Iva Rinčić, sveučilišna profesorica koja posljednjih osam godina vodi  Zakladu Sveučilišta u Rijeci, jedina je žena među šestoro kandidata za čelno mjesto Primorsko – goranske županije. Na izbore za županicu izlazi kao nezavisna kandidatkinja uz podršku platforme Da Štima Grad, a u razgovoru za nacional.hr govori o svoj kandidaturi, potrebi „ubrzanja“ Županije, nužnosti uključenja u zelenu tranzaciju i granama gospodarstva koje treba razvijati.

Imate akademsku karijeru, što Vas je potaklo da se politički angažirate?

Ove godine mi je 20 godina rada na Sveučilištu i mislim da svatko tko tamo radi mora cijeniti tu poziciju. No, nikoga ne bi smjelo veseliti da je samo njemu dobro. Sve više me rastužuje stanje u gradu, županiji i zemlji. Majka sam gimnazijalca koji mi sve češće ponavlja kako jedva čeka otići iz ove zemje. Osećam sa kao netko tko se više nema pravo samo žaliti, a da ništa sam na pokuša promijeniti. Sigurna sam u to da puno ljudi, kad gleda vijesti na televiziji ili čita portale, dijeli isti osjećaj i pita se: kako je ovo moguće? Zar smo osuđeni na političke elite koje žive neki svoj život, potpuno odvojeni od nas ili trebamo pokušati promijeniti stvari na bolje? Ako ne možemo ništa promijeniti, onda Hrvatska nema budućnost i bolje nam je da potpišemo kapitualciju pred samim sobom i našom djecom. Demokracija i sloboda koji nam se serviraju samo su privid jer živimo u vrijeme ozbiljno poljuljanih vrijednosti. U osobnoj karijeri sam se ostvarila, sad se želim staviti na raspolaganje zajednici tako da si jednog dana ne mogu prigovoriti da nisam učinila sve što je u mojoj moći da živimo u boljoj zemlji. To su moji razlozi, ja sam građanka koja želi dobro svom gradu i županiji.

Nezavisna ste kandidatkinja za županicu uz podršku platforme Da štima grad Davora Štimca, kako je došlo do suradnje?

Davora poznajem dugo, ali nismo imali priliku zajedno raditi i naše prijašnje poznanstvo nije bilo ključno za moj ulazak u politiku. U mom je slučaju prevagnula ideja za koju sam spremna raditi te tim ljudi okupljen oko takve ideje. Davor Štimac i ja smo samo pojedinci, no oko nas je puno veći broj ljudi koji od politike nikada nisu živjeli niti ikad namjeravaju postati profesionalni političari. Ostvareni smo na osobnom i profesionalnom planu i politika nam treba onoliko koliko nam svima treba zdravlje i sretnije okruženje u kojem živimo. Tu ima ljudi svih profila, dobi i obrazovanja, a energija koja se stvorila u timu me čini radosnom jer je to na neki način već pobjeda – postojimo svega tri mjeseca i već smo uzburkali ustajale političke vode u županiji te u ljudima probudili nadu da je promjena moguća, a trud nije uzaludan. I reakcije vladajućih na naše kandidature puno govore o snazi i dobrim izgledima našeg pokreta.

U kampanji  kažete da se Primorsko – goranska županija  po dinamici razvoja primorskih županija nalazi na začelju u Hrvatskoj, kojim konkretnim potezima namjeravate zaustaviti takav trend?

Hitno se moramo ubrzati i sa ispodprosječnog rasta BDP-a i posljedično plaća manjih od 2% godišnje moramo doći na rast veći od 4%, poput rasta što ga bilježi Istra ili 5%, da dostignemo razinu Zadarske županije. Prije svega treba ubrzati Županiju i njene institucije da budu  brže, kvalitetnije i konkurentnije jer u 21. stoljeću moraš trčati da bi stajao, a moraš trčati brže da bi napredovao. Imamo isplaniranih 200 projekata,  što u Rijeci, što diljem Županije, koji se moraju realizirati brzo sa glavnim kriterijem stvaranja novih radnih mjesta i dugoročnom održivošću. Naši su partneri  iz  gradova i općina bili pozvani predložiti dva lokalna projekta, dva zajednička projekta na razini sub-regije i jedan zajednički projekt na razini Županije. Zamišljeno je da u realizaciji, osim gradova i općina, Županije i Rijeke sudjeluju i najbolje tvrtke iz Županije te država i Sveučilište. Trenutno novca ima u izobilju pa za financiranje dobrih projekata nema prepreka, što preko EU fondova, javno privatnog partnerstva, privlačenjem stranih ulaganja te novca institucionalnih investitora kao što su mirovinski fondovi, ali i svi ostali fondovi privatnog kapitala. Svaki od tih projekata treba generirati prosječno 10 radnih mjesta godišnje  što je ukupnoi 8.000 radnih mjesta u četiri godine. To bi dovelo do smanjenja stope nezaposlenosti s 10 % na 2% i do povećanja plaća naviše od 80% prosječne plaće u EU, a što je najvažnije – zaustavilo bi odljev stanovništva.

Politika koja se temelji na ekologiji i održivom razvoju iznimno je aktualna u svijetu. Kad kažete da se Primorsko – goranska županija mora uključiti u zelenu tranziciju, što to točno znači?

Ovo je važno pitanje koje je premalo komunicirano u kampanji na županijskoj razini. Riječ o pitanju puno važnijem od ideoloških koji se potpuno neopravdano guraju u prvi plan. Energetska neovisnost, ublažavanje posljedica klimatskih promjena, dovoljna količina lokalno proizvedene hrane i zaštita pitke vode, učinkovito gospodarenje otpadom, kružno gospodarstvo – nisu li to važnija pitanja od gay parade? Situacija je takva da si moramo postaviti pitanje jesmo li spremni donijeti odluku i provesti nužne mjere koje nam jedine omogućavaju optimalnu mjeru razvoja i održivosti? Ili ćemo nastaviti po starom, ugrožavajući opstanak budućih generacija, nepovratno mijenjajući planet? Na našoj listi i u širem krugu suradnika imamo vrsne stručnjake. Mi imamo ljude za to, a usuđujem se reći, da trenutne vladajuće strukture nisu dorasle spomenutim izazovima.

Koje su, osim turizma, gospodarske grane, povoljne za razvoj Županije?

Zaustavljanje negativnih trendova demografskog i ekonomskog propadanja Županije je apsolutni prioritet. Mi smo već najavili 8 000 novih radnih mjesta u Županiji u prvom mandatu, te ponudili ljude spremne i sposobne to učiniti, kao i konkretne mjere kojima ćemo to realizirati. Županija ima značajne komparativne prednosti koje su nedovoljno iskorištene. Podizanje konkuretnosti moguće je kroz razvoj specifičnih industrija u kojima već imamo tradiciju, posebno prerađivačke industrije i brodogradnje. Danas je govoriti o napretku nemoguće bez osnaživanja  ICT industrije, a potencijal za to je izniman, s obzirom da trenutno pokrivamo tek 2% državne ICT industrije. Za jedan sveučilišni grad poput Rijeke – to je porazno. Treba snažnije raditi na transferu znanja iz akademske zajednice u realni sektor. Također treba razvijati prijevoz i skladištenje, te plavo – zelene industrije. S obzirom na visok udio starije populacije jako je važan i razvoj tzv. silver industrije odnosno usluge i proizvode za treću generaciju , a to je izniman potencijal.

Kako vidite razvoj županije nakon epidemije covida19?

Nezaposlenost je u našoj županiji u vrijeme krize porasla 50%, što dovoljno govori o našoj nekonkurentnosti i neotpornosti na krizu. To jest alarm za uzbunu jer turizam, koji je ugrožen ograničenim kretanjima, nije jedna od tri glavne djelatnosti Šrimorsko – goranske županije.  Kriza nas je pogodila i u ostalim granama. Osim negativnih ekonomskih trendova, pandemija je otvorila i neka druga pitanja kao što su dostupnost zdravstvenih i drugih usluga, krizno upravljanje, povjerenje u odgovorne strukture, ali i pitanje pravednosti i solidarnosti prema svim građanima, posebno najugroženijima. Mislim da će pravi izazov biti pronaći dovoljnu razinu otvorenosti Županije, mi želimo biti otvoreni, povezani, umreženi i privlačni i turistima, ali i drugima, kao i samoodrživosti. Posve sigurno nam iskustvo pandemije treba biti upozorenje i podsjetnik na to što znači biti ovisan o drugima.

Očekujete ući u drugi krug, ako ne uđete,  hoćete li podržati nekoga od preostalih kandidata?

U drugom krugu moramo imati kandidata promjene, a to nije niti jedan koji je vlast na županijskoj ili državnoj razini. Podržala bi svakoga tko jamči promjenu, iako u utrku ne bih ni ušla da ne vjerujem kako ćemo u drugom krugu biti moj tim i ja. Ako želimo promjene, moramo glasove koncentrirati na one koji mogu donijeti promjenu i zato vjerujem da neće biti puno bačenih glasova na opcije koje ne mogu ugroziti vladavinu velikih stranaka.