Ivan Kristijan Majić, ravnatelj Kulturnog centra Osijek, najavljuje otvaranje prve koncertne dvorane u tom gradu 27. rujna. Polivalentna dvorana vrijedna je milijun i 700 tisuća eura, a nakon dvogodišnje izgradnje i otvaranjem te dvorane, ujedno se i u cijelosti otvara Kulturni centar.

Prva koncertna dvorana u povijesti Osijeka, nakon dvije godine izgradnje, 27. rujna i službeno će otvoriti svoja vrata glazbenoj publici. Dobila je ime po osječkom violinistu i skladatelju Franji Krežmi, a u glazbi će na tisuću četvornih metara uživati 400 posjetitelja. Polivalentna dvorana vrijedna je milijun i 700 tisuća eura, a novac za nju su osigurala ministarstva kulture i regionalnog razvoja. Dan kasnije, 28. rujna, nastupit će osječki zbor Brevis uz djela Uhlika, Vlaheka i Delića koji su pisali s posvetom za otvorenje ove dvorane. Koncertna sezona krenut će 7. listopada počevši s Orkestrom Glenna Millera koju će u lipnju iduće godine zaključiti slovenski Perpetuum Jazzile.

Dvorana se nalazi na prvom katu Kulturnog centra Osijek, ustanove osnovane prije pet godina koja je – na mjestu nekadašnje Rupe – izgrađena “iz nule” i polako otvarala svoje prostore u kojima se počelo izvoditi kulturne programe. Danas taj centar ima produkciju vlastitih kazališnih predstava, brojne koncerte i druga kulturna događanja koja su u velikoj mjeri rasprodana. Ivan Kristijan Majić, ravnatelj Kulturnog centra Osijek, u intervjuu Nacionalu pojašnjava zašto je važno da Osijek ima ovakvu koncertnu dvoranu kojom je ujedno i zaokružena priča te ustanove.

NACIONAL: Osijek napokon dobiva prvu koncertnu dvoranu, čija je to ideja bila i kako je došlo do realizacije?

To je inicijativa stara više od 20 godina jer je krajem 1990-ih ponovno u fokus došla tema o takvom gradilištu u Osijeku koji se u to vrijeme zove Rupa jer je to bilo mjesto na kojem je nekad bio radnički dom koji je srušen. To je isto tako bilo mjesto na kojem su se izvodili koncerti jer se ondje nalazila velika kazališna dvorana i tamo se odvijao društveni život u gradu. No zbog loše gradnje i nestabilne statike srušena je zgrada, a nasljednik je bila Rupa s kojom se grad 1980-ih zaista zaživio. Ta je Rupa bila centar alternativne scene. Zanimljivo je da su 1990-e obilježile taj prostor jer se “crveni Fićo” dogodio upravo na tom raskršću. Početkom 2000-tih počelo se razmišljati o tome da se na tome mjestu izgradi nešto novo i Grad je tada složio plan za budući kulturni centar. Tako je nastao stakleni poslovni toranj Eurodom koji se sasvim uklopio u vizuru grada, a grad je u roh bau stanju dobio kulturni centar. I tako se pomalo počelo raditi, ali u posljednje četiri godine gradnja je bila intenzivna i u etapama se počelo dovršavati. Uređivali su se uredski prostori, mala dvorana, foaje, ali je najkompleksniji “zalogaj” bila velika dvorana koja je ostavljena za neki trenutak kad će se moći financijski izdašnije urediti.

NACIONAL: Foaje, mala dvorana, studiji, jesu li to lokacije za izvođenje kulturnih programa?

Tako je, to se sve izgrađivalo i uređivalo u etapama kroz dvije godine, to su prostori u kojima je Kulturni centar počeo graditi svoj program. Ustanova je osnovana tek prije pet godina i počela je širiti prostor doslovno sobu po sobu i ispunjavati ih programima. Koncertna dvorana ostala je za kraj. Međutim, s novim gradonačelnikom Ivanom Radićem sve je dosta brzo krenulo u realizaciju, mlađa generacija ljudi na vlasti vidjela je očito potencijal u ovome što radimo i imamo njihovu veliku podršku.

‘Najviše me veseli koncertna sezona koju u ovoj formi Osijek nikad u povijesti nije mogao imati jer nije postojalo mjesto koje može prihvatiti tolik broj simfoničara, uz novi koncertni klavir’

NACIONAL: Kako se osjećate sada pred otvaranje?

Dosta je neobično jako dugo raditi na nečemu, imati u glavi koncepte i planove. Sve što radimo je zapravo smišljeno, u glavi imamo ideju i publiku koju “skupljamo” godinama pa smo svih ovih godina vjerovali da će publika spremno dočekati tu koncertnu dvoranu kao vrhunac svega što smo napravili. Stoga taj fokus koji traje već pet godina sad će nestati, sve će se završiti, stvari će sjesti na svoje mjesto. Neobičan je to osjećaj. Sve je to jako emotivno za mene jer uvijek je upitno hoće li se naći dovoljno novca, volje da se sve to upogoni, jer nikome nije svejedno, niti Gradu ni izvođačima. Te velike stvari trebaju posebnu energiju da bi se zakotrljale, a u našem se slučaju sve zaista tako lijepo poklopilo. Imali smo sreće što je gradonačelnik zaista odmah pozitivno reagirao i rekao da se “stisnu zubi” i da se dvorana izgradi. Okolnosti su bile takve da je nakon jako dugog perioda u dvije godine izgradnje sad sve pred završetkom. Lijepo je biti dio ove priče, lijepo je znati da je ovo početak nove faze za grad, a moram reći da osjećam da je sve to i nagrada za dosadašnji rad. Sad će se programi moći realizirati na višoj razini, otvorit će se prostor za profesionalniji rad.

NACIONAL: Kako je osmišljen cijeli prostor, zašto Osijeku treba koncertna dvorana?

Osijeku koncertna dvorana treba jako dugo. Ona je u nekim idejnim konceptima postojala već dugo, ali nije se dosad ozbiljno prionulo tom poslu. I ova dvorana kao i većina sličnih prostora koji se danas grade, polivalentna je, predviđeno je da može osigurati provođenje različitih programa. No primarna funkcija je da je koncertna dvorana, i to prije svega klasične glazbe.

NACIONAL: I sezona je zapravo već osmišljena, zar ne?

Tako je, najavljena je prva sezona i to je Osijeku kao regionalnom središtu zaista nedostajalo. Grad, ako želi biti tip metropolisa, mora imati i kvalitetnu bolnicu, sveučilište, mora biti prometno povezan, mora imati zračnu luku, stadion, ali mora imati i kulturne sadržaje koji ga čine središtem. Ta logika posljednjih godina baš sjeda na mjesto u Osijeku, prije svega radom Kulturnog centra, a sada i dvoranom čiji volumen zauzima gotovo polovicu Centra. Budući da je Kulturni centar posljednjih nekoliko godina djelovao bez nje, građani pitaju gdje je dvorana jer su navikli dolaziti u Centar, u nekoliko prostora koje imamo na raspolaganju. Ali dvorana se nalazi na prvom katu, velika je i vrlo visoka jer ima scenski toranj visok 15 metara, ima 420 sjedećih mjesta, a zapravo je prikrivena pa je i Osječanima iznenađenje jer se mimo njihovih pogleda takva dvorana pripremala, a sada je i spremna za ulazak prve publike.

Majić s gradonačelnikom Osijeka Ivanom Radićem u obilasku završnih radova u novoj koncertnoj dvorani | Foto: Grad Osijek

NACIONAL: Kad govorimo o Kulturnom centru, posljednjih godinu, dvije mnogo se napravilo po pitanju kazališne scene. Jako puno se radi, izvode se predstave, na novoj se sceni proizvode predstave, i to nagrađivane, počela je raditi nezavisna scena. Pretpostavljam da je to bila vaša vizija, da taj prostor živi, da bude aktivan, da se sve pokrene.

Mi smo svaku od posljednje tri godine posvetili jednom segmentu kulturnog života. Ovu godinu smo malo više posvetili pripremi dvorane kao i kvalitetnijoj produkciji izložbi jer ovdje djeluje prilično živahna likovna scena. Prošle smo se sezone posvetili, kao što ste primijetili, kazališnoj sceni. Započeli smo s produkcijom, izašli smo s tri premijere, a dosad je Kulturni centar producirao četiri predstave. Posebno mi je drago da smo se posvetili mladim glumcima, svježe diplomiranim glumcima, redateljima, dramaturzima koji nisu dobili prostor i priliku. To je rezultiralo uspješnom pričom, do te mjere da su čak dvije naše predstave nagrađene dvjema Nagradama hrvatskog glumišta i još nekolicinom nagrada. Jako je lijepo započeti nešto i odmah za to dobiti priznanje. Slično je bilo prije tri godine, kad smo započeli sve, pa je krenulo sa standardizacijom programa i podizanjem broja publike na koncertima. Stoga je, čini mi se, dobro upravo to da se svaka sezona posveti nekom segmentu kulturnog života ne bi li se poboljšao naš rad. Rezultat je, onaj najvažniji, sve veći broj publike koji raste iz sezone u sezonu, predstave jako puno igraju, mnoge od njih su autorski projekti, povezali smo se naravno s Akademijom za umjetnost i kulturu.

NACIONAL: To je nužno, mladi umjetnici moraju imati prostor za izvođenje.

Da, to je jako važno i zato bi sve institucije u kulturi trebali dati malo snažnijeg i hrabrijeg “poguranca” novijoj generaciji da uđe u profesionalni svijet, da im damo sigurnost da pokušaju, da pogriješe, ali da rade.

NACIONAL: Kulturni centar ima sad nekoliko prostora za izvođenje, kakva je sad situacija s lokacijama po gradu?

Nedostatak lokacija za izvođenje kulturnih programa problem je u svim gradovima. Mi uspijevamo nekako doskočiti tome, naša je mala scena prerađeni prostor prodajnog butika. Prilikom uređenja prostora postao je mala dvorana od 80 do sto mjesta, za kazališne predstave i komornu scenu. Time smo dobili scenu koja nikako nije konkurirala postojećoj kazališnoj sceni u Osijeku, već ju je obogatila. Započeli smo scenu koja nema svoju publiku, koja se gradi “iz nule” i posebno me veseli velik broj izvedbi. To znači ne samo da se publika počela graditi nego da je ima, da joj je potreban takav sadržaj.

‘Sve što radimo je smišljeno, imamo ideju i publiku koju ‘skupljamo’ godinama pa vjerujemo da će publika spremno dočekati dvoranu kao vrhunac svega što smo napravili’

NACIONAL: Vi ste i sami “dijete kazališta”, to vas sigurno motivira da ovako energično sve gurate naprijed i učinite nešto dobro svojoj zajednici.

Ja sam se od djetinjstva bavio kazalištem, godinama sam pohađao Učilište ZKM-a, nakon toga nastavio sam u privatnoj kazališnoj inicijativi koju smo pokrenuli – Kazalištu Tirena – pa sam nakon toga otišao na studij u Mađarsku. U Mađarskoj, u Budimpešti i Veszpremu, studirao sam kazališnu znanost i na mene su dosta utjecala tamošnja iskustva, od velikih profesionalnih kazališta u kojima sam imao priliku raditi, pa sve do niza malih nezavisnih produkcija kojih je ondje puno i koje su dosta uspješne. To su bila iskustva koja su mi pokazala da treba prepoznati potencijal i iskoristiti ga, a ne tražiti okolnosti. Bolje je ući u neki problem svjestan okolnosti i potencijala, nego očekivati da se unutar zadatosti može nešto stvarati. To je bila prevaga zbog koje sam se pri povratku u Hrvatsku odlučio preseliti u Osijek. Dok sam bio ranije u Osijeku, na nekom gostovanju ili radeći projekt, osjetio sam da taj grad ima nevjerojatno velik potencijal i bilo mi je uzbudljivo gledati te potencijale i infrastrukture, i festivala, događanja u Tvrđi, u napuštenoj industrijskoj baštini. Činilo mi se da je Osijek buduća dinamična metropola u Hrvatskoj koja će se razvijati u zanimljivim smjerovima. To me jako privuklo tom gradu i preselio sam se ovdje i skrasio. Najveće iskustvo koje sam donio iz Mađarske jest to da manu treba iskoristiti kao prednost. Budimpešta je poznata po velikom broju malih kazališnih scena i fantastičnih prostora za koncerte koji su u napuštenim zgradama bez nekog posebnog uređenja, ali upravo je taj nedostatak prostora iskorišten kao prednost i svako rješenje u takvom jednom prostoru je veliko iznenađenje za publiku. Tamo sam počeo razmišljati na način da treba stvarati bez obzira na uvjete. Programi kojima smo mi počeli kao Kulturni centar, prije nego što smo imali zgradu, bili su ulični. Mi smo prve koncerte radili u parkovima, ljeti. Onda je došla pandemija koronavirusa koju smo, ružno je reći, dobro iskoristili. U trenutku kad se ništa nije moglo raditi, tek osnovani Kulturni centar jednako je postao dobar kao velike i moćne institucije u kulturi koje postoje već sto godina. Stoga smo organizirali kulturu na kotačima, jednostavan oblik programa u kojem smo pick-upom vozili po jednog izvođača i parkirali ispred zgrade gdje su ljudi slušali i gledali program na balkonima. To su bili lijepi trenuci gdje je Kulturni centar iz tih loših uvjeta stvarao svoju publiku. I onda kada smo, nakon takvih programa, ušli u zgradu i otvorili malu dvoranu, publiku već imali. To je bilo veliko veselje i za nas i za publiku.

NACIONAL: Ta dobra povratna reakcija sigurno daje još veću energiju.

Apsolutno. I taj rast Kulturnog centra bio je prirodan. Moj koncept je to da je teško nešto završiti u potpunosti i onda to otvoriti, pogotovo nešto što ne postoji. Ideja da ćemo izgraditi i opremiti cijeli kulturni centar koji ne postoji kao ustanova, pa ga otvoriti i zaposliti 20 ljudi i krenuti raditi, lijepa je ali nerealna. Otvarate instituciju koja ne postoji, s ljudima koji nisu uhodani, za publiku koja u tom trenutku ne postoji. Ovakav rast bio je puno prirodniji i prekrasno je bilo biti dio toga. Od jednog čovjeka, od ustanove koja je tek u ideji, bez prostora, pet godina kasnije svjedočiti završetku svega, s odrađenim stotinama odrađenih programa. Dobar osjećaj.

Majić u novoj osječkoj koncertnoj dvorani koja će imati 420 sjedećih mjesta | Foto: Davor Javorovic/PIXSELL

NACIONAL: Je li dvorana završetak cijele priče s Kulturnim centrom ili postoje još neki planovi?

Kad je u pitanju uređenje prostora, s dvoranom je cijeli Kulturni centar u potpunosti dovršen, bit će upogonjen. On je u tih pet godina sad već i pun, već su stvari i po hodnicima, po svakom milimetru prostora. Ali time kreativni dio nije stao. Taj potencijal, naravno, stavlja odgovornost na nas da se taj prostor koristi u nove i pametne stvari. Investirati u infrastrukturu, a da je ne možeš koristiti na odgovarajući način je luksuz koji u Hrvatskoj ne bismo smjeli priuštiti.

NACIONAL: Zagrebačka Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog iznimno je dobro iskorištena, svakodnevno se u objema dvoranama izvod programi. Nova ravnateljica Nina Čalopek rekla je da se ondje neće izvoditi koncerti izvođača kao što su Haris Džinović ili Nives Celzijus, da će se ipak rukovoditi nekim kriterijima. Hoće li i u osječkoj koncertnoj dvorani postojati slični kriteriji?

Morat ćemo biti osjetljivi u hodu, uskoro će sve započeti i teško je predvidjeti neke stvari. Željeli bismo da se održava što veći broj umjetničkih programa i okrećemo se tome, kriterij će postojati u smislu da nam nije u interesu održavati programe koji ne opravdavaju investiciju u ovakvu zgradu, u ovakvu dvoranu. Ali kako ćemo to pravno i logistički sročiti, vidjet ćemo. Raspored je ambiciozno pun i trenutačno nemamo problem takve vrste. Naša je želja bila da dvorana, kad se otvori, bude puna publike, već više od godinu dana radimo na tome da se programi planiraju da se ne dogodi da dvorana bude svrha sama sebi kad se otvori. Raspored je cijeli išaran, pun dobrog programa, upisani su deseci programa i ciklusa. Najviše me veseli glavni, “Krežmin” ciklus, koncertna sezona koju u ovoj formi Osijek nikad u povijesti nije mogao imati jer nije postojalo mjesto koje može prihvatiti tolik broj simfoničara uz koncertni klavir koji Osijek do ove godine nije imao. Prioritet je stavljen na to jer svi programi su rađeni na isti način, a to je da se bavimo primarno onime čega u Osijeku nema, ne pokušavajući raditi nešto što netko drugi već radi.

NACIONAL: Spomenuli ste koncertni klavir koji je kupljen baš za dvoranu, za nešto manje od 200 tisuća eura.

Nabavu smo proveli koncem prošle i početkom ove godine i sad imamo lijep koncertni klavir japanske proizvodnje, nova generacija 2023., ručno rađen, širokog raspona izvedbe, od nastupa s orkestrom do jazz repertoara, to je sveobuhvatan instrument koji je odabrala Martina Filjak u Hamburgu. Dobili smo vrhunski instrument i veseli nas prvi koncert na njemu.

‘Osjetio sam da Osijek ima nevjerojatno velik potencijal. Činilo mi se da je Osijek buduća dinamična metropola u Hrvatskoj koja će se razvijati u zanimljivim smjerovima’

NACIONAL: Kada govorite o počecima i završetku cijele priče oko Kulturnog centra koja završava otvaranjem koncertne dvorane, jeste li ponosni?

Ponosan sam zato što je u ovih pet godina bilo jako malo “praznog hoda”, puno se radilo, pa je stoga cijelo vrijeme bio prisutan i osjećaj odgovornosti, zato što radimo na nečemu specifičnom, skupom, na nečemu za što smo dobili povjerenje i građana i publike, ali i gradonačelnika i poglavarstva. Ulaskom u projektu nijedna odluka se ne donosi olako i nije pristojno ulaziti ni u kakve “avanture”, sve treba dobro promisliti, pametno i sustavno raditi da bi se opravdala investicija i to povjerenje. Stoga osjećam ponos, mir što sad sve na pravi način dolazi svome kraju ili početku, kako se uzme. To me zapravo čudi, mislio sam da će u ovoj fazi biti više stresa, da će biti podijeljenih emocija. Ali najbolji osjećaj je u ovom trenutku – mir. Osjećam i sigurnost koju mi pruža sve ono što vidim, sve što smo napravili, ali i kontinuitet koji vidim. Vidjeti koordinaciju, gledati probe u svim tim prostorima, promatrati opremu koja stiže, zborove koji mjesecima uvježbavaju. Lijepo je znati da je sve to započelo prije godinu dana, izgradnja dvorane prije dvije, a cijelog Centra prije pet godina. Kad gledam sve te energije, sve te ljude, kako to sve sjeda na mjesto u jednoj točki, to je prekrasan osjećaj. Lijepo je biti dio ove generacije koja je imala priliku nakon više od sto godina, omogućiti Osijeku i Osječanima da na pravi način grade svoju kulturnu scenu.

NACIONAL: U Osijeku postoje i druge kulturne institucije, HNK u Osijeku, Dječje kazalište Branka Mihaljevića, Akademija za umjetnost i kulturu, glazbene škole. Planira li se suradnja s njima?

I dosad smo kao ustanova povezani sa svima i lijepo surađujemo. U nedjeljnom ciklusu koji pokrećemo bit će, primjerice, iznimno vidljiva baš ta suradnja, prije svega s HNK koji će nastupiti s pet koncerata. Nastupit će i drugi osječki kulturni sastavi, prije svega zborovi i tamburaški orkestri. Imat ćemo cikluse kvalitetnih programa u kojima će svi imati priliku predstaviti se. Isto tako, planiramo pokrenuti i ciklus u kojem će nastupiti isključivo mladi umjetnici.