Ivan Lovrinović, 58-godišnji profesor fi­nancija s Ekonomskog fakulteta u Zagre­bu i oporbeni saborski zastupnik, nastavlja kritizirati politiku Vlade Andreja Plenkovića. U ovom razgovoru za Nacional prvi je put javnosti otkrio pojedinosti kako se Božo Petrov, predsjednik Mosta, 2016. godine nije usudio preuzeti ulogu premijera. Vođenje države tada je bio prepustio anonimnom hrvatskom iseljeniku iz Kanade Tihomiru Oreškoviću. Prema Lovrinovićevim riječima, Božo Petrov se uplašio odgovornosti koju je trebao preuzeti pa ga je tako (Lovrinovića) i „osobno prevario“. Svoju političku karijeru Lovrinović je počeo kao savjetnik udruge Franak u njihovoj bitki za konverziju kredita u švicarskim francima, a onda je osnovao i svoju stranku Promijenimo Hrvatsku. U Sabor je kao zastupnik ušao s liste Mosta, s kojim se kasnije razišao. Uoči posljednjih lokalnih izbora sklopio je koaliciju sa Živim zi­dom i udrugom Franak i bio je njihov zajednički kandidat za gradonačelnika Zagreba.

NACIONAL: Je li rekonstrukcija Vlade spasila premijera Andreja Plenkovića od raspisivanja prijevremenih izbora i eventualnog pada njegove Vlade?

Ono što je premijer Plenković učinio ne smatram rekonstrukcijom, odnosno prihvatljivim rješenjem. Zašto? Očekivao sam da će tu rekonstrukciju izvesti raspisivanjem prijevremenih izbora. Kumulativno gledano, aferama mu je probušena gotovo trećina ministara, a to zasigurno nije samo puka percepcija u javnosti, kako on to pokušava prikazati. U uređenim državama dužnosnici zbog puno manjih sumnji odlaze iz vlada, a on je svoje ministre branio do posljednjeg daha, sve dok se nije našao pred zidom. Francuski ministar okoliša François de Rugy, blizak saveznik predsjednika Emmanuela Macrona, prošloga utorka podnio je ostavku zbog skupih večera plaćenih službenom karticom. Nakon svih ovih objelodanjenih afera Plenkovićevih ministara samo su hrvatski građani mogli napraviti pravu rekonstrukciju na izvanrednim izborima.

NACIONAL: Ali sada su kompromitirani ministri otišli.

Otišli su ministri, ali glavni problem nije riješen. Na početku preuzimanja dužnosti i sam premijer Plenković doveden je u pitanje kod donošenja kriminalnog lex Agrokora. Pokazalo se da je Andrej Plenković osobno bio pri vrhu ako ne i na čelu tzv. skupine Borg. Ta je interesna grupacija klijentelistički povezivala ljude od potpredsjednice vlade Martine Dalić do određenih odvjetnika, od kojih je jedan premijerov školski kolega, što domaćih, a što inozemnih konzultantskih kuća, uključujući i lešinarski fond. Svi su oni nakon tog navodnog spašavanja Agrokora, tvrtke proglašene kompanijom od sistemskog značaja, međusobno rasporedili oko pola milijarde kuna u procesu restrukturiranja Agrokora kroz njegovu izvanrednu upravu. Ali ta kompanija preimenovana u novi koncern Fortenova do danas nije spašena. To će se tek uskoro vidjeti. S druge strane, ekipa iz Borga dobro je naplatila svoje usluge, a pala je samo potpredsjednica Vlade Martina Dalić. Može li premijer s takvim teretom uopće napraviti kvalitetnu rekonstrukciju Vlade? Uvjeren sam da ne može. Tim je teretom stjeran u kut, a u takvoj situaciji je loše ministre mogao samo zamijeniti novim lošim ministrima.“

‘Pitanje je može li premijer Andrej Plenković s teretom čovjeka koji je bio pri vrhu ako ne i na čelu tzv. skupine Borg uopće napraviti kvalitetnu rekonstrukciju Vlade? Uvjeren sam da ne može’

NACIONAL: Ne pretjerujete li? Novi ministri tek su imenovani, a već ste ih proglasili lošima.

Evo zašto ne pretjerujem. I ti ljudi dolaze iz iste baze HDZ-a, a javnost za njih nije čula. Nakon imenovanja nisam primijetio da je ijedan od tih novih ministara dao suvislu izjavu. Kao da su i sami ostali zbunjeni svojim imenovanjima, ne znam jesu li pali s Marsa. Pošto je vladajuća koalicija i do sada bila premrežena klijentelizmom, korupcijom, trgovinom, tamo se ne može naći rješenje. Napokon, ova Vlada nema pozitivnih rezultata. Da je barem nove ministre tražio izvan stranaka, putem javnog natječaja, to bi bio početak dobre prakse. Ovako, sve je ostalo unutar kontroliranog sustava.

NACIONAL: Kako nema pozitivnih rezultata? U posljednjem tromjesečju zabilježen je gospodarski rast od 3,9 posto, Hrvatska je, prema svjetskim rejting agencijama izašla iz kategorije smeća u kategoriju investicijski poželjnog gospodarstva, smanjena je nezaposlenost. Sve su to podaci koje uporno naglašava premijer Plenković.

Provocirate me baš kao i premijer Plenković, a znate da sam sveučilišni profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, da dobro znam ono o čemu govorim. Vlada podatak iz jednog tromjesečja iznosi kao nešto relevantno, što je potpuno krivo. Od tog kratkotrajnog i vrlo ograničenog gospodarskog rasta najviše koristi imaju Kinezi, koji grade Pelješki most, a usput treba spomenuti da je riječ o ulaganjima iz europskih fondova. S druge strane, tom su rastu doprinijeli i gotovinski nenamjenski krediti, koje neobuzdano uzimaju hrvatski građani. Taj se novac troši najviše na robu iz uvoza pa takav rast BDP-a opet najviše koristi strancima. Spominjete smanjenje nezaposlenosti, a iz Njemačke smo dobili podatke da se nastavlja iseljavanje iz Hrvatske. S druge strane, nama fale radnici svih struka, majstori. U Hrvatskoj više ne možete naći majstora za elementarne poslove, pa moramo uvoziti radnu snagu. Tržište radne snage u nas već je sada devastirano i dovodi u pitanje pozitivni rast. Napokon, tko još vjeruje rejting agencijama?

Ivan Lovrinović | PHOTO: Tomislav Čuveljak

NACIONAL: Ali te agencije su i dalje relevantne za određivanje pozicije država za strane ulagače.

Tko više može vjerovati tim agencijama koje su se teško kompromitirale 2008. godine dodjeljujući pozitivan rejting Lehman Brothersu, američkoj investicijskoj banci koja je svijet uvela u drugu najveću svjetsku ekonomsku krizu nakon one iz 1929. godine, u ekonomskoj teoriji poznate pod nazivom Velika depresija? Te iste agencije su pozitivan investicijski rejting davale i Grčkoj, odnosno njezinim državnim obveznicima, u trenutku kada se Grčka već nalazila pred bankrotom. Podaci o ekonomskom stanju u Hrvatskoj, koje uporno podastire vlada, zapravo su PR, odnosno marketinški, a ne realni podaci. To je Plenkovićeva statistika, a Eurostat raspolaže drugačijim podacima od Hrvatskog državnog zavoda za statistiku. Pogledajte na primjer, banke od osnutka Hrvatske nisu imale dnevno preko 40 milijardi kuna slobodnog novca na računima. To snažno indicira da nema optimizma za ulaganja i svi se plaše rizika. To je svuda važan indikator stanja. Prisjetimo se. unatrag nekoliko godina pojedini zaposlenici u hrvatskom državnom zavodu za statistiku davali su otkaze zbog pritisaka za friziranje podataka. Ne treba tu puno pameti. Svi na vlastitoj koži osjećamo kako ekonomski stoji Hrvatska. Potpuno je jasno da premijer Plenković i građani Hrvatske žive u različitim, paralelnim svjetovima. Možda je taj premijerov svijet doista obojen takvim ružičastim bojama.

NACIONAL: I predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović je prije nekoliko dana izjavila da je pozitivno iznenađena rastom plaća u Hrvatskoj.

Mogu samo ponoviti: živimo u paralelnim svjetovima. To samo potvrđuje koliko predsjednica uopće razumije ono što se oko nje događa. Napokon, ona mora hvaliti ovu Vladu kao kandidatkinja na predsjedničkim izborima. Ona računa na birače HDZ-a. Hrvatskoj nije potrebno slikanje stvarnosti nego trebamo novu, ali i realnu stvarnost koje postojeće strukture ne mogu donijeti niti ponuditi. Nama treba potpuno nova ekonomska politika snažnih mjera s dubokim djelovanjem, a to mogu ostvariti samo novi, pošteniji i stručniji ljudi, uz podršku građana na izborima, odnosno njihov daleko veći izlazak. Oni koji ne izlaze na izbore drže sve ključeve promjena u svojim rukama.

NACIONAL: Vaše poruke zazivaju izvanredne parlamentarne izbore i prije redovitih predsjedničkih izbora krajem ove godine. Pomalo je to čudno jer vaša stranka Promijenimo Hrvatsku trenutno ima malu podršku, a vrlo je upitno biste li osvojili ijedan zastupnički mandat. Do sada ste u Sabor ulazili ili preko izborne liste Mosta ili Živog zida. Nisu li ti budući izbori put u vaš politički poraz?

Kao prvo, nemam strah od toga hoću li ostati u politici ili ne jer se borim za ideje i program za preobrazbu hrvatske države, gospodarstva i društva. Ne živim od politike, a takvi ljudi sadašnjim strukturama smetaju jer ništa ne trebaju. Nijedna ozbiljna stranka koja se probija na hrvatskom političkom tržištu ne može spektakularno rasti. Zašto? Stranka koja okuplja ljude koji se ne bave senzacionalizmom, proizvodnjom afera, ne daje lažna obećanja, ne može se lako nametnuti ma koliko dobar program imala. U našoj su stranci ljudi koji su se potvrdili, ostvarili u svojim profesijama, koji ne žive od politike. I ja osobno ne primam plaću u Saboru, nego primam plaću na Ekonomskom fakultetu, gdje i dalje normalno radim. Jednostavno, ne želimo dijeliti lažna obećanja jer ih je previše podijeljeno. Nemojte zaboraviti da smo baš mi na izborima digli Most. Kada je Živi zid prvi put izašao na izbore, dobio je samo jednog zastupnika, a kada smo i mi postali dio te koalicije, dobili smo osam zastupnika. Uvjeren sam da i nas ljudi sve više prepoznaju, a to se nakon ovih zadnjih turbulencija na političkoj sceni, predstava i cirkusijada, sve više osjeti jer su ljudi konačno počeli shvaćati da je vrag odnio šalu.

NACIONAL: Već ste bili u koaliciji s Mostom. Tada ste predsjednika Mosta Božu Petrova nominirali za premijera, ali je kasnije premijer postao Tihomir Orešković. Što se tada dogodilo?

Sada, nakon tri godine, mogu hladne glave govoriti i o detaljima koje javnost ne zna. Moj imidž u javnosti tada je bio iskorišten. Ponudio sam ekonomski program s grupom stručnjaka, koji je bio odbačen odmah nakon izbornih rezultata, jer su doveli Tihomira Oreškovića i neke ekonomiste, koji su puhali u drugi rog. To je bio i razlog što sam tada bio jedini od 18 zastupnika Mosta koji je ustao i održao govor i potom u Saboru glasao protiv te vlade HDZ-a i Mosta. Od tog sam trenutka oporbeni zastupnik i mislim da sam sačuvao kredibilitet, a danas mogu reći da me je Božo Petrov prevario.

NACIONAL: Kažete da vas je Božo Petrov prevario jer ste ga gurali na dužnost premijera, a on to nije prihvatio. Je li ga Crkva možda odgovorila od tog vašeg prijedloga? Možda u njemu nije prepoznala potencijal za vođenje države?

Tko je na njega presudno utjecao, ne mogu potvrditi. Činjenica je da je često prekidao naše sastanke, odlazio negdje i vraćao se s drugačijim stavovima. Tih je dana to bilo presudno za politički život Hrvatske. Mi smo imali poziciju da možemo utjecati i na HDZ i na SDP. Kako? Oni kojima bismo se priklonili, formirali bi Vladu. U jednom danu smo najprije rekli Zoranu Milanoviću da ako želi koaliciju s nama ne može biti premijer. On je to progutao kao gorak zalogaj, ali stoički je podnio. Nakon dva sata otišli smo na razgovor s HDZ-om i to isto rekli Tomislavu Karamarku. I on je to stoički progutao. Dakle, u jednom smo danu otvorili prostor Boži Petrovu da postane premijer. Sutradan, kada je SDP bio već potpisao sve i nadigrao HDZ u razgovorima, rekao sam Petrovu: Božo, sazivaj sutra ujutro veliku tiskovnu konferenciju da te predstavimo javnosti kao novog, mladog premijera. Kada sam sutradan došao u Smičiklasovu ulicu, gdje nam je bio stožer, zatekao sam Božu Petrova u izbezumljenom stanju. Tada sam shvatio da neće biti dobro. Kada sam ga pred članovima nacionalnog vijeća Mosta pitao što se dogodilo, rekao je: ‘Ne mogu, ne znam, pustite me.’ Shvatio sam da je sve bilo velika prevara.

‘Nakon što ih je premijer Plenković imenovao, nisam primijetio da je ijedan od tih novih ministara dao suvislu izjavu. Kao da su i sami ostali zbunjeni svojim imenovanjima, ne znam jesu li pali s Marsa’

NACIONAL: Zašto prevara? Jeste li shvatili što se to dogodilo? Pojavljivale su se neslužbene informacije da je odlazio na konzultacije s ljudima iz Crkve. Pretpostavljam da ste i vi to čuli.

Ne želim govoriti o onome što ne znam. Rekao sam vam ono što pouzdano znam. Razumio sam da je on kao mlad čovjek došao iz lokalne sredine i da nije imao iskustva, ali u Mostu je bilo ljudi koji su bili sposobni preuzeti odgovornosti i pomoći mu. On se kao malo dijete, lokalni čelnik, uplašio. Danas sam skloniji vjerovati da je to bio dio prethodnog dogovora. Rekao je da ide na dogovor s Tomislavom Karamarkom jer oni imaju neki prijedlog. U roku par sati smo saznali da će premijer biti Tihomir Orešković i tu je priča bila završena, a ja sam shvatio da sam prevaren. Danas više ne znam što Božo Petrov želi biti u politici jer je već mogao biti premijer i tada bi neki procesi u Hrvatskoj drugačije izgledali. Priča o tome da je SDP u tih par sati izvršio neku političku diverziju bila je čista izmišljotina i potrebni izgovor.

NACIONAL: No sada razgovaramo o Vladi Andreja Plenkovića u kojoj više nema Mosta, nego je u njoj HNS. Je li premijer doista uvjeren da je bezrazložno izložen medijskim napadima i diverzijama iako, kako on misli, obavlja sjajan posao?

Ova vlada, ali slično je bilo i s prethodnima, brine se samo o javnim financijama i javnom dugu. Najnoviji podaci međutim govore da raste javni, ali i vanjski dug. Vanjski dug je ponovo porastao na 40,2 milijarde eura i povećao se za 1,3 milijarde eura, a javni dug se povećao za oko 5 milijardi kuna. Vlada operira netočnim podacima. Izvan tog javnog duga ostali su dugovi iz zdravstva jer se njegov račun ne vodi u državnoj riznici nego u HNB-u. Iz podataka o javnom dugu isključeni su i dugovi trgovačkih društava u vlasništvu lokalnih uprava. Zagrebački holding i njegovi pandani u Osijeku, Splitu i dalje se ne računaju, a tu je ukupno još najmanje desetak milijardi kuna duga. Dugovi, doduše, rastu i prema službenim podacima, a kada bismo dodali i ove dugove koji se ne knjiže, oni bi bili još i veći. Imamo manipulaciju statističkim podacima, a ja to zovem Plenkovićevom statistikom. Iseljavanje se nastavlja, brodogradnja se gasi, a ustupanje poljoprivrednog zemljišta novoosnovanoj Fortenovi se nastavlja na temelju kriminalnog lex Agrokora. Blokirani građani su i dalje strašan problem, kao i užasni proces ovrha.

NACIONAL: Ali gradonačelnici i načelnici općina odbijaju produljiti koncesije na to zemljište Fortenovi, sljedniku Agrokora.

To sam i ja čuo pa se pitam je li bivši ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić možda bio smijenjen jer je koncesijske ugovore za poljoprivredno zemljište produljio novim vlasnicima Agrokora. Možda je baš on potpisao aneks ugovora o produljenju tih koncesija. Nitko ne zna tko je potpisao te nove ugovore za 30.000 hektara najplodnijeg zemljišta. Znamo da su lokalni načelnici to odbijali potpisati. Možda je premijer maknuo ministra Tolušića zato što je saznao da je on to potpisao. Javnost mora dobiti odgovor na pitanje tko je potpisao anekse tih ugovora. Ako to nije učinio ministar Tolušić, možda ih je potpisao sam premijer Andrej Plenković. Moramo to kao građani znati. Iz zemlje u kojoj je dobro i koja napreduje ljudi ne odlaze i ne bježe.

NACIONAL: Pojavio se podatak da Hrvatska trenutačno ima samo 3,5 milijuna stanovnika. Koliko je ta špekulacija realna?

Nitko to sa sigurnošću ne može potvrditi, pa ni ja. Popis stanovništva je bio poodavno, 2011. godine, a nitko ne zna koliko se ljudi stvarno iselilo. Međutim, svi relevantni demografi govore da je značajno pao broj stanovnika, a ja ne bih želio špekulirati. Najblaže što mogu reći o demografskim trendovima je da su krajnje zabrinjavajući.

‘Petrov nam je rekao da ide na dogovor s Karamarkom jer oni u HDZ-u imaju neki prijedlog. U roku par sati smo saznali da će premijer biti Tihomir Orešković, a ja sam shvatio da sam prevaren’

NACIONAL: Jedan od prioriteta Plenkovićeve vlade je brzo uvođenje eura u sljedećih pet godina. Što o tome mislite?

Narod kaže: tko žurio – vrat slomio. Uvjeren sam, kao ekonomist i stručnjak, da je to prebrzo. Hrvatska nije spremna. Kada budemo imali barem 80 % njemačke prosječne plaće i isti postotak produktivnosti, prvi ću podržati ulazak u eurozonu. Naša prosječna neto plaća je oko 870, a njemačka oko 2400 eura. Dakle, tek smo na oko 36 % njemačkog prosjeka! U suprotnom, imali bismo hrvatske plaće, a europske cijene. Što je pozadina želje za brzim uvođenjem eura? To je pokušaj da se vlada ekskulpira od svih svojih promašaja i nesposobnosti za ekonomsku situaciju u Hrvatskoj i da sav taj teret premjesti na Europsku uniju, Europsku središnju banku, na Bruxelles. Dosadašnji mandat Plenkovićeve vlade ispunjen je neuspjesima i nečinjenjem, neznanjem, klijentelizmom i korupcijom. Zato su otvorili priču o euru, jer je to velika priča, tiče se svakog čovjeka. Žele da ljudi prestanu razmišljati o njihovim aferama i promašajima i nametnuli su im priču o brzom ulasku u eurozonu. Vlada i HNB u svojoj propagandno-političkoj kampanji o euru građanima nude lažne nade, a to bi bila samo još jedna od prevara kojima smo izloženi. Brzo uvođenje eura odgovara samo bankarima, uvoznicima i pojedinim političarima, za osobni napredak u njihovim karijerama pod briselskim svodovima.

NACIONAL: Što je potrebno za uspjeh eura?

Zašto projekt eura u postojećim okolnostima ne može uspjeti? Za uspjeh zajedničke valute potrebne su prije svega dvije stvari: da postoje ‘sjedinjene europske države’ kao zaokružen politički projekt i da postoji zajednički proračun. To je koncept Sjedinjenih Američkih Država. Pošto je sadašnji proračun EU-a samo 1,2 posto BDP-a svih zemalja EU-a, a kada zemlje pojedinačno imaju oko 40 posto BDP-a u svojim proračunima, onda je jasno da se sada s tako malim proračunom ne može ništa bitno napraviti. Drugim riječima, ne mogu se u situacijama ekonomskih neravnoteža i nestabilnosti provoditi financijski transferi u obliku pomoći prema nerazvijenijim državama kao što je to slučaj u SAD-u. Ne možete financijskim mrvicama, a takav je sadašnji zajednički proračun, rješavati probleme europske periferije i smanjivati razlike u stupnju razvijenosti. Jasno mi je, a stanoviti broj nobelovaca vidi da se Europska unija ne može kretati samo u jednoj brzini. Potrebna su joj dva monetarna modela. Monetarni model koji je funkcionirao od 1979. do 1999. godine (ERM1) u tom smislu je bio bolji jer je bio fleksibilniji i omogućavao je ulazak i privremeni izlazak zemalja i njihovih valuta koje su imale značajnije probleme.

NACIONAL: Ekonomska lokomotiva EU-a i dalje je Njemačka, ali i ona danas ima ozbiljne probleme.

Kao što je 2008. godine američka investicijska banka Lehman Brothers svojim bankrotom nagovijestila veliku ekonomsku krizu sada bi to mogla nagovijestiti i najveća njemačka banka Deutsche bank. Zvuči nevjerojatno! Deutsche bank je ponos njemačkog bankarstva, stara je 149 godina, a rasla je i razvijala se širom svijeta kao i njemačko gospodarstvo. Međutim, 1994. godine ona je promijenila svoju poslovnu filozofiju i snažno se okrenula od tradicionalnog prema investicijskom bankarstvu. Došli su jastrebovi financijskog tržišta, koji nude zaradu kroz koncept kruha bez motike. Ušli su u prostor tzv. financijskih derivata s kojima se špekulira na burzama. U narednih 15 godina Deutsche bank je došao u poziciju da je oko 70 posto financijskih operacija bilo iz investicijskog bankarstva, prije svega preko financijskih izvedenica.