Objavljeno u Nacionalu br. 1060, 16. kolovoz 2018.
Poduzetnik Ivan Ivančić uložio je 10 milijuna kuna u postrojenje u Lovincu, no zbog problema s administracijom tvornica još ne radi, a Ivančić najavljuje podizanje kaznenih prijava protiv ministra Tomislava Ćorića i direktora Fonda za zaštitu okoliša Dubravka Ponoša
Prije tri godine hrvatski poduzetnik Ivan Ivančić uložio je u Lovincu u Lici 10 milijuna eura izgradivši postrojenje za obradu posebnih vrsta otpada kao što su istrošene automobilske gume i plastika, ali do danas ono još nije počelo s radom. Kako kaže, zbog problema s državnom administracijom. Ivančić je najavio je da će zbog toga podnijeti kaznene prijave protiv odgovornih osoba: ministra zaštite okoliša Tomislava Čorića i direktora Fonda za zaštitu okoliša Dubravka Ponoša. Ivančić cijelo vrijeme vodi bitku s Gumimpexom, tvrtkom iz Varaždina, koja se također bavi reciklažnom obradom automobilskih guma, a očito je riječ o unosnom poslu. Dok se u Europi godišnje prikupi i obradi 80 milijuna tona guma, u Hrvatskoj je, prema javno dostupnim podacima, ta brojka skromnija, ali i ona omogućava pristojnu zaradu. U Hrvatskoj se godišnje prikupi i obradi oko 20.000 tona istrošenih guma, a naknadu sakupljačima i proizvođačima isplaćuje Fond za zaštitu okoliša: 600 kuna po toni za obradu i 400 kuna po toni za sakupljanje guma, što je na godišnjoj razini iznos od najmanje 20 milijuna kuna.
Ivančić tvrdi da mu je opstrukcijom iz Ministarstva zaštite okoliša i Fonda onemogućen početak rada tvornice u nerazvijenom području Like, koja bi u početku trebala zaposliti od 30 do 50, a u konačnici, kako tvrdi, i više od 100 zaposlenika. Iz tog razloga, kako je rekao, što njegov pogon još nije počeo s radom onemogućeno mu je i plasiranje novog tehnološkog rješenja iz Lovinca kao izvoznog, tehnološki visoko razvijenog hrvatskog proizvoda za koje postoji interes u zemljama srednje Europe, Bliskog istoka i srednje Azije. Nanijeta mu je poslovna šteta, pa je morao naći načina da mu tvrtka ne završi u stečaju, a smatra da mu se sve to događalo zbog “očuvanja monopolskog položaja jedne tvrtke”, konkretno Gumiimpexa iz Varaždina. Kako je opreznije dodao, “a može biti i zbog osobnih interesa”. Prema njegovim riječima, kaznene prijave podnijet će zbog zlouporabe ovlasti, nečinjenja i propusta, kao i za podrivanje gospodarskih temelja Republike Hrvatske. Također, kako tvrdi, uslijedit će i kaznena prijava zbog lažnog obavještavanja hrvatskih institucija kao što je institucija predsjednice Republike Hrvatske. U razgovoru za Nacional pobrojao je ukupno 10 neistinitih informacija koje je o njegovom slučaju poslao Fond za zaštitu okoliša u službenom odgovoru predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović, a sve u nastojanju da opravda izbjegavanje potpisivanja ugovora s Ivančićem, pa njegovo postrojenje nije moglo početi s radom iako posjeduje uredno izdano ovlaštenje za obradu posebnih vrsta otpada. S čime se suočavao i što je doživio od Fonda za zaštitu okoliša informirao je i predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović kada je ona svoj ured u kolovozu prošle godine privremeno preselila u Gospić:
“Kada je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović prošle godine preselila svoj ured u Gospić sastao sam se s njom i obrazložio joj problem, a kasnije sam poslao dopis njenom uredu. Fond za zaštitu okoliša odgovorio je na njihove upite, ali je frapantno je da su se oni u svom odgovoru predsjednici države usudili bezočno lagati. Rekao bih da čelnici institucija često ni ne znaju što potpisuju, jer materijale pripremaju stručne službe, a one to mogu učiniti i na osnovi lažnih podloga. Tako su i odgovori Fonda za zaštitu okoliša o mom predmetu koji su dostavljeni predsjednici bili zasnovani na lažnim podlogama i lažima.”
Ivančić je uvjeren da njegova tvornica u Lovincu nije proradila ‘zbog očuvanja monopolskog položaja jedne tvrtke’, konkretno Gumiimpexa iz Varaždina, te dodao ‘a može biti i zbog osobnih interesa’
On smatra da ga u državnoj administraciji među ostalima opstruira i Mario Šiljeg, visokopozicionirani državni tajnik u Ministarstvu zaštite okoliša:
“Za reguliranje rada pogona u Lovincu nadležan je Sektor posebnih kategorija otpada Ministarstva, koji vodi doktorica Sanja Radović. Ona je sa svojom ekipom u sektoru uložila veliki napor da naš reciklažni postupak krivo proglasi spalionicom, na što su potrošili više od dvije godine moje potencijalne proizvodnje. Sanja Radović bila je glavni opstruktor mog projekta, pa je tako postupak oporabe odnosno obrade istrošenih guma u kojem nastaje pet novih proizvoda pogrešno proglasila termičkim postupkom spaljivanja, to jest spalionicom. Bilo bi smiješno da ovakva tvrdnja nije došla iz nadležnog resornog ministarstva zaštite okoliša. Rezultat toga je bio društvena šteta i onemogućavanje otvaranja stotinjak radnih mjesta. Nije li ovo i podrivanje gospodarskih temelja Republike Hrvatske, a sam time i pitanje nacionalne sigurnosti? Kada je na koncu bio riješen taj problem s ministarstvom onda su mi po istoj shemi ti problemi prebačeni u Fond za zaštitu okoliša. Važnu ulogu u toj opstrukciji je imao Mario Šiljeg, državni tajnik za zaštitu okoliša, koji je brinuo o kontinuitetu i nastavku takvog postupanja kroz cijelo razdoblje opstrukcije.”
Suštinu svog problema Ivančić je pokušao objasniti na jednom primjeru u koji je bio uključen i bivši ministar Slaven Dobrović, a u čemu je izravno kumovao državni tajnik Šiljeg.
“Kada smo bili pred rješenjem cijelog mog slučaja državni tajnik Mario Šiljeg doveo je ministra Slavena Dobrovića u vrlo neugodnu situaciju pozivajući u pomoć saborske zastupnike HDZ-a iz Varaždina Anđelka Strička i Josipa Križanića. Oni su izvršili pritisak na Dobrovića da bi se zadržao monopol u oporabi, odnosno obradi istrošenih guma, koji drži Gumiipex iz Varaždinske županije. Obrazloženje im je bilo da bi se početkom rada mog postrojenja mogla ugroziti radna mjesta u Varaždinskoj županiji. Mario Šiljeg je, dakle, bio jedan od bitnih kreatora opstrukcije, a on je po službenoj dužnosti i predsjednik Upravnog vijeća Fonda zaštite okoliša, koje odlučuje o svim investicijama vezanim za zaštitu okoliša, pa je vrlo moćna osoba i u ministarstvu i u fondu”, objasnio je Ivančić odlaganje odluke za rad njegovog postrojenju u Lovincu.
U rujnu prošle godine Ivan Ivančić je načas pomislio da je njegov problem riješen. Bilo je to u trenutku kada je u Fond za zaštitu okoliša došao novi direktor Dubravko Ponoš. Ali opet se prevario. Evo kako je Ivančić to opisao: “Nakon što je u rujnu prošle godine u Fond za zaštitu okoliša došao novi direktor Dubravko Ponoš upoznao sam ga sa svojim problemom u Lovincu. Ispočetka sam bio oduševljen njegovim stavom i ocjenom da je dobro što želimo početi proizvodnju unatoč problemima s kojima smo bili suočeni. Čovjek se čudio kako je uopće moguće da tvornica još ne radi, da ljudi u fondu mogu tako opstruirati početak rada jednog zdravog pogona. Rekao sam mu tada da kada određeni čovjek stupi na dužnost u tom okruženju i provede duže od tri mjeseca u njemu i sam postaje, htio – ne htio, dio tog okruženja. I dalje se nadam da će gospodin Ponoš učiniti sve što može da razriješi opstrukciju.”
Baš kao i Ponoš prošle godine, prije njega i ličko-senjski župan Darko Milinović, kako tvrdi Ivančić, bio je vrlo zadovoljan njegovom investicijom:
“Nakon našeg prvog sastanka župan Darko Milinović bio je euforičan i rekao da će riješiti problem po kratkom postupku. Ali i on, kao i većina drugih državnih dužnosnika, našao se pred zidom koji se zove birokracija, odnosno srednji menadžment u fondu i ministarstvu. Oni se suprotstavljaju svima, pa i ministrima. O mom je problemu bio upoznat predsjednik Sabora Gordan Jandroković, potpredsjednik Milijan Brkić, predsjednik Vlade Andrej Plenković, ministar branitelja Tomislav Medved, ministar obrane Damir Krstičević, ministar državne imovine Goran Marić, ministar unutarnjih poslova Davor Božinović i ministar gospodarstava Darko Horvat. Svi su bili upoznati, suosjećali su sa mnom, imali razumijevanje i čudili su se kako to da ti proizvodni pogoni u Lovincu još ne rade. Bili su upoznati i ministri zaštite okoliša od Mihaela Zmajlovića preko Slavena Dobrovića do Tomislava Čorića, a bivša ministrica Mirela Holy je kao saborska zastupnica postavila i zastupničko pitanje zašto naši pogoni ne počinju s radom. Ti isti činovnici se cijelo vrijeme pravdaju da nakon pet godina važenja zakona o gospodarenju otpadom od 18. srpnja 2013. godine nisu donijeti provedbeni akti, pravilnici i uredbe. Prema slovu zakona, to su bili obvezni učiniti u roku od godinu dana. Svejedno, oni su tu činjenicu do danas uzimali kao razlog zašto ne raspisuju javne pozive i zašto mi ne dopuštaju raditi iako imam dobiven uredan pravomoćan upravni akt – ovlaštenje da se mogu baviti tim poslom. Međutim, fond i dalje odbija sklopiti odgovarajući ugovor.”
‘Saborski zastupnici HDZ-a iz Varaždina Anđelko Stričak i Josip Križanić izvršili su pritisak na tadašnjeg ministra Dobrovića da bi se zadržao monopol u obradi istrošenih guma’, tvrdi Ivan Ivančić
Nakon što je potanko opisao zašto tvrdi da je Fond za zaštitu okoliša lažno izvijestio predsjednicu države, Ivan Ivančić je posebno naglasio da je njegova firma prije godinu dana ministru i Fondu zaštite okoliša poslala prijedlog o liberalizaciji tržišta oporabe guma. Predložili su da se smanje naknade za oporabu sa 600 kn na 300 kn u prvoj godini, a nakon toga da se u cijelosti ukinu. To bi smanjilo troškove fonda za tu namjenu, a mi bismo novac osiguravali kroz prodaju proizvoda iz oporabe, odnosno obrade guma. To su: dizel, benzin, plin, carbon black (čađa), kao i žica koja bi se prodavala kao staro željezo, a to su sve burzovni proizvodi. Dopunski efekti bi bili kroz otvaranje novih pogona. Novim tehnološkim rješenjima mogli bismo napraviti jednu novu hrvatsku izvoznu priču i etablirati hrvatski visoko sofisticirani izvozni proizvod na svjetskom tržištu. Mi smo spremni i za to, ali nismo sigurni u spremnost države da nas u tome prestane sprečavati”, zaključio je Ivan Ivančić.
Ivančić tvrdi da je projekt vrlo profitabilan i objašnjava zašto smatra da može uspješno poslovati i bez državnih naknada, drugim riječima, bez ikakvih državnih poticaja.
“Sagradili smo tvornicu u kojoj se postupkom rasplinjavanja materijala kojima je baza nafta elementi vraćaju u stanje iz kojeg su nastali. To je novo hrvatsko tehnološko rješenje nastalo kompilacijom hrvatske pameti s nekim tehnološkim rješenjima poznatim u svijetu. Postupak rasplinjavanja materijala poznat je još iz sredine 19. stoljeća. Materijal se iz krutog najprije prebacuje u plinovito stanje, a potom se plinski atomi razdvajaju na odgovarajuće frakcije, odnosno raspoređuju u pripadajuće proizvode. Ugljikovi atomi koji pripadaju benzinu prelaze u benzin, oni koji pripadaju dizelu idu u dizel, a dio odlazi u plin. To je apsolutno reciklažni postupak. Od guma tako nastaju nafta, carbon black, odnosno čađa, zatim, izdvaja se žica, a nastaje i plin. Iskoristivost materijala je 99 posto, a gubitak je jedino vlaga unesena na materijalu i on se kreće od jedan do 1,5 posto. Sve ostalo je iskoristivo”, objasnio je Ivančić proizvodni proces njegovog postrojenja u Lovincu koje još ne radi.
‘Nakon našeg prvog sastanka župan Darko Milinović bio je euforičan i rekao je da će riješiti problem po kratkom postupku. Ali i on se našao pred zidom koji se zove birokracija’, rekao je Ivančić
Odgovor Ministarstva zaštite okoliša i energetike
Ugovor o obavljanju usluge obrade otpadnih guma koji spominjete u Vašem upitu može se sklopiti tek kad se za njega osiguraju svi uvjeti propisani zakonskim i podzakonskim aktima. Nadalje, podmirenje duga prema Fondu i podmirenje duga prema državi nužni su za ugovaranje svakog posla s Fondom, uz posjedovanje svih adekvatnih dozvola i ovlaštenja i drugih uvjeta propisanim zakonom. Napominjemo kako promjene naziva društva, brisanje postojećeg i pripajanje drugom društvu ne poništava dugovanje bilo kojeg trgovačkog društva u nizu. U tom smislu, trgovačko društvo iz upita ima dugovanje prema Fondu od oko 7,2 milijuna kuna, u što nisu uračunate kamate. Do danas, isto društvo nije dostavilo potvrdu o nepostojanju duga.
Vezano uz Vaše pitanje koje se odnosi na ugovore o koncesiji, na temelju Zakona o otpadu te Pravilnika o gospodarenju otpadnim gumama, koji je donesen u vrijeme stupanja na snagu navedenog zakona, Fond je s ovlaštenicima koncesija, na razdoblje od 10 godina, sklopio ugovore o obavljanju poslova oporabe otpadnih guma s društvima NAŠICECEMENT d.d. , HOLCIM d.o.o. i GUMIIMPEX-GRP d.o.o.
Izmjenama odredbi Pravilnika o gospodarenju otpadnim gumama koje su donesene za vrijeme Zakona o otpadu između ostalog je propisano: “Radi osiguranja kontinuiteta gospodarenja otpadnim gumama, a u slučaju da za pojedina područja nije odabran ovlašteni sakupljač ili oporabitelj ili je istekao ugovor za ovlaštenog sakupljača ili oporabitelja, Fond će s ovlaštenim sakupljačem ili oporabiteljem kojemu je istekao ugovor sklopiti ugovor za obavljanje djelatnosti skupljanja ili oporabe na određeno vrijeme do završetka postupka odabira ovlaštenog sakupljača ili oporabitelja”.
Sukladno Zakonu o održivom gospodarenju otpadom donesen je novi Pravilnik o gospodarenju otpadnim gumama (koji je stupio na snagu 1.1.2017.) kojim je između ostalog propisano da “do ispunjenja uvjeta iz članka 70. i članka 72. Zakona o održivom gospodarenju otpadom poslove obrade otpadnih guma obavljaju pravna i fizička osoba – obrtnik s kojima Fond ima sklopljen ugovor o obradi otpadnih guma temeljem Pravilnika o gospodarenju otpadnim gumama.
Kako bi se nastavio kontinuitet do ispunjenja uvjeta iz članka 70. i 72. Zakona o održivom gospodarenju otpadom, imajući u vidu tada na snazi odredbu članka 14.a ranijeg Pravilnika o gospodarenju otpadnom gumama, nakon isteka koncesija dodatkom Ugovora s društvom NAŠICECEMENT d..d., HOLCIM d.o.o., te GUMIIPPEX-GRP Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost uredio je nastavak ugovornog odnosa do ispunjenja uvjeta propisanih 70. i 72. Zakona o održivom gospodarenju otpadom.
Vezano uz Vaša dodatna pitanja, negiramo navode organiziranja sastanka s navedenim sudionicima od strane državnog tajnika dr.sc. Maria Šiljega na temu koju navodite. Isto tako, dr. sc. Sanja Radović Josić, načelnica Sektora za održivo gospodarenje otpadom nikada nije tvrdila da se oporaba otpada u pogonu u Lovincu obavlja spaljivanjem. Prema Zakonu o održivom gospodarenju otpadom, obrada otpada kakva je bila prezentirana za pogon u Lovincu spadala je u termičku obradu jer se prema raspoloživim podacima obavlja uz promjenu temperature i zbog toga je Ministarstvo tu obradu otpada tretirao kao termičku. Treba napomenuti da termička obrada nije isto što i spaljivanje, odnosno termička obrada je širi pojam za obradu otpada, a u koju spada između ostaloga i spaljivanje.
Ivančićev odgovor Ministarstvu zaštite okoliša i energetike: ‘Meni podmeću, a predsjednici države Kolindi Grabar-Kitarović lažu’
1. U odgovoru Fonda piše: “U vrijeme donošenja predmetnog ovlaštenja nisu bili doneseni provedbeni propisi koji reguliraju područje gospodarenjem otpadom”. Točno, ali u zakonu stoji da ako nisu doneseni novi provedbeni propisi, onda se primjenjuju stari, jer tako piše u zakonu, pa taj njihov razlog nije utemeljen.
2. Odgovaraju predsjednici da je Fond “zatražio rješenje nadležnog tijela o prijenosu prava iz dozvole za gospodarenje otpadom izdane društvu Eko Velebit d.o.o. na društvo Maun d.o.o. kao pravnom sljedniku te tvrtke, Potvrdu Porezne uprave o stanju poreznog duga ne stariju od 30 dana te Pismo namjere banke o davanju bankarske garancije u iznosu od milijun kuna. Također je od nadležnog ministarstva dana 20. svibnja 2016. godine zatraženo izdavanje klauzule o pravomoćnosti na Ovlaštenje obzirom da se u točki I Ovlaštenja ovlašćuje Maun d.o.o. i Fond da u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti istoga sklope ugovor”. U tom odgovoru preciziraju da “nije dostavljeno Pismo namjere banke u iznosu od milijun kuna, već bjanko zadužnica, a iz potvrde Porezne uprave podatak da na dan 25. svibnja 2016. godine duguje s osnove poreza i drugih javnih davanja 2.452.978,50 kuna”. Imam dokaz da sam im sve potrebne dokumente dostavio na vrijeme, a da su sklopili ugovor, ubrzo bih podmirio i navedeni dug.
3. U trećoj točci navode da je 3. siječnja 2017. godine stupio na snagu Pravilnik o gospodarenju otpadnim gumama koji regulira to područje. To je točno, ali su oni donijeli taj novi pravilnik 1. siječnja 2017. godine, a mom slučaju žele ga primijeniti retroaktivno, što zakonski nije dozvoljeno. Oni su donijeli taj pravilnik samo da bi mene izbacili iz igre, jer je Ovlaštenje za oporabu s danom izdavanja 7. travnja 2016. postalo izvršno, a od 10. studenoga 2016. godine postalo je i pravomoćno. Dakle, pokušavaju retroaktivno primijeniti pravilnik koji je trebao biti donijet još u srpnju 2014. godine, a smisao tog pravilnika je bio zaustaviti postupanje po mom ovlaštenju za početak rada postrojenja u Lovincu.
4. Kako me nisu pustili raditi, očekivali su da će mi firma završiti u stečaju, ali ja sam koristio zakonske mogućnosti da ne odem u stečaj, pa sam spajao tu svoju firmu s drugom firmom s boljim bonitetom, ali zadržavajući pravni kontinuitet. U takvim se slučajevima primjenjuje zakon o trgovačkim društvima, a imali smo i mišljenje Trgovačkog suda u Zagrebu koje nas upućuje na odredbe tog zakona prema kojima se prilikom spajanja društava prenose ne samo obveze, nego se prenose i prava, pa tako i ovlaštenje za oporabu posebnog otpada, što su oni pokušali osporiti.
5. Navode kako “Fond ima saznanja da je u konkretnom predmetu podnesen prijedlog Ministarstvu zaštite okoliša i energetike o ukidanju nezakonitog rješenja (ovlaštenja) te prijedlog za obnovu postupka obzirom da Javni poziv Ministarstva nije objavljen u skladu s čl. 72 st. 8. Zakona, a o okončanju istoga nemamo nikakve informacije”. Opet laž. Imamo ovlaštenje koje je izvršno i pravomoćno, prema tome i konačno, pa se o njemu više ne može raspravljati. Ali kada to čita predsjednica ili netko iz njenog ureda oni su skloni tome povjerovati, jer je dokument uputila ovlaštena institucija.
6. Govori se o mom dugu, gdje moji pravni sljedbenici duguju Fondu 7.220.849,87 kuna. Drugim riječima, od mene prema pravnom sljedništvu traže da podmirim tu obvezu, ali mi ne dozvoljavaju konzumirati pravo da mi firma počne raditi. Za taj smo dug dva puta ponudili prijedlog nagodbe i dostavljali garancije za osiguranje duga. S obzirom na činjenicu što temeljem Zakona o gospodarenju otpadom Fond plaća 600 kuna po toni oporabe guma, mogli smo taj dug anulirati za godinu dana, ali nisu htjeli potpisati ugovor, sve s ciljem da zaštite položaj drugog gospodarskog subjekta, koji jedini ima ugovor u Hrvatskoj za materijalnu oporabu guma.
7. Fond je pokušao prisilno naplatiti dug jer sam bio pod blokadom zbog 55 milijuna kuna, što nisu mogli učiniti. Ali u trenutku kada sam tražio sklapanje ugovora s Fondom firma nije bila blokirana i nije imala dospjela potraživanja. Nakon više od dvije godine došli smo u financijske probleme jer nam je bio onemogućen rad. S obzirom na razinu prihoda i profitabilnost pogona to potraživanje je mizerno i ono će biti podmireno onoga trenutka kada nam se omogući rad.
8. Lažno mišljenje bilo je podvaljeno i ministru Slavenu Dobroviću koje se uopće nije odnosilo na oporabu guma, već na plastičnu ambalažu. U tom trenutku Gumiimpeks ima pravomoćno Ovlaštenje po kome je mogao sklopiti ugovor, ali mi nismo mogli, jer bi Gumiimpex izgubio monopol. Dakle, po njima kontinuitet nije ako se nastavi oporaba guma u dvije ili više firmi, nego je kontinuitet samo ako se to dopusti jednoj firmi – Gumiimpexu.
9. U odgovoru predsjednici tvrdili su da Ovlaštenje ministarstva ne obvezuje ovlaštenika i Fond na sklapanje ugovora, već isto predstavlja pravo i mogućnost na sklapanje istoga ukoliko su ispunjeni uvjeti poslovanja Fonda. Međutim, 21. prosinca 2015. godine Fond je donio proceduru za sklapanje ugovora. U toj proceduri doslovno stoji da su obvezni sklopiti ugovor nakon objavljenog javnog poziva i izdanog ovlaštenja, što smo imali riješeno. Procedura i pravila kod donošenja odluka o sklapanju ugovornih obveza u sustavu skupljanja i obrade posebne kategorije otpada kojom upravlja Fond u poglavlju IV konkretno se navodi: “Radi provedbe zakona i provedbenih propisa uspostave sustava gospodarenja otpadom Fond je u obvezi po provedenim javnim pozivima i donošenju odluke o odabiru najprihvatljivijeg programa za obavljanje usluge skupljanja otpada određene posebne kategorije za određeno područje s odabranim gospodarskim subjektima sklopiti odgovarajući ugovor. Također je u obvezi po raspisanom javnom pozivu od resornog ministarstva za obavljanje usluge obrade sklopiti odgovarajuće ugovore s obrađivačima posebne kategorije otpada sukladno ovlaštenju resornog ministarstva.” Sve je više nego jasno napisano i postoji u pravilniku, a u odgovoru predsjednici države tvrde suprotno. Meni podmeću, a predsjednici države lažu. Kad su to u stanju činiti predsjednici države, postavlja se pitanje što su u stanju činiti običnom svijetu i gospodarstvenicima.
10. Sljedeća laž je vezana za tumačenje Zakona o trgovačkim društvima. U članku 5. stavak 2. govori se o spajanju firmi. U dopisu predsjednici navode da se ovlaštenje izdano od ministarstva ne može prenijeti, odnosno da je činom spajanja Mauna s Empialom kao pravnim sljednikom ovlaštenje postalo bespredmetno. Tako direktno negiraju i Zakon o trgovačkim društvima u kojem se člankom 541. precizira da se prava i obveze po sili zakona prenose.
Dobrović: Zalagao sam se da neke tvrtke prestanu imati povlašten položaj
Kao ministar zadužen za zaštitu okoliša zalagao sam se za što veći stupanj reciklaže, ali i za prekid situacija u kojima neke tvrtke imaju povlašten položaj koji omogućuje komotno poslovanje i restriktivan odnos prema ostalima. U tom smislu je i trgovačko društvo Maun prošlo proceduru u Ministarstvu i ishodilo ovlaštenje za oporabu. Mislim da se radilo o kemijskoj reciklaži pirolizom, postupku koji je po pitanju ekološke održivosti, odnosno odnosu prema okolišu i resursima lošiji od materijske reciklaže, ali bolji od spaljivanja ili odlaganja. Za ovakvim postupkom postoji potreba, posebno kad je fizičko stanje otpadne gume i plastike lošije, pa je materijska reciklaža kao ekološki superiorniji postupak otežana. Tu je onda važno i pitanje iznosa naknade koja se isplaćuje za pojedini postupak, jer iznosi moraju biti u skladu s materijskom i energetskom bilancom zato što na koncu ona ima utjecaja na sumarnu bilancu države u pogledu konzuma fosilnih goriva i emisija stakleničkih plinova. Moram podsjetiti da to ima utjecaja na mnoge međunarodne sporazume koje je Republika Hrvatska već preuzela. Međutim, koliko mi je poznato, ovo trgovačko društvo nije moglo udovoljiti uvjetima Fonda koji dodjeljuje koncesiju zbog dugova, mislim i državi i fondu, boniteta i raznih okolnosti oko registracije povezanih tvrtki. Kao ministar sam o tome bio informiran te unatoč dobroj volji da se ovo od države subvencionirano područje otvori za druge nije bilo uvjeta da se to tako i odvije.
Komentari