbesa za 2023. govore o 1,7 milijardi USD bogatstva. Kako tu ne govorimo o visokoj tehnologiji gdje se u par godina, čak i malim zemljama poput Hrvatske, „dogode“ Rimci ili Infobipovi, teško je zamisliti takav uspjeh u tradicionalnim industrijama poput građevine ili poljoprivrede bez pomoći sreće, Boga ili moćnih prijatelja.

NACIONAL: Postoji li i politički strateški nacionalni mađarski interes za kupovinu Fortenove i utjecaj u Slavoniji i Baranji? Je li legitiman zaključak da su motivi Grupe Lőrinca Mészárosa ekspanzija mađarskog nacionalizma i zemljišna pretenzija na hrvatski teritorij?

Mészárosov poljoprivredni biznis je slične veličine Fortenovinom po vrijednosti bilance. Ako su točne informacije da je mađarska ponuda izdašnija za 200 milijuna eura, a sinergijski efekti su manji od onih Žito grupe, onda je legitimno pitanje je li je ponuda Mészáros Grupe korektan poslovni potez ili ona prelazi granice poslovnog i ulazi u granice subvencioniranog političkog djelovanja? Tome ne pomažu ni odnosi država oko Ine i Orbánove objave na Facebooku u kojoj pokazuje povijesne karte s mađarskim granicama koje obuhvaćaju Hrvatsku.

Ono što je sigurno, hrvatski poljoprivrednici u Baranji osjećat će se nesigurno ako Mészáros preuzme Belje. Oni već godinama vide kako poljoprivrednici mađarske nacionalnosti u hrvatskoj Baranji imaju konkurentsku prednost u korištenju bespovratnih fondova iz Mađarske za kupnju zemljišta ili podizanje trajnih nasada i da su često spremni platiti zemljište i preko tržišne cijene. To stvara loš osjećaj koji se prenosi i na ovu transakciju. Nije problem ako mađarska država pomaže mađarsku nacionalnu manjinu u Baranji, problem je ako su zbog tog subvencioniranja hrvatski poljoprivrednici manje konkurentni jer, naprimjer, moraju plaćati zemljište skuplje nego u normalnim tržišnim okolnostima.

NACIONAL: Zašto je, ako su te tvrdnje točne, Mészáros ponudio baš 500 milijuna eura?

Kod procjene koliko je netko spreman platiti za tvrtku radi se procjena koliko vrijednosti je moguće stvoriti u budućnosti i ta vrijednost se svodi na današnju vrijednost. Dodatni problemi su što živimo u vremenima visokih kamata, što u te tvrtke nakon kupovine treba uložiti dodatne desetke milijuna eura da bi postale konkurentne te što se za vrhunske proizvodne rezultate mora čekati još nekoliko godina nakon tih ulaganja. Iz podataka o sadašnjim i povijesnim pokazateljima tih tvrtki i razumijevanja što koji segment poslovanja može dati u budućnosti, ne vidim kako opravdati ponuđenu cijenu od 500 milijuna eura.

NACIONAL: Je li točno da je zbog političkih razloga i političke superizborne godine iz utrke za Fortenovin biznis ispao srpski biznismen i vlasnik Delta Holdinga Miroslav Mišković?

Ne mogu komentirati razloge jer je teško suditi o nečijim motivima bez poznavanja interne situacije. Moguće je da je Mišković procijenio kako je ovo bitka koju će teško dobiti pa ne želi trošiti energiju. No sigurno je da se ovakva prilika ne pojavljuje često i iznenađen sam što su samo tri kupca zainteresirana. Ne bih se iznenadio da se u međuvremenu pojave i četvrti ili peti kupac.

NACIONAL: Je li to situacija u kojoj svatko ima i svoje političke adute? Koji su politički aduti Podravke, Marka Pipunića i Lőrinca Mészárosa? Treba li cijena biti jedini i presudni kriterij prodaje?

Javni sentiment je jako na strani Podravke, to je Podravkin politički adut. Mađarska politika u Baranji već dugo izaziva nelagodu hrvatskog življa s ove i one strane Drave, tako da bi prodaja Fortenovinih tvrtki Mađarima sigurno ostavila traga na rezultatima budućih izbora. Zato vjerujem da bi stranka koja je donijela lex Agrokor i trenutno je na vlasti, mogla imati zbog toga političke posljedice. Stoga će preferirati da novi vlasnik bude iz Hrvatske. Kako javnosti bolje zvuči da kupi Podravka nego da kupi neki „tajkun“, i tu su stvari jasne: Podravka je politici najbolja opcija, opcija s najmanje političke štete. A u nekom dobro plasiranom političkom spinu može se prodati i kao politička pobjeda. Na cijelu situaciju utječe i tajnost procesa kupoprodaje, koja je normalna. Mi ne znamo koje su prave Mészárosove namjere, nego ih čitamo iz dostupnih činjenica. Kad ih saznamo, možda će ispasti sve drugačije od ovog što sada mislimo. S druge strane, ako će se, naprimjer, ječam iz Belja voziti u Mészárosove pogone u Mađarsku umjesto u proizvodnju slada u Novu Gradišku, jasno je da tu Hrvatska u cjelini gubi. Zato, nije u šoldima sve! Hrvatska država se ne treba brinuti je li kupac iz Mađarske ili Hrvatske, ali se treba brinuti kako zaštititi hrvatske nacionalne interese. A među njima su i opstojnost hrvatskih prostora, zaštita svojih poduzetnika/poljoprivrednika i neovisnost u području proizvodnje hrane za svoje građane.

‘Javnosti bolje zvuči da ta bogata zemljišta kupi Podravka nego neki ‘tajkun’ i tu su stvari jasne: Podravka je politici najbolja opcija, s najmanje političke štete, a zvuči i kao politička pobjeda’. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Ako iznos transakcija nije jedini parametar koji će uskoro biti u igri i na stolu, jesu li to resursi? Radi se o poljoprivrednom zemljištu u vlasništvu RH, oko 33 tisuće hektara državnog poljoprivrednog zemljišta koje je u najmu tvrtki Fortenova grupe još najmanje 12 godina?

Poljoprivredno zemljište jest bitno, ali nije jedino bitno. Sve tvrtke imaju vrijednu imovinu u stočarstvu, ratarstvu, industriji… Zemljište je bitnije kao baza bez koje tvrtka ne može proizvoditi meso i mlijeko, nego kao sam resurs koji ima jeftin zakup u odnosu na tržišne uvjete. Većina koncesija koje imaju Belje, VUPIK i PIK Vinkovci, na period su od 30 godina, a dio ugovora istječe već za 10 godina. S te strane to zemljište nosi i dozu rizika, ali za farmu Belje i silos za 10 godina sigurno neće isteći ugovor. Osim zemljišta, farmi i pogona, tu je i snaga brendova. ABC sir, svi baranjski kuleni i vina iz Belja velika su vrijednost za novog vlasnika. Silosi PIK-a Vinkovci i VUPIK-a su na bitnim strateškim pravcima za željeznicu i dunavski riječni promet barži. Iz Vukovara je plovni put skroz do Crnog mora. A tu su i ljudi i know how kojeg još uvijek ima u tim tvrtkama.

NACIONAL: Postoji li i koliki je rizik za bilo kojeg kupca Fortenovina agrobiznisa? U čemu se sastoji? Zanimljiva je teza da „ako je Agrokorovo preuzimanje slovenskog Mercatora bilo početak kraja carstva Todorića“, nisu li u istoj situaciji rizika današnji potencijalni kupci?

Rizik je razuman za nekog tko razumije taj biznis. Od vanjskih rizika najveći je gubitak poljoprivrednog zemljišta za 10-ak godina, kada isteknu koncesije i promjena poticajne politike (ograničavanje iznosa poticaja za velike, tzv. capping) koju promoviraju neke političke opcije uključujući i Domovinski pokret koji je na čelu Ministarstva poljoprivrede. “Capping“ bi imao katastrofalan utjecaj na ionako slabu hrvatsku poljoprivredu. Sustav bi se kompletno urušio jer trenutno funkcionira na balansu malih i velikih. Slabljenje velikih smanjenje potpora doveli bi velike u nekonkurentan položaj, u konačnici do njihova slabljenja i propadanja, što bi posljedično dovelo i do problema za cijeli ekosustav. Potpore u poljoprivredi često su posljedica kompenzacija za ograničenja u proizvodnji koja se nameću radi zaštite okoliša. Nema nikakve potpore u stavovima da su poticaji velikima manje potrebni nego malima i da im zato treba uvesti „capping“. Poslovni rizici uvijek su tu – loša integracija, pogreška u sinergijskim efektima, promašaj strategije, utjecaj klimatskih promjena, porast cijene novca, energije, geostrateške utakmice… Veličina ove transakcije je takva da i Žito grupa i Podravka mogu propasti ako ne bude uspješna. Mészáros Grupi je to manji dio biznisa i utjecaj na njeno ukupno poslovanje bio bi značajno manji.

NACIONAL: Ako će presuditi politika, a izvjesno hoće, mogu li produljenje koncesije za poljoprivredno zemljište u Slavoniji i Baranji i prodaja Fortenovina agrobiznisa mađarskom kupcu, biti uvjet podrške Viktora Orbána nekim hrvatskim interesima, recimo, ulasku Hrvatske u OECD?

Izvjesno je da je zbog načina na koji je cijeli proces oko lex Agrokor tekao, njegove važnosti i političkih rizika koje još uvijek nosi, Vladi RH bitno da slučaj Agrokor završi što mirnije. Vjerujem da je to i najvažniji razlog što je Podravka aktivna u procesu i ulazi na područje koje joj nije do kraja domaći teren. To najbolje pokazuje 30 godina loše i nekonzistentne državne poljoprivredne politike, koja je i glavni krivac sadašnjeg stanja u poljoprivredi. A to znači da proizvodimo manje nego prije 1990. godine. Je li je došlo vrijeme neke nove i odgovornije politike prema hrvatskoj poljoprivredi, saznat ćemo uskoro.