Ivan Lovrinović, 60-godišnji profesor financija s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu rođen u Travniku, ali i bivši oporbeni saborski zastupnik, nastavlja kritički govoriti o politici Vlade Andreja Plenkovića. Sada se svrstao i među protivnike uvođenja eura u hrvatski monetarni sustav početkom 2023. godine. Svoju političku karijeru Lovrinović je počeo kao savjetnik udruge Franak u njihovoj bitki za konverziju kredita iz švicarskih franaka, a potom je osnovao i svoju stranku Promijenimo Hrvatsku. Kao zastupnik u Sabor je ušao s koalicijske izborne liste Mosta s kojim se kasnije razišao. Uoči posljednjih lokalnih izbora sklopio je predizbornu koaliciju sa Živim zidom i udrugom Franak i tako postao njihov zajednički kandidat za gradonačelnika Zagreba. I prije nego što je formalno ušao u politiku, Lovrinović je dugo figurirao u javnosti kao ambiciozni profesor koji želi postati guverner HNB-a. Portal Telegram 2016. godine objavio je tekst u kojem je naveo da je „napravio elementarnu aritmetičku pogrešku u izračunavanju PDV-a“.

NACIONAL: Više niste zastupnik u Saboru. Jeste li ostali u politici?

Nisam više u Saboru, ali sam aktivan putem društvenih mreža koje snažno rastu. U proteklih sedam mjeseci naša stranka Promijenimo Hrvatsku udvostručila je broj pratitelja. Sada već imamo 32.000 aktivnih pratitelja, a to je više nego što imaju i neke dnevne novine. Govorim na društvenim mrežama o onome o čemu sam govorio i u Saboru: posljedicama korona-krize, monetarnoj politici, djelovanju središnje banke, samovolji banaka, blokiranim građanima, kreditima u švicarskim francima… Te teme sadašnje saborske zastupnike sve manje zanimaju, ali građani i dalje imaju problema. Nisam više gore u Saboru, ali sada sam dolje među ljudima, pa me ljudi sada možda i bolje čuju nego prije. U međuvremenu sam sa suradnicima objavio knjigu u Londonu kod poznatog svjetskog izdavača na engleskom o makroekonomskoj politici nakon pandemije covida-19, zdravstvene krize u jugoistočnoj Europi. Malo je poznato da dok sam bio u Saboru nisam primao plaću zastupnika, nego na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, gdje sam cijelo vrijeme nastavio raditi kao profesor na kolegijima iz monetarne politike i međunarodnih financija. U pet godina koliko sam bio u Saboru nisam uzeo ni kune izravno iz državnog proračuna.

NACIONAL: Guverner Boris Vujčić upozorio je prošlog tjedna da će porast kamatnih stopa od samo jedan posto povećati rate kredita građanima od 10 do 20 posto, što je stvorilo paniku u javnosti. Doduše, situacija neće biti toliko dramatična kao kada su rasle kreditne rate u švicarskim francima. Rate u „švicarcima“ su udvostručene, pa su rasle i do 100 posto. Kako to tumačite?

Hrvatska narodna banka nikada nije aktivno upravljala, pa ni preuzimala odgovornost za upravljanje kamatnim stopama tako da odredi referentnu kamatnu stopu prema kojoj će se svi ravnati: komercijalne banke, poduzeća, građani. Tako to rade prave središnje banke. HNB je kao glavni orijentir izabrao fiksni devizni tečaj, najprije prema njemačkoj marki, a potom prema euru kada je uveden kao valuta. HNB je izabrao upravljanje fiksnim deviznim tečajem kao zaglavnim kamenom svoje monetarne politike. Tako je upravljanje kamatnim stopama prepustio komercijalnim bankama u većinskom stranom vlasništvu. Tako se kamatna stopa koja se zove NRS, nacionalna referentna stopa, temelji na prosjeku kamatnih stopa komercijalnih banaka, koje odobravaju kredite. Pošto nije nikada aktivno koristio ni tečajnu niti kamatnu politiku, HNB se ne može niti smatrati središnjom bankom u pravom smislu riječi.

NACIONAL: Što to znači? Kakve su posljedice takvog pristupa?

Ljudi misle da središnja banka u Hrvatskoj, HNB, upravlja kamatnim stopama, ali ona to ne čini jer upravlja tečajem iako tu nema aktivnog upravljanja jer je tečaj fiksan već 25 godina. Ako upravljate jednim instrumentom, onda ne možete upravljati onim drugim. Već 25 godina govorim da je HNB trebao upravljati kamatnom stopom umjesto deviznim tečajem. Fiksni tečaj smo imali cijelo vrijeme, a to znači da smo tih četvrt stoljeća imali u našem monetarnom sustavu dominaciju strane valute, pa tako i eura bez da smo ga stvarno uveli. To se negativno odrazilo na razvoj ekonomije u Hrvatskoj. Najprije smo imali fiksni devizni tečaj vezan za njemačku marku, a kada su 19 država EU-a uključujući i Njemačku 1999. uvele euro kao obračunsku jedinicu, fiksni tečaj vezan je za euro.

NACIONAL: Kako komentirate javno upozorenje guvernera Vujčića o potencijalnom rastu rata kredita? Premijer Andrej Plenković pozvao je guvernera da objasni zašto je upozorio na taj mogući rast kamatnih stopa, a onda kao posljedicu i značajan rast otplatnih rata kredita.

Guverner Vujčić je nakon tog upozorenja premijera Plenkovića malo reterirao govoreći da se to baš ne mora dogoditi sljedeće 2022., nego možda 2023. To njegovo upozorenje nije bez osnove, ali to je bio jedinstveni primjer kako guverner središnje banke ne smije postupati. Guverner Vujčić se već jednom opekao, a to je bilo u vrijeme kada je guverner HNB-a bio Željko Rohatinski, a Boris Vujčić njegov zamjenik. Tada građani nisu bili kvalitetno upozoreni na opasnost od kredita u švicarskim francima, što je bila smišljena bankarska zamka potrošačima u Hrvatskoj i u još nekim zemljama. HNB nije uopće smio dozvoliti kredite u toj valuti. Boris Vujčić sada je požurio bojeći se valjda da mu se opet ne dogodi da HNB bude proglašen krivcem za povećanje rata kredita. To bi opet ugrozilo egzistenciju građana kao što je to bio slučaj sa švicarskim frankom, podižući tako ljestvicu siromaštva u Hrvatskoj.

NACIONAL: Zašto smatrate da guverner središnje banke ne smije tako postupati kada se već mjesecima najavljuje mogućnost rasta kamatnih stopa i u Europskoj središnjoj banci, a o tome će zasigurno ovisiti rate kredita i u Hrvatskoj?

Jednostavno zato što od guvernera ne smiju krenuti negativna očekivanja. On ljude plaši umjesto da govori da će HNB učiniti sve da se to ne dogodi, a HNB za to ima alate. Kada je guverner Vujčić rekao da će rate kredita rasti i do 20 posto mene su panično nazivali ljudi, slali mi brojne e-mailove, tražili savjete što da rade. Neki su htjeli raskidati ugovore posuđujući novac od rodbine da bi što prije zatvorili kredite. Stvorio je paniku, a studenti prve godine na ekonomskim fakultetima znaju da guverneri i ministri to ne smiju raditi. Kada oni tako govore, kreću negativna očekivanja koja raspiruju sve.

NACIONAL: Što to „sve“ raspiruju negativna očekivanja?

Kad je riječ o negativnim očekivanjima za početak možemo krenuti od inflacije, što je drugo ime za poskupljenja. Ili porast kamatne stope. Kako ljudi razmišljaju? Porast će mi anuiteti 20 posto, a jedva preživljavam i s ovom plaćom. Vrše pritisak na roditelje da prodaju nekretnine, prodaju neku zemlju ili auto, a neki će se sigurno i razboljeti. Posljedice su multiplikativne, od zdravlja do imovinske situacije. Neviđeno je da guverner počne prvi širiti paniku. On je to trebao zadnji učiniti, a ne prvi zapuhati u tu trubu.

NACIONAL: Premijer Plenković je rekao da on uopće ne zna o čemu govori guverner Vujčić.

Nije točno da premijer nije znao o čemu govori guverner Vujčić jer ga je on izabrao na drugi mandat. Premijer Plenković jako dobro zna kako guverner razmišlja i što govori, ali očito je i njega iznenadio jer ga je uvalio u nevolju.

NACIONAL: Profesor Tihomir Domazet izjavio je za Nacional da inflacija poslije financijske krize iz 2008. više nije bauk kao što je nekad bila. Nacionalne banke u svijetu ubacuju veliki novac u gospodarstva pojedinih država stvarajući tako i uvjete za porast cijena.

Inflacija, odnosno opći porast cijena u jednoj zemlji, možda trenutno i nije bauk, ali inflacija nije zauvijek mrtva. Svijet i Europska unija u protekla dva desetljeća nisu imali problema s inflacijom, a u najvažnijim zemljama EU-a nije dosezala ni dva posto. Inflacija se nikada u povijesti nije pojavljivala dva puta na isti način i samo iz jednog razloga. Postoje inflacije i u pojedinim sektorima. U Hrvatskoj već godinama imamo inflaciju na tržištu nekretnina. S druge strane, u svijetu imamo snažnu inflaciju na tržištu vrijednosnih papira, od Amerike do Europske unije i dalje. Nakon 2008. ogromno povećanje ponude novca prelijevalo se na financijska tržišta s ciljem spašavanja investitora putem održavanja cijena vrijednosnica, a preko njih su se spašavale i države i javni dugovi. Zato nije inflacija zahvatila sektor realne ekonomije. Sada se ta inflacija počela premještati i u svakodnevni život, pa napada i građane. Emisija novca središnjih banaka nakon covid-krize drugačija je i puno više ulazi u sektor realne ekonomije i dijelom diže inflaciju koja je ipak dominantno uzrokovana covid-krizom, o čemu presudno ovisi i njeno obuzdavanje.

NACIONAL: Zašto nam je inflacija počela ulaziti u svakodnevicu?

Dodatno pitanje: zašto je nakon 2008. počeo proces neviđene ponude i povećanja količine novca u svijetu? Zašto nakon toga svijet nije spržen požarom inflacije? Zato što se njena priroda promijenila. Nitko od analitičara još nije rekao da se od te 2008. počela provoditi nekonvencionalna monetarna politika. Do 2008. središnje banke koristile su kamatnu stopu kao najvažnije sredstvo utjecaja na ekonomiju, pa tako i na inflaciju. Kada je 2008. počela financijska kriza, najveća kriza poslije one iz 1929., a zatim spašavanje od dolazeće recesije, dogodilo se sljedeće: središnje banke najprije su spašavale komercijalne banke, financijska tržišta, pa i realni sektor povijesno neviđenim obujmom emisije novca. Sada se dio te ogromne količine novca počeo s financijskih tržišta, koje je strašno pregrijano, prelijevati u sektor roba i usluga.

NACIONAL: Centralne banke tiskaju novac u gotovo neograničenim količinama.

Tiskare središnjih banaka počele su raditi u tri smjene. To je bilo nezamislivo za klasičnu percepciju tiskanja novca u beogradskom Topčideru u vrijeme Jugoslavije, kada je inflacija dosezala i tisuću posto. Topčider je za ovo što se sada događa bio mala manufaktura. Što se dogodilo? Imamo enormnu ponudu novca, a kamatne stope pale su na nulu i počele ići u minus. Dakle, čak su kamatne stope postale negativne. Sada središnje banke više ne mogu koristiti kamatnu stopu kao glavni alat za usmjeravanje gospodarstva i rješavanje problema u ekonomiji. Inflacija u Europi danas se kreće ovako: Velika Britanija ima inflaciju 3,1 posto, Poljska 5,5 posto, Češka 4,9 posto, Mađarska 5,5 posto, Grčka i Italija 2,2 posto, eurozona u prosjeku ima 3,4 posto, a SAD 5,4 posto.

‘Kada je guverner Vujčić rekao da će rate kredita rasti i do 20 posto mene su panično nazivali ljudi, slali mi brojne e-mailove, tražili savjete što da rade’, kaže Ivan Lovrinović. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Kako se odigravala ta operacija ubacivanja velikih količina novca?

Središnje banke nakrcale su žiro-račune komercijalnih banaka koje su im prodavale državni dug. Sada komercijalne banke gospodare tim novcem i one su preuzele moć, a središnje banke postale su zarobljene državnim dugovima zbog otkupa enormne količine državnih obveznica. Svaka državna obveznica podrazumijeva i državni dug. Danas Europska središnja banka ima oko 7000 milijardi eura imovine u svojoj bilanci. To je gotovo nemoguće i zamisliti. To je deset puta više nego što je bilo pred financijsku krizu 2008. Komercijalne banke su pune novca, a središnje banke pune su državnih obveznica, odnosno državnog duga.

NACIONAL: Što je postalo glavnim instrumentom upravljanja središnjih banaka, pa onda i HNB-a?

Središnje banke postale su najveći kupci državnog duga i to je postao najvažniji instrument monetarne politike razvijenih zemalja. Postavlja se pitanje kako sada središnje banke mogu povisiti kamatnu stopu kad je ponuda novca enormna? Mogu povući tu ogromnu količinu novca tako da komercijalne banke počnu od njih otkupljivati državne obveznice, ali što ako banke to ne žele? To više nije jednostavno. Zato i govorim da je sada u rukama komercijalnih banaka dominantno upravljanje monetarnom politikom. Te komercijalne banke u Europskoj uniji i SAD-u danas su bankarski holdinzi. Postale su pravi dinosauri. Najveća britanska banka HSBC ima veću imovinu od britanskog BDP-a. Deset banaka u Europskoj uniji imaju veću imovinu nego što je zajednički BDP svih zemalja u Europskoj uniji. I banke u Hrvatskoj imaju veću imovinu od hrvatskog BDP-a. Financijski dinosauri postali su preveliki, ne slušaju nikoga i vode igru. To je najveća opasnost za suvremeni svijet i mora ih se obuzdati.

NACIONAL: Kažete da su banke dinosauri, ali dinosauri i umiru.

No dinosauri prije nego što nestanu uništavaju svu šumu i pogaze travu. Mi se nalazimo u razdoblju financijskog kapitalizma u kojem su dominaciju u svim ekonomijama, državnim ekonomijama i globalnoj ekonomiji preuzele banke. Uz njih su tu IT sektor i telekomunikacije. Ti dinosauri postali su danas globalni karteli koji onemogućavaju tržišnu utakmicu pa tako onemogućavaju tržišnu utakmicu u bankarskom sektoru. O njima sve više ovise države i vlade i kretanje javnog duga. Monetarna politika više nije onakva kakva je bila do 2008. Konfiguracija u financijskom i monetarnom sustavu temeljito se promijenila. Živimo u vrijeme novca koji nema pokrića, a nadzor nad njegovom emisijom je izvan demokratskog nadzora, u rukama malog broja izabranih. Tako je uspostavljen sustav alkemije i kada bi ljudi uistinu znali kako funkcionira način stvaranja novca i kako se njime upravlja, obuzeo bi ih silan strah. Ako se u svijetu ne promijeni sustav emisije novca i ne ograničiti moć banaka, sve su opcije otvorene.

NACIONAL: U takvim okolnostima i štednja u bankama postaje sve besmislenija.

Točno, tko će štedjeti u bankama uz 0,1%, a inflacija je preko 2%? Pogledajmo situaciju u Hrvatskoj. U proteklih nekoliko godina došlo je do snažnog povlačenja oročenih depozita i njihovo pretvaranje u depozitu po viđenju. Taj se novac sve više počeo koristiti za kupovinu stanova, kuća, nekretnina, a to je podiglo njihovu cijenu i potaklo inflaciju na tržištu nekretnina.

NACIONAL: Kakva je današnja inflacija u Hrvatskoj?

Današnja inflacija je trodimenzionalna. Dolazi od ponude, potražnje, ali i očekivanja. Koji su faktori na strani ponude koji dovode do općeg porasta cijena? To se dogodilo zbog lockdowna kao posljedice pandemije. Na primjer, treća najveća svjetska luka u Kini bila je danima blokirana jer je jedan radnik obolio od covida-19. Blokirani su svi tankeri i ogromne količine robe koje nisu krenule na svoja odredišta. Pokidani su bili dobavni lanci, ali blokirana je i proizvodnja. Dakle, ponuda većine roba je smanjena. Destruiralo se i tržište radne snage povremenim odlascima ljudi u karantenu. Počela je rasti i cijena energenata. Što se dogodilo na strani potražnje? Malo se primirila pandemija pa su ljudi počeli izlaziti i više trošiti, a kada je riječ o očekivanjima i dalje prevladavaju negativna očekivanja, čemu je doprinio i guverner Boris Vujčić svojom objavom.

NACIONAL: Kakva je pozicija središnjih banaka poput HNB-a?

Središnje banke su između čekića i nakovnja. Ako bi se povisila kamatna stopa prodajom državnih obveznica bankama ili nekom drugom na financijskom tržištu, onda će i rate kredita početi rasti. To će se odraziti na one građane koji su potpisali ugovore s promjenjivom kamatnom stopom. To je učinila velika većina građana, a mali broj ima imaju kredite s fiksnim kamatnim stopama. Rast kamatne stope srušio bi na koljena ekonomiju Italije. Zašto? Javni dug Italije sada iznosi 2700 milijardi eura, a to je 155% BDP-a, a njihov BDP je oko 1700 milijardi eura. To je i najviši talijanski javni dug u zadnjih 30 godina. Pozicija HNB-a je ista kao i prije jer uopće ne djeluje kao središnja banka.

NACIONAL: Rekli ste da se HNB i dosad ponašao kao da smo već uveli euro, da je tako već 25 godina. Zašto ste rezervirani prema uvođenju eura u monetarni sustav 2023. kada taj euro zbog fiksnog deviznog tečaja funkcionira?

Protivnik sam uvođenja eura u ovom trenutku jer će se hrvatsko gospodarstvo brže slomiti nego da ga zasad još uvijek ne uvedemo. Kad izgubite upravljanje kamatnom stopom i deviznim tečajem, a uvođenjem eura oba ćemo ta mehanizma izgubiti, Hrvatska će biti potpuno nemoćna u vođenju ekonomske politike. Tada možete osigurati konkurentnost na svjetskom tržištu jedino i samo smanjenjem cijene rada, dakle smanjenjem plaća i nadnica koje su u Hrvatskoj ionako ispod europskog prosjeka. Druga je mogućnost osiguranja konkurentnosti izvozom radne snage u druge zemlje, prije svega u Njemačku, a oko pola milijuna naših ljudi je do sada iz tih razloga napustilo Hrvatsku. Njemačka je istodobno i najveći usisavač radne snage u Europi i ona dominantno rješava problem nezaposlenosti u Hrvatskoj umjesto Vlade. Treba raspisati referendum slažu li se građani s uvođenjem eura. Kakav god bio rezultat, to će biti volja većine koju ću poštovati.

NACIONAL: Referendum traže i Suverenisti u Saboru. Ali Hrvatska se već opredijelila za euro potpisivanjem ugovora o ulasku u Europsku uniju.

To je točno, ali u tom ugovoru nije pisalo kada će se uvesti euro. Iste ugovore potpisale su i Poljska, Mađarska, Češka i Rumunjska pa još ne uvode euro.

NACIONAL: Ali Hrvatska je već u mehanizmu ERM II za ulazak u eurozonu, a iz tog mehanizma više nije moguće izaći.

O ulasku u ERM II nisu odlučivali građani. To je bila politička odluka koja ne odgovora ekonomskim uvjetima u kojima se nalazi hrvatsko gospodarstvo. Hrvatska nije ispunjavala uvjete za ulazak u taj mehanizam. Kako je Grčka ušla u eurozonu? Grčka je ušla u eurozonu na osnovi nominalne konvergencije propisane mastriškim kriterija, ali njena ekonomija realno nije bila na toj razini. Vidjeli ste što se ne tako davno događalo kada su ljudi opsjedali bankomate, a u njima nije bilo novca jer Europska središnja banka nije isporučivala eure. Čak su lažirali dio statistike samo da uđu u eurozonu. Govori se da će kamatne stope pasti kada uvedemo euro, a imamo primjere Grčke, Španjolske i Italije u kojima se to pokazalo netočnim. Kada je došla financijska kriza 2008.,Grčka je imala kamatnu stopu na državne obveznice 30 i 35 posto, a kamatna stopa na njemačke državne obveznice bila je 3 posto. HNB i Vlada ne iznose ovakve podatke jer bi im to pokvarilo planove.

NACIONAL: Rekli ste da je Njemačka i najveći usisivač radne snage u Europi. Je li zato iz Hrvatske otišao veliki broj građana, njih oko 300.000, stvarajući tako i ozbiljan demografski problem?

Ne samo Hrvatska, nego i čitav Balkan nije dovoljan Njemačkoj da pokrije nedostatak radnika godišnjim odlaskom Nijemaca u mirovinu. Svake godine u Njemačkoj u mirovinu odlazi oko 800.000 ljudi. Zato je i kancelarka Angela Merkel pozvala migrante iz Azije i Afrike da dođu u Njemačku, a ne zbog altruizma ili empatije. To je učinila zbog nasušne potrebe za kvalitetnom, mladom, još k tome i jeftinom radnom snagom. Mogla ih je barem avionima dovoziti u Njemačku, a ne da idu kroz grčka kukuruzišta, hrvatska polja ili da se utapaju u Sredozemnom moru.

NACIONAL: Dugo ste imali ambiciju da postanete guverner HNB-a, a 2016. Telegram je objavio i tekst pozivajući se na jedan vaš odgovor na Facebook u kojem ste, kako navodi taj portal, napravili „elementarnu aritmetičku pogrešku“ u izračunavanju PDV-a. U međuvremenu niste postali guverner HNB-a, ali bili ste saborski zastupnik u prošlom mandatu. Kako gledate na tu vašu grešku u računu prije pet godina?

Nemam s tim problema, ali to su budalaštine. Budući da se od medija ne mogu obraniti, ako će netko biti sretan s tim onda priznajem da sam tada pogriješio u računu. Ako mi je to najveći krimen u političkom djelovanju, onda ga prihvaćam. Nisam imao ambicije postati guverner HNB-a. Točno je da je bila puštena u eter ta priča. Mene su nastojali diskvalificirati zbog ulaska u politiku, osobito radi mojih rješenja od kojih bankari i menadžeri iz drugog mirovinskog stupa nisu mogli spavati. Tada sam ulazio u politiku, ali ne zato da bih postao guverner. Ako nekoga unaprijed tako etiketirate kao što su tada mene etiketirali, onda je to bilo samo zato da bi ljudi o meni stvorili pogrešan dojam kao karijeristi. Uvijek kad sam izlazio u javnost s kritikama ili nekim prijedlozima uzvraćali su mi s tom pričom. To je klasičan alat PR-a. Benigne priče stavljaju se u fokus javnosti da bi se preusmjerila pažnja s bitnih stvari o kojima sam govorio. Neka ti kritičari misle što hoće, ali ova moja poruka zvuči bolje od izjave premijera Plenkovića koji je rekao da „može što hoće“.