Ivan Güttler, klimatolog i zamjenik glavne ravnatekljice Državnog hidrometeorološkog zavoda govori kako se zbog zagrijavanja planeta približavamo vremenskim nestabilnostima koje će trajati stoljećima

Meteorolog, klimatolog i oceanolog Ivan Güttler zamjenik je glavne ravnateljice DHMZ-a i hrvatski kontakt u Međuvladinom panelu za klimatske promjene (IPCC), UN-ovu tijelu za znanstvenu procjenu klimatskih promjena uzrokovanih ljudskim djelovanjem. IPCC od 1990. objavljuje izvanredno važne godišnje izvještaje o klimatskom stanju planeta, koji su potakli održavanje godišnjih Konferencija stranaka (Conference of parties, COP), svjetskih sastanaka o klimi koji su, s godinama, rezultirali dosad najvažnijim globalnim dokumentom, Sporazumom o klimatskim promjenama koji je 22. travnja 2016. potpisan u Parizu, i po tome dobio kolokvijalni naziv “Pariški sporazum”. Ključni cilj toga dokumenta jest zadržati rast globalne temperature na 1,5 Celzijevih stupnjeva iznad predindustrijskih razina, što će, kako se sada čini, srednjoročno biti vrlo teško postići.

Ivan Güttler rođen je 1985. u Đurđenovcu. Na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu (PMF) u Zagrebu diplomirao je meteorologiju i fizičku oceanografiju, a doktorirao 2014. na temi “Sustavne pogreške u regionalnim klimatskim modelima u nižoj atmosferi”. Za izuzetan uspjeh na studiju odlikovan je dekanovom nagradom, a dobitnik je i nagrade Europskog meteorološkog društva. Predaje na Geofizičkom odsjeku zagrebačkog PMF-a, među ostalim i poslijediplomski  doktorski studij “Atmosferska prediktibilnost i modeliranje klimatskog sustava”. U intervjuu za Megawatt iznosi stručno mišljenje o uznemirujućim klimatskim ekstremima kojima  svjedočimo sve češće.

‘Kako se kopno zagrijava brže od oceana i čitavog svijeta u prosjeku, možemo tvrditi da se Hrvatska i mnoge druge države također brže zagrijavaju od svjetskog prosjeka’

MEGAWATT: Može li se jednoznačno tvrditi da su sve češći toplinski valovi i sve razornije vremenske nepogode rezultat ljudskog izgaranja fosilnih goriva?

Jako ste dobro formulirali pitanje. Iako se toplinski valovi na nekom području, kao što je Sredozemlje, redovno javljaju, potpis klimatskih promjena vidimo u njihovu povećanom broju. Stavimo klimatske promjene na stranu na trenutak. Fosilna goriva su nam više od dva stoljeća izvor energije za pokretanje strojeva, vozila i industrijskih procesa. Prednost im je što su relativno lako dostupna, jer zalihe ugljena, nafte i plina nalazimo diljem svijeta. Veliki dio rasta standarda današnje civilizacije je direktna posljedica upravo ovog izvora energije. Glavni je problem što, osim potrebne energije za pokretanje civilizacije, gorenjem ugljena, nafte i plina emitiramo ugljični dioksid. Radi se o plinu koji se i inače nalazi u atmosferi te omogućava temperaturu planeta na ugodnih 14-15 stupnjeva Celzijevih. Podizanjem koncentracije ovog i ostalih stakleničkih plinova mijenjamo kemijski sastav atmosfere i rezultat toga je dodatno jačanje inače prirodnog efekta staklenika. Trenutno se nalazimo u situaciji gdje je cijena posljedica korištenja fosilnih goriva previsoka za okoliš i ljudske zajednice. Srećom, nismo svih ovih godina zanemarili bazična istraživanja i danas imamo dostupne mnoge zrele tehnologije koje se kontinuirano razvijaju i postaju sve pristupačnije i jeftinije. Postoje, također, i dodatne intervencije kojima civilizacija djeluje na klimatski sustav. One uključuju emisije većih čestica, aerosole, emisije kratkoživućih stakleničkih plinova te promjene u korištenju zemljišta. Ovi procesi su često sekundarne prirode i uglavnom imaju utjecaj na regionalnu i lokalnu klimu, posebno u urbanim sredinama.

MEGAWATT: Kod opisivanja sadašnjega klimatskog stanja, mediji u svijetu i u Hrvatskoj koriste nekoliko pojmova: “klimatske promjene”, “klimatska kriza” ili “klimatski kaos”. Ta tri pojma, na neki način, odražavaju gradaciju ozbiljnosti problema i sugeriraju što o sadašnjem stanju misle oni koji ih koriste. Koji biste vi termin odabrali, kao stručnjak meteorolog i klimatolog: svjedočimo li “klimatskim promjenama”, jesmo li u “klimatskoj krizi”, ili smo već žrtve “klimatskog kaosa”? Biste li možda ipak upotrijebili neki četvrti pojam, i koji?

Puno češće čitam o dilemi “globalno zagrijavanje” i “klimatske promjene”. Ova dva pojma nisu istoznačnice. Klimatske promjene uključuju puno širi spektar promjena, kao što su porast razine oceana, promjena u cirkuliranju vode i vodene pare u atmosferi, otapanje morskog leda i leda na kopnu itd. Globalno zagrijavanje je jedan od procesa unutar globalnih klimatskih promjena. Vezano za klimatske promjene, krizu i kaos, što se tiče funkcioniranja klimatskog sustava, na razini smo “klimatskih promjena”. Možemo reći da postoji određena kriza jer i dalje ne vidimo dovoljno napora usmjerenih zaustavljanju emisija stakleničkih plinova. Kada budemo imali balansirane emisije stakleničkih plinova tako da nekoliko milijardi tona ugljičnog dioksida koje emitiramo u atmosferu povučemo i natrag, zaustavit ćemo rast koncentracija tog plina u atmosferi i gotovo u istom razdoblju stabilizirati temperaturu koju u tom trenutku dosegnemo. Za kontekst, danas emitiramo oko 40 milijardi tona ugljičnog dioksida, od kojih 35 milijardi dolazi iz fosilnih goriva, a 5 milijardi iz korištenja zemljišta. Također, danas mjerimo 420 molekula ugljičnog dioksida na milijun molekula suhog zraka na površini Zemlje. Ovo je porast od 50 posto u odnosu na 280 dijelova na milijun tijekom 19. stoljeća i ranije. Iako klimatski kaos na globalnoj razini još nije nešto što možemo tvrditi, svi oni koji su doživjeli stradanja i gubitak imovine uslijed meteoroloških i klimatskih ekstrema, čija frekvencija raste kao dio klimatskih promjena, i doživjeli su osobnu ili obiteljsku klimatsku dramu.

‘Osim uvijek važnih financija i političke volje, bitno je odgajati i obrazovati nove generacije inženjera, stručnjaka i operativaca na svim nivoima. U idućih nekoliko desetljeća moramo osvježiti i transformirati naše gradove i način na koji proizvodimo energiju i hranu’, predlaže klimatolog Ivan Güttler. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

MEGAWATT: Često se kaže da je Hrvatska među najugroženijim zemljama Mediterana, kojemu ionako prijeti zagrijavanje brže od drugih dijelova svijeta. Slažete li se s takvim tvrdnjama i koji su argumenti za njih? Čekaju li nas još toplija ljeta – nedavno smo, naime, čuli tvrdnju koja zvuči šokantno: da će se ljeto koje upravo traje ubuduće smatrati jednim od “svježijih”. Mislite li i vi tako?

Ovdje trebamo biti malo pažljiviji u formulaciji, uključujući i nas klimatologe. Kako se kopno zagrijava brže od oceana i čitavog svijeta u prosjeku, možemo tvrditi da se Hrvatska i mnoge druge države također brže zagrijavaju od svjetskog prosjeka. Istovremeno, zaista postoji određena tendencija zagrijavanja Sredozemlja, posebno ljeti, što je djelomično posljedica manje naoblake i oborine u istoj sezoni.

Vezano za toplija ljeta, ova formulacija je puno točnija, ali postoji još detalja koje treba uzeti u obzir. Kad govorimo o klimatskim promjenama, za većinu klimatskih veličina ne možemo reći da je svaka godina pomak prema lošijoj situaciji. Uz iznimku koncentracije ugljičnog dioksida i vrlo često srednje globalne razine mora. Kada je u pitanju temperatura, postoje najmanje tri procesa koji temperaturu svake godine dižu ili spuštaju u odnosu na prethodne godine. Prvi proces je sporo, ali sveobuhvatno globalno zagrijavanje, reda veličine 0,3 stupnja Celzijeva svakih 10 godina. Drugi proces su različiti kratkotrajni interni procesi u klimatskom sustavu koji svaku godinu mogu zagrijati ili ohladiti u prosjeku 0,25 stupnja Celzijeva. Konačno, imamo procese koji imaju kraću vremensku skalu od klimatskih promjena, ali nešto dužu od tipične međugodišnje varijabilnosti. Najpoznatiji proces ovog tipa su El Niño i La Niña oscilacije temperature površine Tihog oceana koje se izmjenjuju svakih nekoliko godina. Važno je napomenuti da su El Niño i La Niña prirodne klimatske pojave. Dodatno, možemo imati manje šokove u klimatskom sustavu koji se pojavljuju 1-2 puta u stoljeću, kao što su jače erupcije vulkana koje unose veliku količinu prašine i sumporova dioksida u atmosferu. Ukupno gledajući, u mjerenjima primjećujemo dugoročno zagrijavanje, posebno u posljednjih 50 godina, dok će godišnje varijacije biti rezultat međusobnog jačanja ili maskiranja preostalih procesa.

Zaključno, možemo tvrditi da je ovo ljeto jedno od hladnijih u narednim desetljećima, ali pojavit će se sigurno koja godina ili ljeto u kojem ćemo imati kratkoročnu kombinaciju procesa koji će temperaturu spustiti ispod temperature ovog ljeta.

MEGAWATT: U nekima od mnogih dostupnih klimatskih analiza tvrdi se da je klima globalno već ušla u “nepoznato područje”, odnosno da su već prijeđene neke od granica, nakon kojih štete postaju ireverzibilne i nezaustavljive. Slažete li se s takvim tvrdnjama? Molim da obrazložite.

Ovo pitanje ulazi u istraživanje tzv. točaka preokreta u klimatskom sustavu. Detektirano je nekoliko regionalnih procesa od koji neki mogu imati globalan utjecaj. Moguće ih je grupirati u tri skupine. Jedna skupina je stabilnost šumskih sustava na području, primjerice, Amazone i Sibira. Druga skupina su procesi vezani za morske i oceanske struje i njihovu stabilnost. Treća skupina procesa je vezana za stabilnost ledenih ploča i glečera. S dizanjem temperature planeta, približavamo se točkama kada će se aktivirati dugotrajne nestabilnosti koje mogu trajati stoljećima i tisućljećima. Jer u prirodi sve teži ravnoteži i kada je ona narušena kreću procesi koji je nastoje ponovo uspostaviti. Na primjer, otapanje Grenlanda ili Antarktike, znači sporo ali nezaustavljivo otapanje ledenih kopnenih ploča. Moramo naglasiti da je ovo područje tema velikog broja novih istraživanja. Narednih godina očekujem da ćemo dobiti puno jasniju sliku koje sve skupine točaka preokreta dostižemo porastom globalne temperature za 1,5 °C, što ćemo postići za desetak godina, odnosno za 3 °C za koje postoji rizik dostizanja u ostatku 21. stoljeća.

‘Državni hidrometeorološki zavod trenutno završava projekt AIRQ kojim će se unaprijediti monitoring i modeliranje kvalitete zraka’

MEGAWATT: Očito je da prilagođavanje klimatskim promjenama već sada postaje jedan od najvažnijih budućih poslova čovječanstva. Što bi, i kako, trebalo učiniti na globalnoj razini, da čovječanstvo umanji pogubne posljedice sve češćih toplinskih valova i vremenskih tragedija? Vidite li globalnu političku volju za to?

Jedan smjer je jačanje postojećih sustava, poput sustava obrane od poplava, obrane od požara, unaprjeđenje vremenskih prognoza i upozorenja te monitoringa novih bolesti i vrsta. Prilagodba uključuje i razvoj novih građevinskih materijala i uzgoj novih vrsta žitarica te ostalih poljoprivrednih kultura koje su otpornije na vremenske uvjete. U područje prilagodbe definitivno ulazi i potreba za novim sustavima za hlađenje. Posljedično, s pojačanim energetskim potrebama za hlađenje postavit ćemo veća očekivanja na elektroenergetski sustav. Primjećujem da postoji politička volja i veliki interes javnosti, ali još uvijek ne vidim dovoljno napora u provođenju svih potrebnih mjera za jačanje prilagodbe. Razumijem da smo, osim s problemima klimatskih promjena, suočeni i s nizom drugih kratkoročnih i srednjoročnih problema. Međutim, trenutno niti ublažavanje posljedica klimatskih promjena niti prilagodba nisu na zadovoljavajućem stupnju. Osim uvijek važnih financija i političke volje, bitno je odgajati i obrazovati nove generacije inženjera, stručnjaka i operativaca na svim nivoima. U idućih nekoliko desetljeća moramo osvježiti i transformirati naše gradove i način na koji proizvodimo energiju i hranu. Siguran sam da će nakon toga naše zajednice biti otpornije te će se održivo razvijati zajedno sa zdravim ekosustavima i biosferom. Također, kako broj klimatskih ekstrema te šteta i gubitaka bude rastao, očekujem da će rasti i tempo tranzicije na niskougljičnu i održivu civilizaciju koja ima sve potrebne energetske i prehrambene resurse. Osim klimatskih promjena, imat ćemo i dalje okolišne probleme, npr. onečišćenje vode, zraka i tla te smanjenje bioraznolikosti. Ovi problemi također traže rješenja i fokus od građana do donositelja politika i industrije.

MEGAWATT: Što može učiniti Hrvatska? Konzultira li se hrvatska vlada u tom pogledu s hrvatskim meteorološkim i klimatološkim stručnjacima? Koje biste savjete dali vladi – što učiniti?

Postoji interakcija i suradnja između stručnjaka iz područja prilagodbe i ublažavanja klimatskih promjena i donositelja odluka. Dobar primjer je izrada tehničkih podloga prilikom izrade nacrta Strategije prilagodbe klimatskim promjenama u Republici Hrvatskoj te podrška gradovima i županijama u njihovom razvijanju klimatsko-energetskih planova. Preporučujem formiranje kontinuiranog procesa ovog tipa unutar kojeg bi se uključivale nove informacije iz područja problematike rješavanja klimatskih promjena, osvježavale procjene stanja u atmosferi, vodama, zraku i područjima utjecaja te procjenjivao rizik narednih desetljeća koji, pored vjerojatnosti pojava pojedinih vremenskih i klimatskih događaja, uključuje i precizniju procjenu izloženosti i ranjivosti zajednica, infrastrukture i ekosustava u Hrvatskoj.

‘Povezanost klimatskih promjena i kvalitete zraka ukazuje kako bolja kvaliteta zraka, ne samo da doprinosi boljem ljudskom zdravlju, nego pomaže i u prilagodbi na klimatske promjene’, ističe Ivan Güttler. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

MEGAWATT: Koje bi mjere na nacionalnim razinama svaka država trebala poduzeti da smanji pogubne posljedice sadašnjeg klimatskog stanja? Što se može učiniti na razini EU-a? Je li Zeleni plan EU-a dovoljan?

Ranije sam komentirao aktivnosti na području prilagodbe, a ovdje je potrebno naglasiti aktivnosti na području ublažavanja. Ublažavanje uključuje aktivnosti vezane za zamjenu postojećih fosilnih izvora energije te u manjoj mjeri povlačenje i zadržavanje ugljičnog dioksida koji su takvi sustavi emitirali tijekom prošlosti. To će reći da je potrebno kontinuirano, temeljito i ipak brže koristiti zrele tehnologije. One imaju cijenu, no srećom cijena npr. solarnih panela i dizalica topline značajno pada. Na tržištu se pojavljuju financijski dostupnija električna vozila. Naglasio bih dva elementa. Jedan je potreba jačanja sustava za distribuciju i prijenos električne energije s obzirom na pojačane potrebe. Drugi je element logičan i najstrožim kritičarima zelene tranzicije, a to je energetska učinkovitost. Danas imamo značajne nepotrebne gubitke energije u području zgradarstva gdje se energetskom obnovom fonda postojećih zgrada mogu ostvariti značajne uštede, ne samo financijske, nego i u smislu ugljičnog otiska. U tom kontekstu je Zeleni plan EU-a jedan od najambicioznijih planova. U nekim područjima će ga biti lakše provesti, u nekima je potrebna snažnija podrška država članica. Ono što je pozitivan detalj, Zeleni plan EU-a uključuje i planove za pomoć zajednicama koje će npr. zbog gubitka radnih mjesta u području fosilnih goriva imati prijelazno razdoblje na nove poslove u području konstrukcije, instalacije i održavanja novih energetskih sustava.

MEGAWATT: Koji su savjeti meteorologa i klimatologa građanima, osim onih svakodnevnih, koje čujemo preko medija? Mogu li građani vlastitim naporima nekako dugoročnije odgovoriti na krizu koja nas čeka? Što biste savjetovali – kako živjeti i planirati budućnost u uvjetima klimatske prijetnje?

Upravo ti svakodnevni savjeti, prognoza vremena i upozorenja na ekstremne vremenske uvjete glavni su doprinos meteorologa prilagodbi na trenutno stanje klime i promjene koje se nastavljaju. Istovremeno, meteorolozi, hidrolozi i klimatolozi kontinuirano osvježavaju atlase i podloge o stanju atmosfere, voda i klime pripremajući procjene koje pomažu u planiranju proizvodnje hrane i energije, sigurnosti prometa i gradnje te aktivnosti u, primjerice, području zaštite ljudskog zdravlja, upravljanja vodama i turizma. Povezanost klimatskih promjena i kvalitete zraka ukazuje kako bolja kvaliteta zraka, ne samo da doprinosi boljem ljudskom zdravlju, nego pomaže i u prilagodbi na klimatske promjene. DHMZ trenutno završava projekt AIRQ kojim će se unaprijediti monitoring i modeliranje kvalitete zraka, što je posebno važno u urbanim sredinama gdje je velik broj lokalnih izvora onečišćenja koji su često i izvori stakleničkih plinova.