Vukovar obilježava 30 godina od sloma herojske obrane grada i agresije bivše JNA i srpskih paravojnih postrojba u kojoj je poginulo i nestalo 2717 hrvatskih branitelja i civila, a grad je gotovo sravnjen sa zemljom.

Grad na Dunavu bio je pod opsadom 87 dana, a bitka za Vukovar završila je 18. studenoga 1991. njegovom okupacijom koja je potrajala sve do 15. siječnja 1998. i mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja nakon koje su se Vukovarci konačno vratili svojim domovima koje je prije toga trebalo obnoviti.

Branitelj Ivan Lukić Zolja izjavio je za N1 da vrijeme ne liječi sve rane.

“Kako vrijeme prolazi, svaka godina je sve teža. U Vukovaru je hit Petar Grašo ‘Sve nas manje ima tu’. Sve je gore, svaka rana sve više boli”, istaknuo je.

Poručio je da se duša ljudi koji žive u Vukovaru ne može obnoviti. “Materijalno se može nadomjestiti, ali mog nećaka od 18 godina i tri mjeseca kojeg su ubili i sve ostale stradale ne možete nadomjestiti ničime. To je rana koja ne prolazi. Svaka godina na grobu mog Dade je sve teža, njegova djeca bi danas trčkarala ovim gradom…”, rekao je.

Lukić kaže da grad živi, ima svoja pravila i politiku, a oni u tome žele sudjelovati da ne zaborave žrtvu. Ovčara je, dodao je, deseti krug Danteova pakla.

Lukić naglašava da se ljudi ipak ne slažu do kraja: “Bilo bi lijepo da ljudi koji žive ovdje počnu poimati svoju Hrvatsku. Ne mogu negirati, imam puno poznati i dobrih među srpskim stanovništvom, naročito sportaša. Pogotovo uz sport uspijevamo funkcionirati, a ostalo nažalost borba je za prevlast, položaj i novac. Da se bore za manjinu, to su priče”, zaključio je.